REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-754/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstva financija, OIB 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Stalna služba u Sinju, protiv tuženice 1. HZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tuženika 2. MZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i tuženice 3. AZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sve tuženike zastupa punomoćnik Vlaho Duplančić, odvjetnik u Splitu, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-881/2024-2 od 29. listopada 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj P-1111/2018 od 19. ožujka 2024., u sjednici održanoj 15. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-881/2024-2 od 29. listopada 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj P- 1111/2018 od 19. ožujka 2024.

2. Tuženici u prijedlogu za dopuštenje revizije, pozivom na odredbu članka 385.a stavka 1. točke 1. ZPP, naznačuju tri pravna pitanja u odnosu na koja ističu da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a pitanja glase:

1) Je li odredba članka 71. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima kojom su propisani rokovi od jedne godine, odnosno tri godine za podizanje tužbe lex specialis u odnosu na odredbu članka 186.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku, a kojom odredbom je propisana obveza podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora od strane Republike Hrvatske, u slučajevima kada je rok za podizanje tužbe dulji od tri mjeseca iz članka 186.a stavka 5. Zakona o parničnom postupku u kojem podnositelj zahtjeva (Republika Hrvatska) mora sačekati odgovor na podneseni zahtjev za mirno rješenje spora;

2) Može li se smatrati da je neka zakonska odredba kojom je određen prekluzivni rok za podizanje tužbe dulji od tri mjeseca lex specialis u odnosu na odredbe članka 186.a Zakona o parničnom postupku, i to baš stavka 5. tog članka kojim je propisan rok od tri mjeseca za davanje odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora;

3) Je li Sud osnovano prihvatio tužbeni zahtjev Republike Hrvatske u kojem je navedena visina duga u iznosu većem od iznosa poreznog duga navedenog u potvrdi Porezne uprave Ministarstva financija?

2.1. Predlagatelji, naime, nalaze da pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u stručnom članku SZ od 19. prosinca 2019. objavljenom na portalu Ius-Info.

3. Na prijedlog nije odgovoreno.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 387. stavka 1. u vezi s člankom 385.a stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer ni iz sadržaja navoda članka na koji se pozivaju predlagatelji, a koji su reproducirani u prijedlogu, ne proizlazi izravno odgovor na naznačena pitanja niti se u njemu spominju rokovi dulji od tri mjeseca.

5. Osim toga, imajući na umu da je reviziji po dopuštenju po važećem, novom konceptu koji je prihvaćen u domaćem parničnom postupku, u smislu odredbe članka 385.a ZPP,

primarna svrha donošenje presuda s precedentnim učinkom, a u skladu s njezinom javnom funkcijom, najviši sud ocjenjuje da sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne ukazuju da pobijana presuda nije u skladu s ustaljenom sudskom praksom, niti sa standardima zaštite ljudskih prava uspostavljenima u praksi europskih ili domaćih sudova ili da postoje drugi razlozi na temelju kojih bi dopuštenjem revizije bila ostvarena javnopravna funkcija revizije koja se očituje u osiguranju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6. U takvim okolnostima, naznačena pitanja nemaju potrebno obilježje važnosti koje bi zahtijevalo intervenciju najvišeg suda dopuštenjem revizije u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. točke 1. ZPP slijedom čega je, na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje valjalo odbiti i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 15. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil