Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1003/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republika Hrvatska, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvu u Zlataru, Zlatar, Trg slobode 14A, protiv I. tuženika Grad Klanjec, Trg mira 11, Klanjec, OIB 13212960913, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Truhar, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 22, II. tuženika "Radek Gradnja" d.o.o., iz Kutine, Slavonska ulica 5a, OIB 19139880880 i III. tuženika Eko-kamen "Zelenjak" d.o.o., Kumrovečka cesta bb, Klanjec, OIB 55463938746, koje zastupa punomoćnik Davor Palatinuš, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Palatinuš & partneri d.o.o., Zagreb, Nova Ves 74, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi II. i III. tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-492/2022-159 od 9. prosinca 2022., dana 15. srpanj 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba II. tuženika "Radek Gradnja" d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-492/2022-159 od 9. prosinca 2022. u dijelu pod točkom II izreke.
II. Odbija se žalba III. tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-492/2022-159 od 9. prosinca 2022. u dijelu pod točkom III izreke.
r i j e š i o j e
I. Ukida se rješenje sadržano u presudi Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-492/2022-159 od 9. prosinca 2022. u dijelu pod točkom IV, V, VI i VII izreke te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:
"I. Utvrđuje se da je tužba u odnosu na 1.tuženika Grad Klanjec, Trg mira 11, Klanjec, OIB 13212960913 povučena.
II. 2.tuženiku: Radek Gradnja d.o.o., iz Kutine, Slavonska ulica 5a, OIB 19139880880 se nalaže da tužiteljici: Republika Hrvatska, OIB 52634238587 isplati iznos od 245.340,00 kuna/32562,21 EUR s zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 27. ožujka 2004. pa do isplate, prema stopi do 31. prosinca 2007. određenoj čl. 2. Zakona o kamatama ("Narodne novine'' br. 94/04) i čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine'' br. 153/04), a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015., prema stopi u visini određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine'' br. 35/05), a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke , koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se dobiva uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, u roku od 15 dana.
III. 3. tuženiku: Eko-kamen Zelenjak d.o.o., Kumrovečka cesta bb,Klanjec, OIB 55463938746 se nalaže da tužiteljici : Republika Hrvatska, OIB 52634238587 isplati iznos od 484.320,00 kuna/64280,31 EUR s zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 1. siječnja 2006. pa do isplate, prema stopi do 31. prosinca 2007. određenoj čl. 2. Zakona o kamatama ("Narodne novine '' br. 94/04) i čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine'' br. 153/04), a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015., prema stopi u visini određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine'' br. 35/05), a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke , koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se dobiva uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, u roku od 15 dana.
IV. 2. tuženiku: Radek Gradnja d.o.o., iz Kutine, Slavonska ulica 5a, OIB 19139880880 i 3. tuženiku: Eko-kamen Zelenjak d.o.o., Kumrovečka cesta bb,Klanjec, OIB 55463938746 se nalaže da tužiteljici: Republika Hrvatska, OIB 52634238587solidarno nadoknade trošak parničnog postupka u iznosu od 145.849,10 kuna/19357,50 EUR s zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana donošenja presude 9. prosinca 2022. do isplate po stopi u visini određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.), a koja se dobiva uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
V. Tužiteljici : Republika Hrvatska, OIB 52634238587 se nalaže da 2. tuženiku:
Radek Gradnja d.o.o., iz Kutine, Slavonska ulica 5a , OIB 19139880880 i 3. tuženiku:
Eko-kamen Zelenjak d.o.o., Kumrovečka cesta bb, Klanjec, OIB 55463938746 naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 390.393,63 kuna/51814,14 EUR u roku od 15 dana.
VI. O d b i j a se kao neosnovan zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587 za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 40.679,50 kuna/5399,10 EUR s zakonskim zateznim kamatama.
VII O d b i j a se kao neosnovan zahtjev 2. tuženika "Radek Gradnja" d.o.o., iz Kutine, Slavonska ulica 5a, OIB 19139880880 i 3. tuženika Eko-kamen Zelenjak d.o.o., Kumrovečka cesta bb, Klanjec, OIB 55463938746 za naknadu troškova parničnog postupka iznad iznosa od 390.393,63 kuna/51814,14 EUR.
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj u dijelu pod točkom V i VI izreke u odnosu na odluku o troškovima postupka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da Županijski sud preinači pobijanu odluku u skladu sa žalbenim navodima tužitelja.
3. Protiv navedene presude žali se II. tuženik u dijelu pod točkom II, IV, i VII izreke kao i III tuženik u dijelu pod točkom III, IV i VII izreke zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga predlažući da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i odbaci tužbu uz naknadu troškova parničnog postupka II. i III tuženiku, podredno istu preinači u skladu sa žalbenim navodima žalitelja odnosno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.
5. Žalba II i III tuženika je djelomično osnovana.
6. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu II. i III. tuženika.
7. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
8. Predmet spora je isplata na ime stečenog bez osnove zbog protupravne eksploatacije mineralne sirovine na lokalitetu kamenoloma "Zelenjak" u vremenskom razdoblju od 2002. do 2006. od strane I., II. i III. tuženika.
9. U odnosu na I. tuženika Grad Klanjec ovdje tužiteljica je povukla tužbu jer je sa I tuženikom sklopila Izvansudsku nagodbu broj N-DO-174/2022 po osnovi stečenog bez osnove i to za iznos od 108.802,99 kuna/ 14.440,64 EUR[1] kao i troškova postupka u iznos uz od 76.793,30 kn /10.192,22 EUR.
10. Među strankama je sporno da li je došlo do protupravne eksploatacije mineralne sirovine na kamenolomu "Zelenjak" odnosno sporno jest da li se radilo o čišćenju osnovnog platoa Kamenoloma "Zelenjak" prema Pojednostavljenom rudarskom projektu sanacije a radi sanacije devastiranog zemljišta unutar kamenoloma.
11. II. i III. tuženik u žalbenim navodima u bitnome ističu da je sud propustio odbaciti tužbu protiv II. i III. tuženih budući su isti sklopili predstečajne nagodbe temeljem pravomoćnih rješenja o odobravanju sklapanja predstečajnih nagodbi i to II. tuženik pod poslovnim brojem Stpn-295/2013 Trgovačkog suda u Zagrebu a III. tuženik pod poslovnim brojem Stpn-419/2014 Trgovačkog suda u Zagrebu.
12. Nadalje tuženici ističu da ovdje tužiteljica nije prijavila niti u jednom od navedenih predstečajnih postupaka svoje potraživanje u smislu odredbi čl. 81. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi pa takvo propuštanje veže gubitak prava potraživanja a na što ukazuje sudska praksa Vrhovnog suda RH. Za tražbinu RH od 3.363.857,69 kn koja je prijavljena i osporena u predstečajnoj nagodbi tužiteljica nije pružila nikakav dokaz koji bi istu povezao sa potraživanjem od 484.320,00 kn a koja je predmet ovog spora.
13. Tuženici u žalbenim navodima ističu da ukoliko ne bi bilo mjesta odbačaju tužbe tada je prvostupanjski sud propustio pobijanom odlukom osloboditi II. i III. tuženika one dijelove tužbenih zahtjeva prema tuženicima u kojima ti tužbeni zahtjevi prelaze ograničenja koja utvrđuje Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi.
14. Nadalje tuženici ističu da je I. tuženik Grad Klanjec stekao mineralne sirovine u vrijednosti od 216.900,00 kn a da je nagodba sklopljena sa I. tuženikom za iznos od 58.620,00 kn na ime glavnice što zajedno sa kamatom od 50.182,99 kn te troška postupka 76.793,30 kn iznosi 158.280,00 kn a što znači da je dio tražbine naime glavnice, kamata i troška postupka u odnosu na I tuženika tužitelj oprostio a pobijanom presudom su dosuđene i kamate i troškovi parničnog postupka koje je tužitelj već naplatio od I tuženika s kojim je zaključena nagodba.
15. Na kraju tuženici u žalbenim navodima u bitnome ističu da je sud zanemario međusobno suglasne dokaze iz kojih proizlazi da II. i III. tuženik nisu vadili iz ležišta mineralnu sirovinu niti u jednom trenutku niti u najmanjoj količini.
16. Suprotno žalbenim navodima II. i III. tuženika prvostupanjski sud je pravilno zaključio da u ovom konkretnom predmetu nema mjesta odbačaju tužbe iz razloga što tužiteljica nije poduzela nužne pravne korake u prijavljivanju svoje tražbine koje su predmet ovog postupka jer postupci ni na koji način ne isključuju i nisu pravno relevantni za pravo vjerovnika da utvrdi svoju tražbinu u postupku koji je u tijeku time da iz zapisnika s ročišta u odnosu na predstečajni postupak koji se vodio za III tuženika Eko kamen "Zelenjak" proizlazi da je tužiteljica prijavila tražbinu u ukupnom iznosu od 3.363,857,69 kn / 44.640,64 EUR a koja je osporena.
17. Upravo je Europski sud za ljudska prava( dalje- ESLJP) u predmetu Merćep protiv Hrvatske broj 47880/20 dana 21. siječnja 2025. donio presudu koja je objavljena 11. veljače 2025. u kojem postupku je povodom prigovora podnositelja da odbačaj njegove tužbe iz razloga što nije pravovremeno prijavio potraživanje iz parničnog postupka u postupak predstečajne nagodbe, zauzeto pravno shvaćanje da odbačaj tužbe predstavlja pretjerani formalizam kojim je uskraćena mogućnost ispitivanja osnovanosti tužbe.
18. ESLJP je ocijenio da je svrha postupka predstečajne nagodbe bila reguliranje nespornih potraživanja a ne rješavanje svih potencijalnih obveza između dužnika i vjerovnika. Kako je tuženik osporio potraživanje podnositelja u parničnom postupku ESLJP je ocijenio da bi tuženik osporio to potraživanje i u predstečajnom postupku zbog čega bi u konačnici odluku o potraživanju trebao donijeti parnični sud. Stoga je ESLJP zaključio da bi odbacivanje tužbe isključivo zbog nepravovremene prijave potraživanja u predstečajnom postupku predstavljao pretjerani formalizam koji bi povrijedio pravo podnositelja na pristup sudu (čl. 6. st. 1.Konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda).
19. U ovom konkretnom slučaju je u postupku predstečajne nagodbe u odnosu na III. tuženika Eko kamen "Zelenjak" osporena tražbina tužiteljice u postupku sklapanje predstečajne nagodbe pa je stoga za očekivati da bi i tražbina II. tuženika bila također osporena u postupku predstečajne nagodbe.
20. Prema tome kako je u postupku predstečajne nagodbe osporena tražbina tužiteljice u odnosu na III tuženika Eko kamen „Zelenjak“ u odnosu na to potraživanje odluku donosi parnični sud stoga žalbeni prigovori da je sud propustio osloboditi II i III tuženika one dijelove tužbenih zahtjeva prema tuženicima u kojima isti prelaze ograničenja koja utvrđuje Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi također neosnovani.
21. Dakle iz odredbi Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" broj: 108/2012, 144/2012, 81/2013, 112/2013, 121/2013, 78/2015, 71/2015, 114/2022 - dalje: Zakon o predstečajnoj nagodbi) a na što ukazuje ESLJP u predmetu Merćep protiv Hrvatske, proizlazi da je svrha postupka predstečajne nagodbe bila namirenje isključivo sporazumnih i drugih nespornih dugovanja a ne svih postojećih ili potencijalnih dugovanja dužnika prema njegovim vjerovnicima.
22. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:
- da iz Ugovora o izvođenju radova proizlazi da je isti zaključen između Grada Klanjca i TD Radek Gradnja, a predmet Ugovora je izvođenje radova čišćenja osnovnog platoa Kamenoloma "Zelenjak" prema Pojednostavljenom rudarskom projektu sanacije, a radi sanacije devastiranog zemljišta unutar kamenoloma,
- da je čl. 3. istog Ugovora regulirana obveza izvođača isporučivati naručitelju kameni materijal utovaren u vozilo u količini 5% od izveženog iz kamenoloma uz uvažavanje dinamike potrebe naručitelja,
- da iz Inspekcijskog nalaza rudarskog inspektora VP a vezano uz nadzor u kamenolomu "Zelenjak" koji je obavljen dana 7. svibnja 2005. proizlazi da je na osnovnom platou kamenoloma zaostala veća količina zemljanog i kamenog materijala te da je Radek-gradnja započela sa izvođenjem radova na eksploataciji osnovnog platoa u svrhu sanacije početkom travnja 2003., te da za eksploataciju tehničko-građevnog kamena u kamenolomu Zelenjak nije predočeno odobrenje za izvođenje rudarskih radova, pa prema tome i Pojednostavljeni rudarski projekt po kojem su vršili sanaciju osnovnog platoa kamenoloma nije odobren s obzirom da se prema odredbi čl. 39. Zakona o rudarstvu pojednostavljeni rudarski projekt izrađuje samo za nebitna odstupanja od glavnog projekta te se podrazumijeva da postoji odobrenje za izvođenje rudarskih radova, a čl. 30. st. 1. toč. 2. nalaže se da se za eksploataciju mineralnih sirovina mora ishoditi rudarska koncesija za izvođenje rudarskih radova,
- da je na očevidu održanom dana 28. rujna 2006. uz vještaka geološke struke Đure Bodrožića, utvrđeno je da je Kamenolom zapečaćen od strane Državnog inspektorata, da se na osnovnom platou u Kamenolomu gledano lijevo od ulaza sa sjeverozapadne strane uočava veća količina sporne materije, da je iznad pri vrhu na istoj strani odminirani materijal koji prema tvrdnji tuženika nije diran, a radi se o stijeni koja je minirana,
- da se uočava desno od ulaza veća količina betona, a prema tvrdnji tuženika radi se o betonu kao ostatku srušene građevine, te da odminirani dio koji se nalazi iznad materije koja je predmet spora nije diran, a što proizlazi i iz zapisnika rudarskog inspektora i što među strankama nije sporno,
- da je vještak geološke struke Đuro Bodrožić na osnovu provedenog očevida te dokumentacije te na temelju izvještaja o ispitivanju nesepariranog materijala sa deponija napuštenog Kamenoloma "Zelenjak" utvrdio da je na osnovnom platou kamenoloma ostao materijal koji nije udovoljavao traženoj kvaliteti i predstavlja jalovinu prema Pravilniku o prikupljanju podataka, načinu evidentiranja i utvrđivanja rezervi mineralnih sirovina, te o izradi bilance tih rezervi ("Narodne novine" broj: 48/92),
- da se radovi koji su ugovoreni na napuštenom Kamenolomu "Zelenjak" odnose se na čišćenje i odvoz materijala s osnovnog platoa a izvode se u svrhu sanacije kamenoloma i prostora,
- da se Sanacija izvodila temeljem dopunskog rudarskog projekta koje je izradilo poduzeće Geotehnika iz Zagreba tijekom 1981. godine, a na osnovu tog projekta izrađen je Pojednostavljeni rudarski projekt sanacije koji je izradio odgovorni projektant JP, dipl.ing. Rudarstva,
- da vještak Đuro Bodrožić osporava tvrdnje rudarskog inspektora da se radi o eksploataciji mineralne sirovine građevnog kamena u sraslom stanju jer se odvozi materijal u rastresitom stanju koji predstavlja jalovinski materijal ranije proizvodnje dolomita kao građevno-tehničkog kamena,
- da vještak navodi da se kakvoća tehničko-građevnog kamena prema čl. 135. Pravilnika ("Narodne novine" br. 48/92) određuje prema odredbama čl. 55. do 57. a pri čemu određivanje kvalitete rezervi mora udovoljavati određenim uvjetima, a materijal sa deponija ne odgovara tim uvjetima, pa predstavlja jalovinu naznačene mineralne sirovine u smislu Zakona o rudarstvu,
- da vještak Đuro Bodrožić zaključno, odgovarajući na prigovore tužiteljice na njegov pisani nalaz, navodi da se radi o jalovini i čišćenju jalovine a za što nije potrebno ishoditi nikakvu dokumentaciju od države,
- da je vještak Đuro Bodrožić u svojoj dopuni nalaza i mišljenja ,a na dopunski zadatak da li je materijal koji je naveden u dokumentaciji (koji je različite granulacije i cijene koja je veća nego što je tužitelj naveo u tužbi) može smatrati mineralnom sirovinom u smislu odredbi Zakona o rudarstvu, isto tako odgovorio kao i na primjedbu tužiteljice da je vještak trebao od tuženika zatražiti izvještaj o kvaliteti materijala iz razdoblja kada su tuženi prodavali kameni materijal,
- da vještak u odnosu na količinu izvezenog materijala a koja je procijenjena temeljem otpremnica navodi da su pisane paušalno bez mjerenja volumena (m3) ili vaganja težine a da uvidom u ulazne račune sestrinske firme tuženika Eko-kamen "Zelenjak" IZGRADNJA NISKOGRADNJA d.o.o. iz Zagreba, ustanovljeno je da je ista kupila od Golubovečkih kamenoloma različite proizvode od tehničko građevnog kamena oko 1500 m3 a koja se količina kvalitetne mineralne sirovine na mobilnom drobilišnom postrojenju i mobilnoj separaciji u Kamenolomu "Zelenjak" prerađivala najvećim dijelom u kvalitetniji proizvod i u manjem dijelu se miješanjem i jalovinom proizvodio manje kvalitetan proizvod,
- da je vještak izvršio uvid u dokumentaciju odnosno građevinske knjige sestrinske firme III. tuženika Eko-kamena "Zelenjak" tijekom izvršenja poslova rekonstrukcije državne ceste i županijske ceste u Oroslavju i Gubaševu, pri rušenju objekata od betona ili kamena, rušenju kolnika, iskopu na trasi u širokom otkopu, na koji način je došlo do kvalitetnog materijala u količini od 6.679,64 m3 koji se je materijal odvozio na blato Kamenoloma "Zelenjak" te na drobilišnom i separacijskom postrojenju reciklirao u kvalitetnije proizvode,
- zaključno navodi da je na Kamenolom "Zelenjak" doveženo 8.179,64 m3 različitog materijala kojim je miješana i oplemenjivana jalovina sa kamenoloma, te vještak zaključno navodi da količine materijala koje su dovezene na kamenolom radi oplemenjivanja jalovine ne mogu se računati kao količine izvezene sa kamenoloma,
- da je zbog ustrajalih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka kao i dopunu nalaza i mišljenja vještaka Đure Bodrožića provedeno novo vještačenje po vještaku Goranu Maziji za područje geotehnike ,hidrogeologije i ekološke zaštite vode i tla iz čijeg nalaza proizlazi sljedeće:
- da je vještak Goran Mazija analizirajući ispostavljene otpremnice sa kamenoloma "Zelenjak" kao i iz zapisnika odnosno nalaza rudarskog inspektora zaključio da je tijekom vremenskog razdoblja od 4. rujna 2002. do 23. ožujka 2004. od strane II tuženika "Radek gradnja" d.o.o. odveženo ukupno 19.511 m3 jalovog materijala od koje količine je 6.839 m3 isporučeno I. tuženiku gradu Klanjcu za potrebe sanacije nerazvrstanih cesta,
- da takav materijal sam po sebi nije mogao biti isporučivan bez prethodne separacije i oplemenjivanja, lošije je kvalitete, ograničene primjene i obzirom u inkriminiranom periodu nije bilo miniranja, radovi koji su se u tom periodu odvijali se mogu tretirati kao čišćenje osnovnog platoa a što je i bio predmet ugovora sa I tuženikom Gradom Klanjec,
- da se prilikom čišćenja zemljanog i jalovog materijala iz prijašnjih eksploatacija mineralne sirovine vršila separacija istog i na taj način je dobivena mineralna sirovina sadržana u jalovini pa se ista u skladu sa čl. 2. i 3. Zakona o rudarstvu smatra rudnim blagom,
- da u pogledu visine cijene vještak prihvaća cijenu od 3,00 kn po m3 a za izračun cijene dobiti koje je ostvario II tuženik navodi da su izražene cijene date za mineralnu sirovinu u rastresitom stanju, dok se izračun protupravne eksploatacije vrši po kubičnom metru mineralne sirovine u sraslom stanju, a koja iznosi 30 kn / m3 time da bi navedene cijene trebalo revidirati jer su u praksi često niže od onih koje bi se prodajom eksploatiranog materijala na tržištu postignu a što proizlazi iz cijena koje su tuženici fakturirali,
- zaključno vještak navodi da materijal koji je eksploatiran u prostoru napuštenog Kamenoloma "Zelenjak" jest rudno blago a to znači da ima svoju uporabnu i materijalnu vrijednost te da je iskopom mineralne sirovine, transportom i ugradnjom iste na lokaciji izvan lokacije zahvata utvrđena eksploatacija tehničko-građevnog kamena te gospodarsko korištenje mineralne sirovine Dolomita u razdoblju od 4. rujna 2002. do 23. ožujka 2004. te od 24. ožujka 2004. do 7. travnja 2005.,
- u usmenom očitovanju na prigovore tuženika vještak ističe da je za izradu nalaza koristio dokumentaciju koja prileži spisu, te je obavio očevid na licu mjesta te je prikupio i izvršio analizu uzoraka odrobljenog kamenog materijala i utvrdio da se radi o dolomitu, te vještak ističe da je Grad Klanjec vršio eksploataciju rudnog blaga a da prije toga nije zatražio odobrenje nadležnog Ministarstva a kako bi se utvrdilo radi li se o mineralnoj sirovini i da li je ista sadržana unutar jalovog materijala ili ne,
- vještak nadalje ističe da karakteristike nekog materijala da li se radi o mineralnoj sirovini ovisi o udjelu kamenog materijala u jalovom materijalu odnosno da sredstva uložena u separaciju i odvajanje korisne mineralne sirovine moraju biti manja od cijene koje je moguće postići na tržištu da bi postojala isplativost takove eksploatacije
- u odnosu na mogućnost ispitivanja istovjetnosti materijala vještak ističe da čvrstoću kamenog materijala, njegovu kvalitetu i spektar upotrebljivosti je moguće jedino utvrditi laboratorijskim ispitivanjem a predmetni materijal bio je pomiješan sa zemljom, zemlja je degradirala kamen, smanjila njegovu čvrstoću a time i uporabnu vrijednost i mogući sektor korištenja tog kamenog materijala,
- zaključno vještak se ne može očitovati na kvalitetu i upotrebljivosti iznesenog kamenog materijala ističući da je rudarski inspektor prilikom očevida trebao izuzeti kameni materijal radi analize a što inspektor nije učinio,
- da sud nije proveo usuglašavanje mišljenja vještaka Đure Bodrožića i Gorana Mazije s obzirom da je u međuvremenu geološki vještak Đuro Bodrožić umro te je provedeno treće vještačenje po Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu po vještacima (red. prof. Dr.sc.MP i dr.sc. EP) Rudarsko- geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu iz čega proizlazi sljedeće:
- da su vještaci utvrdili da se radilo o eksploataciji mineralne sirovine na području bivšeg kamenoloma "Zelenjak" te da je u spornom razdoblju eksploatirana sva mineralna sirovina kao i ona izdvojena miniranjem iz svog prirodnog sklopa tako i ona koja je odvezena s osnovnog radnog platoa kamenoloma,
- da u odnosu na količinu bespravno eksploatirane mineralne sirovine da se ista temelji na razlici geodetskih snimki ovlaštenog mjernika početnog stanja i stanja nakon eksploatacije,
- da rudarski inspektor prilikom inspekcijskog nadzora nije tražio geodetsko snimanje s obzirom da je nadzor vršen u travnju 2005. a bespravna eksploatacija se odvijala od 2003. pa se geodetskom snimkom ne bi moglo utvrditi početno stanje rudarskih radova,
- da su vještaci na temelju cjelokupne raspoložive dokumentacije utvrdili da je TD "Radek-Gradnja" iz Kamenoloma "Zelenjak" bespravno eksploatirao 8.178 m3 tehničko-građevnog kamena a što bi pomnoženo sa cijenom od 30 kn /m3 bila vrijednost od 245.340,00 kn dok je TD Eko-kamen "Zelenjak" iz Kamenoloma "Zelenjak" bespravno eksploatirao 16.144 m3 mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena čija vrijednost iznosi 484.320,00 kn te je pored toga isporučilo Gradu Klanjcu 1.954 m3 mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena čija vrijednost iznosi 58.620,00 kn,
- da su vještaci Rudarskog-geološkog-naftnog fakulteta u Zagrebu se očitovali na primjedbe tuženika na način da su u cijelosti u pisanom nalazu i mišljenju jasno obrazložili zbog čega se radilo o bespravnoj eksploataciji a što se podudara i sa nalazom rudarskog inspektorata time da se njihov nalaz ne temelji na nalazu rudarskog inspektorata jer iz dokumentacije koja prileži spisu te iz zapisnika inspekcijskog nalaza koji je dao rudarski inspektor a koji je po struci dipl.ing. rudarstva što garantira dobro poznavanje mineralnih sirovina i tehničko-građevnog kamena a da se radilo o toj vrsti mineralne sirovine proizlazi i iz očevida a pri tome je Atest najmjerodavniji dokument koji potvrđuje vrstu i kakvoću mineralne sirovine tehničko-građevnog materijala, a koji je izdan od ovlaštenog laboratorija za ispitivanje mineralnih sirovina a upravo taj Atest tehničko-građevnog materijala kamena iz kamenoloma "Zelenjak" br. 279/80 izradio Građevinski institut,
- da iz nalaza i mišljenja Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu proizlazi da je jedan od najvjerodostojnijih načina određivanja količine eksploatiranog materijala (stjenske mase) razlika koja se utvrdi usporedbom geodetskih snimki (ovlaštenog mjernika), početnog stanja i stanja nakon eksploatacije, ali rudarski inspektor prilikom inspekcijskog nadzora nije imao niti zatražio geodetske snimke terena pa se stoga tim načinom nije mogla utvrditi količina eksploatirane stjenske mase budući da je inspekcijski nadzor obavljen u travnju 2005., a bespravna eksploatacija na prostoru Kamenoloma "Zelenjak"' se odvijala od 2003. tako da je do momenta inspekcijskog nadzora znatna količina materijala otpremljena s prostora,
- da osim naprijed navedenog načina utvrđivanja količine eksploatirane stjenske mase postoji i način utvrđivanja količine eksploatirane stjenske mase ako je ona iz ležišta izdvojena miniranjem, a obavlja se pomoću elaborata o bušenju i masovnom miniranju, koji se sukladno Pravilniku o tehničkim normativima pri rukovanju eksplozivnim sredstvima i miniranju rudarstvu, mora raditi za svako miniranje pa tako iz elaborata o dubinskom bušenju i masovnom miniranju na Kamenolomu "Zelenjak"
- Klanjec, TD Geomin d.o.o. proizlazi da je dana 24. siječnja 2005. na Kamenolomu miniranjem dobivena količina od 13716 m3 stjenske mase (u sraslom stanju), odnosno 19202 m3 u rastresitom stanju dok se količina jalovina u svakom ležištu definira elaboratom o rezervama, koje je u konkretnom slučaju izradilo poduzeće Rogin Bor, Bedekovčina, koje je ranije obavljalo legalnu eksploataciju mineralnih sirovina u kamenolomu "Zelenjak", ali do predmetnih podataka nije bilo moguće doći pa su podatke o količini jalovine vještaci Rudarskog fakulteta utvrdili temeljem Elaborata o obnovi rezervi o količini jalovine u obližnjem Kamenolomu koji je susjedni kamenolom te u prirodi sačinjava cjelinu s kamenolomom "Zelenjak'' tako da se predmetni podaci s obzirom na sličnost mineralne sirovine i pratećih stijena mogu primijeniti i za Kamenolom "Zelenjak",
- da iz nalaza vještaka Rudarskog fakulteta je utvrđeno da je na Kamenolomu "Zelenjak" miniranjem 24. siječnja 2005., eksploatirano 12.097 m3 mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena u cjelini, odnosno 16.936 m3 tehničko-građevnog kamena u rastresitom stanju, a jedini mjerodavni način utvrđivanja količine bespravni eksploatirane mineralne sirovine je evidencija prodaje (otpreme), što je i napravio sam rudarski inspektor,
- da je iz nalaza proizlazi da je II. tuženik "Radek gradnja" d.o.o. iz Kamenoloma "Zelenjak" iskoristilo i prodalo količinu od 11.449 m3 mineralne sirovine tehničko- građevnog kamena u rastresitom stanju što odgovara količini od 8.178 m3 tehničko građevnog kamena izraženog u cjelini, a III. tuženik trgovačko društvo Eko kamen Zelenjak d.o.o. iz Kamenoloma "Zelenjak" je iskoristilo i prodalo 22.602 m3 mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena u rastresitom stanju, što odgovara količini od 16.144 m3 tehničko građevnog kamena izraženog u cjelini,
- da je Republika Hrvatska, kao vlasnica mineralnih sirovina za tehničko-građevni kamen odredila jedinstvenu cijenu od 30,00 kn/m3 / 3,98 EUR, a koja cijena je utvrđena temeljem dopisa Uprave za energetiku i rudarstvo, klasa: 310-01/04-03/85 od 30. kolovoza 2004. pa su vještaci Rudarskog fakulteta, vrijednost odrediti upravo na predmetni način, a ne prema čl. 81. Zakona o rudarstvu kojim je određena novčana kazna za prekršaj uz mjeru oduzimanja protupravno stečene imovinske koristi ostvarene prekršajem, jer se eksploatacija odvijala u kamenolomu na kojem su obustavljeni radovi, a trgovačka društva koja su tu eksploataciju obavljala nisu plaćali vlasnici mineralne sirovine propisanu naknadu za eksploataciju, vrijednost mineralne sirove radi čega nije potrebno tu vrijednost korigirati nikakvim olakšicama jer se iste odnose isključivo na iznos zakonom propisane naknade.
23. Prvostupanjski sud na temelju naprijed navedenih utvrđenja prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka Rudarsko-geološkog-naftnog fakulteta u Zagrebu smatrajući ga stručnog i obrazloženog izvodi pravilan pravni zaključak da se u ovom konkretnom slučaju radilo o bespravnoj eksploataciji mineralnih sirovina a što su vještaci stručnom i detaljnom analizom utvrdili u svom pisanom nalazu i mišljenju te također detaljno pojasnili u svim pisanom očitovanju a kojim su otklonili prigovore ovdje tuženika.
24. Naime u ovom konkretnom slučaju zbog proturječnih nalaza i mišljenja vještaka Đure Bodrožića i Gorana Mazije a čije usuglašavanje sud nije bio u mogućnosti provesti jer je u međuvremenu umro vještak Đuro Bodrožić, sud je proveo novo vještačenje po vještacima Rudarsko-geološkog-naftnog fakulteta u Zagrebu upravo radi utvrđivanja odlučne činjenice za razrješenje ovog spora je li se radilo o bespravnoj eksploataciji mineralne sirovine u ovom konkretnom slučaju a što je u konačnici potvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka Rudarsko-geološkog-naftnog fakulteta u Zagrebu a što je u svom nalazu i mišljenju vještak Goran Mazija također utvrdio da se radilo o mineralnoj sirovini, a ne jalovini, kako je to utvrdio vještak Đuro Bodrožić a koji je u međuvremenu umro.
25. Naime upravo kako su to i pojasnili vještaci Rudarsko-geološkog-naftnog fakulteta u Zagrebu a što je sud prihvatio kao logične i pravno opravdane razloge da i iz izlaznih računa tuženika proizlazi da su u spornom razdoblju prodavane znatne količine kamenog materijala i to po cijenama koje ukazuju da se radilo o mineralnoj sirovini a ne jalovini budući da se jalovina prodavala na tržištu po cijeni od 3,00 kn / 0.40 po m3 dok je prosječna tržišna vrijednost tehničko-građevnog kamena iznosila 30,00 kn / 3,98 EUR po m3 a ovdje III tuženik je prodavao mineralnu sirovinu po cijenama od 22,00 kn / 2,92 EUR - 80,00 kn / 10,62 EUR po m3 bez PDV-a a iz podataka o otpremi kamena u 2003. u kamenolomu "Zelenjak" II. tuženika broj 25/05 proizlazi da je ukupna otprema tehničko-građevnog kamena u 2003. iznosila 18.308 m3 time da iz tablica u spisu proizlazi da je II tuženik prodavao kameni materijal po cijeni od 25,00 kn / 3,32 EUR - 112,00 kn /14,86 EUR po m3 pa stoga sud pravilno zaključuje da i ovi materijalni dokazi jasno ukazuju da tuženici nisu na tržištu prodavali jalovinu.
26. Stoga suprotno žalbenim navodima II. i III. tuženika prvostupanjski sud je sveobuhvatnom analizom provedenog dokaznog postupka i to svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno izveo pravilan zaključak da se u ovom konkretnom slučaju radilo o bespravnoj eksploataciji mineralne sirovine jer ovdje nije postojao glavni/dopunski projekt niti koncesija za izvođenje rudarskih radova a Pojednostavljeni rudarski projekt sanacije izrađuje se za nebitna odstupanja od glavnog ili dopunskog rudarskog projekta stoga je takvim protupravnim postupanjem umanjena imovina tužiteljice kao vlasnice rudnog blaga i stoga se na strani II. i III. tuženika radi o stjecanju bez osnove u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO-a).
27. Dakle, na temelju nalaza i mišljenja Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta te provedenih dokaza, tužiteljica je dokazala da su tuženici bili u ugovornom odnosu te da su vršili eksploataciju na području predmetnog kamenoloma i da je u utuženom razdoblju radnjama tuženika na osnovnom platou kamenoloma "Zelenjak" izvršeno protupravno eksploatiranje mineralnih sirovina te je time umanjena imovina tužiteljice.
28. Također ovdje nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da u ovom konkretnom slučaju sud nije uzeo u obzir da je tužitelj zaključio Izvansudsku nagodbu sa ovdje I. tuženikom Gradom Klanjec a kojim je naplatio na ime glavnice iznos od 58.620,00kn na ime stečenog bez osnove, zateznu kamatu u iznosu od 50.182,99 kn kao i troška postupka u iznosu od 76.793,00 kn.
29. Naime to što je ovdje tužitelj sklopio Izvansudsku nagodbu sa I. tuženikom Gradom Klanjec nije odlučno za rješenje ovog spora u odnosu na II. i III. tuženika jer iz nalaza i mišljenja Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta jasno proizlazi da je ovdje III. tuženik Eko kamen Zelenjak d.o.o. eksploatirao 16.144 m3 mineralno sirovine što odgovara iznosu 484.320,00 kn /64.280,31 EUR te je pored tog iznosa isporučio Gradu Klanjec 1.954 m3 a čija vrijednost iznosi 58.620,00 kn/ 7.780,73 EUR, a što sveukupno iznosi 542.940,00 kn, a upravo je Izvansudska nagodba sa Gradom Klanjec zaključena za ovaj iznos koji je isporučen Gradu Klanjecu od 58.620,00 kn/7.780,73 EUR sa pripadajućom kamatom koja je uglavničena u Izvansudskoj nagodbi stoga nikako ne možemo govoriti o dvostrukoj isplati istog iznosa na ime stečenog bez osnove.
30. Prema tome osnovano ukazuje ovdje tužitelj u odgovoru na žalbu II. i III. tuženika da iz Izvansudske nagodbe jasno proizlazi koja novčana obveza se odnosi na ovdje II. i III. tuženika na ime stjecanja bez osnove (čl. 2. Nagodbe) a koji iznosi su jasno utvrđeni u nalazu i mišljenju vještaka Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta i to u odnosu na II tuženika koji je stekao bez osnove bespravnom eksploatacijom iznos od 245.340,00 kn / 32.562,21 EUR a u odnosu na III tuženika iznos od 484.320,00 kn/ 64.280,31 EUR.
31. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno utvrdio u smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a tijek zakonskih zateznih kamata i to u odnosu na II tuženika od dana 27. ožujka 2004. kada je "Radek Gradnja" ustupila ugovorene radove ovdje III tuženiku a u odnosu na III tuženika tijek zakonskih zateznih kamata je određen od 1. siječnja 2006. kao najkasnijem datumu a s obzirom na dokumentaciju i izlazne račune iz kojih je razvidno kada je vršena bespravna eksploatacija tijekom 2004. i 2005. godine.
32. Naime ovdje valja reći da su II. i III. tuženici nesavjesni stjecatelji jer se radilo o bespravnoj eksploataciji mineralne sirovine jer ovdje nije postojao glavni / dopunski projekt niti koncesija za izvođenje rudarskih radova.
33. Žalbeni prigovori tužiteljice kao i II. i III. tuženika na odluku o troškovima parničnog postupka su osnovani jer odluka u pogledu troškova parničnog postupka ima nedostataka zbog kojih se ne može na pravilan način ispitati pa je stoga počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka u odnosu na trošak parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
34. Naime ovdje sud ne navodi jasne razloge zbog čega sudi trošak po čl. 154. st. 2. ZPP-a, a pri tome ako bi se primijenila odredba čl. 154. st. 2. ZPP-a tada je sud dužan od uspjeha stranke koja je u većoj mjeri uspjela odbiti uspjeh stranke koja je u manjoj mjeri uspjela a sud ovdje u konkretnom slučaju sudi troškove postupka i tužitelju i II. i III. tuženiku.
35.Također ovdje valja ukazati na primjenu čl. 161. ZPP-a ,a koju je sud u potpunosti zanemario kod donošenja odluke o troškovima parničnog postupka.
36. Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZPP-a je određeno da suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove,dok je st.2.predmetnog članka propisano da ako postoji znatna razlika u pogledu njihova udjela u predmetu spora ,sud će prema razmjeru tog udjela odrediti koliko će dio troškova nadoknaditi svaki od suparničara a što je sud u ovom konkretnom slučaju propustio utvrditi.
37. Prema tome kako je odluka o troškovima parničnog postupka manjkava iz naprijed navedenih razloga istu nije moguće na pravilan način ispitati stoga je valjalo u tom dijelu ukinuti rješenje o trošku sadržano u presudi te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
38. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude a na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
39. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
U Zagrebu 15. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Joka Umićević