Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3660/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, mr.sc. Iris Gović Penić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Ines Kovačević kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćnicima Jugoslav Puran i Dejan Bosanac odvjetnicima iz Bjelovara, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 530569666535, zastupan po punomoćniku Marko Kallay odvjetnik iz Odvjetničkog društva Kallay i partneri d.o.o. iz Zagreba, Ilica 1/A, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5739/2022-18 od 25. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 15. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5739/2022-18 od 25. travnja 2024.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

„I. Utvrđuju se ništetnim odredbe sadržane u člancima 1. i 7. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sklopljenog dana 03.04.2007. između tužitelja LĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA D.D., Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 na iznos 28.698,54 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važeće na dan korištenja kredita u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF.

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535 da tužiteljici LĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 5.466,93 EUR / 41.190,52 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od dospijeća pojedinog iznosa do 31.07.2015. a od 01.08.2015 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine s tim da kamata teče na iznos od:

- 5,47 EUR/41,24 kn od 19.03.2008. do isplate,

- 5,47 EUR/41,24 kn od 19.03.2008. do isplate

- 2,91 EUR/21,90 kn od 02.04.2008. do isplate,

- 6,89 EUR/51,92 kn od 20.10.2008. do isplate,

- 8,17 EUR/ 61,55 kn od 18.11.2008. do isplate,

- 0,15 EUR/ 1,10 kn od 16.12.2008. do isplate,

- 20,21 EUR/152,30 kn od 15.01.2009. do isplate,

- 21,26 EUR/160,18 kn od 05.03.2009. do isplate,

- 22,95 EUR/172,89 kn od 13.03.2009. do isplate,

- 19,77 EUR/148,96 kn od 02.04.2009. do isplate,

- 18,20 EUR/137,13 kn od 05.05.2009. do isplate,

- 15,02 EUR/113,15 kn od 02.06.2009. do isplate,

- 13,92 EUR/104,89 kn od 08.07.2009. do isplate,

- 12,27 EUR/ 92,43 kn od 03.08.2009. do isplate,

- 14,83 EUR/111,74 kn od 11.09.2009. do isplate,

- 12,01 EUR/ 90,50 kn od 09.10.2009. do isplate,

- 12,10 EUR/ 91,14 kn od 05.11.2009. do isplate,

- 16,44 EUR/123,85 kn od 24.12.2009. do isplate,

- 18,05 EUR/136,01 kn od 07.01.2010. do isplate,

- 21,51 EUR/162,06 kn od 06.02.2010. do isplate,

- 21,09 EUR/158,93 kn od 12.03.2010. do isplate,

- 28,33 EUR/213,48 kn od 08.05.2010. do isplate,

- 27,44 EUR/206,74 kn od 26.05.2010. do isplate,

- 33,80 EUR/254,70 kn od 14.06.2010. do isplate,

- 42,27 EUR/318,49 kn od 09.07.2010. do isplate,

- 39,84 EUR/300,15 kn od 16.08.2010. do isplate,

- 45,69 EUR/344,28 kn od 14.10.2010. do isplate,

- 45,69 EUR/344,28 kn od 14.10.2010. do isplate,

- 38,81 EUR/292,40 kn od 05.11.2010. do isplate,

- 56,42 EUR/425,06 kn od 13.12.2010. do isplate,

- 64,86 EUR/488,69 kn od 13.01.2011. do isplate,

- 54,09 EUR/407,52 kn od 14.02.2011. do isplate,

- 59,46 EUR/448,00 kn od 14.03.2011. do isplate,

- 53,21 EUR/400,89 kn od 07.04.2011. do isplate,

- 64,49 EUR/485,91 kn od 10.05.2011. do isplate,

- 76,48 EUR/576,24 kn od 13.06.2011. do isplate,

- 85,15 EUR/641,54 kn od 12.07.2011. do isplate,

- 126,52 EUR/953,23 kn od 12.08.2011. do isplate,

- 83,52 EUR/629,28 kn od 14.09.2011. do isplate,

- 75,11 EUR/565,90 kn od 12.10.2011. do isplate,

- 75,55 EUR/569,26 kn od 11.11.2011. do isplate,

- 74,87 EUR/564,13 kn od 14.12.2011. do isplate,

- 82,96 EUR/625,06 kn od 14.01.2012. do isplate,

- 85,08 EUR/641,05 kn od 14.02.2012. do isplate,

- 84,26 EUR/634,86 kn od 14.03.2012. do isplate,

- 82,38 EUR/620,66 kn od 14.04.2012. do isplate,

- 83,49 EUR/629,06 kn od 14.05.2012. do isplate,

- 85,56 EUR/644,67 kn od 13.06.2012. do isplate,

- 83,10 EUR/626,11 kn od 14.07.2012. do isplate,

- 82,34 EUR/620,38 kn od 16.08.2012. do isplate,

- 77,33 EUR/582,63 kn od 14.09.2012. do isplate

- 81,41 EUR/613,35 kn od 13.10.2012. do isplate,

- 83,95 EUR/632,55 kn od 14.11.2012. do isplate,

- 81,78 EUR/616,17 kn od 13.12.2012. do isplate,

- 82,58 EUR/622,21 kn od 14.01.2013. do isplate,

- 77,66 EUR/585,14 kn od 14.02.2013. do isplate,

- 79,16 EUR/596,46 kn od 14.03.2013. do isplate,

- 84,02 EUR/633,06 kn od 13.04.2013. do isplate,

- 76,10 EUR/573,40 kn od 15.05.2013. do isplate,

- 76,15 EUR/573,77 kn od 14.06.2013. do isplate,

- 75,61 EUR/569,72 kn od 16.07.2013. do isplate,

- 75,80 EUR/571,09 kn od 14.08.2013. do isplate,

- 77,67 EUR/585,17 kn od 16.09.2013. do isplate,

- 80,14 EUR/603,85 kn od 14.10.2013. do isplate,

- 80,56 EUR/606,97 kn od 14.11.2013. do isplate,

- 84,03 EUR/633,09 kn od 17.12.2013. do isplate,

- 79,69 EUR/600,39 kn od 08.10.2014. do isplate,

- 84,21 EUR/634,45 kn od 07.02.2014. do isplate,

- 86,08 EUR/648,58 kn od 03.03.1014. do isplate,

- 85,08 EUR/641,01 kn od 01.04.2014. do isplate,

- 1.648,46 EUR/12.420,33 kn od 30.04.2014. do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 530569666535 naknaditi tužitelju LĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.947,17 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. travnja 2024. godine pa do isplate stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv ove presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga i traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući odluku suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje tuženik ističe u žalbi. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5. Sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Tužiteljica u tužbi podnesenoj dana 8. ožujka 2022. navodi da su tužiteljica i tuženik sklopili dana 3. travnja 2007. Ugovor o kreditu, broj 718-50-4014758, za iznos od 28.698,54 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika kao kreditora na dan korištenja kredita. Otplata kredita ugovorena je u 84 mjesečnih anuiteta. Ugovorom o kreditu ugovorena je redovna kamata od 5.20%. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Ugovorom o kreditu predviđena je otplata plaćanjem potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća. Tužiteljica je kredit vratila u cijelosti. Zatim se u tužbi navodi da je prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu tuženik svjesno propustio tužiteljicu u cijelosti informirati o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o sklapanju Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF utemeljene na potpunoj obavijesti. Tuženik nije upoznao tužiteljicu o općem riziku vezanja glavnice kredita za valutu švicarski franak, o činjenici da je rizik promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za valutu euro, da je rast tečaja švicarskog franka gotovo potpuno izvjestan kao ni o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. O toj odredbi, sadržanoj u članku 1. i 7., prilikom sklapanja ugovora nije se pojedinačno pregovaralo, već je tuženik odredbu unaprijed formulirao te tužiteljica nije utjecala niti je mogla utjecati na takvu odredbu.

Dalje se navodi da je takvim postupanjem tuženik je počinio povredu Zakona o zaštiti potrošača važećeg u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, rezultiralo znatnom neravnotežom u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao potrošača zbog čega je odredba o vezanju glavnice kredita za valutu švicarski franak iz Ugovora o kreditu nepoštena, a time i ništetna.

Navodi se da je ništetnost navedenih odredbi u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u CHF potvrđena pravomoćnim presudama donesenim povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pa tako o osnovanosti ovih navoda postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u dijelu koji se odnosi na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli u CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. Navedenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točki 1, 2, 3, 4, 5, 6 i 7 izreke kojim je utvrđeno da je tuženik među ostalim i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita uvrštenjem u ugovore o kreditima nepoštenih i ništetnih odredbi kojima je ugovoreno da je glavnica kredita vezana za valutu CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora, među ostalim i tuženik, potrošače nije u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te da je navedeno za posljedicu imalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Iznosi anuiteta u kunskoj protuvrijednosti koje je tužiteljica tijekom otplate kredita plaćala tuženiku uslijed primjene nepoštenih i ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli definitivno i potvrđuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice budući da je kompletan rizik takvih odredbi prenesen na teret tužiteljicu koji se manifestirao upravo kroz izuzetno visok porast anuiteta.

Slijedom navedenoga, tužiteljica zahtjeva isplatu preplate uslijed ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u CHF.

7. Protiv ove presude žalbu je zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešene primjene materijalnog prava izjavio tuženik koji traži naknadu troška sastava žalbe.

8. Žalba je neosnovana.

9. Ispitujući odluku suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19- dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.

11. Iz provedenog postupka proizlazi da su tužiteljica i tuženik sklopili dana 3. travnja 2007. Ugovor o kreditu, broj 718-50-4014758 za iznos od 28.698,54 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika kao kreditora na dan korištenja kredita. Otplata kredita ugovorena je u 84 mjesečnih anuiteta. Ugovorom o kreditu ugovorena je redovna kamata od 5.20%. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Ugovorom o kreditu predviđena je otplata plaćanjem potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća. Navedeni Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Marije Kustić u [adresa] dana 3. travnja 2007. pod brojem ovjere OV-6472/07.

Tužiteljica u svom iskazu navodi da je podignula kredit kod banke tuženika za potrebe kupnje osobnog vozila. Navedeno vozila je kupila u AK Krivak. Došla je u auto kuću i tamo je odabrala vozilo Citroen c4 te je svu dokumentaciju rješavala tamo i uopće nije išla u banku. Kad je dokumentacija bila gotova otišla je kod javnog bilježnika, tamo im je ona pročitala taj ugovor i nakon toga su ga potpisali. Nije imala registrirani obrt i koristila je vozilo samo za osobne potrebe. Ona je sama otplaćivala kredit na način da je svaki mjesec plaćala novčani iznos na šalteru banke. Tijekom realizacije kredita nitko ju nije upozorio na mogućnost značajnijeg povećanja kamatne stope te mogućnosti značajnijeg povećanja tečaja za CHF. Nitko ju nije upozorio da HNB ne štiti tečaj prema CHF na jednaki način kao prema EUR. Nema nikakvih specifičnih znanja iz ekonomije, bankarstva i međunarodnog tečaja valuta. Početna rata joj se kretala oko 1.400 kuna, a najveća oko 2.500 kuna. Da je znala da će rata toliko porasti ne bi uzimala taj kredit. Ugovor je pročitala. Ne razumije se baš u odredbe financijske prirode, a plaćala je onako kako joj je rečeno u banci. U auto kući joj nije uopće ponuđen ugovor s valutnom klauzulom u drugoj valuti, a i rekli su da je ovakav ugovor za nju najbolji.

12. S obzirom na sadržaj ugovora i iskaz tužiteljice pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je tužiteljica navedeni kredit realizirala kod tuženika radi nabave osobnog motornog vozila za svoje osobne potrebe te da ugovor ima sve karakteristike potrošačkog ugovora kao i da tuženik nije pružio tužiteljici nikakve informacije vezano uz rizike i opasnosti koje mogu nastati vezano uz ugovaranje kredita sa valutnom klauzulom u CHF.

13. Presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. presuđeno je: pod 4. izreke, pored ostaloga, da je tužena banka u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 6. kolovoza 2007., i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ), i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženika - banke kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika - banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik ako banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ), i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. presuđeno je, pored ostaloga, da se preinačuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6., i 7. izreke i suđeno je da se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za utvrđenje da je, između ostaloga, tuženik kako banka u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo da se djelomično odbija žalba tuženika - banke kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojim se utvrđuje da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

14. S obzirom na prethodna utvrđenja, pravilno su prvog stupnja zaključuje da ga obvezuju presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., odnosno da je vezan za utvrđenje da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

15. Članak 118. Zakona o zaštiti potrošača određuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

Prema čl. 295. Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18) opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i, u pravilu, obvezuju kao i ove.

Prema čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje: ZZP) ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

Prema čl. 84. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Prema čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništava. Prema čl. 26. st. 3. ZOO-a ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. ovoga članka. Prema čl. 272. ZOO-a činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

Odredbom čl. 1111. st. 1 ZOO-a određeno je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Odredbom čl. 1115. ZOO-a određeno je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Pravna zaštita potrošača izvire iz Direktive 93/13 EEZ, koja je u nacionalno pravo transponirana Zakonom o zaštiti potrošača iz 2003. godine te su sve naknadne izmjene i dopune zakonodavstva usmjerenog zaštiti potrošača išle u smjeru harmonizacije sa europskom pravnom stečevinom. Članak 6 st.1 Direktive određuje da: "Države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio sa potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke, ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba." Navedeno predmetno shvaćanje preneseno je i u hrvatski Zakon o zaštiti potrošača, na način da je utvrđeno da su nepoštene odredbe ništetne, te da ugovor može opstati ukoliko je to moguće bez ništetne odredbe.

Temeljem sudske prakse Europskog suda, izražene u slučaju C-618/10, Banco Espanol de Credito v. LĆN od 14. lipnja 2012., točka 73. proizlazi da se članak 6. (1.) Direktive 93/13/EEZ mora tumačiti na način da onemogućava (prekludira) članicu Unije koja bi omogućila zakonsku odredbu, u slučaju da nađe da postoji ništetna odredba u potrošačkom ugovoru, kojom bi bilo dozvoljeno sudu da revidira sadržaj odredbe koja je utvrđena ništetnom. Nacionalni sudovi su ovlašteni samo isključiti iz primjene takvu odredbu, a ne revidirati i mijenjati njen sadržaj, čak i kada je zakonom predviđena mogućnost revizije odredbe, a sve zbog obveze tumačenja vlastite legislative u skladu sa pravnom stečevinom EU.

16. Tužiteljica osporava dio Ugovora o kreditu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF koja je zbog značajne promjene tečaja za CHF znatno povisila obveze tužiteljice tijekom otplate te istovremeno povećala nominalni iznos koji je banka u tom istom razdoblju primila na ime otplate kredita.

Tuženik je, vezano za pružanje odgovarajućih informacija potrošačima prije i prilikom sklapanja ugovora o kreditima, propustio dati svojim klijentima sve potrebne informacija na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumijete značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu te sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose.

Stoga pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je vezano uz valutu CHF koja je dio valutne klauzule došlo do znatne neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužiteljice te je stoga vezano uz samu valutu u valutnoj klauzuli sud prvog stupnja pravilno utvrdio ništavim pojedine odredbe navedenog Ugovora o kreditu.

17. Temeljem ništetnog dijela odredbe čl. 1. i 7. predmetnog Ugovora o kreditu, a koje odredbe sadrže i dio koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF, došlo do neosnovanog bogaćenja tuženika kao banke na teret tužiteljice pa je pravilno sud prvog stupnja ocijenio osnovanim zahtjev tužiteljice kojim potražuje isplatu iznosa koji je nastao uslijed promjene tečaja valute u valutnoj klauzuli - CHF na način da je tečajem došlo do značajnog povećanja vrijednosti valute CHF u valutnoj klauzuli predmetnog ugovora.

18. Provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno je da ukupna razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 41.190,52 kn, za anuitete koje je Nalazom utvrđen više uplaćen iznos, odnosno po fiksnom tečaju eura (1 EUR =7,53450 HRK) iznosi 5.466,93 EUR.

Nadalje, utvrđeno je da ukupna razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi -445,55 kn, za anuitete koje je Nalazom utvrđen manje uplaćen iznos, odnosno po fiksnom tečaju eura (1 EUR =7,53450 HRK) iznosi -59,14 EUR. Vještak je izvršio izračun razlike tečaja prema početnom tečaju i tečaju koji se primjenjivao i mijenjao tijekom otplate kredita.

19. Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja je naložio tuženiku da tužiteljici isplati preplaćene iznose uslijed promjene tečaja za valutu CHF.

20. Kako se radi o stjecanju bez osnove nepoštenog stjecatelja koji je suprotan načelu savjesnosti i poštenja ugovorio ništetne odredbe, pravilno sud prvog stupnja smatra da zakonske zatezne kamate teku od dana plaćanja anuiteta.

21. Pravilno sud prvog stupnja nije uračunao u tzv. negativne razlike u izračun potraživanja tužiteljice.

Naime, kako u postupku u odnosu na potraživanje tuženika stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP-a ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO-a, odnosno s obzrom da nije podnesena protutužba, nema postupovnih pretpostavki za odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.

22. I prigovor zastare je pravilno ocijenjen neosnovanim.

Prema članku 225. ZOO-a, tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

Tužba je podnesena 8. ožujka 2022.

Podnošenjem kolektivne tužbe dolazi do prekida zastare u pojedinačnim predmetima koje fizičke i pravne osobe radi naknade štete proistekle iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

Zastara za valutnu klauzulu počela teći donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017, odnosno 14. lipnja 2018.

Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

Kako je u ovom predmetu tužba podnesena 8. ožujka 2022., to između pravomoćnosti kolektivne presude i dana podnošenja tužbe i preciziranog tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari nije prošlo više od pet godina zastarnog roka iz čl. 225 ZOO-a pa stoga za niti jedan od dosuđenih iznosa nije nastupila zastara potraživanja.

23. U odnosu na žalbene navode treba istaknuti da je pravilno sud prvog stupnja primijenio Zakon o zaštiti potrošača iz 2014. neovisno o tome što je taj Zakon stupio na snagu nakon sklapanja spornog Ugovora o kreditu. Naime, riječ je o odredbama iz tog Zakona koje su primijenjene i koje su procesne prirode te se primjenjuju u svakom sporu u tijeku.

24. Nadalje, da bi odredbe bile jasne razumljive i uočljive nije dovoljno da se razumije tekst tih odredbi već i njihovo stvarno značenje kada se primijene na konkretni pravni odnos. Pri tome je pravno neodlučno što tužiteljica nije tražila raskid ugovora niti ranije prigovarala ugovornim odredbama.

25. Tužiteljica je dokazala status potrošača u ovom predmetu, a kako je to pravilno utvrdio i sud prvog stupnja. Nije bilo osnove za sumnjati u točnost tvrdnji tužiteljice da je osobno vozilo kupila za osobne potrebe pa na te okolnosti nije bilo potrebno provoditi daljnje dokaze.

26. Iako je Republika Hrvatska pristupila u punopravno članstvo Europske unije 1. srpnja 2013. obveza je nacionalnih sudova da domaće zakonodavstvo tumače u svjetlu prava Europske unije i kada se na sporni pravni odnos to pravo još uvijek nije primjenjivalo (načelo usklađenog tumačenja).

27. I odluka o parničnom trošku stranaka u postupku pravilno je utemeljena na odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a.

Tužiteljici pripada i pravo na naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude sukladno Tbr. 9/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12 i dr.).

28. Slijedom navedenoga, žalba tuženika je kao neosnovana odbijena primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a i prvostupanjska je presuda u pobijanom dijelu potvrđena.

29. Primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe odbijen je kao neosnovan.

U Zagrebu 15. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević