Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2007/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DĆ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ljubici Vuković, odvjetnici u Splitu, protiv tužene EĆ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Bobanoviću, odvjetniku u Splitu, zbog iseljenja i predaju u posjed, odlučujući o žalbi tužene protiv dijela presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ps-44/2023-17 od 26. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 15. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ps-44/2023-17 od 26. veljače 2025. pod točkom II. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
„I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Dužna je tužena EĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iseliti iz nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], zgrada, [adresa], upisane u ZU 15642 k. o. [katastarska općina] i to baš 20. suvlasničkog dijela: 73/954 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-20) - STAN 6 - na I. (prvom) katu, površine 72,79 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, ostave, kupaonice, hodnika i lođe te istu slobodnu od stvari i osoba predati u posjed tužitelja
2. Dužna je tužena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate prema kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena
II. Prihvaća se podredni tužbeni zahtjev a koji glasi:
"Dužna je tužena EĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predati u suposjed tužitelju stan u zgradi označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], zgrada, [adresa], upisanoj u ZU 15642 k. o. [katastarska općina] i to baš 20. suvlasnički dio: 73/954 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-20) - STAN 6 - na I. (prvom) katu, površine 72,79 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, ostave, kupaonice, hodnika i lođe."
III. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka.“
2. Protiv ove presude pod točkom II. izreke žali se tužena iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine.
3. Žalba nije osnovana.
4. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud nije počinio onu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
5. Prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje da u vrijeme podnošenja tužbe suvlasnici predmetne nekretnine i to svaku u 1/2 dijela bili su tužitelj i majka stranaka, da u tijeku postupka majka stranaka je darovnim ugovorom svoj suvlasnički dio prenijela na ovdje tuženu, da je tužitelj postao suvlasnik 1/2 dijela predmetne nekretnine na način da je od BĆ putem kredita kupio taj suvlasnički dio, da između stranaka nije postojao dogovor da, a iz razloga jer tužena nije bila kreditno sposobna, da će tužitelj podići kredit za kupnju suvlasničkog dijela a ona njemu otplaćivati rate kredita s tim da taj suvlasnički dio bi trebao pripasti tuženoj.
6. U odnosu po tuženoj istaknuti prigovor prava na dom prvostupanjski sud navodi slijedeće:
„Tužena se u postupku pozvala na povredu prava na dom susljedno čemu je valjalo ispitati radi li se o pravu na dom, je li u konkretnom slučaju došlo do miješanja u to prava i je li to miješanje u skladu sa zakonom i sa nekim od legitimnih konvencijskih ciljeva. Kako bi se navedeno provjerilo na tuženoj je bilo da dokaže da se radi o njezinom domu i da bi tužiteljevim useljenjem došlo do miješanja. S druge pak strane, tužitelj je trebao dokazati da bi takvo miješanje bilo usmjereno na postizanje legitimnog cilja.
Analizirajući ovako provedeni dokazni postupak, a upravo zbog prigovora tužene o povredi prava na dom, ovaj sud je zaključio da prigovor nikako ne može biti ocijenjen osnovanim. Tužena nije uvjerila sud da bi nekretnina doista predstavljala njen dom sa kojim je neraskidivo vezana jer su joj u blizini npr. liječnik opće prakse, posao, prijatelji i djeca i sl. Kada, dakle, sud nije prihvatio kao osnovan prigovor tužene o povredi prava na dom, ispitan je ponovno zahtjev tužitelja za predaju stana u suposjed njemu. Njegov zahtjev temelji se, kao što je već ranije naglašeno, na zakonu, a usmjeren je na postizanje legitimnog cilja koji se tiče ostvarivanja i zaštite prava vlasništva odnosno prava tužitelja da stan koji je njegovo vlasništvo i su/posjeduje. Riječ je o dva pojedinačna privatna prava koja su se u jednom trenutku susrela i suprotstavila. Motrište je ovoga suda da pravo su/vlasništva preteže nad pravom na dom, to tim više što je sud ocijenio da tuženičin prigovor prava na dom (nepovredivost doma) nije osnovan. Navedenom svakako valja pridodati činjenicu da je tužitelj dokazao da tužena ima i drugih nekretnina u svom vlasništvu, što je ona uostalom dijelom i potvrdila, no iz priloženih dokaza, a pri tome se naravno misli na dostavljeni izvadak iz zemljišnih knjiga za ZU 7376 KO [katastarska općina], da je tužena vlasnica stana u [adresa], stana u prizemlju površine 84,43 m2.“
7. Stoga, kako tužena drži predmetnu nekretninu isključivo posjedom a odbija tužitelju nekretninu predati u suposjed, to prvostupanjski sud pruža tužitelju traženu pravnu zaštitu kao pod točkom II. izreke.
8. Ova odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.
9. Za razliku od prvostupanjskog suda ovaj sud smatra da je između stranaka postojao dogovor da, a iz razloga što tužena nije bila kreditno sposobna, da tužitelj na svoje ime podigne kredit za kupnju suvlasničkog dijela NĆ koji će mu otplaćivati tužena, s tim da bi tužena time stekla i taj suvlasnički dio nekretnine, međutim ovakav zaključak ovoga suda ni u kojoj mjeri ne utječe na osnovanost pobijanog dijela prvostupanjske presude u situaciji kada tužena i sama navodi da od prilike 2 godine nakon sklapanja dogovora tužitelj je raskinuo taj dogovor i vratio iznos novca koji je uplaćen po tuženoj (na okolnost izvršenih uplata jasno ukazuju po tuženoj u spis priloženih 20 uplatnica o izvršenim uplatama rata kredita tužitelju).
10. Pravilno je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan prigovor tužene prava na dom.
11. Naime sukladno čl. 37. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZVDSP), svaki suvlasnik je vlasnik onog idealnog dijela stvari koji odgovara njegovom suvlasničkom dijelu, pa glede njega ima sve ovlasti kakve pripadnu suvlasniku, ako ih može izvršavati s obzirom na narav idealnog dijela, dok po stavku 6. svaki suvlasnik ima pravo glede svog idealnog dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegovog prava vlasništva.
12. Odgovara da predmetni stan predstavlja dom tužene jer ga ona koristi za stanovanje, ali tužitelj ne zahtjeva njezino iseljenje iz stana nego predaju u suposjed tako da prihvaćanje zahtjeva tužitelja ne zadire se niti se miješa u pravo tužene na dom jer ona u stanu i nadalje nastavlja stanovati, a tužitelju kao suvlasniku u istom omjeru kao i tuženoj pripadaju sva prava koja proizlaze iz njegovog suvlasništva, pa tako i pravo na suposjed.
13. Stoga je pravilno prvostupanjski sud pružio tužitelju traženu pravnu zaštitu kada je odlučio kao pod točkom II. izreke.
14. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene i one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP, to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 15. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Grgić
