Poslovni broj: Usž-1473/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice OO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Zvjezdana Znidarčić Begović, odvjetnica iz Zagreba, Ksaverska cesta 35A, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije (prije: Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja), Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 59951999361, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatske vode, Zagreb, Ulica grada Vukovara 200, OIB: 28921383001, radi ovrhe naknade za uređenje voda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2578/2024-11 od 12. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2578/2024-11 od 12. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-325-08/24-02/142, URBROJ: 517-09-2-2-24-2, od 11. travnja 2024. (točka I. izreke) i odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke)

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2023-14/0614, URBROJ: 251-10- 01/055-23-1, od 5. srpnja 2023., kojim je naloženo tužiteljici da u roku od 8 dana od dana primitka tog rješenja podmiri dugovanje u iznosu od 29,68 €, utvrđeno rješenjem Hrvatskih voda, KLASA: UP/I-325-08/2018-08/80026, URBROJ: 374-25-6-18-1, od 22. siječnja 2018. i zakonske zatezne kamate od dana nakon dana dospijeća svakog pojedinog iznosa specificiranog u navedenom rješenju do isplate.

3. Tužiteljica je protiv navedene presude prvostupanjskog suda izjavila žalbu u kojoj u navodi da nije pravilno primijenjena odredba Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21. dalje ZUP) o dostavi prvostupanjskog rješenja. Tvrdi da je iz spisu priloženih dostavnica razvidno da se predmetni ovršni postupak temelji na ovršnoj ispravi, odnosno rješenju Hrvatskih voda, KLASA: UP/I-325-08/2018-08/80026, URBROJ: 374-25-6-18-1, od 22. siječnja 2018., koje nikada nije steklo svojstvo izvršnosti obzirom da joj nikada nije dostavljeno niti je ona uredno zaprimila to rješenje. Također je iz priložene dostavnice razvidno da je dostava rješenja Hrvatskih voda pokušana 11. lipnja 2018. te je istog dana pismeno ubačeno u kovčežić pa tog dana nije moglo steći svojstvo izvršnosti. Zaključuje da je nezakonito izvršena osobna dostava rješenja Hrvatskih voda, nakon čega je nezakonito iskazana klauzula pravomoćnosti. Ističe prigovor zastare, koja je prema mišljenju tužiteljice, uzimajući u obzir članak 108. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, 115/16. dalje OPZ), nastupila 1. siječnja 2025., jer je počela teći 1. siječnja 2019. Mišljenja je da u osporenoj presudi nisu pravilno primijenjene odredbe OPZ-a naglašavajući da za nastupanje zastare, nema pravnog učinka prekidanje tijeka zastare. Upućuje na članak 109. stavak 5. OPZ-a, prema kojem ako u upravnom sporu sud poništi porezno rješenje i vrati predmet na ponovno odlučivanje, a u međuvremenu je nastupila zastara prava na utvrđenje, nadležna porezna tijela će rješenjem utvrditi nastup zastare i obustaviti postupak. Ukazuje da je prvostupanjski sud propustio u cijelosti odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev te obustaviti postupak utvrđenja porezne obveze, uz naknadu troška prvostupanjskog i drugostupanjskog upravnog spora.

4. Tuženik, u odgovor na žalbu, ostaje u cijelosti kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja. Predlaže tužbu odbiti i potvrditi presudu prvostupanjskog suda obzirom da su u upravnom postupku utvrđene sve činjenice bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo. Smatra da tužiteljica neosnovano potražuje trošak u visini od 625 bodova uvećano za iznos PDV-a i sudske pristojbe obzirom da je vrijednost ovog spora ukupan dug po ovršnom rješenju u iznosu od 56,22 € (zbroj glavnice i troškova ovršnog postupka). Smatra da troškove treba odrediti po Tbr.7. stavku 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23.) i to 25 bodova za sporove čija je vrijednost od 0 do 332,00 € uvećano za iznos 25%, a sve sukladno Tbr. 27. točki 1.podstavki 1. i točki 4. istog tarifnog broja.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“, broj 36/24. - dalje ZUS), ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom. To stoga jer je postupak prije donošenja osporene presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je svoju odluku utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je pravilno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

7. Iz podataka spisa predmeta razvidno je da je tužiteljici ovrha na dospjeli dug naknade za uređenje voda, određena na temelju izvršnog rješenja Hrvatskih voda, KLASA: UP/I-325-08/2018-08/80026, URBROJ: 374-25-6-18-1, od 22. siječnja 2018., koja naknada prema izvatku iz poslovnih knjiga nije podmirena za razdoblje od siječnja 2021. do travnja 2023. godine., sve pobliže i detaljno određeno rješenjem o ovrsi prvostupanjskog tijela.

8. Odredbom članka 72. stavka 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine", broj 153/09., 90/11., 56/13., 154/14., 119/15., 120/16., 127/17. i 66/19.) propisano je da se protiv svih obveznika naknade za uređenje voda, koja se obračunava uz komunalnu naknadu, izvršenje provodi prema propisima o izvršenju komunalne naknade i na način kako se izvršava komunalna naknada. Izvršne isprave na temelju kojih se provodi izvršenje iz stavka 1. ovoga članka su rješenja o obračunu naknade za uređenje voda (stavak 2.).

9. Tužiteljica presudu prvostupanjskog suda kao i rješenja upravnih tijela smatra nezakonitim, jer nije uzet u obzir njezin prigovor o neurednoj dostavi rješenja od 22. siječnja 2018., koji je u konkretnom slučaju ovršna isprava. Međutim, taj žalbeni prigovor je već osnovano otklonio prvostupanjski sud obrazlažući da je iz spisu priložene dostavnice vidljivo da je rješenje od 22. siječnja 2018. uredno dostavljeno tužiteljici na način da je dostava tog rješenja izvršena ubacivanjem u poštanski sandučić 11. lipnja 2018., nakon prethodne obavijesti zbog neisporuke 1. lipnja iste godine. Uzimajući u obzir navedeno dostava predmetnog pismena izvršena je u smislu odredbe članka 85. stavka 5. ZUP-a, odnosno prema pravilima kojima je uređena osobna dostava u općem upravnom postupku.

10. Ovaj Sud ne nalazi osnovanim niti prigovor zastare, koji tužiteljica ističe i u žalbi, obzirom da je rješenje od 22. siječnja 2018. postalo izvršno tijekom 2018. godine, radi čega je zastara prava na naplatu predmetnog potraživanja počela teći 1. siječnja 2019., a što ima za posljedicu da do donošenja rješenja tuženika 11. travnja 2024. nije protekao šestogodišnji rok za naplatu te obveze predviđen odredbom članka 108. stavka 1. OPZ-a.

11. Ujedno treba reći kako je ovaj Sud u svojoj praksi zauzeo pravno stajalište da kod rješavanja tužbenog zahtjeva u upravnom sporu, a radi osiguranja zakonitosti i sudske zaštite prava i pravnih interesa stranaka, upravni sud nije vezan doslovnim sadržajem tužbenog zahtjeva (presuda poslovni broj: Usž-2022/15 od 11. studenoga 2015.) niti je vezan njegovom procesnopravnom kvalifikacijom (presuda poslovni broj: Usž-599/15 od 10. lipnja 2015.). Naime, ovlasti odnosno obveze upravnog suda prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu propisane su kogentnim odredbama ZUS-a i ne mogu ovisiti o dispoziciji tužitelja.

12. Kraj takvog stanja stvari, a budući da tužiteljica u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

13. Slijedom navedenog, trebalo je, temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke.

14. Sud nalazi neosnovanim i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora pa, kako je žalba tužiteljice odbijena, odbijen je i zahtjev za naknadu zatraženih troškova. Stoga je, pozivom na odredbu članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Zagrebu 15. srpanj 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić