Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4611/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i mr. sc. Iris Gović Penić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Šutalo, odvjetnici u Valpovu, Osječka 8, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, Petrova 182, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-972/2019-34 od 5. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 15. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-972/2019-34 od 5. listopada 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke i u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.217,82 eura / 16.710,16 kuna[1] sa zateznim kamatama tekućim od 5. listopada 2023. do isplate, te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđen je ništetnim Sporazum uz Ugovor o kreditu br. [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zaključen između tužitelja i tuženika, potvrđen 26. veljače 2016. po javnoj bilježnici Jeleni Grgić iz Valpova pod brojem OV-560/16 (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 8.434,58 eura / 63.550,37 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2015. do isplate (točka II. izreke),

Tuženiku je naloženo i da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.217,82 eura / 16.710,16 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 5. listopada 2023. do isplate, dok je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 62,21 eura / 468,72 kuna odbijen kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Protiv točke I., II. i dosuđujućeg dijela točka III. izreke presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Sporazuma uz Ugovor o kreditu br. [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 1. veljače 2016., potvrđenog 26. veljače 2016. od strane javne bilježnice Jelene Grgić pod brojem OV-560/16, te restitucijski zahtjev tužitelja za vraćenjem iznosa koje je tužitelj platio tuženiku temeljem ništetnih odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

5. U postupku nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita, i prednik tuženika Slavonska banka d.d., kao kreditor, sklopili Ugovor o namjenskom kreditu br. [broj kredita] od 13. rujna 2005. kojim je tuženik tužitelju odobrio stambeni kredit za adaptaciju kuće u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 55.000,00 CHF uz rok otplate od 20 godina. Također, nije sporno da je predmetnim ugovorom ugovorena početna kamatna stopa od 4,90 % koja je promjenjiva, te da se tužitelj obvezao vraćati kredit u anuitetima koji su vezani uz valutu švicarski franak. Na kraju, nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 1. veljače 2016. sklopili Sporazum uz Ugovor o kreditu br. [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, potvrđen 26. veljače 2016. od strane javne bilježnice Jelene Grgić pod brojem OV-560/16 (dalje u tekstu rješenja: Sporazum o konverziji) kojim je provedena konverzija tužiteljevog kredita u kredit denominiran u EUR.

6. Tužitelj deklaratornim dijelom tužbenog zahtjeva zahtijeva da se utvrdi da je ništetan, i to u cijelosti, Sporazum o konverziji sklopljen 1. veljače 2016. potvrđen od strane javne bilježnice 26. veljače 2016. pod brojem OV-560/16.

7. Iz obrazloženja presude suda prvog stupnja (točka 15. obrazloženja) proizlazi da sud prvog stupnja smatra da sporazum o konverziji predstavlja ništetan pravni posao jer je odredbom čl. 326. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) izričito određeno da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, te da je ponudom dodatka ugovoru o kreditu tuženik nastojao osnažiti ništetan pravni posao. Iz takvog obrazloženja pobijane presude proizlazi da sud prvog stupnja očito smatra da je osnovni ugovor o kreditu u cijelosti ništetan, pa kako je isti u cijelosti ništetan, ništetan je i Sporazum o konverziji koji je na osnovi njega sklopljen.

8. Međutim, u drugom dijelu obrazloženja (točka 32. obrazloženja) sud prvog stupnja navodi da su odredbe osnovnog ugovora o kreditu ništetne u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu i da se to odnosi i na Sporazum o konverziji, iz kojeg dijela obrazloženja proizlazi da sud smatra da je osnovni ugovor o kreditu samo djelomično ništetan i to u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

9. Dakle, obrazloženje pobijanog presude je proturječno jer iz istog jasno da li sud smatra da li je osnovni ugovor o kreditu u cijelosti ništetan ili je ništetan samo djelomično. Pritom ovaj sud primjećuje da se iz navoda koje je tužitelj naveo u tužbi (točka III. tužbe) može zaključiti da tužitelj niti ne tvrdi da je osnovni ugovor o kreditu sklopljen 13. rujna 2005. ništetan u cijelosti, već samo u dijelu u koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu. Uz navedeno, osim što je pobijana presuda proturječna, ista ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama jer ista ne sadrži jasne, razumljive i dostatne razloge zbog čega sud smatra da je cjelokupni osnovni ugovor o kreditu ništetan i iz kojih razloga bi i Sporazum o konverziji trebao biti u cijelosti ništetan. Također, pobijana presuda ne sadrži niti bilo kakve jasne razloge iz kojih razloga su tužitelju zatezne kamate dosuđene od 30. rujna 2015. S obzirom da je pobijana presuda proturječna i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ista se ne može ispitati, tako da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

10. Uz navedeno, potrebno je i navesti da sud prvog stupnja primijenjujući na konkretan slučaj odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07, 125/07, 79/09 – dalje: ZZP/07) pogrešno primjenio materijalno pravo. Naime, tužitelj u postupku tvrdi da su odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne, pa kako je osnovni ugovor o kreditu sklopljen 13. rujna 2005., to su za ocjenu nepoštenosti i ništavnosti njegovih odredbi mjerodavne odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03 – dalje: ZZP/03), a ne odredbe ZZP/07 koji ZZP/07 je stupio na snagu dana 7. kolovoza 2007. dakle, nakon što je osnovni ugovor o kreditu sklopljen.

11. U odnosu na ništavost Sporazuma o konverziji koji je sklopljen 1. veljače 2016. za isti također nisu mjerodavne odredbe ZZP/07, već su mjerodavne odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 41/14, 110/15, – dalje: ZZP/14) koji je stupio na snagu 8. travnja 2014. Također, Sporazum o konverziji je sklopljen na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 102/15 – dalje: ZID ZPK/15), pa je sud prvog stupnja prilikom ocjene eventualne nepoštenosti i ništetnosti njegovih odredaba bio dužan razmotriti primjenjivost odredbe čl. 49. st. 5. ZZP/14 koja propisuje da se odredbe glave o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima ne primijenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

12. Dakle, sud prvog stupnja je prilikom ocjene da li je Sporazum o konverziji ništetan bio dužan utvrditi da li su u isti unesene odredbe sadržane u ZID ZPK/15 koje su prisilne prirode, te da li je uslijed toga isti isključen, u potpunosti i djelomično, od ispitivanja nepoštenosti njegovih odredbi kako to propisuje odredba čl. 49. st. 5. ZZP na što je ukazivao i tuženik u prvostupanjskom postupku.

13. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP, prvostupanjsku presudu ukinuti u pobijanom dijelu i u tom dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

14. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka u dosuđujućem dijelu točke III. izreke.

15. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

16. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će ponovno ocijeniti sve dokaze koji su izvedeni tijekom postupka te će najprije kao prethodno pitanje u postupku primijenjujući kao materijalno pravo odredbe ZZP/03 utvrditi da li osnovni ugovor o kreditu sadrži nepoštene odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli. Ako utvrdi da osnovni ugovor o kreditu sadrži nepoštene i posljedično tome ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, ocijeniti će da li je zbog toga osnovni ugovor o kreditu djelomično ili u cijelosti ništetan. Pritom će imati u vidu odredbu čl. 87. st. 2. ZZP/03 koja propisuje da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, te da ugovor o kreditu može opstati i nije u cijelosti ništetan u slučaju ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pod uvjetom da je moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da one nisu postojale i da je time uspostavljena primjerena ravnoteža između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača, s jedne stane, i zahtjeva za efikasnim funkcioniranjem tržišta i tržišnih sloboda, s druge (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-1471/2024 od 17. travnja 2025. i Rev-820/2023 od 23. travnja 2024.).

17. U odnosu na Sporazum o konverziji koji tužitelj deklaratornim dijelom tužbenog zahtjeva traži da se utvrdi da je u cijelosti ništetan, sud prvog stupnja će ponovno ocijeniti da li je isti ništetan, te će svoju odluku obrazložiti jasnim, dostatnim i razumljivim razlozima. Pritom će imati u vidu da Sporazum o konverziji sklopljen na temelju ZID ZPK/15 ima pravne učinke i da je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020.).

18. U odnosu na sporno pravno pitanje konverzije kredita sud prvog stupnja će prilikom donošenja odluke imati u vidu da, prema stavu ovog suda, odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 102/15) kao i provedena konverzija kredita ne derogiraju pravo tužitelja kao potrošača na potpunu restituciju tj. njegovo subjektivno pravo da mu tuženik potpuno vrati sve ono što je temeljem nepoštene odredbe primio i tako ponovno uspostavi pravno i činjeničnu situaciju kao da ništetne odredbe nije bilo, o čemu je pravni stav izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022.

19. U tom smislu, sud prvog stupnja će, ako bi utvrdio da osnovni ugovor o kreditu sadrži nepoštene odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule, utvrditi da li je nakon provedene konverzije ostvarena potpuna restitucija tj. da li je uspostavljeno stanje kao da nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu nije bilo. Pritom će posebice imati u vidu da se iznos preplate, ako je isti utvrđen prilikom konverzije, ne može kumulirati sa iznosom koji tužitelju pripada temeljem restitucije zbog nepoštenosti i ništetnosti odredbi u potrošačkom ugovoru, već da u tom slučaju tužitelj ima pravo na razliku koja se utvrđuje financijskim vještačenjem.

20. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 15. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj