Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-237/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, ČI, izvjestiteljice i članice, RI, članice, u pravnoj stvari prvotužitelja EI /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa] i drugotužiteljice MI /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koju zastupa Marina Franulović Ažman, odvjetnica iz Rijeke, protiv tuženika ŠI /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Marina Žic, odvjetnica iz Rijeke, radi naknade plaćanog uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika i žalbi drugotužiteljice MI protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-594/2017-60 od 20. studenog 2024., u sjednici održanoj 15. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-594/2017-60 od 20. studenog 2024. pod stavkom I. i III. izreke.

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba drugotužiteljice MI i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-594/2017-60 od 20. studenog 2024. pod stavkom II. izreke.

III. Preinačuje se po žalbi drugotužiteljice MI odluka o troškovima za iznos od 2.480,69 eura sa zateznim kamatama sa kojim drugotužiteljica MI nije uspjela u prvostupanjskom postupku i sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi drugotužiteljici MI na ime troškova prvostupanjskog postupka daljnji iznos od 2.480,69 eura sa zateznim kamatama od 15. srpnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

V. Odbija se zahtjev drugotužiteljice MI za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti drugotužiteljci MI iznos od 15.403,85 eura (od siječnja do kolovoza 2013. od po 200,00 eura mjesečno, od rujna 2013. do zaključno sa prosincem 2017. od po 265,45 eura mjesečno) sa zateznim kamatama tekući na svaki mjesečni iznos od jedanaestog dana u mjesecu za tekući mjesec do isplate (stavak I. izreke) i naknaditi parnični trošak u iznosu od 331,81 eura sa zateznim kamatama od 20. studenog 2024. do isplate (stavak III. izreke).

Pod stavkom II. izreke je odbije zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 65,45 eura mjesečno (preko iznosa od 200,00 eura do iznosa od 265,45 eura mjesečno) za razdoblje od 11. siječnja do 11. kolovoza 2013.

2. Protiv presude pod stavkom I. i III. izreke žali se tuženik pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. ZPP-a[1] u vezi člankom 346. ObZ-a . Predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu od 200,00 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Protiv presude pod stavkom II. izreke i dijelu odluke o troškovima s kojima nije uspjela u prvostupanjskom postupku, žali se drugotužiteljica MI pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 346. ObZ-a. Predlaže preinaku pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu od 859,38 eura.

5. Odgovor na žabu nije podnesen.

6. Žalba tuženika je neosnovana.

7. Žalba drugotužiteljice MI je djelomično osnovana.

8. Predmet spora je verzijski zahtjev drugotužiteljice MI za isplatu iznosa od 15.927,00 eura na ime troškova uzdržavanja EI od siječnja 2013. do zaključno sa prosincem 2017. sa zateznim kamatama i troškovima postupka sa zateznim kamatama.

1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a)

2 Obiteljski zakon (Narodne novine, broj: 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023., 156/2023., u daljnjem tekstu: ObZ-a)

9. Nije sporno da je 28. prosinca 2017. pokrenuta predmetna parnica radi utvrđivanja očinstva, plaćanja uzdržavanja za prvotužitelja EI od podnošenja tužbe ubuduće (isti zahtjev povučen tijekom parnice) i naknade troškova uzdržavanja EI od siječnja 2013. do zaključno sa prosincem 2017., koje je snosila drugotužiteljica MI (verzijski zahtjev), da je pravomoćnom djelomičnom presudom poslovni broj P Ob-594/2017-37 od 23. studenog 2021. tuženik utvrđen ocem prvotužitelja EI (tuženik nikada nije osporavao da je otac prvotužitelja EI, kojeg je 16. veljače 2006. rodila AI), da je prvotužitelja EI zastupala posebna skrbnica (ČIN) prema rješenju Centra za socijalnu skrb Rijeka od 21. svibnja 2018. i da tuženik od siječnja 2013. do zaključno sa prosincem 2017. nije uzdržavao sina EI.

10. Žalbene razloge na koje se poziva tuženik veže uz stav da je verzijski zahtjev u cijelosti neosnovana jer da je drugotužiteljica MI sa suprugom (Patrikova baka i djed po majci) po odredbi članka 288. stavku 2. ObZ-a bila dužna uzdržavati EI, da je zahtjev za uzdržavanje u predmetnom paternitetskom sporu mogao biti podnesen samo u ime EI, da je o visini verzijskog zahtjeva prvostupanjski sud odlučio prema "svom mišljenju" i "paušalno", te da je i zahtjev drugotužiteljice MI za naknadu parničnog troška trebalo odbiti, a drugotužiteljica MI da je neosnovano odbijena sa dijelom zahtjeva od po 65,45 eura za razdoblje od siječnja do kolovoza 2013., i da je odluka o troškovima pogrešna, odnosno da joj je trebao biti dosuđen i daljnji iznos od 12.490,07 eura na ime troška prvostupanjskog postupka (preko iznosa od 331,81 eura do zahtijevanog iznosa od 12.821,88 eura).

11. Ispitivanjem prvostupanjske presude u granicama žalbenih navoda stranaka i po službenoj dužnosti (članak 365. ZPP-a) nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se neargumentirano, time i neosnovano pozivaju žalitelji, a niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

11.1. To što podnositelji žalbi činjeničnim zaključivanjem prvostupanjskog suda nisu zadovoljni i što smatraju da je istinito samo ono što oni tvrde nije povrijeđeno niti jedno njihovo postupno pravo.

12. Činjenično stanje vezano za odluku o glavnom tužbenom zahtjevu je u bitnome utvrđeno i materijalno pravo pravilno primijenjeno, kako u dijelu u kojem je taj zahtjev prihvaćen, tako i u dijelu u kojem je djelomično odbijen.

13. Naime, jedno od prava djeteta je pravo na nužne životne uvjete za razvoj, odnosno životni standard primjeren djetetovom tjelesnom, duševnom, duhovnom i društvenom razvoju koji su mu prije svih dužni osigurati roditelji unutar svojih sposobnosti i novčanih mogućnosti (članak 27. stavak 1. i 2. Konvencije[3] , članak 288. stavak 1. ObZ-a), a tek podredno (supsidijarno) baka i djed po roditelju po kojem su

3 Konvencija o pravima djeteta (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 12/1993., 20/1997., 4/1998., 5/2002., 7/2002., 2/2003., 2/2017., 4/2017.)

srodni, a koji nije u mogućnosti uzdržavati dijete (članak 288. stavak 2. ObZ-a), s tim da je i osoba koja je podredno dužna davati uzdržavanje, a snosila je troškove uzdržavanje, ovlaštena tražiti od osobe koja je prije nje bila dužna davati uzdržavanje naknadu onog što je umjesto nje dala za uzdržavanje (članak 287. stavak 2. ObZ-a i članak 1119. ZOO-a[4] "versio in rem").

14. Prema tome, kako tuženik, otac EI, kojeg je 16. veljače 2006. rodila LI (kćer drugotužiteljice MI), iako prvenstveno dužan nije uzdržavao EI, već je to umjesto njega od siječnja 2013. do zaključno sa prosincem 2017. činila drugotužiteljica MI, baka po majci (LI je preminula **.**.2006.), nije u pravu tuženik kada tvrdi da je verzijski zahtjev drugotužiteljice MI neosnovana u cijelosti jer da je i ona (baka) uz djeda bila dužna uzdržavati EI, a niti da je zahtjev za uzdržavanje u predmetnoj parnici mogao postaviti samo EI (njegov skrbnika), pri čemu očito ispušta iz vida pored navedenog u prethodnoj točki obrazloženja da se i sporovi po verzijskom zahtjevu vode po pravilima o uzdržavanju, odnosno da se ne vode po bitno različitim pravilima postupka.

15. Osim toga, tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije isticao postupovni prigovor vezano za kumulirane tužbene zahtjeve u tužbi, među kojima je i verzijski zahtjev drugotužiteljice MI pa takav prigovor niti ne može po prvi put iznijeti u žalbi (članak 352. stavak 2. ZPP-a, članak 346. ObZ-a).

16. Nadalje, uzimajući u obzir troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja i skrbi o zdravlju EI, koje je isključivo u razdoblju od siječnja 2013. do zaključno sa prosincem 2017. snosila drugotužiteljica MI (baka po majci koja je 2007. imenovana skrbnicom i kojoj je EI povjeren na odgoj i čuvanje), koji troškovi su se zaključno sa prosincem 2017. prema Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta kretali do iznosa od 1.524,00 kuna / 202,27 eura mjesečno, a koje iznose uzdržavanja tuženik kao otac, iako je mogao s obzirom na svoje mogućnosti (redovna primanja), nesporno nije plaćao, da je drugotužiteljica MI od rujna 2013. plaćala i troškove sportski aktivnosti EI izvan programa osnovnog školovanja (700,00 kuna mjesečno + povremeni troškovi prijevoza na sportske aktivnosti), izleta i kupovala dodatnu opremu za sportske aktivnosti (kopačke, trenerke), kao jedini objektivni zaključak, kako ga je formirao i prvostupanjski sud ostaje da troškovi uzdržavanja maloljetnog EI, koje je nesporno snosila isključivo drugotužiteljica MI, za razdoblje od siječnja 2013. do zaključno sa prosincem 2017. iznose ukupno 15.403,85 eura (od siječnja do kolovoza 2013. od po 200,00 eura mjesečno, a od rujan 2013. kada je EI krenuo u prvi razred osnovne škole do zaključno sa prosincem 2017. po 265,45 eura mjesečno).

17. Stoga, nije u pravu tuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud naknadu troškova uzdržavanja maloljetnog EI, koje je umjesto njega davala drugotužiteljica MI od siječnja 2013. do zaključno s prosincem 2017. "dosudio prema svom mišljenju" i "paušalno", a niti drugotužiteljica MI kada tvrdi da su bili isti

4 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a)

troškovi koje je ona snosila za uzdržavanja do polaska EI u prvi razred osnovne škole (u rujnu 2013.) i prije toga od siječnja do kolovoza 2013., kada je EI pohađao vrtić, bez obveze plaćanja vrtića, izdataka za sportske i druge aktivnosti izvan vrtića i dodatnih potrebe djeteta te dobi.

18. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo (nije postupao arbitrarno) kada je naložio tuženiku (ocu EI), koji je prije drugotužiteljice MI bio dužan uzdržavati sina EI i u predmetnom razdoblju, da drugotužiteljici MI, kao osobi koja je podredno bila dužna davati uzdržavanje, a snosila je troškove uzdržavanja EI od siječnja 2013. do zaključno sa prosincem 2017. isplati ukupan iznos od 15.403,85 eura (po 200,00 eura mjesečno od siječnja do kolovoza 2013., a od rujna 2013. do zaključno sa prosincem 2017. po 265,45 eura mjesečno) sa zateznim kamatama tekućim od jedanaestog dana u mjesecu za tekući mjesec do isplate (dospjelost i tijek kamata nisu sporni) i odbio tužbeni zahtjev za daljnji iznos od po 65,45 eura mjesečno za razdoblje od siječnja do zaključno sa kolovozom 2013. (preko iznosa od 200,00 eura do iznosa od 265,45 eura mjesečno).

19. Međutim, djelomično opravdano drugotužiteljica MI osporava odluku o troškovima prvostupanjskog postupka, dok se tuženikovo podredno osporavanje odluke o troškovima pod stavkom III. izreke prvostupanjske presude ukazuje neosnovano.

20. Naime, odredbom članka 37. stavkom 2. ZPP-a, koja se na odgovarajući način primjenjuje i u predmetnom postupku (članak 346. ObZ-a), između ostalog je propisano da se vrijednost premeta spora u slučaju da pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji (što je slučaj i u predmetnoj parnici) određuje prema vrijednosti predmeta spora svakog pojedinog zahtjeva, a što znači da je u smislu odredbe članka 35. stavka 1. ZPP-a za utvrđivanje troškova po zahtjevu drugotužiteljice MI mjerodavan iznos od 15.403,85 eura (vrijednost verzijskog zahtjeva).

21. Odredbom članka 155. stavkom 1. ZPP-a je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu (slobodnom ocjenom), a članka 155. stavkom 2. ZPP-a da će sud odmjeriti troškove prema tarifi ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika (ili za druge troškove), koja odredba je prisilne naravi.

22. Postupci po verzijskom zahtjevu nisu obuhvaćeni Tbr. 7. točkom 3. OT[5] , koja OT se primjenjuje u predmetnom postupku vezano za odluku o zahtjevu drugotužiteljice MI za naknadu troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a što znači da se u smislu odredbe 155. stavka 2. ZPP-a, u vezi s člankom 346. ObZ-a ima primijeniti Tbr. 7. točka 1/5., Tbr. 8/1., Tbr. 9/1., Tbr. 9/2., Tbr. 46. i Tbr. 50. OT), a ne

5 Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023., u daljnjem tekstu: OT)

Tbr. 7. točka 3. OT kojom je određena jednokratna nagrada za postupke navedene u toj točki OT.

23. U smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a potrebni su bili troškovi vezano za postupak po verzijskom zahtjevu drugotužiteljice MI, u kojem je istu zastupao punomoćnik odvjetnik - za sastav tužbe (list 1. - 4.), podneska od 12. veljače 2024. (list 99. - 101.), zastupanje na ročištu 19. listopada 2023. (list 78.), 7. veljače 2024. (list 96. - 98.) i 8. listopada 2024. (list 104. - 106.), koji prema vrijednosti predmeta spora od 15.403,85 eura / 250 bodova (Tbr. 7. točka 1/ 5. OT) iznose ukupno 2.812,50 eura - sastav tužbe - 250 bodova (Tbr. 7/1. OT), podneska od 12. veljače 2024. - 250 bodova (Tbr. 8/1. OT), zastupanje na ročištu 19. listopada 2023. - 125 bodova (Tbr. 9/2. OT), 7. veljače 2024. (list 96. - 98.) i 8. listopada 2024. od po 250 bodova (Tbr. 9/1. OT) ili ukupno 1125,00 bodova x 2,00 eura (Tbr. 54. OT) = 2.250,00 eura + 562,50 eura na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. OT) = 2.812,50 eura.

24. Preko iznosa od 2.812,50 eura do iznosa od 12.821,88 eura (list 108.) - za iznos od 10.009,38 eura, zahtjev drugotužiteljice MI za naknadu troškova prvostupanjskog postupka nije osnovan jer nije u skladu sa mjerodavnom vrijednosti predmeta spora i OT. Osim toga, zahtjev za naknadu troška žalbe od 23. prosinca 2022. (pogrešno se navodi "27. prosinac 2022.") je odbijen pod stavkom II. izreke presude poslovni broj Gž Ob-151/2023-3 od 3. svibnja 2023. (list 73. - 75.), a ostali troškovi koji se navode u specifikaciji (list 108.) se odnose na postupak po zahtjevu na utvrđivanje očinstva, u kojem postupku je tada maljoljetnog prvotužitelja EI zastupala posebna skrbnica prema rješenju od **.**.2018. - ČIN (list 9.) i sudske pristojbe za koje nije dokazno da su plaćane, a što znači da materijalno pravo nije primijenjeno na štetu drugotužiteljice MI u dijelu u kojem joj po prvostupanjskom sudu nije priznat trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 10.009,38 eura sa zateznim kamatama.

25. Dakle, pored činjenice da drugotužiteljica MI nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu verzijskog zahtjeva (ukupno 523,60 eura), zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, tuženik je dužan (članak 154. stavak 5. ZPP-a) uz dosuđeni trošak (stavak III. izreke prvostupanjske presude - 331,81 eura sa zateznim kamatama od 20. studenog 2024.) naknaditi drugotužiteljici MI na ime nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u prvostupanjskom postupka i daljnji iznos od 2.480,69 eura sa zateznim kamatama od 15. srpnja 2025. (donošenja drugostupanjske odluke o troškovima) do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a, članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a).

26. Zahtjev tuženika za naknadu troška predmetne žalbe (200,00 eura) je odbijen jer tuženik nije uspio sa žalbom, a što znači da trošak iste pada na njegov teret (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

27. Odbijen je i zahtjev drugotužiteljice MI za naknadu troška žalbe jer nije uspjela sa istom vezano za osporavanja odluke o glavnom tužbenom zahtjevu koji je odbijen prvostupanjskom presudom (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 35. ZPP-a).

28. Zaključno, tuženik je dužan isplatiti drugotužiteljici MI na ime naknade troškova uzdržavanja EI za razdoblje od siječnja 2013. do zaključno sa prosincem 2017. iznos od 15.403,85 eura (od siječnja do kolovoza 2013. od po 200,00 eura mjesečno, a od rujna 2013. do zaključno sa prosincem 2017. od po 265,46 eura), sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos od jedanaestog dana u mjesecu za tekući mjesec do isplate i naknaditi trošak parnice u ukupnom iznosu od 2.812,50 eura (iznos od 331,81 eura sa zateznim kamatama od 20. studenog 2024. do isplate suđen po prvostupanjskom sudu + 2.480,69 eura sa zateznim kamatama od 15. srpnja 2025. suđen po drugostupanjskom sudu), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I. i II., članak 373. točka 3. ZPP-a za stavak III., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak IV. i V.).

U Zagrebu 15. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović