Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3607/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Željki Rožić Kaleb, kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pok. HB, od oca H, iz [adresa], odlučujući o žalbi predlagateljice RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Toni Primorac, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Primorac i Primorac u Rijeci, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj O-884/2023-18 od 18. siječnja 2024., 15. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba predlagateljice RB, ukida rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj O-884/2023-18 od 18. siječnja 2024. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak, pred drugim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja je odbijen prijedlog za raspoređivanje naknadno pronađene imovine iz pok. HB, od oca H, iz [adresa] 14 ([adresa]), rođenog **.**.1901., a umrlog **.**.1945., koji je podnijet po predlagateljici RB **.**.2022.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se predlagateljica zbog „svih zakonom mogućih razloga“ te predlaže uvažiti njezinu žalbu i preinačiti pobijano prvostupanjsko rješenje a podredno ga ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Predlagateljica je 18. kolovoza 2022. predložila donijeti rješenje o naknadno pronađenoj ostavinskoj imovini pok. HB za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] jer je po pravomoćnosti ranijeg rješenja o nasljeđivanju prvostupanjskog suda poslovni broj O-167/1997-4 od 6. veljače 1998., pronađena imovina za koju se u vrijeme donošenja tog rješenja nije znalo.

5. Prvostupanjski sud odbija prijedlog predlagateljice primjenom odredbe čl. 235. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje: ZN) zaključujući kako predlagateljica nije dokazala da je pok. ostavitelj vlasnik imovine za koju tvrdi da predstavlja njegovu naknadno pronađenu imovinu a sud, raspoređivanjem takve imovine na njegove nasljednike može uzrokovati štetne posljedice jer nasljednici mogu trećoj osobi prodati nekretnine a te osobe štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige prema stvarnim nasljednicima upisanog vlasnika.

5.1. Ovo stoga, što je uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine ocijenio da pok. ostavitelj nije vlasnik naknadno pronađene imovine s obzirom da nema naznake da je vlasnik maloljetna osoba a nasljednici nisu dostavili niti jedan drugi podatak na temelju kojeg bi se moglo utvrditi da je imovina koja je predmetnom raspravljanja u vlasništvu pok. ostavitelja, niti su dali izjavu za čiju bi istinitost odgovarali da bi ostavitelj imao nadimak „R“.

6. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je vlasnikom nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označen UB [adresa] H „[adresa]“ sa adresom U odnosno, UB [adresa], te se dakle radi o osobi koja je imenom i prezimenom te imenom oca istovjetna osobi glede koje je donijeto rješenje o nasljeđivanju prvostupanjskog suda poslovni broj O-167/1997-4 od 6. veljače 1998. te potom i dopunsko rješenje o nasljeđivanju istog suda poslovni broj O-539/2020-6 od 11. studenog 2020. gdje je utvrđena naknadno pronađena imovina iza pok. HB od oca H i proglašeni njegovi nasljednici.

7. Suprotno tome što sud prvog stupnja „smatra“, nasljednici kao ostavinsku imovinu mogu prijaviti i one nekretnine koje u trenutku smrti ostavitelja nisu niti upisane u zemljišnu knjigu kao njegovo vlasništvo ili u katastarski operat kao njegov posjed te je na ostavinskom sudu utvrditi ostavinsku imovinu onako kako su je prijavili nasljednici (osim ako se radi o predmetima koji se ne mogu naslijediti zbog svoje pravne prirode ili po zakonu, što ovdje nije slučaj) te istu rasporediti sukladno nasljedničkim izjavama danim u ostavinskom postupku.

8. Tako ostavinski sud ne utvrđuje jesu li na strani ostavitelja za nekretnine koje su prijavljene kao ostavinska imovina ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva ukoliko ostavitelj ne bi bio upisan kao vlasnik u zemljišnoj knjizi jer ukoliko se kao ostavinska imovina prijavi nekretnina koja nije upisana u zemljišnu knjigu kao vlasništvo ostavitelja tada se rješenje o nasljeđivanju neće moći provesti u zemljišnoj knjizi, što međutim ne sprječava zakonske nasljednike da takvu nekretninu prijave kao ostavinsku imovinu a ostavinski sud ih rasporedi.

9. Zbog toga prvostupanjski sud ponovno pogrešno „smatra“ da je predlagateljica trebala dokazati kako je nekretnina koju je prijavila kao naknadno pronađenu ostavinsku imovinu u trenutku smrti ostavitelja bila njegovo vlasništvo pa nije pravilno primijenio odredbu čl. 235. ZN (koja se prema ZN označenom u razlozima pobijane odluke, uopće ne odnosni na naknadno pronađenu imovinu već na naknadno pronađenu oporuku) te je osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koju ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti.

10. Nadalje, prvostupanjski sud nerazumljivo odlučuje primjenom odredbe čl. 235. ZN a ne označuje bilo koji zakonom predviđeni razlog za donošenje pobijane odluke zaključkom da je predlagateljica kao zakonska nasljednica trebala uz prijedlog za raspoređivanje naknadno pronađene imovine priložiti dokaz o vlasništvu nekretnine koju prijavljuje kao naknadno pronađenu ostavinsku imovinu.

11. Kao ostavinska imovina mogu se prijaviti i nekretnine koje u trenutku smrti ostavitelja uopće nisu upisane u zemljišnu knjigu iz nekog razloga a ovdje je, prema dostavljenom i aktualnom zemljišnoknjižnom izvatku vlasnikom predmetnih nekretnina jasno označena osoba istovjetnog imena i prezimena kao i imena oca ostavitelja, dok je na ostavinskom sudu samo utvrditi ostavinsku imovinu kako su je prijavili nasljednici te takvu imovinu rasporediti sukladno nasljedničkim izjavama danim u ostavinskom postupku te je prema odredbi čl. 234. st. 1. ZN trebao, bez ponovne provedbe ostavinske rasprave prijavljenu imovinu novim rješenjem rasporediti na temelju ranije donijetog rješenja o nasljeđivanju osim, ako se neki od nasljednnika odrekao nasljedstva ili svoj nasljedni dio ustupio sunasljedniku.

12. Slijedom iznijetog je, budući da se ukidanje prvostupanjskog rješenja i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u povodu žalbe najviše jedanput u smislu odredbe čl. 366.a st. 2. ZPP odnosi samo na presude a ne i na rješenja, primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP) koji se primjenjuje sukladno odredbi čl. 175. st. 2. ZN, uvažena žalba predlagateljice, ukinuto pobijano prvostupanjsko rješenje te predmet vraćen tom sudu na ponovan postupak, pred drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP u svezi čl. 381. st. 1. ZPP).

13. U ponovnom postupku će pravilnom primjenom materijalnog prava biti potrebno ponovno odlučiti o prijedlogu predlagateljice za raspored naknadno pronađene ostavinske imovine imajući na umu razloge označene u ovoj odluci kao i očitovanja nasljednika glede naknadno pronađene imovine čime će tek, pravilnom primjenom odredbi ZN glede postupovnih odredbi (čl. 253. st. 2. ZN) moći biti donijeta nova i zakonita odluka.

U Zagrebu 15. srpnja 2025.

Sudac:

Željka Rožić Kaleb