REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3037/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]., zastupane po punomoćniku Zoranu Vukušiću Bokanu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vukušić Bokan i Partneri d.o.o., protiv tuženika Addiko Bank d.d. (OIB: 14036333877), Zagreb, Slavonska avenija br.6., zastupanog po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Šavorić i Partneri d.o.o., radi isplate, postupajući po prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-24/2024-8 od 12. veljače 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3582/2017-37 od 28. travnja 2023., u sjednici održanoj 15. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-24/2024-8 od 12. veljače 2025., u dijelu kojim je djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3582/2017-37 od 28. travnja 2023.
2. Prijedlog za dopuštenje revizije podnio je pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. -proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) radi naznačena dva pravna pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni te pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP zbog povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 55/01. - službeni pročišćeni tekst, 5/14., 85/10. - službeni pročišćeni tekst - dalje: Ustav RH) i čl. 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, navodeći da su mu ta prava povrijeđena radi pogrešne primjene materijalnog prava pred drugostupanjskim sudom.
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer odluke na koje se predlagatelj pozvao obrazlažući važnost postavljenim pitanjima, ne daju značaj važnost istima u smislu odredbe čl. 385.a.st.1.ZPP.
4.1. Naime za prvo postavljeno pitanje kojim tuženik preispituje ocjenu suda o ništetnosti odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi poziva se na odluku ovog suda poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. u kojoj je predmet spora bila zaštita kolektivnih interesa potrošača koju je tužitelj zahtijevao u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača smatrajući da su odredbe iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale sa potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je bio ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica, te ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu sa jednostranim odlukama tuženika, sadržajno bile nepoštene ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, čime da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača. U ovom postupku tužbeni zahtjev se odnosi na isplatu s osnove ništetne odredbe ugovora o kreditu o kamatnoj stopi kojim odredbama je bio ugovoren euro kao valuta uz koju je vezana glavnica. Nadalje ni odluke Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske koje su donesene u prekršajnim postupcima, a na koje se predlagatelj poziva (FPž-1191/2015 i FPž-465/16) ne mogu davati značaj važnost postavljenim pitanjima u ovom parničnom postupku.
4.2. U odnosu na drugo naznačeno pitanje kojim preispituje je li se odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj:125/07) odnose na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi također nisu navedeni adekvatni razlozi važnosti. Naime odluka Europskog suda C-567/2020 na koju se poziva predlagatelj donesena je u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji u kojoj je odredbama ugovora o kreditu bio ugovoren CHF kao valuta uz koju je vezana glavnica, a koji ugovor je naknadno konvertiran, pa se stoga shvaćanja u pobijanoj odluci ne mogu primijeniti na ovu pravnu situaciju.
5. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja valjalo je prijedlog tuženika odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
6. Nadalje, prema ocjeni ovog suda tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom RH i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije.
6.1. Treba istaći da je odredba čl. 6. st. 1. Europske konvencije o ljudskim pravima i odredba čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
6.2. U obrazloženju osporene presude drugostupanjski sud je dao dostatne i relevantne razloge koji isključuju sumnju da bi pobijana presuda bila izraz sudske samovolje ili arbitrarnosti. Nadalje, drugostupanjski sud je uzeo u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su u konkretnom slučaju mjerodavni. Osim toga, drukčiji zaključak odnosno drukčija ocjena drugostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva, koja je utemeljena na odlučnim činjenicama izvedenim tijekom prvostupanjskog postupka ne predstavlja povredu prava na pravično suđenje.
7. Slijedom navedenog, valjalo je prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 15. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
