Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-757/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Gradišek, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Andrine Raspor Flis člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice-protutužiteljice JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Andreas Mlikota, odvjetnik u Osijeku, radi namirenja potraživanja iz založene stvari, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-774/2018-38 od 15. siječnja 2025., 15. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja-protutuženika BC kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-774/2018-38 od 15. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja-protutuženika BC kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-774/2018-38 od 15. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke utvrđen ništavim Ugovor o zajmu broj 110708VIM koji je sklopljen 8. srpnja 2011. između zajmodavca BCH i tuženice JC, a koji ugovor je potvrđen 8. srpnja 2011. kod Javnog bilježnika Mandice Popović iz Osijeka, pod brojem Ov-3518/11 te je pod točkom II izreke naloženo tužitelju BC, tuženici JC izdati ispravu podobnu za brisanje založnog prava koje je uknjiženo u korist tuženice na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] na temelju ugovora o zajmu br. 110708VIM pod poslovnim brojem Z-6897/11, a radi osiguranja novčane tražbine u svoti od 1.772,49 eura, s godišnjim kamatama od 5,84% plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja s rokom otplate d 8. travnja 2013. te eventualnim troškovima ovrhe, sve u roku 15 dana, što će u suprotnom zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti dok je pod točkom III izreke naloženo tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženici prouzročeni parnični trošak u svoti od 2.000,00 eura zajedno sa zateznom kamatom računajući od dana donošenja

15. siječnja 2025. pa do isplate.

1.2. Prvostupanjskim rješenjem je pod točkom I izreke odbačena tužba tužitelja od 31 srpnja 2018. a pod točkom II izreke odbijen prijedlog tužitelja za zabilježbu hipotekarne tužbe na nekretnini tuženice JC upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća br. 10 i dvor u [adresa], ukupne površine 210 m[2] .

2. Protiv prvostupanjske presude i rješenja žali se tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) iz svih žalbenih razloga a naročito apsolutno bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom, prvostupanjsku presudu i rješenje preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje drugom sucu. uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu i rješenje suda prvog stupnja kao i postupak koji im je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, glede rješenja u svezi odredbe čl. 381. st. 1. ZPP a kako je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile, uz zakonito odbijen dokazni prijedlog čitanja izjave svjedoka, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja kojim traži od tuženice-protutužiteljice (dalje: tuženica) namirenje tražbine u svoti od 18.106,37 kuna s pripadajućim kamatama, sudskom prodajom založenih nekretnina tuženice, uz prijedlog za određivanje upisa zabilježbe hipotekarne tužbe na nekretnini tuženice stoga, što je tuženica kao zajmoprimac, na temelju Ugovora o zajmu kojega je sklopila 8. srpnja 2011. sa zajmodavcem JCH iz [adresa] (dalje: Ugovor o zajmu) a na temelju kojega je upisana hipoteka na nekretninama tuženice, tek djelomično podmirila potraživanje koje je tužitelj 23. lipnja 2017. otkupio od zajmodavca na temelju ugovora o ustupu tražbine.

7. Predmet protutužbe je zahtjev tuženice na utvrđenje ništetnim Ugovora o zajmu jer je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva budući da joj je isplaćeno samo 3.900,00 kuna a zajmodavac je koristio njezinu neukost i stanje nužde zbog teške financijske situacije uslijed smrti supruga te neistinito naveo kako je primila zajam u svoti od 1.738,67 eura te potom i zahtjev kojim će se naložiti tužitelju izdati joj ispravu podobnu za brisanje založnog prava uknjiženog na njezinoj jedinoj nekretnini na temelju Ugovora o zajmu.

8. Prvostupanjski sud prihvaća protutužbeni zahtjev ocjenjujući kako Ugovor o zajmu predstavlja ništetni ugovor u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 126/2021, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO) jer je zajmodavac prilikom sklapanja ugovora o zajmu iskoristio njezine osobne prilike, stariju životnu dob, neukost, stanje nakon smrti supruga i tešku materijalnu situaciju te neistinito označio svotu zajma a kao osiguranje za povrat zajma mu je tuženica dopustila uknjižbu založnog prava na svojoj nekretnini, kući i dvoru u [adresa] koja vrijedi znatno više od pozajmljene svote, što je tzv. jamac MCH potvrdio u pismu namjere pa je tako ovaj ugovor suprotan općeprihvaćenim pravilima ponašanja, osjećaju pravednosti, etičkom ponašanju i sustavu vrijednosti koji je povezan s ispravnim postupanjem, u odnosu na koje se ponašanje pojedinca ocjenjuje kao prihvatljivo ili neprihvatljivo.

9. Posljedično tomu, s obzirom na ništetnost Ugovora o zajmu, primjenom odredbe čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17 i 63/19), određuje brisanje založnog prava uknjiženog na nekretnini tuženice.

10. Između stranaka nije sporno da je tuženica sa zajmodavcem JCH sklopila Ugovor o zajmu u kojem je označeno da je primila 1.772,49 eura 8. srpnja 2011. te se obvezala vraćati ga u jednakim mjesečnim ratama od 89,00 eura od kojih posljednji dospijeva na naplatu 8. travnja 2013., uz ugovorenu kamatu i uvećanje svake mjesečne rate za godišnju stopu inflacije u Republici Hrvatskoj i ukupni trošak zajma od 713,17 kuna te se suglasila da se u zemljišnim knjigama ishodi upis uknjižbe prava zaloga za zajam na njezinoj nekretnini, uz ugovorenu ovršnu snagu Ugovora o zajmu na temelju kojega zajmodavac može neposredno zatražiti i pokrenuti ovrhu na nekretnini i na cjelokupnoj imovini tuženice radi prisilne naplate bilo koje od tražbine iz Ugovora o zajmu, po neposrednoj dospjelosti.

11. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Z-6502/2018 od 23. ožujka 2018. je utvrđeno da je na temelju Ugovora o ustupu tražbine broj Ov- 6169/2017 od 23. lipnja 2017. dopuštena uknjižba ustupa založnog prava na nekretninama tuženice s vjerovnika BCH na novog vjerovnika, tužitelja.

12. Tužitelj u žalbi glede protutužbenog zahtjeva tuženice neosnovano ističe kako je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka navodom da je prvostupanjski sud utvrdio ništetnost ugovora samo u odnosu na jednu ugovornu stranu budući da ugovorne strane možebitno ništetnog ugovora jesu jedinstveni suparničari ali ne i nužni pa okolnost što sve ugovorne strane nisu obuhvaćene protutužbom, ne predstavlja procesnopravnu smetnju za postupanje po tužbi (primjerice odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-x 985/2013-2 od 5. prosinca 2019.).

13. Saslušanjem tuženice, na čiji iskaz nije bilo nikakvih primjedbi je prvostupanjski sud zaključio kako je iskazivala jasno, logično i uvjerljivo pa je pravilno, cijeneći i isprave priložene po tužitelju ocijenio kako su kreditni ured i zajmodavac prije sklapanja ugovora znali sve okolnosti zbog kojih se tuženica zadužuje odnosno, sve njezine osobne i imovinske prilike, što su ispitali u svezi sklapanja Ugovora o zajmu a to proizlazi i iz sadržaja pisma namjere od 1. srpnja 2011. koju je Primorje oprema dala zajmodavcu i iz kojega se može utvrditi da je vrijednost kuće tuženice procijenjena na 250.000,00 kuna pri čemu se smatra da je njezina vrijednost čak i veća, a zajam je uz hipoteku dan na svotu od 13.000,00 kuna.

14. Sve ovako utvrđene činjenice ukazuju na nemoralnost predmetnog pravnog posla na temelju kojega je vrijednost zajma, dvadeset puta manja od vrijednosti založene nekretnine i ugovoreno namirenje prodajom takve nekretnine koje se traži predmetnom tužbom a na temelju Ugovora o zajmu koji je ustupljen tužitelju.

15. Stoga je, cijeneći i činjenicu da je po kaznenoj prijavi tuženice iz provedenih izvida Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku utvrdilo opravdanu sumnju u ostvarenje svih bitnih obilježja kaznenog djela lihvarskog ugovora te da je uvidom u presudu ovoga suda poslovni broj Gž-1992/2022-2 od 9. travnja 2024. utvrđeno kako je 14. siječnja 2013. podignuta optužnica protiv devetnaest osoba zbog počinjenja kaznenog djela udruživanje za počinjenje kaznenih djela lihvarskog ugovora među kojim osobama je kao fiktivni zajmodavac naznačen i tužitelj, prvostupanjski sud pravilno zaključio kako je Ugovor o zajmu ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO budući da je suprotan moralu društva, kako s obzirom na okolnosti njegovog sklapanja tako i nerazmjernu vrijednost svote zajma i založene nekretnine tuženice, koja joj predstavlja jedinu nekretninu u njezinom vlasništvu i što sve ukazuje na kršenje svih moralnih načela društva te svjesni izbor prednika tužitelja postupati suprotno tom moralu.

16. Tako nisu od značaja žalbeni navodi tužitelja kojima ukazuje da prvostupanjski sud nije utvrdio činjenice bitne za ispunjenje uvjeta zelenaškog ugovora iz čl. 329. ZOO imajući na umu da je prvostupanjski sud jasno činjenice, koje se dijelom odnose na zelenaški ugovor, ocijenio u svijetlu suprotnosti moralu društva.

17. S obzirom na zaključak prvostupanjskog suda kako je Ugovor o zajmu ništetan prvostupanjski sud je sukladno odredbi čl. 150. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj: 63/19, 128/22, 155/23, 127/24), prema kojoj je nositelj knjižnog prava koji je povrijeđen uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite toga svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ja vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja, odlučio kao u stavku II izreke pobijane prvostupanjske presude.

18. Slijedom svega iznijetog je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena pobijana prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. i II. izreke.

19. Tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio namirenje otkupljenog potraživanja iz Ugovora o zajmu, sudskom prodajom založene nekretnine tuženice a koju tužbu je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odbacio ocjenom kako je Ugovor o zajmu ovršna javnobilježnička isprava i ona je podobna za ovrhu jer su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze pa je tužitelj imao mogućnost tražiti ovršnu ispravu od javne bilježnice dok niti ne tvrdi da bi se prethodno obratio javnom bilježniku radi izdavanja otpravka javnobilježničkog akta koji zamjenjuje izvornik, već se poziva na dopis Hrvatske javnobilježničke komore u drugom predmetu.

19.1. Stoga ne prihvaća navod tužitelja da zbog nepostojanja izvornika javnobilježničkog akta Ugovora o zajmu kao ovršne isprave, zaštitu svojeg prava nije mogao ostvariti izravno u ovršnom postupku i zaključuje kako tužitelj nema pravni interes za podnošenje hipotekarne tužbe jer nije dokazao da ne raspolaže ovršnom ispravom na temelju koje može pokrenuti ovršni postupak pa nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 338. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 9/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) zbog čega odbija i prijedlog tužitelja za zabilježbu hipotekarne tužbe.

20. Ugovor o zajmu je sklopljen kod javnog bilježnika u Osijeku u obliku javnobilježničkog akta pod brojem Ov-3518/2011 dana 8. srpnja 2011. i sadrži u čl. 8. potvrdu na temelju koje je tuženica kao zajmoprimac, suglasna da prednik tužitelja kao zajmodavac može radi ostvarenja svoje tražbine nakon dospjelosti, na temelju tog Ugovora neposredno provesti prisilnu ovrhu na nekretnini na kojoj je osnovano založno pravo i koje nekretnine su predmet tužbe u ovom predmetu te je tako taj Ugovor sačinjen u obliku javnobilježničkog akta sukladno odredbi čl. 54. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“, broj: 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16 i 57/22).

21. Javnobilježnički akt je ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obveznika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe nakon dospjelosti obveze neposredno provesti prisilna ovrha pa Ugovor o zajmu sadrži sve pretpostavke zbog čega u smislu odredbe čl. 23. toč. 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24- dalje: OZ) predstavlja ovršnu ispravu i tužitelj je na temelju takvog ugovora mogao svoja prava ostvariti izravno u ovršnom postupku.

22. Zbog toga je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako tužitelj nema pravni interes za vođenje ove parnice jer je svoja prava mogao ostvariti izravno u ovršnom postupku budući da je svrha omogućavanja sporazuma između stranaka o provedbi ovrhe po dospijeću tražbine, upravo izbjegavanje vođenja parničnog postupka i omogućavanje ostvarivanja svojih prava izravno u ovršnom postupku po dospijeću tražbine (primjerice odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-x 507/2014).

22.1. Uz iznijeto, Ugovor o zajmu predstavlja javnobilježnički akt koji prema odredbi čl. 23. toč. 5. OZ predstavlja ovršnu ispravu pa sukladno odredbi čl. 301. st. 1. i 2. OZ u svezi čl. 307. st. 1. i čl. 308. OZ ugovor o zajmu kao ovršni javnobilježnički akt ima učinak sudske nagodbe pa postoji negativna procesna pretpostavka u pogledu zahtjeva tužitelja u ovoj pravnoj stvari, kada se primjenom odredbe čl. 323. ZPP odbacuje tužba.

23. Prema odredbi čl. 16. Ugovora o zajmu je taj ugovor sastavljen, potpisan i solemniziran u 6 primjeraka od kojih je 4 preuzeo zajmodavac odnosno, prednik tužitelja pa se ne mogu prihvatiti kao osnovani navodi tužitelja kako ne raspolaže primjerkom Ugovora o zajmu koji bi predstavljao valjanu ovršnu ispravu i zbog toga imao pravni interes za vođenje parnice.

23.1. Budući da je tužitelj mogao raspolagati ovršnom ispravom na temelju koje je mogao pokrenuti ovršni postupak protiv tuženice radi prisilne naplate tražbine tada on nema pravni interes za podnošenje kondemnatorne tužbe pa je primjenom odredbe čl. 288. st. 2. ZPP pravilno prvostupanjski sud odbacio tužbu tužitelja te posljedično i prijedlog zabilježbe hipotekarne tužbe na nekretnini tuženice.

24. Kako žalbeni navodi tužitelja da ne raspolaže izvornikom niti ovjerenim preslikom ili prijepisom ovršne isprave-Ugovora o zajmu, pa nije bio u mogućnosti ishoditi potvrdu o ovršnosti javnobilježničkog akta i pokrenuti ovršni postupak, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja jer je zajmodavcu predano 4 primjerka Ugovora o zajmu te je tužiteljev ustupitelj predmetne tražbine, preuzeo više primjeraka javnobilježničkog akta i u smislu odredbe čl. 85. st. 1. ZOO bio dužan tu ispravu predati tužitelju, tužitelj se neosnovano poziva na nemogućnost ishođenja potvrde ovršnosti kao pretpostavke za pokretanje ovršnog postupka upućujući na odluke drugih sudova koje nisu vezane uz predmetni spor.

25. Primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP je tako odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno pobijano prvostupanjsko rješenje kao i odluka o parničnom trošku tuženice sadržana pod točkom III. izreke pobijane prvostupanjske presude, koji dio odluke je donijet pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23).

U Zagrebu 15. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ana Gradišek