Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-5162/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, mr.sc. Iris Gović Penić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Ines Kovačević kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivani Jurčević, odvjetnici u Vinkovcima, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-326/2022-32 od 23. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 15. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-326/2022-32 od 23. kolovoza 2024. u točkama V., VI i VII. izreke.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Izreka prvostupanjske presude glasi:
“I. Utvrđuje se ništetnom i bez
pravnog učinka odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sklopljenog 17.11.2005. između prednika tužiteljice i tuženika, a koji je Ugovor solemniziran po javnom bilježniku Mirodaru Kovaču, Vinkovci, pod brojem: OU-2160/2005 od 17.11.2005., u dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora..
II. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, isplatiti tužiteljici MM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], razliku anuiteta nastalih uslijed promjena kamatnih stopa tijekom trajanja otplate kredita u iznosu 398,67 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to:
na iznos od 3,80 eura od 1. 4. 2008. do isplate,
na iznos od 3,69 eura od 1. 5. 2008. do isplate,
na iznos od 3,65 eura od 1. 6. 2008. do isplate,
na iznos od 3,70 eura od 1. 7. 2008. do isplate,
na iznos od 3,62 eura od 1. 8. 2008. do isplate,
na iznos od 3,63 eura od 1. 9. 2008. do isplate,
na iznos od 3,70 eura od 1. 10. 2008. do isplate,
na iznos od 4,00 eura od 1. 11. 2008. do isplate,
na iznos od 3,77 eura od 1. 12. 2008. do isplate,
na iznos od 5,47 eura od 1. 1. 2009. do isplate,
na iznos od 5,52 eura od 1. 2. 2009. do isplate,
na iznos od 5,56 eura od 1. 3. 2009. do isplate,
na iznos od 5,49 eura od 1. 4. 2009. do isplate,
na iznos od 5,48 eura od 1. 5. 2009. do isplate,
na iznos od 5,41 eura od 1. 6. 2009. do isplate,
na iznos od 5,31 eura od 1. 7. 2009. do isplate,
na iznos od 5,35 eura od 1. 8. 2009. do isplate,
na iznos od 5,39 eura od 1. 9. 2009. do isplate,
na iznos od 6,68 eura od 1. 10. 2009. do isplate,
na iznos od 6,67 eura od 1. 11. 2009. do isplate,
na iznos od 6,78 eura od 1. 12. 2009. do isplate,
na iznos od 6,87 eura od 1. 1. 2010. do isplate,
na iznos od 6,94 eura od 1. 2. 2010. do isplate,
na iznos od 6,93 eura od 1. 3. 2010. do isplate,
na iznos od 7,11 eura od 1. 4. 2010. do isplate,
na iznos od 7,05 eura od 1. 5. 2010. do isplate,
na iznos od 7,14 eura od 1. 6. 2010. do isplate,
na iznos od 7,59 eura od 1. 7. 2010. do isplate,
na iznos od 7,48 eura od 1. 8. 2010. do isplate,
na iznos od 7,86 eura od 1. 9. 2010. do isplate,
na iznos od 7,67 eura od 1. 10. 2010. do isplate,
na iznos od 7,49 eura od 1. 11. 2010. do isplate,
na iznos od 7,99 eura od 1. 12. 2010. do isplate,
na iznos od 8,27 eura od 1. 1. 2011. do isplate,
na iznos od 8,01 eura od 1. 2. 2011. do isplate,
na iznos od 8,04 eura od 1. 3. 2011. do isplate,
na iznos od 7,93 eura od 1. 4. 2011. do isplate,
na iznos od 8,07 eura od 1. 5. 2011. do isplate,
na iznos od 8,45 eura od 1. 6. 2011. do isplate,
na iznos od 8,55 eura od 1. 7. 2011. do isplate,
na iznos od 9,20 eura od 1. 8. 2011. do isplate,
na iznos od 8,99 eura od 1. 9. 2011. do isplate,
na iznos od 8,73 eura od 1. 10. 2011. do isplate,
na iznos od 8,60 eura od 1. 11. 2011. do isplate,
na iznos od 8,57 eura od 1. 12. 2011. do isplate,
na iznos od 8,75 eura od 1. 1. 2012. do isplate,
na iznos od 8,79 eura od 1. 2. 2012. do isplate,
na iznos od 8,88 eura od 1. 3. 2012. do isplate,
na iznos od 8,80 eura od 1. 4. 2012. do isplate,
na iznos od 8,83 eura od 1. 5. 2012. do isplate,
na iznos od 8,88 eura od 1. 6. 2012. do isplate,
na iznos od 8,83 eura od 1. 7. 2012. do isplate,
na iznos od 8,83 eura od 1. 8. 2012. do isplate,
na iznos od 8,78 eura od 1. 9. 2012. do isplate,
na iznos od 8,70 eura od 1. 10. 2012. do isplate,
na iznos od 8,80 eura od 1. 11. 2012. do isplate,
na iznos od 9,60 eura od 1. 12. 2012. do isplate
i to za razdoblje od 01. travnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja je do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koju propisuje čl. 1. st. 1. t. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23) za ostale odnose, sve to u roku od 15 dana.
III. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba čl. 8. Ugovora o kreditu broj 771695 sklopljenog 17.11.2005. između prednika tužiteljice i tuženika, a koji je Ugovor solemniziran po javnom bilježniku Mirodaru Kovaču, Vinkovci, pod brojem: OU-2160/2005 od 17.11.2005., u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju tuženika za devize važećem na dan dospijeća
IV. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, isplatiti tužiteljici MM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], razliku anuiteta nastalih uslijed promjena tečaja CHF u odnosu na HRK tijekom trajanja otplate kredita u iznosu od 1.159,97 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to:
na iznos od 0,71 eura od 1. 1. 2006. do isplate,
na iznos od 0,27 eura od 1. 2. 2006. do isplate,
na iznos od 4,27 eura od 1.11. 2008. do isplate,
na iznos od 6,06 eura od 1. 1. 2009. do isplate,
na iznos od 7,13 eura od 1. 2. 2009. do isplate,
na iznos od 7,91 eura od 1. 3. 2009. do isplate,
na iznos od 6,51 eura od 1. 4. 2009. do isplate,
na iznos od 6,20 eura od 1. 5. 2009. do isplate,
na iznos od 4,56 eura od 1. 6. 2009. do isplate,
na iznos od 2,44 eura od 1. 7. 2009. do isplate,
na iznos od 3,17 eura od 1. 8. 2009. do isplate,
na iznos od 4,24 eura od 1. 9. 2009. do isplate,
na iznos od 3,06 eura od 1. 10. 2009. do isplate,
na iznos od 2,81 eura od 1. 11. 2009. do isplate,
na iznos od 4,73 eura od 1. 12. 2009. do isplate,
na iznos od 6,45 eura od 1. 1. 2010. do isplate,
na iznos od 7,76 eura od 1. 2. 2010. do isplate,
na iznos od 7,44 eura od 1. 3. 2010. do isplate,
na iznos od 10,72 eura od 1. 4. 2010. do isplate,
na iznos od 9,67 eura od 1. 5. 2010. do isplate,
na iznos od 11,35 eura od 1. 6. 2010. do isplate,
na iznos od 19,38 eura od 1. 7. 2010. do isplate,
na iznos od 17,42 eura od 1. 8. 2010. do isplate,
na iznos od 24,27 eura od 1. 9. 2010. do isplate,
na iznos od 20,79 eura od 1. 10. 2010. do isplate,
na iznos od 17,67 eura od 1. 11. 2010. do isplate,
na iznos od 26,63 eura od 1. 12. 2010. do isplate,
na iznos od 31,46 eura od 1. 1. 2011. do isplate,
na iznos od 27,04 eura od 1. 2. 2011. do isplate,
na iznos od 27,58 eura od 1. 3. 2011. do isplate,
na iznos od 25,63 eura od 1. 4. 2011. do isplate,
na iznos od 27,86 eura od 1. 5. 2011. do isplate,
na iznos od 34,91 eura od 1. 6. 2011. do isplate,
na iznos od 36,78 eura od 1. 7. 2011. do isplate,
na iznos od 48,42 eura od 1. 8. 2011. do isplate,
na iznos od 44,74 eura od 1. 9. 2011. do isplate,
na iznos od 39,96 eura od 1. 10. 2011. do isplate,
na iznos od 37,65 eura od 1. 11. 2011. do isplate,
na iznos od 37,03 eura od 1. 12. 2011. do isplate,
na iznos od 40,32 eura od 1. 1. 2012. do isplate,
na iznos od 41,05 eura od 1. 2. 2012. do isplate,
na iznos od 42,68 eura od 1. 3. 2012. do isplate,
na iznos od 41,24 eura od 1. 4. 2012. do isplate,
na iznos od 41,82 eura od 1. 5. 2012. do isplate,
na iznos od 42,68 eura od 1. 6. 2012. do isplate,
na iznos od 41,76 eura od 1. 7. 2012. do isplate,
na iznos od 41,84 eura od 1. 8. 2012. do isplate,
na iznos od 40,98 eura od 1. 9. 2012. do isplate,
na iznos od 39,40 eura od 1. 10. 2012. do isplate,
na iznos od 41,33 eura od 1. 11. 2012. do isplate,
na iznos od 42,19 eura od 1. 12. 2012. do isplate,
i to za razdoblje od 01. siječnja 2006. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja je do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koju propisuje čl. 1. st. 1. t. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23) za ostale odnose, sve to u roku od 15 dana.
V. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba čl. 6. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sklopljenog 17.11.2005. između prednika tužiteljice i tuženika, a koji je Ugovor solemniziran po javnom bilježniku Mirodaru Kovaču, Vinkovci, pod brojem: OU-2160/2005 od 17.11.2005., kojom je ugovorena naknada od 1,00 % od iznosa kredita, a naplaćuje jednokratno prilikom puštanja kredita u tečaj.
VI. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, isplatiti tužiteljici MM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita iznos od 78,52 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22. studenoga 2005. po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja je do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koju propisuje čl. 1. st. 1. t. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23) za ostale odnose,
sve to u roku od 15 dana.
VII. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4,
OIB: 87939104217 da tužiteljici MM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.026,55 eura (slovima: dvijetisućeidvadesetišest eura i pedesetipet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. kolovoza 2024. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
VIII. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova ovog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.”
2. Protiv ove presude u dijelu pod točkama V., VI. i VII izreke žalbu je zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava izjavio tuženik koji traži naknadu troška sastava žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući odluku suda prvog stupnja u pobijanom dijelu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19- dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.
5. Sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.
6. Tužiteljica je 26. kolovoza 2022. podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi navodi da je zakonska nasljednica iza pok. supruga RM, koji je s prednikom tuženika Volksbank d.d. (kasnije Sberbank d.d.) kao kreditorom sklopio dana 17. studenoga 2005. Ugovor o kreditu broj 771695, solemniziran po javnom bilježniku Mirodaru Kovaču, Vinkovci, pod brojem: OU- 2160/2005 od 17. studenoga 2005, (nastavno: Ugovor) kojim mu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 12.467,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na devize važećem na dan isplate i na rok vraćanja od 84 mjeseca. Predmetni Ugovor o kreditu je unaprijed formuliran i standardiziran i sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci tuženika, čl. 2 Ugovora, kao i odredbu kojom se otplata kredita veže uz valutnu klauzulu u CHF, čl. 8 Ugovora. Ugovor o kreditu sadrži i odredbu o tzv. ulaznoj naknadi, čl. 6. Ugovora, 1,00 % od iznosa kredita, koja je jednokratna, naplaćuje se prilikom puštanja kredita u tečaj. Prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu predniku tužiteljice nije objašnjen mehanizam promjene kamatne stope odnosno parametri od kojih ovisi kretanje visine kamatne stope tijekom trajanja razdoblja otplate kredita. Tijekom trajanja ugovorne obveze banka je u više navrata jednostrano mijenjala ugovorenu kamatnu stopu odnosno značajno je povećavala bez da je omogućila predniku tužiteljice da pregovara o visini iste.
Nakon sklopljenog Ugovora o kreditu tečaj švicarskog franka je u odnosu na hrvatsku kunu vrlo brzo porastao, te je konstantno povećavan što je predniku tužiteljice uzrokovalo znatno povećanje mjesečnih anuiteta kredita i u velikoj mjeri otežalo plaćanje kredita.
Nadalje, navodi da je čl. 2. istog Ugovora o kreditu ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva, s tim da je određeno da se ista kamatna stopa može mijenjati sukladno jednostranoj odluci tuženika, a bez navođenja ili nekih detaljnijih pojašnjenja koji utječu na promjenu kamatne stope, odnosno tužiteljica n prilikom pregovaranja i sklapanja Ugovora o kreditu nije pojašnjen mehanizam promjene odnosno parametri od kojih ovisi određivanje visine kamatne stope tijekom razdoblja otplate kredita. Zbog takvog načina kojim je ugovoren način promjene kamatne stope navodi da je tuženik kao kreditor tijekom razdoblja otplate kredita značajno povećavao ugovornu kamatnu stopu bez da je predniku tužiteljice omogućio da pregovara o istome. Upravo zbog toga tužiteljica smatra da je takva odredba o načinu promjene kamatne stope nepoštena, neodređena i da se stoga ima smatrati ništetnom, zbog čega smatra da ima pravo tražiti povrat svih preplaćenih iznosa s obzirom da je kamatna stopa konstantno povećavana tijekom razdoblja otplate kredita.
Nadalje navodi, da su predmetni Ugovor o kreditu parnične stranke sklopile u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu, te kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničarsko društvo, nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, te jednostranoj promjeni kamatne stope, na koji način je doveo prednika tužiteljice kao financijskom poslovanju neuku i nestručnu osobu u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora.
Napominje da je u vrijeme realiziranja spornog kredita tuženik agresivno reklamirao kredite u CHF kao sigurne i povoljnije od onih vezanih za valutu EUR, te je uz zavaravajuće reklame i isticanje da se radi o povoljnoj ponudi koja se nudi na akciji, sa nižim kamatnim stopama u odnosu na kredite u EUR, bez naknade za obradu kredita i samo do određenog roka, kod predniku tužiteljice stvorio uvjerenje da se radi o dobroj prilici koju se ne smije propustiti. Također, tuženik je predniku tužiteljice držao u uvjerenju kako je valuta CHF sigurna valuta, nije ga upozorio na moguću učestalost promjene tečaja niti na faktore koje utječu na kretanje tečaja. U odnosu na ovakvo ponašanje tuženika (i ostalih banaka) udruga Potrošač je podnijela tužbu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača što je rezultiralo donošenjem presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od dana 4. srpnja 2013., koja je nakon dugotrajne pravne borbe potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1404/12 u pogledu promjenjive kamatne stope), a koja je potvrđena odlukom Vrhovnog suda RH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015., te presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. Lipnja 2018. (kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1404/12 u pogledu ugovorene valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak), a koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda RH broj: Rev-2221/18, tako da je sada pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. listoopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako što je, na način suprotan zakonu, ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te redovnu kamatnu stopu koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika.
Tužiteljica se u ovoj tužbi, stoga, poziva na pravna utvrđenja iz gore navedenih presuda, sve temeljem mogućnosti koju pružaju odredba čl. 502.c ZPP-a u pogledu proširenja subjektivnih granica pravomoćnosti presude, te relevantne odredbe Zakona o zaštiti potrošača o tom pitanju.
Tužiteljica zaključno ukazuje kako ona nesporno ima pravni interes da sud utvrdi ništetnost ugovornih odredbi predmetnog kredita koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF, jednostranu promjenu kamatne stope i ulaznu naknadu, te su ispunjeni uvjeti iz čl. 187. ZPP-a za tužbu za utvrđenje (točka I., II., i III. Tužbenog zahtjeva), posebno imajući u vidu da je pravo tužitelja da ističe ništetnost neograničeno (čl. 328. ZOO-a).
Dalje, tužiteljica ističe da je odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 i članka 96. st. 1. ZZP/07 propisano kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu odnosno znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
I u odnosu na valutnu klauzulu u CHF i u odnosu na jednostranu promjenu kamatne stope sudovi su u postupku povodom kolektivne tužbe zauzeli stav da je riječ o nepoštenim ugovornim odredbama koje su potrošačima nametnute jednostranim odlukama banaka o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Pri tome, sudovi su rješavali pitanje jesu li sporne ugovorne odredbe bile jasne, lako razumljive i uočljive. Utvrđeno je da su odredbe o valutnoj klauzuli bile jasne, međutim iste prosječnom potrošaču nisu bile razumljive, te je na te odredbe primijenjen test nepoštenosti koji je pokazao da svaki pojedini tuženik prije sklapanja, u vrijeme sklapanja i u vezi sklapanja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužiteljica tvrdi da je tijekom razdoblja otplate kredita zbog jednostranog povećanja ugovorene kamatne stope i porasta tečaja švicarskog franka u odnosu na hrvatsku kunu preplaćen iznos kredita kako je to predviđeno prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.
Nakon provedenog vještačenja podneskom od 28. svibnja 2024. tužiteljica je uredila svoj tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka Tomislava Borković od 12. ožujka 2024., te svoje potraživanje specificira iskazivanjem utuženoga iznosa u eurima, na način da potražuje od tuženika isplatu razlike anuiteta nastalih uslijed promjena kamatnih stopa tijekom trajanja otplate kredita u iznosu od 398,67 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, razlike anuiteta nastalih uslijed promjena tečaja CHF u odnosu na HRK tijekom trajanja otplate kredita u iznosu od 1.159,97 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te isplatu po osnovi naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita u iznosu od 78,52 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22. studenoga 2005.
7. Između stranaka je nesporna činjenica da je prednik tužiteljice kao korisnik kredita sklopio ugovor kako to tužiteljica u tužbi navodi, a radi radi kupnje vozila, te da je kredit u cijelosti otplaćen.
8. U ovoj fazi postupka, a s obzirom na žalbene navode tuženika, između stranaka je sporno je li tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u odnosu na utvrđenje ništetosti ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi kao I zahtjev za isplatu učinjenu po osnovi takve ništetne ugovorne odredbe.
9. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je njen prednik (pok. suprug RM) sporni ugovor sklopio 2005., sa prednikom tuženika Volskbank d.d., a tužiteljica je bila prisutna prilikom sklapanja tog ugovora, kredit je bio namjenski za kupnju automobila. U Auto kući Renault su ih uputili da sklope ugovor o kreditu sa prednikom tuženika, iako to u to vrijeme nije bila banka njenog pokojnog supruga. U banci im je bankar objasnio da je u tom trenutku sklapanje kredita u švicarcima najpovoljnije. Bankar s kojim je pokojni suprug sklopio ugovor nije mu objasnio rizike vezane za sam ugovor, to je tada po njegovim riječima bilo najsigurniji kredit sa najpovoljnijom kamatom. Ne sjeća se dali je itko prilikom sklapanja ugovora objašnjavao o naknadama koje bi trebao platiti za obradu kredita. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nisu joj bili poznati termini valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, kao niti njenom pokojnom suprugu, niti im je itko objašnjavao ove termine. Kredit koji su tada sklopili bio im je jedini kredit u životu. Nadalje navodi, da je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu pokojni suprug bio u mirovini, a ona nije bila u radnom odnosu. Navodi, da nema obrt niti je član trgovačkog društva, niti je to bio pokojni suprug. Pokojni suprug je ugovor pročitao, ali radilo se o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora, ne može se sjetiti da li je u istom išta pisalo o ulaznim naknadama.
10. Sud prvog stupnja pravilno zaključuje da tužiteljici pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača i to iz razloga jer njeno svojstvo potrošača u ovom sporu proizlazi iz samih odredbi zaključenog Ugovora o kreditu, iz kojeg je vidljivo da namjena istog kredita nije bila za nikakve poslovne, obrtničke ili druge namjene.
Tuženik je u ovom postupku imao mogućnost dokazivati da je predniku tužiteljice u postupku sklapanja Ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti o sadržaju osporenih ugovornih odredbi i to na način da je eventualno predlagao da se na istu okolnost saslušava njegov djelatnik koji je sa prednikom tužiteljice pregovarao u fazi sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu, a što tuženik tijekom ovoga postupka nije učinio.
11. Iz provednog postupka proizlazi da prednik tužiteljice kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom nije posebno pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi iz članka 6. Ugovora o kreditu, budući da je i ta odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a prednik tužiteljice kao korisnik kredita nije imao utjecaja na njezin sadržaj, što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu prednika tužiteljice, te kroz to povredu odredaba Direktive Vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Naime, ugovorna odredba po kojoj je predviđena ulazna naknada za obradu kredita je nepoštena jer se o njoj nije posebno unaprijed pregovaralo i prednik tužiteljice kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa je kao takva ništetna u smislu odredbe članka 102. u svezi s člankom 96. Zakona o zaštiti potrošača. Tuženik u tijeku postupka nije priložio niti jedan dokaz da je zaista imao administrativne troškove dokumentacije, troškove osoblja i sl. ili da je imao gubitak na ime rizika poslovanja vezano uz promjene aktivne i pasivne stope te je navedenom ugovornom odredbom tuženik sebi ostavio slobodu određivanja visine naknade, a bez da se o tome pojedinačno pregovaralo, u smislu čl. 81 st. 4 Zakona o zaštiti potrošača. Odredba o ulaznoj naknadi nije ništetna sama po sebi, jer tako proizlazi i iz Direktive 2008/48/EEZ. Odnosno, ugovaranje naknade samo po sebi ne mora biti ništetno, ako se o toj ugovornoj odredbi posebno pregovaralo i uz uvjet da ugovorena naknada ne proizvodi neravnotežu između potrošača i trgovca, pa je pravilno sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev i u dijelu koji se odnosi na ništetnog ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi.
12. S obzirom da je utvrđena ništetnom odredba o tzv. ulaznoj naknadi, to temeljem odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) tužiteljici pripada pravo da joj tuženik naknadi sve ono što je stekao temeljem tako ništetne odredbe ugovora.
13. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je na temelju ništetne odredbe o ulaznoj naknadi plaćen iznos od 78,52 eura, to je pravilno sud prvog stupnja obvezao tuženika na isplatu tog iznosa, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku počev od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa i to temeljem odredbe čl. 1115. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, koja regulira vraćanje kod stečenog bez osnove, a koja se odgovarajuće primjenjuje i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba, budući se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem.
Utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi i to propustom tuženika da potrošaču da odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama prije sklapanja ugovora, pa od dana plaćanja spornih iznosa tužiteljici pripadaju i zatezne kamate.
14. Zastara zahtjeva tužiteljice počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa je s obzirom na navedeno tuženikov prigovor zastare neosnovan u dijelu zahtjeva za isplatu naknade za obradu kredita. Ništetnost ugovorne odredbe koja se odnosi na naknadu radi obrade kredita utvrđena je ovom presudom, pa zastarni rok za to potraživanje tek počinje teći pravomoćnošću presude donesene u ovom postupku.
15. I odluka o troškovima pravilno je utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.
16. Slijedom navedenoga, žalba tuženika je kao neosnovana odbijena primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a i prvostupanjska je presuda u pobijanom dijelu potvrđena.
17. Primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe odbijen je kao neosnovan.
U Zagrebu 15. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Joka Umićević
