Poslovni broj: Usž-2789/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog sabora, Zagreb, Ilica 256B, OIB: 38597506234, radi propuštanja donošenja odluke u propisanom roku, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 965/2025-2 od 12. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-965/2025-2 od 12. svibnja 2025
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbacuje se, kao nedopuštena, tužba tužitelja podnesena jer tuženik nije u zakonom propisanom roku odlučio o njegovom zahtjevu za izdavanjem obavijesti o nerješavanju prigovora protiv konačnog prijedloga Zakona o upravljanju i održavanju zgrada, a niti naknadno o prigovoru zbog neizdavanja tražene obavijesti utemeljenom na članku 155. stavku 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21. dalje ZUP).
2. Tužitelj je protiv osporenog rješenja izjavio žalbu radi bitne povrede pravila sudskog postupka. U žalbi upućuje na različite odluke Visokog upravnog suda, Ustavnog suda, Upravnog suda u Splitu, Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Vlade Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa, Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine te tuženika, nadvodeći poimenično suce i službenike koji su donosili odluke u tim predmetima, a pri čemu naglašava da mu je tim odlukama počinjena znatna materijalna šteta te da mu je onemogućeno razvijanje poduzetničkog potencijala utemeljenog na stručnom znanju. Smatra da je prvostupanjski sud bitno povrijedio pravila sudskog postupka, jer nije na temelju članka 128. stavka 1. točke 4. ZUP-a, po službenoj dužnosti, oglasio ništavim tuženikov konačni prijedlog Zakona o upravljanju i održavanju zgrada, KLASA: 022- 02/24-01/61 URBROJ: 65-24-9 od 28. studenog 2024. godine. Naime, navedenim prijedlogom zakona čine se, prema mišljenju tužitelja, kaznena djela opisana u članku 303. stavku 1. Kaznenog zakona, odnosno prikrivanje financijskog oštećivanja Europske unije naplatom usluga u pozivima Energetske obnove višestambenih zgrada popisanih u žalbi. Također upućuje na počinjenje kaznenog djela zločinačkog udruženja sudaca. Predlaže da ovaj Sud postupi po službenoj dužnosti.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući osporeno rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbacio tužbu tužitelja, jer u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke za vođenje predmetnog upravnog spora.
5. Iz podataka spisa predmeta, kao i sadržaja tužbe, proizlazi da je tužitelj od tuženika zatražio izdavanje obavijesti u odnosu na rješavanje prigovora podnesenog 12. prosinca 2024. protiv konačnog prijedloga Zakona o upravljanju i održavanju zgrada, KLASA: 022-02/24-01/61, URBROJ: 65-24-9 od 28. studenog 2024., te je, zbog nepostupanja tuženika po tom zahtjevu, podnio prigovor temeljem članka 155. stavka 4. ZUP-a, prema kojoj odredbi zainteresirana osoba ima pravo izjaviti prigovor ako javnopravno tijelo u propisanom roku ne izda obavijest.
6. S obzirom na citiranu zakonsku odredbu i utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke za vođenje spora zbog neizdavanja obavijesti u propisanom roku, jer je predmet zahtjeva osporavanje konačnog prijedloga zakona, kojeg tuženik kao zakonodavno tijelo donosi u zakonodavnom postupku, o čemu se ne može odlučivati u upravnom postupku, niti se o tome donosi upravni akt (rješenje), a što posljedično znači da u ovakvoj pravnoj situaciji nema ni šutnje uprave zbog nepostupanja tuženika u smislu članka 122. stavka 3. ZUP-a.
7. Naime, prigovor tužitelja podnesen radi neodlučivanju po njegovom zahtjevu za osporavanje konačnog prijedloga zakona, ne predstavlja prigovor kakav ima u vidu odredba članka 155. ZUP-a, kojom je regulirana zaštita od postupanja javnopravnih tijela samo u određenoj upravnoj stvari, a u kojem slučaju je tek javnopravno tijelo dužno izdati obavijest u pisanom obliku, s tim da u suprotnom, ako ne izda obavijest, zainteresirana osoba ima pravo izjaviti prigovor.
8. Pritom ovaj Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti da Hrvatski sabor nije Vladina organizacija, niti uopće javnopravno tijelo u smislu članka 1. ZUP-a, već je Ustavom Republike Hrvatske određeno zakonodavno tijelo u trodiobi vlasti, koje je ovlašteno donositi zakone prema prijedlogu koji mu dostavi Vlada Republike Hrvatske ili saborski zastupnici, u zakonodavnoj proceduri određenoj Ustavom Republike Hrvatske i Poslovnikom o radu Hrvatskog sabora.
9. Kako, dakle, tužitelj žalbenim prigovorima nije doveo u sumnju zakonitost osporenog rješenja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
10. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1., u vezi članka 128. stavka 4. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 15. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
