Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-5228/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ilijane Petyo, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ranku Zatezalo, odvjetniku u Osijeku, Stjepana Radića 21, protiv tuženika Zagrebačka banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupane po punomoćniku Kruni Knežević, odvjetniku u Zagrebu, Ulica Radoslava Lopašića 6, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-443/2023-20 od 7. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-443/2023-20 od 7. listopada 2024. u dijelu točke I izreke kojom je odbijen zahtjev na utvrđenje ništetnim odredbe čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu br. [broj kredita] sklopljenog dana 26. lipnja 2006. između tužiteljice kao korisnika kredita i tužene kao kreditora u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke i sudi:
Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu br. [broj kredita] broj računa 7103192327 sklopljenog dana 26.06.2006. godine između tužitelja UI iz [adresa]. OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tužene Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10., OIB 92963223473, kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke, kao i dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.
Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-443/2023-20 od 7. listopada 2024. u dijelu točke I izreke kojom je odbijen zahtjev za isplatu iznosa glavnice od 7.622,14 eura.
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-443/2023-20 od 7. listopada 2024. u dijelu točke I izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata obračunatih na sljedeće iznose:
- na iznos od 2,60 EUR počam od 31.08.2006. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 1,38 EUR počam od 30.09.2006. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 0,61 EUR počam od 31.10.2006. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 1,27 EUR počam od 30.11.2006. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 1,38 EUR počam od 31.12.2006. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 15,87 EUR počam od 31.01.2007. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 10,56 EUR počam od 29.02.2007. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 10,56 EUR počam od 31.03.2007. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 13,48 EUR počam od 30.04.2007. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 23,84 EUR počam od 31.05.2007. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 25,83 EUR počam od 30.06.2007. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 25,83 EUR počam od 31.07.2007. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 24,84 EUR počam od 31.08.2007. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 24,50 EUR počam od 30.09.2007. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 36,11 EUR počam od 31.10.2007. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 22,09 EUR počam od 30.11.2007. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 33,61 EUR počam od 31.12.2007. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 17,69 EUR počam od 31.01.2008. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 18,60 EUR počam od 28.02.2008. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 2,61 EUR počam od 31.03.2008. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 5,31 EUR počam od 30.04.2008. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 25,78 EUR počam od 31.05.2008. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 17,93 EUR počam od 30.06.2008. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 24,15 EUR počam od 31.07.2008. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 26,01 EUR počam od 31.08.2008. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 25,36 EUR počam od 30.09.2008. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 3,90 EUR počam od 31.10.2008. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 10,38 EUR počam od 30.11.2008. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 10,26 EUR počam od 31.12.2008. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 42,55 EUR počam od 31.01.2009. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 42,70 EUR počam od 28.02.2009. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 51,39 EUR počam od 31.03.2009. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 29,81 EUR počam od 30.04.2009. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 29,64 EUR počam od 31.05.2009. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 23,62 EUR počam od 30.06.2009. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 22,43 EUR počam od 31.07.2009. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 23,84 EUR počam od 31.08.2009. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 21,90 EUR počam od 30.09.2009. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 18,47 EUR počam od 31.10.2009. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 24,54 EUR počam od 30.11.2009. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 26,13 EUR počam od 31.12.2009. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 38,93 EUR počam od 31.01.2010. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 43,19 EUR počam od 28.02.2010. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 43,35 EUR počam od 31.03.2010. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 53,86 EUR počam od 30.04.2010. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 69,98 EUR počam od 31.05.2010. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 77,06 EUR počam od 30.06.2010. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 83,44 EUR počam od 31.07.2010. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 113,80 EUR počam od 31.08.2010. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 119,49 EUR počam od 30.09.2010. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 96,61 EUR počam od 31.10.2010. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 104,03 EUR počam od 30.11.2010. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 154,58 EUR počam od 31.12.2010. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 131,74 EUR počam od 31.01.2011. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 145,80 EUR počam od 29.02.2011. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 141,14 EUR počam od 31.03.2011. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 138,10 EUR počam od 30.04.2011. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 171,40 EUR počam od 31.05.2011. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 733,70 EUR počam od 30.06.2011. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 247,85 EUR počam od 31.08.2011. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 188,89 EUR počam od 30.09.2011. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 187,19 EUR počam od 31.10.2011. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 188,75 EUR počam od 30.11.2011. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 195,91 EUR počam od 31.12.2011. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 209,98 EUR počam od 31.01.2012. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 213,44 EUR počam od 28.02.2012. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 205,81 EUR počam od 31.03.2012. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 210,10 EUR počam od 30.04.2012. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 214,79 EUR počam od 31.05.2012. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 212,31 EUR počam od 30.06.2012. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 206,79 EUR počam od 31.07.2012. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 206,18 EUR počam od 31.08.2012. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 195,45 EUR počam od 30.09.2012. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 206,47 EUR počam od 31.10.2012. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 212,12 EUR počam od 30.11.2012. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 207,99 EUR počam od 31.12.2012. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 550,02 EUR počam od 28.02.2013. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 207,41 EUR počam od 31.03.2013. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 229,63 EUR počam od 31.05.2013. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 1.001,14 EUR počam od 30.06.2013. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 1.039,23 EUR počam od 31.08.2013. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 202,14 EUR počam od 30.09.2013. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 1.059,50 EUR počam od 30.11.2013. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 204,24 EUR počam od 31.12.2013. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 259,69 EUR počam od 28.02.2014. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 213,69 EUR počam od 31.03.2014. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 1.026,33 EUR počam od 30.04.2014. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 205,25 EUR počam od 31.05.2014. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 205,61 EUR počam od 30.06.2014. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 210,40 EUR počam od 31.07.2014. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 213,87 EUR počam od 31.08.2014. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 216,92 EUR počam od 30.09.2014. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 223,41 EUR počam od 31.10.2014. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 225,90 EUR počam od 30.11.2014. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 228,83 EUR počam od 31.12.2014. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 368.83 EUR počam od 31.01.2015. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 225,49 EUR počam od 28.02.2015. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 101,39 EUR počam od 31.03.2015. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 224,11 EUR počam od 30.04.2015. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 251,16 EUR počam od 31.05.2015. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 202,82 EUR počam od 30.06.2015. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 228,73 EUR počam od 31.07.2015. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 225,44 EUR počam od 31.08.2015. do 30.09.2015. godine
- na iznos od 225,31 EUR počam od 30.09.2015. do 30.09.2015. godine sve u roku od 15 dana,
i u točki II izreke te se u tom dijelu predmet vrača sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II O troškovima nastalim u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim odredbe čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu br. [broj kredita] sklopljenog dana 26. lipnja 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i tužene kao kreditora (u daljnjem tekstu Ugovora o kreditu) u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke, kao i dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak zahtjev, za isplatu tužitelju iznosa od 7.622,14 eura sa zatraženim zateznim kamatama te troškova postupka (točka I izreke) te je tužiteljici naloženo da tuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 1.125,00 eura (točka II izreke).
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljem tekstu ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili podredno ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbenog postupka.
3. Žalba tužiteljice djelomično je osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu te zahtjev za isplatu iznosa po osnovi ništetnih dijelova ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF sadržanih u tom potrošačkom ugovoru za koji je provedena konverzija sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15, dalje ZID ZPK/15).
5. Pošavši od utvrđenja da se tuženik osnovano poziva na odluku Građanskog odjela od 7. lipnja 2023. gdje je donesen zaključak da potrošač koji je s bankom sklopio dodatak – aneks ugovora kojim je provedena konverzija u skladu sa zakonom ZID ZPK/15 nema pravo na restituciju isplatom temeljem nepoštenih (ništetnih) odredaba o načinu promjene ugovorene redovne kamatne stope i ugovorenoj valuti glavnice u CHF iz osnovnog ugovora o kreditu kao i na odluku suda EU u predmetu C-567/20 i Rješenje poslovni broj Gos-1/19 gdje je zauzeto pravno shvaćanje da nakon provedene konverzije ugovora o kreditu prema odredbama ZID ZPK/15 tužitelj ne raspolaže valjanom pravnom osnovom za potraživanje bilo kakvih iznosa s osnove preplaćenih tečajnih razlika i kamata sud prvog stupnja utvrdivši da je sporazum o konverziji valjan i proizvodi pravne učinke od samog početka pa da je tužiteljica izjednačena s položajem svih drugih korisnika kredita koji su izvorno sklopili ugovore o kreditu u EUR čime je otklonjena neravnoteža u slučaju kredita u CHF, što je bio smisao ZID ZPK/15 kao posebnog zakona, ocijenio je zahtjev tužiteljice neosnovnim s obzirom da je ista imala pravo nastaviti otplatu kredita prema važećim ugovornim uvjetima, ili odlučiti prihvatiti Sporazum s poznatim iznosima anuiteta od početka ugovaranja kredita kako u odnosu na visinu tečaja, tako i u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu.
6. U ovoj žalbenoj fazi postupka među strankama nije sporno da je tužiteljica, kao korisnik kredita, i tuženica, kao davatelj kredita, sklopili Ugovor o kreditu na iznos od 95.000 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj, uz valutnu klauzulu s rokom vraćanja od 10 godina s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom koja u trenutku ugovaranja iznosi 4,40% godišnje koja se može mijenjati u skladu sa važećim odlukama banke, kao i činjenica da predmetni ugovor predstavlja potrošački ugovor za koji je izvršena konverzija kredita iz CHF u EUR, i koja je provedena u skladu s ZID ZPK/15, te da je njime izmijenjena glavnica kredita koja nova glavnica je utvrđena primjenom srednjeg tečaja tuženice na dan 30. rujna 2015. kao dana konverzije.
7. Osnovano tužiteljica navodi u žalbi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer za svoju odluku kojom odbija njen zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije dao nikakve razloge pa se u tom dijelu pobijana presuda ne može ispitati.
7.1. Prije svega valja reći da tužiteljica u konkretnom slučaju nije izgubila pravni interes za isticanje ništetnosti pojedinih dijelova ugovornih odredbi Ugovora o kreditu zbog provedene konverzije. To iz razloga jer sama činjenica da su stranke sklopile Dodatak Ugovora kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenile u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te postigle sporazum o raspolaganju preplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu ništetne (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj: Rev 2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020.).
7.2. Nadalje valja reći da s obzirom da odredba čl. 502.c ZPP određuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužiteljica ovlaštena štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude.
7.3. U postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji se je vodio pod posl.br. P- 1401/12 presudom od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. pravomoćno utvrđeno da je, između ostalih, tuženica u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene banke o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženica postupila suprotno tada važećim Zakonima o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 6. kolovoza 2007., a nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07,125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09), dok je je u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača Visoki trgovački sud Republike Hrvatske pod posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, a koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH u odluci Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. te je u navedenom postupku pravomoćno utvrđeno da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženica u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. da od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07,125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09).
7.4. Sudovi su u navedenim presudama donesenim u postupku radi kolektivne zaštite potrošača, proveli test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženice, utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da potrošača nisu informirali o uvjetima jednostrane promjene kamatne stope (prema odluci trgovca), da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, da potrošači nisu mogli imati utjecaj (reklamacijom) na izmjenu jednostrane odluke banke u pogledu promjene kamatne stope, a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita.
7.5. Imajući u vidu da je tužiteljica predmetni Ugovor o kreditu zaključila kao potrošač u smislu odredbe čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03,46/07,79/07, dalje ZZP/03), kao i da tuženica na kojoj je teret dokaza sukladno odredbi čl. 81. st. 4. istog Zakona nije dokazala postojanje okolnosti koje bi isključile pretpostavke za primjenu direktnog učinka tih odluka u konkretnom slučaju, pa tako ni da je pregovarala sa tužiteljicom ni da ju je unatoč tome što u Ugovoru o kreditu nisu navedeni nikakvi parametri ostvarenjem kojih bi bila ovlaštena mijenjati redovnu kamatu prije sklapanja ugovora o tome obavijestila na drugi način, kao ni da bi ju u potpunosti informirala o svim mogućim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF za buduće obveze te kako su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o ugovornoj kamati i valuti glavnice u CHF sadržajno izražene na način kao i one, koje su pravomoćnim presudama u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđene ništetnima to ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženice prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope i valute CHF uz koju je vezana glavnica kredita između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u navedenim sudskim postupcima, to je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo utvrditi da su iste ništetne i u tom dijelu, primjenom odredbe čl. 373.a ZPP, odlučiti kao u točki I izreke presude.
8. U odnosu na kondemnatorne zahtjeve koje je prvostupanjski sud u cijelosti odbio, prvenstveno treba reći da nije sporno da je između stranaka zaključen Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita prema odredbama ZID ZPK.
9. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava Vrhovni sud RH je dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U- I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15.
10. ZID ZPK/15 predstavlja lex specialis u odnosu na opće odredbe obveznog prava u dijelu kojim se njime drugačije uređuju pojedini ugovorni odnosi i njihovi pravni učinci, i njime je stvorena pravna osnova za zaključivanje sporazuma u obliku dodatka ugovoru. Stoga dodatak ugovoru svoje izvorište ima u tom prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (u tom smislu i ovaj sud u rješenju Gos-1/19 od 4. ožujka 2020.) pa se odredbe Dodatka zaključenog među parničnim strankama ne mogu ocijeniti nepoštenima niti posljedično ništetnima. Iako je riječ o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, te je odredbe unaprijed formulirao zakonodavac, a ne banka, pa se njegove odredbe ne mogu ocjenjivati jednako kao odredbe koje je unaprijed sastavio trgovac i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, što proizlazi iz odredbe čl. 49. st. 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14 i 110/15, dalje ZZP).
11. Odredbe Dodatka Ugovoru koji je sklopljen u skladu sa ZID ZPK/15 odraz su prisilnih zakonskih odredbi ZID ZPK/15 zbog kojeg se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 1 i 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 dalje: ZZP/14), važećeg u vrijeme sklapanja Dodatka Ugovoru pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac, a ne tuženik, obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali značenje nepoštenosti sa posljedicom ništetnosti.
12. Odredbom čl. 19.b. ZID ZPK/15 propisano je osnovno načelo konverzije i to da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
13. Nastavnom odredbom čl. 19.c st.1. ZID ZPK/15 propisan je način izračuna konverzije kredita i to na način da se:
1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,
2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,
3. početno utvrđeni otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s toč. 1. i 2. ovoga stavka, a na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,
4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz toč. 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate, 5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, a ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača, time da se iznos preplate iz ove točke preračunava u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač,
6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz toč. 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz toč. 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,
7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno toč. 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno toč. 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u toč. 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u toč. 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača.
14. Nepoštene (i ništetne) ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu nakon sklapanja Dodatka Ugovoru ne obvezuju tužiteljicu jer su zamijenjene na način kao da je za cijelo ugovoreno vrijeme kredit bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR. Parnične stranke su sklapanjem Dodatka Ugovoru izvršile konverziju kredita u skladu s prisilnom odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije (osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja u plaćanju dospjelih obveza, naknada i troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ZID ZPK/15) uzeti u obračun konverzije na način i pod uvjetima kako je određeno specijalnim propisom – ZID ZPK/15. Na trgovcu tj. banci je bila obveza da potrošaču ponudi sklapanje dodatka ugovora o kreditu čiji je sadržaj u pogledu načina izračuna konverzije u cijelosti određen ZID ZPK/15, dok je potrošaču sklapanje takvog dodatka bilo ostavljeno na izbor, a u konkretnom slučaju tužiteljica je kao potrošač prihvatila ponudu i Dodatak je zaključen i izvršen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 te izaziva pravne učinke.
15. Tako je sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu sukladno odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi banke, putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR koji je zamijenio kredit u CHF, a do njegova sklapanja je došlo na temelju pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije.
16. Kraj činjenice da je tuženica postupila na temelju kogentnih odredbi ZID ZPK/15 jer je utvrđeno da je u izračun konverzije uvrstila sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primila od tužiteljice, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti euro, kao i sve svote koje je primila uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te su stranke suglasno utvrdile ukupno potraživanje tuženice na dan sklapanja Dodatka, razlike koje tužiteljica zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Dodatka nisu (više) u imovini tuženice bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat iznosa propisane člankom 1111. ZOO.
17. Primjena ZID ZPK/15 kao posebnog propisa derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti tako da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenog dijela odredbe o jednostranoj izmjeni stope redovne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom sklopljenim sukladno odredbama ZID ZPK/15, sa jasno propisanim načinom raspolaganja nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.
18. Na taj način je valjano prestala obveza tuženice (čl. 160 st. 1 ZOO) za povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetnih dijelova odredbi iz Ugovora o kreditu, a koja bi proizlazila iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika. Budući da je tužiteljica kao korisnik kredita prihvatila konverziju na temelju odredbi ZID ZPK/15 sklapanjem Dodatka Ugovoru sa tuženicom, nema više pravo na povrat više plaćenih svota po osnovi ništetnih odredbi iz Ugovora o kreditu, jer izračun konverzije kredita iz čl. 19. c st. 1 ZIP ZPK/15 uključuje i te uplate.
19. Imajući u vidu navedeno, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa glavnice od 7.622,14 EUR na ime preplate po osnovi ništetnog dijela odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i na ime preplate po osnovi ništetnog dijela odredbe o redovnoj kamatnoj stopi zbog čega je valjalo u tom dijelu odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi temeljem čl. 368. st. 1. ZPP prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbije njen zahtjev za isplatu glavnice.
20. Međutim tužiteljici pripada pravo na zakonske zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba koje je tuženica uračunala prilikom izračuna konverzije kredita pa do dana izvršene konverzije kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje obveze koje je tužiteljica preuzela sklapanjem Dodatka Ugovora. Naime, ZID ZPK/15 izrijekom ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan čl. 1111. st. 1. ZOO u vezi s čl. 1115. ZOO kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
21. S obzirom da specijalnim propisom nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi odredbe čl. 1111. ZOO, tada se primjenjuje opći propis, odnosno čl. 1115. ZOO temeljem kojeg tužiteljici pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba uračunatih prilikom izračuna konverzije kredita pa do dana izvršene konverzije. Takvo pravno shvaćanje izraženo je i u oduci Vrhovnog suda RH od 21. prosinca 2022. broj Rev 586/2019 u kojoj se ukazuje da je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“
22. Kako zbog pogrešnog pravnog shvaćanja prvostupanjski sud nije utvrđivao u kojem razdoblju i u kojoj visini bi tužiteljici pripadale zatezne kamate u smislu čl. 1115. ZOO na više plaćene iznose uračunate prilikom konverzije, u tom dijelu nisu ispunjeni uvjeti za preinačenje te je na temelju čl. 370. ZPP valjalo u tom dijelu ukinuti prvostupanjsku presudu.
23. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnoj odluci o sporu, ukinuta je i odluka o parničnom trošku.
24. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci, a sukladno čl. 166. st. 4. ZPP.
25. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će izvesti predložene dokaze radi utvrđenja bitnih činjenica koje se odnose na razdoblje i u kojoj visini bi tužiteljici pripadale zatezne kamate te primijeniti materijalno pravo vodeći računa o gore izloženim shvaćanjima, i potom donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku.
U Zagrebu 15. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Tomislav Aralica
