REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Kzd-89/2021-
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli – Pola, po sucu za mladež Barbari Kancelar, uz sudjelovanje zapisničarke Matee Mikec, u kaznenom predmetu po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola broj KOz-DO-94/2021 od 6. rujna 2021. protiv okrivljenog LČ, zbog tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to zbog jednog kaznenog djela protiv osobne slobode - nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. Kaznenog zakona i dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., u daljnjem tekstu KZ/11), nakon glavne rasprave zaključene 11. srpnja 2025., u prisutnosti zastupnika optužbe KČ, zamjenika u Općinskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola i okrivljenog TČ, dana 15. srpnja 2025. u nenazočnosti stranaka objavio i
p r e s u d i o j e
I.
Okrivljeni LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin L i K, rođen **.**.1957. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen, sa završenom srednjom školom, po zanimanju bravar i fotograf, u mirovini, bez imovine, nije oženjen, otac troje djece, služio vojsku, ima čin razvodnika u JNA, nije odlikovan, kazneno neosuđivan, prekršajno osuđivan
k r i v j e
što je:
1/ u vremenskom periodu od kraja rujna 2020. do 08. veljače 2021., u Pazinu, nakon što je OČ sa njim jednostrano prekinula prijateljsku vezu, u nakani uhođenja OČ, nastojanja da sa imenovanom uspostavi kontakt koji ona nije željela i da je prestraši, u više navrata kada se imenovana pješke kretala ulicama grada Pazina, presretao, pristupio joj, pokušavao razgovarati s njom i nagovarao je da nastavi vezu sa njim, da bi je u listopadu 2020. na isti način presreo na ulici kada se kretala prema Pazinskom potoku, u više navrata oborio na tlo, nakon čega je ista sa poderanom i isprljanom odjećom pobjegla kući, idućih dana pokušao ući njezin stan u [adresa], pri čemu ga je u prvom pokušaju ulaska u stan oštećena OČ spriječila sama, a u drugom navratu je tražila pomoć prijatelja MČ, koji ga je spriječio da uđe u njezin stan, nadalje u nastojanju održavanja kontakata sa OČ slao joj mnoštvo poruka i u jednom joj navratu došao na radno mjesto, a što je sve OČ ustrašilo i kod nje stvorilo osjećaj nesigurnosti i straha za nju i njenu obitelj,
dakle, ustrajno i kroz dulje vrijeme pratio i uhodio drugu osobu i s njom nastojao uspostaviti i uspostavljao neželjeni kontakt i na drugi je način zastrašivao i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost i sigurnost njoj bliskih osoba,
3/ dana 08. veljače 2021., oko 11,35 sati, u Pazinu, Šetalište pazinske gimnazije, svjestan da svojim ponašanjem, pa pristajući na to, nakon što je iz ranije navedenih razloga ponovno nastojao stupiti u neželjeni kontakt sa OČ, ne mareći za osjećaje djeteta i mogućnost da će to negativno utjecati na djetetov pravilan psihofizički razvoj, u nazočnosti djeteta mlt. OČ IČ (rođenog **.**.2012.) tjelesno se sukobio sa njezinim prijateljem MČ koji je bio u njihovom društvu više ga puta udarivši u lice i oborivši ga na tlo, zbog čega je intervenirala policija, a što je kod mlt. IČ izazvalo intenzivan osjećaj uznemirenosti, uslijed čega se dijete rasplakalo,
dakle, na drugi način grubo povrijedio djetetova prava
čime je počinio jedno kazneno djelo nametljivog ponašanja iz čl. 140. st.1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. - u daljnjem tekstu KZ/11) i jedno kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11.
II. Okrivljenom LČ se utvrđuje:
- za kazneno djelo nametljivog ponašanja na štetu OČ na temelju čl. 140. st. 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci
- za kazneno djelo povredom djetetovih prava počinjeno prema mlt. IČ na temelju čl. 177. st. 2. KZ/11, čl. 48. st. 2. KZ/11 i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci
pa se okrivljeni LČ na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, osuđuje na
JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA
U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE
te mu se, na temelju čl. 57. KZ/11, izriče
UVJETNA OSUDA,
kojom se određuje da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako okrivljeni LČ u roku od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
III. Na temelju čl. 73. KZ/11 okrivljenom LČ izriče se sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja u odnosu na žrtvu OČ kojoj se okrivljenik ne smije približiti na udaljenost manju od 100 metara niti uspostavljati ili održavati izravne ili neizravne veze s nko,, s time da se sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja izriče u trajanju od 3 (tri) godine.
IV. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 upozorava se okrivljenik da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ukoliko bez opravdanog razloga krši obveze koje su mu određene sigurnosnim mjerama uz uvjetnu osudu.
V. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. ZKP) okrivljenom LČ nalaže se u roku od 15 (petnaest) dana podmiriti paušalni trošak ovog kaznenog postupku u iznosu od 300,00 eura (ovo prema čl. 145. st. 2. toč. 6. i st. 3. ZKP), trošak svjedoka OČ i FČ te troškove dovođenja.
VI. Na temelju čl. 452. toč. 3. ZKP
Okrivljeni LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin L i K, rođen **.**.1957. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen, sa završenom srednjom školom, po zanimanju bravar i fotograf, u mirovini, bez imovine, nije oženjen, otac troje djece, služio vojsku, ima čin razvodnika u JNA, nije odlikovan, kazneno neosuđivan, prekršajno osuđivan
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
da bi
2/ točno neutvrđenog dana u mjesecu studenom 2020., u Pazinu, svjestan da svojim ponašanjem mlt. FČ (rođenu **.**.2003.) uznemirava i straši, pa pristajući na to, dok se imenovana pješke kretala gradom, pristupio joj pa ju uznemiravao neugodnim pitanjima o njezinoj majci OČ, tražio od nje da sluša dok on priča o osjećajima prema njenoj majci, iako je vidio da se mlt. FČ želi udaljiti ubrzano se kretao za njom, tijelom joj zapriječio put da ne može otići, unosio joj se u lice i tražio da razgovaraju o njenoj majci, što je kod mlt. FČ prouzrokovalo duboko uznemirenje i tjeskobu, osjećaj srama i neugode,
dakle, zlostavio dijete,
pa da bi time počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece i to kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11.
VII. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP, nužni izdaci okrivljenog LČ te troškovi koji se odnose na oslobađajući dio presude padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Puli - Pola (u daljnjem tekstu: državni odvjetnik) podiglo je optužnicu broj Koz-Do-94/2021 od 6. rujna 2021. protiv okrivljenog LČ (u daljnjem tekstu: okrivljenik) kojom ga tereti da je počinio jedno kazneno djelo nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. KZ/11 i dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11.
2. Pozvan da se izjasni o osnovanosti optužnice okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenih djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret.
3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid i pročitani su: zapisnik o zaprimanju kaznene prijave (list 7-8 spisa), uz suglasnost stranaka na temelju odredbe čl. 431. st.1. toč. 6. ZKP pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka NČ (list 57-58 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐČ (59-60) i zapisnik o ispitivanju svjedoka RČ (61-62) te su na raspravi ispitani svjedoci -žrtve FČ i OČ. Konačno, pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika te je okrivljenik iznio obranu.
3.1. Žrtve OČ i EČ ispitane su na raspravi 16. travnja 2025. u odsutnosti uredno pozvanog okrivljenika prema odredbi čl. 404. st. 5. ZKP jer iako uredno pozvan okrivljenik na raspravu nije pristupio, a prethodno se očitovao o optužbi te je u ranijem tijeku postupka upozoren na posljedice nedolaska. Na raspravi održanoj 111. srpnja 2025. okrivljeniku je pročitan iskaz saslušanih svjedoka, naveo je da nema primjedbi ni pitanja za svjedoke niti je tražio da se dopunski ispitaju.
4. Iznoseći obranu na raspravi okrivljenik je naveo da OČ zna još od 1987. kada je imao fotografsku radnju u [adresa]. Njihovi roditelji su se družili i on je prema njoj oduvijek imao simpatije. U razdoblju od 2019. do 2020. on je poželio otići iz grada na selo i htio je imati vrt, pa su se on i OČ dogovorili da si izvan grada na selu naprave skupa vrt na njezinoj zemlji. On i OČ su zajedno kupili kamp kućicu. Oni bi tamo odlazili možda jedanput na tjedan. Nisu tamo niti noćili, on je u izvanbračnoj zajednici, otac je troje djece, a OČ također ima troje djece, bili su u prijateljskim odnosima. Ta kućica je bila njihov zajednički projekt da si naprave vrt, a sadili su i povrće. Dok su bili tamo na parcelu je došao ĐČ. Vidio je da sve to skupa neće ići. On im je trebao pomoći oko plastenika, ali nije pomogao nego je pokazao da on nije za te poslove. On je držao ključeve kamp kućice i ona je došla uzeti kod njega ključeve kako bi mogla koristiti kamp kućicu. Polako su se počeli udaljavati, on si je uzeo stvari sa tog terena. Čak je sa kamionom jednom došao po te stvari i više puta sa autom. Pomogao joj je odnijeti stvari, kao što je i ona njemu, spakirala je sve njegove knjige. On se jako mučio zbog njihovog odnosa i jedno jutro je došao pred njezin stan jer je htio o svemu tome popričati. Tada je čuo svađu i galamu koja je trajala i bila veoma energična, tako da su svi susjedi mogli čuti. OČ je tada izašla iz stana zajapurena i vikala je na nekog, zašto je ušao u stan. Krenuo je za njom, ona je hodala dosta brzo i zakrenula kod crkve prema potoku. Pustio ju je da hoda i pratio je. Tamo je bila strmina, čudio se kako ona juri i bježi od njega. Govorio joj je da su rekli da će skupa raditi za familiju, nije istina da ju je gurnuo. Govorio joj je da stane, pa se ona izvrnula i ispao joj je telefon. Točno je da ju je gurnuo, ali samo jednom, ne više puta, ali ne u namjeri da je ozlijedi, nego joj je pokušao nešto objasniti i smiriti je. Točno je i da ju je uhvatio za vrat, ali ne sa namjerom da joj nešto učini, nego u namjeri da se ona smiri. Tom prilikom si je razbila najlonku, ispao joj je telefon i odjurila je ča. Otišao je kod nje u stan, kako bi popričali o tome što se desilo, kod nje u stanu se nalazio ĐČ za kompjuterom. Tražio je MČ da izađe van kako bi mogli popričati, ali OČ ga je u tome spriječila i zalupila je vratima, a on je stavio nogu među vrata i onda su ga oni izgurali vani. Ispalo je da je nasilno ušao u stan, ali to nije istina. Došao je samo do vrata. Nakon toga je otišao kod Suzanine mame, ali ona ga nije htjela saslušati. Nakon toga događaja na potoku, jednog dana su IČ i OČ išli prema školi. Pitao je OČ u čemu je problem, imali su planove, ona nije htjela razgovarati i maknula se, te je skrenula u stranu. Išao je za njom u tu zgradu i rekao, on ima tamo poznanika. Onda je otišao u školu u kojoj je ona radila, misleći da će direktor s njom razgovarati, međutim na vratima škole je pisalo da je potrebno da se najprije najavi, i on je to slikao. U tom trenutku su došli, ĐČ, OČ i IČ. ĐČ mu se unio u njegovu auru i on je njega napao, ne on njega, htio ga je udariti, ali nije. Onda su završili na podu, tamo su se hrvali i natezali, a njemu se potrgala i zimska jakna od valjanja po podu. Točno je da je jednom prilikom EČ sreo na ulici dok je šetala velikog psa. Tog je dana prošao mimo nje. Išao se parkirati, te je išao za njom i psom. Tom prilikom ju je priupitao, EČ što je to sa tvojom mamom, što se dogodilo, bili smo bliski. Nije istina joj se unosio u lice. Ne možeš se nekome unositi u lice tko hoda sa psom. Nije istina da joj je tijelom zapriječio put da ne može proći. EČ ga je otjerala kao psa, bila je baš otresita i odrješita. Kada se hrvao sa ĐČ ispred škole, poslije mu je OČ rekla da je IČ bio uznemiren i plakao, to vjeruje jer je on jako senzitivan dečko.
5. U ovome postupku nije sporno da je okrivljenik hodao za OČ prema potoku, nije sporno ni da ju je gurnuo. Nadalje, nije sporno ni da ju je pratio u stan kod ĐČ, da je nakon događaja na potoku išao za njom i IČ, da se ispred škole potukao sa ĐČ i to u prisutnosti mlt. IČ, kao i da je pričao s EČ o odnosu s majkom. Sporno je li okrivljenik kako on tvrdi htio samo razgovarati i razjasniti njihov odnos ili je postupao s namjerom da je uhodi. Sporno je, da li je postupanjem na način opisan u toč. 2 i 3. optužnice prema mlt. FČ i mlt. HČ počinio kazneno djelo povrede djetetovih prava.
6. Žrtva OČ je navela da su oni bili u prijateljskim odnosima, čak su kupili zajedničku kamp kućicu koju su postavili na obiteljsku parcelu. Već tada kada su dolazili na tu parcelu, shvatila je da sa njime nešto nije u redu, da je svadljiv i da nepotrebno ulazi u sukobe. Problemi su nastali kada ju je jednom prilikom u studenom 2020. dok se kretala prema Pazinskom potoku u više navrata oborio na tlo. Samo je htjela prekinuti s njim komunikaciju jer je vidjela da nešto ne štima. Tog dana je otišla nešto obaviti u grad, postoje dvije stazice koje idu prema gradu i prema potoku. On je hodao za njom, svako toliko bi je gurnuo, nije je htio pustiti da hoda svojim putem. Nije stala jer se bojala, nego je samo nastavila hodati, a on je hodao za njom. Ta stazica se nalazi ispod groblja. U jednom trenutku LČ je počeo pričati nešto o svojim mrtvim roditeljima, te ju je jednom trenutku uhvatio za rame i bacio na pod. Ostala je u šoku jer je on uvijek bio miran čovjek, tako se o njemu pričalo. Kako se digla sa poda, on ju je ponovno bacio na pod, i tako još jednom. Ukupno ju je bacio na pod 3 puta. Imala je čarape i neku tuniku, čarape su bile sve pokidane i bila je sva prljava, i izgubila je mobitel. Krenula je prema doma, istim putem natrag, međutim, bojala se otići u svoj stan, pa je otišla do zgrade u kojoj živi ĐČ. LČ ju je cijelo vrijeme pratio. Kada je ušla u stan od SČ, LČ je otišao. Prije tog događaja, znao je biti grub i ružno govoriti. Stalno joj je nešto donosio ispred stana, nekakve torbe, boce, knjige i slike. To je trajalo nekih 5 mjeseci od rujna 2020. do veljače 2021. Nakon ovog događaja kada ju je odgurnuo i bacio, pokušao je u ponoć ući u njezin stan sa psima, ali je od toga odustao kada je vidio SČ. Jednom dok je hodala prema školi, a nakon ovog događaja na potoku, on ju je pratio po ulici, govorio joj i prijetio da će joj doći na posao, tada je telefonom nazvala SČ, on i IČ su došli i otpratili je na posao. To se dogodilo negdje oko 12,00 sati u školi Šetalište Pazinske gimnazije, čini joj da je to bilo u veljači 2020. Istovremeno kada i oni, došao je i okrivljenik, samo sa druge strane i tamo je napao SČ, bacio ga je na pod i ona je zvala policiju. IČ je njezin malodobni sin koji je sve to vidio, koji je tom prilikom plakao, ali je ona s njim puno tom prilikom pričala i sve sam mu objasnila. SČ je oborio na pod, oni su se hrvali na podu. Ne sjeća se da li joj je prilikom tog događaja nešto govorio. Nakon tog događaja, kada ju je odgurnuo, sa ramenom ju je gurnuo u Konzumu i rekao joj da idu na kavu. FČ je presreo nakon ovog događaja na potoku, a čini joj se prije ovog događaja u školi. O tome joj je prepričala FČ, da se to dogodilo u blizini škole u [adresa] kod tribina gradskog stadiona gdje je FČ šetala psa. Tada joj je TČ pristupio i htio s njom razgovarati o njoj, govorio je da je sve u redu i da ih on svih voli. FČ se osjećala neugodno jer je znala za ovaj tjelesni napad na nju, pa je htjela s njim prekinuti komunikaciju. Tražio je od FČ da s njim priča o osjećajima prema njoj. FČ je bila jako uznemirena, u to vrijeme je bila jako zatvorena i nije htjela govoriti o svojim osjećajima. Svi su bili jako uznemireni zbog tog napada na nju. FČ se tom prilikom samo odmicala, a on je bio uporan u tome da joj želi prići. Ona se i dan danas njega boji. Sve se to dešavalo u [adresa]. Sve to skupa je trajalo 5 mjeseci, i upućivanje poruka i pokušavao je sa njom razgovarati, i da budu prijatelji, da on njih svih voli. Oni su se obiteljski dogovorili da ga neće prijaviti. Međutim, kako je razgovarala sa jednim policijskim službenikom, saznala je da je on jako problematičan, da i drugi ljudi imaju sa njim problema, pa ga je odlučila prijaviti.
7. Žrtva FČ je navela da LČ poznaje od 2020. kada se počeo družiti sa njezinom majkom. Znali su se družiti na parceli, a i šetala je njegovog psa. Krajem ljeta 2020. odnos njega i majke se počeo narušavati, i nije joj se svidjelo kako bi on reagirao. Majka joj je ispričala da ju je u studenom 2020. napao kod Pazinskog potoka, na način da ju je srušio na pod, misli da je bilo jednom, to je majku jako povrijedilo i ona nije više imala s njim kontakta. Jedne večeri, dok je šetala psa, LČ je prošao sa autom u suprotnom smjeru od nje, kada ju je vidio on se autom okrenuo, što ju je jako uznemirilo, nije htjela s njim razgovarati, posebno ne o odnosu njega i njezine majke. On je parkirao auto i izašao van, htio je s njom razgovarati o odnosu između njega i njegove majke, iako ona nije htjela razgovarati s njim i to mu je nekoliko puta rekla. Pitala ga je zašto je to napravio njezinoj majci. On je tvrdio da to nije istina. Ona se tada pokušala udaljiti, proći pored njega, ali je on nije pustio, te joj je tijelom zaprječivao prolaz i unosio joj se u lice, uspjela je otići, a on ju je pratio. Nakon tog događaja nije ju više pratio. Zna da je njezinom mami dolazio na posao, da se jednom prilikom tamo i potukao sa njenim bivšim dečkom MČ, kao i da se agresivno ponašao prema ljudima koji su dolazili na parcelu. Njoj je mama u studenom ispričala da ju je napao, a nju je na cesti presreo negdje tjedan dana nakon toga.
8. Svjedok ĐČ je naveo da mu je poznato da je okrivljenik nakon što je prekinuo vezu sa OČ i dalje ju kontaktirao, presretao, jednom ju fizički napao na putu prema Pazinskom potoku, više puta krenuo uspostavljati jednostrani kontakt prema OČ, dolazio na vrata njenog stana, pokušavao ući unutra iako je OČ sve te pokušaje odbijala. Jednom u veljači 2021. da je on osobno pratio OČ u školu jer ga je pitala zaštitu i pomoć, pred školom, a tu je bio nazočan i Suzanin mlt. sin IČ, da je okrivljenik bio pred školom, tražili su ga da se udalji no on je fizički napao ĐČ, udario ga šakom u glavu, naguravao ga, mlt. IČ je gledao cijeli događaj i bio uznemiren. On se nije htio upuštati u tučnjavu iz razloga jer nije želio sebi stvarati problem već je sačekao da taj događaj riješi policija. Jednom da je došao na vrata stana od Suzanine majke o čemu da mu je također ispričala OČ.
9. Svjedok NČ je navela navodi da je majka od OČ i da je jednom okrivljenik došao k njoj na vrata, tražio da razgovara o OČ, odbila ga je i rekla da je OČ odrasla i odgovorna osoba i da neka to sami riješi na ljudski način.
10. Nakon ovako provedenog postupka, cijeneći obranu okrivljenika i sve provedene dokaze, uzimajući u obzir svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno te tako utvrđene činjenice dovodeći u međusobnu vezu, sud je utvrdio da je okrivljenik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret pod toč.1. i 3. optužnice.
U odnosu na toč.1. optužnice
11. Iz provedenog dokaznog postupka, posebno iz iskaza žrtve OČ proizlazi da ju je okrivljenik pratio, presretao, dolazio na vrata njenog stana i na druge načine pokušavao s njom uspostaviti kontakt, nagovarao ju da nastavi s njim vezu, iako ona to nije htjela. Žrtva OČ čiji iskaz sud ocjenjuje kao istinit i vjerodostojan jer je u skladu s ostalim personalnim dokazima provedenim u postupku, je navela da joj je okrivljenik stalno nešto donosio ispred stana, nekakve torbe, boce, knjige i slike, kao i da je to trajalo nekih 5 mjeseci od rujna 2020. do veljače 2021. Također je u postupku utvrđeno da ju je okrivljenik presreo u listopadu 2020. kada se kretala prema Pazinskom potoku, oborio na tlo nakon čega je ista s poderanom i isprljanom odjećom pobjegla kući. Iako u iskazu žrtva navodi da se to dogodilo u studenom 2020., iz kaznene prijave proizlazi da se događaj odvio u listopadu 2020., pa sud dopušta da se zbog odmaka vremena žrtva nije točno sjetila mjeseca u kojemu se događaj odvio. Da se odvio događaj na Pazinskom potoku ne spori ni sam okrivljenik samo drugačije opisuje događaj, pa tako žrtva navodi da ju je okrivljenik tri puta oborio na tlo, dok okrivljenik navodi da ju je gurnuo samo jednom. Međutim, ni sam okrivljenik ne spori da je išao za njom, da ju je gurnuo, čak je rekao i da ju je ulovio za vrat iako ne u namjeri da je ozljedi. Nakon toga događaja okrivljenik joj je i došao na vrata što je žrtva potvrdila u svom iskazu kada je navela da je nakon događaja na potoku kada ju je odgurnuo i bacio, pokušao u ponoć ući u njezin stan sa psima, ali je od toga odustao kada je vidio SČ, a što potvrđuje svjedok SČ koji je naveo da je okrivljenik žrtvi dolazio na vrata stana, pokušavao ući unutra iako je OČ sve te pokušaje odbijala. Okrivljenik i sam prilikom iznošenja obrane navodi da je otišao kod OČ u stan kako bi mogli popričati te da se tamo nalazio i ĐČ, ali da ga je OČ u tome spriječila i zalupala vratima, a on je stavio nogu među vrata i oni su ga izgurali van, da je ispalo da je nasilno ušao u stan, ali da to nije istina. Jednom, dok je hodala prema školi, a nakon ovog događaja na potoku, on ju je pratio po ulici, govorio joj i prijetio da će joj doći na posao potvrđuju i svjedoci ĐČ i NČ, majka i prijatelj žrtve koji potvrđuju da ju je tražio i kod njih u stanu. Svjedok ĐČ je naveo da ju je jednom u veljači 2021. on osobno pratio u školu jer ga je pitala zaštitu i pomoć. Da je dolazio žrtvi na posao potvrdila je i njezina kćer FČ, a da joj je slao mnoštvo poruka proizlazi iz iskaza žrtve OČ. Sud iskaze svjedoka ĐČ, NČ i FČ ocjenjuje istinitima i uvjerljivima jer se iskazi svjedoka u svim bitnim dijelovima u cijelosti podudaraju. Iz iskaza navedenih svjedoka u cijelosti je potvrđen iskaz žrtve, a to je da ju je protivno njezinoj volji okrivljenik pratio, da joj je dolazio na vrata stana, da ju je pratio na Pazinski potok gdje ju je u nekoliko navrata gurnuo te da joj je dolazio na posao, te joj upućivao poruke. Također iz samog iskaza žrtve proizlazi da je ona bila uznemirena i da ga se bojala, a u prilog tome govori i činjenica da je ista zatražila zaštitu i pomoć ĆČ da je prati, jer se bojala ići sama, kao i da je bježala od njega dok je išla prema potoku, a na raspravi je žrtva izjavila da se ona njega i dan danas boji. Konačno, sve navedeno proizlazi i iz same obrane okrivljenika samo što okrivljenik navodi da je to činio u cilju da razriješe njihov odnos, a ne u namjeri da je uhodi. Međutim, kraj činjenice da žrtva bježi od okrivljenika, zatvara mu vrata, ne odgovara mu na poruke, a unatoč tome okrivljenik ustraje na tom odnosu njegova obrana je neosnovana i usmjerena isključivo na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti.
12. Postupanja okrivljenika na utvrđeni način i to u razdoblju od pet mjeseci u vidu slanja poruka, uhođenja i praćenja te dolaženja u stan i na posao u svojoj ukupnosti predstavlja ustrajno i kroz dulje vremena protupravno ponašanje normirano odredbom čl. 140. st. 1. KZ/11, koja su kod oštećenice izazvale posljedice tjeskobe i straha za njezinu sigurnost. Proizlazi, dakle, kako je okrivljeni LČ s obzirom na svoju životnu dob, školsku spremu i životno iskustvo, bio svjestan zabranjenosti i protupravnosti djela, te je pri tom postupao s izravnom namjerom, jer je bio svjestan te je znao da svojim postupanjima kod OČ, izaziva tjeskobu i strah za njezinu sigurnost i sigurnost njoj bliskih osoba (dakle, postupao je sa izravnom namjerom), što sve proizlazi iz provedenih dokaza, pa je stoga proglašen krivim za kazneno djelo nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. KZ/11.
U odnosu na toč. 3. optužnice
13. Iz provedenog dokaznog postupka je utvrđeno da se 8. veljače 2021. okrivljenik sukobio s prijateljem oštećene ĐČ koji je bio u njihovom društvu. Jednom, dok je hodala prema školi, a nakon ovog događaja na potoku, on ju je pratio. Navedeno proizlazi iz iskaza žrtve koja je iskazala da je hodala po ulici, on joj je govorio i prijetio da će joj doći na posao, tada je telefonom nazvala SČ i on i IČ su došli i otpratili je na posao. To se dogodilo negdje oko 12,00 sati u školi Šetalište Pazinske gimnazije, čini joj da je to bilo u veljači 2020. Istovremeno kada i oni, došao je okrivljenik samo sa druge strane i tamo je napao SČ, bacio ga je na pod i ona je zvala policiju. IČ je njezin malodobni sin koji je sve to vidio, koji je tom prilikom plakao, ali je ona s njim puno tom prilikom pričala i sve sam mu objasnila. SČ je oborio na pod, oni su se hrvali na podu. Da se događaj odvio upravo na navedeni način potvrđuje i svjedok ĐČ koji je iskazao da je on osobno pratio OČ u školu jer ga je pitala zaštitu i pomoć, okrivljenik da je bio pred školom gdje je bio nazočan i Suzanin mlt. sin IČ, tražili su ga da se udalji no on je fizički napao ĐČ, udario ga šakom u glavu, naguravao ga, mlt. IČ je gledao cijeli događaj i bio uznemiren. Prilikom navedenog događaja intervenirala je i policija. I sam okrivljenik prilikom iznošenja obrane je naveo da se hrvao s ĐČ ispred škole te da mu je poslije OČ rekla da je IČ bio uznemiren i plakao, a to vjeruje jer je jako senzitivan dečko.
14. Slijedom navedenog, ovaj sud je našao dokazanim da je okrivljenik počinio kazneno djelo koja mu se stavlja na teret, odnosno da se u opisanim radnjama okrivljenika stječu bitna obilježja kaznenog djela povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, ali ne zlostavljanjem djeteta nego da je okrivljenik na drugi način grubo povrijedio djetetova prava radi čega je u tom dijelu izmijenjena pravna oznaka djela, a sud je intervenirao i u činjenični opis na način da je iz činjeničnog opisa izostavljeno svjestan da svojim ponašanjem "zlostavlja" dijete te da je "u njegovoj nazočnosti verbalno vrijeđao njegovu majku OČ" jer to u dokazom postupku nije utvrđeno niti je to žrtva potvrdila.
14.1. Stoga činjenični opis je toč 3. optužnice u dijelu "svjestan da svojim ponašanjem mlt. ZČ (rođenog **.**.2012.) zlostavlja, pa pristajući na to, nakon što je iz ranije navedenih razloga ponovno nastojao stupiti u neželjeni kontakt sa OČ, ne mareći za osjećaje djeteta i mogućnost da će to negativno utjecati na djetetov pravilan psihofizički razvoj, u njegovoj nazočnosti verbalno vrijeđao njegovu majku OČ i tjelesno se sukobio s njezinim prijateljem MČ ….." izmijenjen u "svjestan da svojim ponašanjem, pa pristajući na to, nakon što je iz ranije navedenih razloga ponovno nastojao stupiti u neželjeni kontakt sa OČ, ne mareći za osjećaje djeteta i mogućnost da će to negativno utjecati na djetetov pravilan psihofizički razvoj, u nazočnosti djeteta mlt. OČ IČ (rođenog **.**.2012.) tjelesno se sukobio s njezinim prijateljem MČ..…"
15. Zlostavljanje djeteta manifestira se uzorkovanjem fizičke ili psihičke neugode na strani djeteta u znatnom stupnju, pa izloženost djeteta nasilju pred odraslima u konkretnom slučaju, s obzirom na intenzitet radnji i činjenicu da se dijete uznemirilo i plakalo ne predstavlja psihičku neugodu u znatnom stupnju koja je potrebna za zlostavljanje. Naime, okrivljenik je bio svjestan nazočnosti djeteta DČ a koji je tada bio u dobi od devet godina, znajući da on promatra njegovo grubo i agresivno ponašanje prema ŠČ nije se suzdržao već je nastavio s protupravnim ponašanjem, iako zna da da to kod djeteta mora izazvati osjećaj straha i nesigurnosti. Međutim s obzirom da se radi o jednom događaju te s obzirom na intenzitet događaja sud je utvrdio da radnje okrivljenika ne predstavljaju zlostavljanje djeteta već da je svojim radnjama na drugi način grubo povrijedio djetetova prava.
16. Odredbom čl. 177. st. 2. KZ/11 propisano je da tko zlostavi dijete ili ga prisili na pretjerani rad ili rad koji ne odgovara njegovoj životnoj dobi, na prosjačenje ili ga navodi na drugo ponašanje koje je štetno za njegov razvoj ili na drugi način grubo povrijedi djetetova prava, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do pet godina.
17. Proizlazi, dakle, kako je okrivljeni LČ s obzirom na svoju životnu dob, školsku spremu i životno iskustvo, bio svjestan zabranjenosti i protupravnosti djela, te je pri tom postupao s neizravnom namjerom, jer je bio svjestan da svojim postupanjima kod mlt. IČ, izaziva psihičku neugodu, strah i uznemirenost djeteta, a pristao je na to (dakle, postupao je sa neizravnom namjerom), što sve proizlazi iz provedenih dokaza, pa ga je stoga sud proglasio krivim za kazneno djelo povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11.
18. Sud je prilikom odmjeravanja kaznenopravne sankcije kao olakotnu okolnost okrivljeniku cijenio raniju kaznenu neosuđivanost, jačinu ugrožavanja i posljedice zaštićenog dobra, odnosno činjenicu da se radilo o jednom izoliranom događaju kratkog intenziteta koji je imao posljedice za dijete, ali ne u znatnom stupnju. Otegotnih okolnosti po stavu suda nije bilo.
19. Slijedom navedenog, za kazneno djelo nametljivog ponašanja na temelju čl. 140. KZ/11 sudac za mladež je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Naime, sud je zbog ranije kaznene neosuđivanosti okrivljenika činjenici da se radilo o jednom događaju, te s obzirom na intenzitet događaja koji nije bio izravno usmjeren na dijete, na temelju odredbi o ublažavanju, smanjio kaznu za počinjenje kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11 te čl. 48. KZ/11 na deset mjeseci za kazneno djelo povredom djetetovih prava te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, koja se neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Sud je stava da postoji vjerojatnost da okrivljenik i bez izvršenja kazne, ubuduće neće činiti kaznena djela i da je upravo izrečena uvjetna osuda, kako prema omjeru i visini uvjetovanog dijela kazne te duljini vremena provjeravanja i to u trajanju od 5 godina, primjerena težini počinjenog djela i ličnosti okrivljenika. Sud smatra da je na taj način ispunjena opća i posebna svrha kažnjavanja, da će dovoljno utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, a također da će djelovati i na ostale građane da ne čine kaznena djela, odnosno da će utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i njihovom sprječavanju.
20. Okrivljeniku je potom, na temelju čl. 73. KZ/11, izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja u odnosu na žrtvu OČ prvenstveno radi otklanjanja okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela prema žrtvi kao i u cilju zaštite interesa žrtava. Izrečena sigurnosna mjera bi trebala doprinijeti da okrivljenik ubuduće ne uznemirava žrtvu CČ te ne čini kaznena djela.
21. Na temelju čl.148. st. 1. ZKP okrivljenom LČ naloženo je da u roku od 15 (petnaest) dana podmiri paušalni trošak ovog kaznenog postupku u iznosu od 300,00 eura (ovo prema čl. 145. st. 2. toč. 6. i st. 3. ZKP), trošak svjedoka i trošak dovođenja. Sud je mišljenja da će okrivljenik koji je radno sposobna osoba, a imajući u vidu da je moguće podmirenje troškova i u ratama, moći podmiriti odmjereni trošak postupka i da njegovim plaćanjem neće biti ugrožena njegova egzistencija.
22. U odnosu na toč. 2. optužnice
Sud je iz provedenog dokaznog postupka osobito ispitivanjem svjedoka mlt. FČ i OČ koje su suglasno, istinito i uvjerljivo iskazivale o navedenom događaju, a nije ga čak osporio ni sam okrivljenik utvrdio da je događaj iz toč. 2. optužnice dogodio upravo na način kako je to navedeno u optužnici odnosno da je dok se FČ šetala pješke gradom, okrivljenik FČ uznemiravao neugodnim pitanjima o njezinoj majci, tražio od nje da sluša dok on priča o osjećajima prema njezinoj majci, a iako je vidio da se FČ želi udaljiti kretao za njom, tijelom joj zapriječio put i unosio joj se u lice. Ovako postupanje okrivljenika ne upućuje na namjeru okrivljenika bilo izravnu bilo neizravnu da djetetu, tada mlt. FČ nanese psihičku ili fizičku boli, da ih zlostavi ili grubo povrijedi njihova prava u smislu kaznene odgovornosti za kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11. S obzirom da je radi o jednom događaju kada je žrtva FČ bila u dobi od 17 godina, nije utvrđen intenzitet poduzetih radnji i motiv postupanja okrivljenika. Bez obzira što se okrivljenik apsolutno neprimjereno ponio prema tada mlt. FČ ocjenjeno je da navedeni način nije svojim postupanjem grubo povrijedio djetetova prava u smislu postojanja kaznenog djela. Naime, iako je okrivljenik tada mlt. FČ zapriječio put za postojanje tog kaznenog djela potrebno je da se radi o daleko grubljem nasrtaju na dijete usmjereno kako bi se u velikoj mjeri povrijedilo, a što bi onda dovelo do toga da trpi i znatan stupanj fizičke ili psihičke boli ili neugode. Kaka je oštećenoj u to vrijeme bilo 17 godina ne može se zaključiti da bi takvo ponašanje okrivljenika moglo štetno djelovati na njezin daljnji razvoj zbog je utvrđeno da okrivljenik nije počinio kazneno djelo povrede djetetovih prava na štetu mlt. FČ pa ga je sud na temelju čl. 453. st. 3. ZKP oslobodio optužbe.
23. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP, nužni izdaci okrivljenog LČ te nužni izdaci i nagrada branitelja okrivljenika koji se odnose na oslobađajući dio presude padaju na teret proračunskih sredstava.
U Puli, 15. srpnja 2025.
Sudac za mladež
Barbara Kancelar
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog preslika iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 (tri) istovjetna primjerka, a odluku o žalbi donosi županijski sud kao drugostupanjski sud.
Dna:
• Općinskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola na broj Koz-DO-94/2021
• okrivljenom LČ
