Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-275/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i suca izvjestitelja, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Andrea Bakić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženice LČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Darko Medak, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-1435/2018-38 od 25. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 15. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja CČ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-1435/2018-38 od 25. listopada 2023. u točki II. i III. izreke (toč. III. izreke je pogrešno označena kao toč. II. u presudi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-1435/2018-38 od 25. listopada 2023.)

II. Odbija se zahtjev tužitelja CČ za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 311,07 EUR.

III. Odbija se zahtjev tuženice LČ za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ilije Šarića iz Splita poslovni broj Ovrv-29/2018 od 26. siječnja 2018. u dijelu kojim je tuženici naloženo da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 149,31 EUR / 1.125,00 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. srpnja 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ilije Šarića iz Splita poslovni broj Ovrv-29/2018 od 26. siječnja 2018. ukida se i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tuženici naloženo da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 1.592,67 EUR / 12.000,00 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. srpnja 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.294,38 EUR / 9.752,50 kn sa zateznim kamatama koje teku od 25. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv točke II. i III. (toč. III. izreke je pogrešno označena kao toč. II. u presudi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-1435/2018-38 od 25. listopada 2023.) prvostupanjske presude žalbu podnosi tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj ističe da je donošenjem pobijane odluke povrijeđeno pravo tužitelja na pošteno i pravično suđenje, budući da je prvostupanjski sud arbitrarno tumačio činjenice i okolnosti u predmetnom postupku, a čime je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj ističe kako je, kao profesionalni punomoćnik (odvjetnik), zastupao tuženicu u parničnom predmetu koji se pred Trgovačkim sudom u Splitu vodio pod poslovnim brojem P-307/2016, a naknadno je predmet ustupljen Trgovačkom sudu u Rijeci pod poslovnim brojem P- 90/2021. Tužitelj navodi da je u tom predmetu, osim tuženice, zastupao još dvije osobe. Naime, tužitelj je u predmetnom postupku zastupao tuženicu, društvo Sanitetska kuća Apollonia d.o.o. te društvo Assista d.o.o., pri čemu su zastupane osobe bile u svojstvu tužitelja, a postupak je pokrenut protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank. Međutim, tuženica je opozvala punomoć tužitelju dana 2. studenog 2017., a u kojem trenutku je dospjela obveza plaćanja odvjetničkih radnji koje je tužitelj poduzeo u korist tuženice u tome postupku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Predmetni parnični postupak je upravo i pokrenut radi naplate nagrade koja tužitelju pripada temeljem obavljenih odvjetničkih radnji, sukladno računu kojeg je tužitelj izdao tuženici. Tužitelj smatra da je ispravno obračunao iznos nagrade koja mu pripada temeljem obavljenih odvjetničkih radnji, uzevši u obzir vrijednost predmeta spora u parničnom postupku u kojem je on (tužitelj) zastupao tuženicu. Naime, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju postavljenih tužbenih zahtjeva u predmetnom postupku. U tom pogledu, tužitelj ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da je vrijednost predmeta spora, u odnosu na tuženicu, iznosila samo 100.000,00 kn, budući da se svi postavljeni zahtjevi temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi te se odnose na sve zastupane stranke. Nadalje, tužitelj ističe da zastupane osobe (tuženica, društvo Sanitetska kuća Apollonia d.o.o. te društvo Assista d.o.o) solidarno odgovaraju u obvezi plaćanja odvjetničke nagrade, dok je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da je riječ o djeljivoj obvezi. Tužitelj pobija i odluku o troškovima postupka. Navodi da postoje kontradiktornosti u obrazloženju i izreci presude prilikom određivanja iznosa parničnih troškova koje je tužitelj dužan platiti tuženiku, ali i kontradiktornosti u pogledu vrijednosti predmeta spora koja je relevantna za obračun parničnih troškova. Nadalje, tužitelj navodi da je propušteno vrednovanje troškova koji su bili njemu potrebni te da su troškovi koji su odmjereni tuženici priznati u suviše visokom iznosu koji ne odgovara stvarno nastalim troškovima. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 311,07 EUR.

3. Tuženica je podnijela odgovor na žalbu tužitelja. Tuženica ističe kako se slaže s utvrđenjem prvostupanjskog suda da se na nju odnosi samo deklaratorni tužbeni zahtjev u parničnom postupku u kojem ju je zastupao tužitelj, dok se na nju ne odnose kondemnatorni tužbeni zahtjevi, već se ti zahtjevi isključivo odnose na društvo Sanitetska kuća Apollonia d.o.o. i društvo Assista d.o.o. S obzirom na to da vrijednost predmeta spora tužbenog zahtjeva, koji se odnosi na tuženicu, iznosi 100.000,00 kn, tužitelj je pogrešno obračunao iznos odvjetničke nagrade koju je tuženica dužna platiti tužitelju u većem iznosu, budući da je tužitelj uzimao u obzir i kondemnatorne tužbene zahtjeve koji se uopće ne odnose na tuženicu, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Slijedom navedenog, tuženica se slaže s ocjenom prvostupanjskog suda da tužitelj u utuženom računu nije pravilno fakturirao izvršene odvjetničke usluge. Nadalje, tuženica se slaže s ocjenom prvostupanjskog suda da je obveza plaćanja odvjetničke nagrade djeljiva obveza, a ne solidarna obveza. Naime, tuženica ističe da tužitelj nije ugovorio sa tuženicom i preostale dvije zastupane osobe solidarnost u plaćanju odvjetničke nagrade. Predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. Potražuje trošak odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.741,99 EUR (13.125,00 kn), a koji iznos se odnosi na odvjetničku nagradu za obavljene odvjetničke radnje koje je tužitelj, kao profesionalni punomoćnik (odvjetnik) tuženice, obavio u njezinu korist u parničnom postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Splitu, pod poslovnim brojem P-307/2016.

6. U ovom se predmetu radi o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave - računa, a koji predstavlja takvu ispravu na temelju odredbe čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, , dalje u tekstu: OZ), nastavljenom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 3. OZ.

6.1. Naime, tužitelj je tuženici izdao račun u iznosu od 1.741,99 EUR (13.125,00 kn) radi naplate odvjetničke nagrade za obavljene odvjetničke radnje u parničnom postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Splitu, pod poslovnim brojem P- 307/2016. Budući da tuženica nije podmirila predmetni račun, tužitelj je pokrenuo predmetni postupak podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (računa), a na temelju kojeg prijedloga je Javni bilježnik Ilija Šarić iz Splita donio rješenje o ovrsi. Nakon što je ovršenica, tj. tuženica podnijela prigovor protiv rješenja o ovrsi, predmetni je postupak potom nastavljen kao parnični postupak za izdavanje platnog naloga, sve u smislu čl. 58. st. 3. OZ-a.

7. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio u pobijanom dijelu nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

9. U predmetnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je tuženica izdala tužitelju punomoć za zastupanje u parničnom postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Splitu, pod poslovnim brojem P-307/2016 (kasnije pred Trgovačkim sudom u Rijeci, pod poslovnim brojem P-90/2021)

- da je navedeni postupak pokrenutom povodom tužbe tri suparničara i to: prvotužitelja Sanitetske kuće Apollonia d.o.o., drugotužitelja Assiste d.o.o. i trećetužiteljice LČ, ovdje tuženice, a koje suparničare je zastupao odvjetnik CČ, ovdje tužitelj

- da je navedeni postupak pokrenut protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d.

- da je tužitelj u navedenom postupku u korist sva tri suparničara poduzeo sljedeće odvjetničke radnje: sastav tužbe od 26. travnja 2016., sastav obrazloženog podneska od 2. lipnja 2017. te zastupanje na ročištu održanom dana 5. lipnja 2017.

- da su tužbom postavljena tri tužbena zahtjeva

- da se prvim tužbenim zahtjevom zahtijeva utvrđenje da ne postoji obveza tužitelja Sanitetske kuće Apollonia d.o.o., Assiste d.o.o. i LČ da plaćaju kamatu tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d., a visina koje kamate je određena prema jednostranoj Obavijesti Erste banke d.d.

- da se drugim tužbenim zahtjevom zahtijeva od tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. da prvotužitelju Sanitetska kuća Apollonia d.o.o isplati iznos od 10.161,31 EUR, zajedno sa zateznom kamatom

- da se trećim tužbenim zahtjevom zahtijeva od tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. da drugotužitelju Assista d.o.o isplati iznos od 29.940,23

EUR, zajedno sa zateznom kamatom

- da je tuženica podneskom od 2. studenoga 2017. obavijestila Trgovački sud u Splitu da je tužitelju opozvala punomoć

- da je tužitelj, nakon opoziva punomoći, izdao tuženici račun radi naplate odvjetničke nagrade za odvjetničke radnje koje je obavio u njenu korist

- da je tužitelj izdao tuženici račun na iznos od 13.125,00 kn, a u kojem je dodatno specificirana vrijednost, tj. iznos svake pojedine obavljene odvjetničke radnje, i to: sastav tužbe od 26. travnja 2016. u iznosu od 5.000,00 kn, sastav obrazloženog podneska od 2. lipnja 2017. u iznosu od 5.000,00 kn te zastupanje na ročištu održanom dana 5. lipnja 2017. u iznosu od 500,00 kn, što uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 13.125,00 kn

- da tuženica nije podmirila navedeni račun

- da potraživanje tužitelja prema predmetnom računu nije prestalo naplatom u stečajnim postupcima koji su se vodili nad trgovačkim društvima Sanitetska kuća Apollonia d.o.o. i Assista d.o.o.

10. U žalbenoj fazi postupka nije sporno da je tužitelj, kao profesionalni punomoćnik (odvjetnik), zastupao tuženicu, Sanitetsku kuću Apollonia d.o.o., i Assistu d.o.o. kao tužitelje u parničnom postupku pokrenutom protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., a koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Splitu, pod poslovnim brojem P- 307/2016.

10.1. Također nije sporno niti da je tužitelj poduzeo sljedeće odvjetničke radnje u korist sve tri zastupane stranke (tuženice, Sanitetske kuće Apollonia d.o.o., i Assiste d.o.o.): sastav tužbe od 26. travnja 2016., sastav obrazloženog podneska od 2. lipnja 2017. te zastupanje na ročištu održanom dana 5. lipnja 2017.

10.2. Nije sporno da je tuženica, nakon što je tužitelj poduzeo gore navedene radnje u njenu korist, tužitelju opozvala punomoć za zastupanje.

10.3. Nije sporno da tuženica nije podmirila račun, a koji je izdan tuženici radi naplate odvjetničke nagrade tužitelja za obavljanje gore navedenih odvjetničkih radnji.

11. Međutim, u žalbenoj fazi postupka je sporno je li tužitelj ispravno obračunao iznos odvjetničke nagrade koju je tuženica dužna platiti tužitelju, uzevši u obzir vrijednost predmeta spora u kojem je tužitelj zastupao tuženicu, radnje koje je tužitelj poduzeo u korist tuženice te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

12. Uvidom u činjenično stanje tužbe koju kojom je pokrenut parnični postupak pred Trgovačkim sudom u Splitu (list 27-44 spisa) proizlazi da je dana 22. kolovoza 2008. društvo Sanitetska kuća Apollonia d.o.o., kao korisnik kredita, sklopilo s Erste bankom d.d., kao kreditorom, Ugovor o dugoročnom kreditu. Društvo Asissta d.o.o. i LČ su jamci platci po navedenom Ugovoru. Erste banka je, temeljem Obavijesti o promjeni kamatne stope, jednostrano i samovoljno izmijenila kamatnu stopu koja je bila ugovorena predmetnim Ugovorom, a koja izmijenjena kamatna stopa se počela primjenjivati od travnja 2009. godine. Do srpnja 2010. godine ugovorne obveze plaćanja rata kredita je ispunjavalo društvo Sanitetska kuća Apollonia d.o.o, a od kolovoza 2010. godine ugovorne obveze plaćanja rata kredita je ispunjavalo društvo Assista d.o.o. (jamac platac po navedenom Ugovoru). Iz činjeničnog stanja tužbe ne proizlazi da je LČ vršila plaćanja po Ugovoru. Zbog nezakonito izmijenjene kamatne stope, Erste banka je stekla bez osnove iznos od 40.101,54 EUR, a od čega se iznos od 10.161,31 EUR odnosi na plaćanja koja je po Ugovoru izvršilo društvo Sanitetska kuća Apollonia, a iznos od 29.940,23 EUR se odnosi na plaćanja koja je po Ugovoru izvršilo društvo Assista d.o.o.

12.1. Slijedom iznesenog činjeničnog stanja, tužbom su postavljena tri tužbena zahtjeva prema tuženiku Erste bank d.d.: točkom I. postavljen je prvi tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da ne postoji obveza sva tri tužitelja da tuženiku plaćaju kamatu određenu prema jednostranoj Obavijesti o promjeni kamatne stope, zatim, točkom II. tužbenog zahtjeva traži se isplata iznosa od 10.161,31 EUR s pripadajućim zateznim kamatama prvotužitelju Sanitetskoj kući Apollonia d.o.o., dok se točkom III. tužbenog zahtjeva traži isplata iznosa od 29.940,23 EUR s pripadajućim zateznim kamatama drugotužitelju Assisti d.o.o.

13. Sukladno čl. 37. st. 2. ZPP-a propisano je da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.

14. S obzirom na gornju zakonsku odredbu koja propisuje kako se vrijednost predmeta spora određuje kada zahtjeve ističu različiti tužitelji, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je jedino vrijednost prvog tužbenog zahtjeva relevantna za obračun odvjetničke nagrade koju tužitelj može potraživati prema tuženici. Naime, tuženica u postupku u kojem ju je zastupao tužitelj nije potraživala isplatu novčanog iznosa od Erste banke, već su to potraživale preostale dvije stranke (Sanitetska kuća Apollonia d.o.o. i Assista d.o.o.), a radi čega se obračun odvjetničke nagrade prema tuženici ne može računati prema vrijednosti postavljenih kondemnatornih tužbenih zahtjeva. Drugim riječima, tuženica te zahtjeve nije niti postavila te se u odnosu na njih ne smatra parničnom strankom.

15. Tuženica je u postupku, zajedno sa ostala dva tužitelja, tražila utvrđenje da ne postoji obveza da plati kamatu koju je Erste banka odredila prema jednostranoj Obavijesti o promjeni kamatne stope. S obzirom na to da taj tužbeni zahtjev ne glasi na novčanu svotu, za određivanje vrijednosti predmeta spora se primjenjuje čl. 40. ZPP-a. Naime, ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota (čl. 40 st. 1. ZPP). U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio (čl. 40. st. 2. ZPP). Međutim, tuženica LČ nije tražila novčanu svotu kao alternativu za udovoljenje njezinom deklaratornom tužbenom zahtjevu, a niti je u tužbi naznačena vrijednost predmeta spora za postavljeni deklaratorni tužbeni zahtjev. Nadalje, prvostupanjski sud (Trgovački sud u Splitu, kasnije Trgovački sud u Rijeci) nije posebnim rješenjem odredio vrijednost predmeta spora za postavljeni deklaratorni zahtjev (čl. 40. st. 4. ZPP). Slijedom navedenog, a uzevši u obzir i činjenicu da je tužitelj zastupao tuženicu u trgovačkom sporu, smatra se da je vrijednost predmeta spora 100.000,00 kuna, sukladno odredbi čl. 495.a ZPP.

16. Sukladno čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj: 9/1994, 117/2008, 50/2009, 75/2009, 18/2011), odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Hrvatska odvjetnička komora uz suglasnost ministra pravosuđa, dok je stavkom 3. istog članka propisano da u slučaju otkaza ili opoziva punomoći odvjetnik je dužan izdati račun u roku od 30 dana od dana otkaza ili opoziva punomoći. Slijedom navedenog, tužitelj je pravilno postupio kada je izdao račun tuženici nakon opoziva punomoći, a nagradu za svoj rad je trebao obračunati sukladno tada važećoj tarifi.

17. U vrijeme kada je tuženica opozvala punomoć tužitelju na snazi je bila Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, dalje u tekstu: Tarifa). Tarifa je službeni propis kojim se određuje koliko odvjetnik ima pravo naplatiti za svoj rad, a osnova za obračun nagrade najčešće je vrijednost predmeta spora u kojem je odvjetnik zastupao stranku.

18. S obzirom na to da vrijednost predmeta spora u kojem je tužitelj zastupao tuženicu iznosi 100.000,00 kuna, tužitelju za svaku pojedinu radnju koju je obavio u korist tuženice pripada sljedeća nagrada:

- za sastav tužbe od 26. travnja 2016. godine tužitelju pripada nagrada od 100 bodova, sukladno Tbr. 7.1. Tarife, što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 10,00 kn (Tbr. 50. Tarife) iznosi 1.000,00 kn

- za sastav obrazloženog podneska od 2. lipnja 2017. tužitelju pripada nagrada od 100 bodova, sukladno Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife, što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 10,00 kn (Tbr. 50. Tarife) iznosi 1.000,00 kn

- za zastupanje na ročištu održanom dana 5. lipnja 2017., a koje je odgođeno prije početka raspravljanja, tužitelju pripada nagrada od 25 bodova, sukladno Tbr. 9.5. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife, što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 10,00 kn (Tbr. 50. Tarife) iznosi 250,00 kn

- sveukupna nagrada za zastupanje tuženice iznosi 2.250,00 kn

18.1. Međutim, valja uzeti u obzir da se postavljeni tužbeni zahtjev ne odnosi samo na tuženicu, već i na preostale dvije stranke (Sanitetska kuća Apollonia d.o.o. i Assista d.o.o.). Dakle, tužitelj je zastupao tri stranke u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev, a radi čega ima pravo na povišenje odvjetničke nagrade od 20%, sukladno Tbr. 36.1. Tarife.

18.2. Nadalje, tužitelj ima pravo na sve obavljene radnje obračunati porez na dodanu vrijednost od 25%, sukladno Tbr. 42. Tarife.

18.3. Kada se sve navedeno uzme u obzir, tužitelj ima pravo na odvjetničku nagradu u iznosu od 3.375,00 kn, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

19. Nadalje, s obzirom da je tužitelj zastupao tri osobe, sporno je je li zastupane osobe odgovaraju solidarno za obvezu plaćanja odvjetničke nagrade ili je riječ o djeljivoj obvezi.

20. Iz stanja spisa ne proizlazi da su tužitelj i zastupane osobe ugovorile solidarnost u naplati odvjetničke nagrade, a kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud. Nadalje, na zastupane osobe se ne primjenjuje predmnijeva solidarnosti iz članka 42. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, dalje: ZOO) jer ugovor između odvjetnika i stranaka koje zastupa predstavlja građanskopravni ugovor o pružanju odvjetničkih usluga, a ne trgovački ugovor. Naposljetku, okolnost da su zastupane osobe jedinstveni suparničari u odnosu na postavljen tužbeni zahtjev ne znači da solidarno odgovaraju za obvezu plaćanja odvjetničke nagrade.

21. Slijedom navedenog, na naplatu odvjetničke nagrade u konkretnom predmetu se primjenjuju pravila o djeljivim obvezama, točnije čl. 41. st. 2. ZOO kojim je propisano da kad u nekoj djeljivoj obvezi ima više dužnika, dug se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije određena drukčija podjela, i svaki od njih odgovara za svoj dio duga. Nadalje, Tbr. 36. Tarife također propisuje da, kad odvjetnik zastupa više osoba, iznos povišene nagrade dijeli se na jednake dijelove prema broju zastupanih osoba.

22. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da tužitelj ima pravo potraživati odvjetničku nagradu u iznosu od 3.375,00 kn, sukladno vrijednosti predmeta spora od 100.000,00 kn i tada važećoj Tarifi. Nadalje, kako je tužitelj zastupao tri osobe, odvjetnička nagrada se dijeli među zastupanim osobama na jednake dijelove te tužitelj ima pravo od tuženice potraživati iznos od 1.125,00 kn, tj. iznos od 149,31 EUR, zajedno sa zateznom kamatom. Budući da je tužitelj zahtijevao od tuženice odvjetničku nagradu u ukupnom iznosu od 1.741,99 EUR (13.125,00 kn), prvostupanjski sud je pravilno djelomično održao na snazi platni nalog u iznosu od 149,31 EUR (1.125,00 kn), koji iznos predstavlja pravilan obračun odvjetničke nagrade, dok je pravilno ukinuo platni nalog u iznosu od 1.592,67 EUR (12.000,00 kn) i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, sukladno čl. 451. st. 3. ZPP- a.

23. Naposljetku, valja se osvrnuti na žalbene navode tužitelja da mu je u ovom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje, zajamčeno člankom 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", broj 18/97, 6/99 , 8/99 , 14/02, 1/06, 2/10, 13/17, dalje u tekstu: Konvencija) te članak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014), jer je prvostupanjski sud arbitrarno utvrđivao činjenice. Naime, time što je prvostupanjski sud u provedenom dokaznom postupku, utvrdio da je tužitelj pogrešno obračunao odvjetničku nagradu i tražio više nego što mu pripada ne znači da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje. Prvostupanjski sud je ovlašten utvrđivati činjenice, a utvrđivanje činjenica koje ne idu u korist određenoj stranci ne predstavlja povredu prava na pravično suđenje.

24. U odnosu na odluku o troškovima postupka, valja istaknuti da je, suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud obračunao troškove postupka sukladno vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.741,99 EUR i Tarifi koja je važila u vrijeme donošenja prvostupanjske presude. Prvostupanjski sud je u točki 20.1. obrazloženja pogrešno naveo da je vrijednost predmeta spora 149,31 EUR, međutim, riječ je o očitoj pogrešci u brojevima, tj. u pisanju iznosa vrijednosti predmeta spora, a koju prvostupanjski sud može ispraviti u svako doba, sukladno članku 342. stavku 1. ZPP-a te takva pogreška ne utječe na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

25. Naposljetku, tužitelj u žalbi ističe da se u obrazloženju presude navodi kako tuženica ima pravo na naknadu troškova u iznosu od 4.339,80 kn (točka 20.4. obrazloženja), a potom se navodi da tuženica ima pravo na naknadu troškova u iznosu od 1.294,38 EUR / 9.725,50 kn (točka 20.5. obrazloženja). Vezano za ovaj žalbeni navod, valja istaknuti da je prvostupanjski sud ocijenio da su troškovi parničnog postupka koje je imala tuženica osnovani u iznosu od 1.559,49 EUR, a koji je iznos, primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, valjalo odmjeriti u postotku od 83% (razlika uspjeha tuženice i tužitelja u sporu). Slijedom navedenog, tuženica ima pravo na naknadu troška u iznosu od 1.294,38 EUR. Taj iznos je naveden u izreci prvostupanjske presude kojom se nalaže tužitelju plaćanje parničnog troška tuženici (točka III. izreke prvostupanjske presude). Prvostupanjski sud je u točki 20.4. obrazloženja pogrešno naveo da tuženica ima pravo na naknadu troška u iznosu od 4.339,80 kn, dok je u točki 20.5. obrazloženja zatim naveo ispravan iznos troška od 1.294,38 EUR. Ono što je bitno jest da je u izreci presude naveden ispravan iznos parničnog troška, a kontradiktornosti u pisanju iznosa troška u obrazloženju presude prvostupanjski sud može ispraviti u svako doba, sukladno članku 342. stavku 1. ZPP-a te takva pogreška ne utječe na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

26. Dakle, s obzirom da je tuženica uspjela u sporu u omjeru od 91%, a tužitelj u omjeru od 8%, odluka o trošku, sadržana u točki III. izreke prvostupanjske presude (toč. III. izreke je pogrešno označena kao toč. II. u presudi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-1435/2018-38 od 25. listopada 2023.), donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP.

27. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te primjenom odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

28. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tužitelja za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška za sastav žalbe, budući da sa žalbom nije uspio (točka II. izreke drugostupanjske presude).

29. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženice za naknadu troška nastalog povodom njezinog odgovora na žalbu tuženika. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, budući da sastav odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1.

ZPP-a. (točka III. izreke drugostupanjske presude).

U Zagrebu, 15. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić