Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-225/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku,po sutkinji Jasni Bratek, u ovršnom postupku ovrhovoditelja POSOJILNICA BANK eGen, OIB 24250429800 sa sjedištem u [adresa], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kallay & partneri d.o.o., odvjetnici u Zagrebu, protiv 1. ovršenice DE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Vinki Brunduli Tadić, odvjetnici iz Donje Stubici i 2. ovršenice SE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naplate novčane tražbine ovrhom na nekretninama ovršenika, odlučujući o žalbi ovršenica protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj Ovr-300/2021-4 od 7. srpnja 2021., 15. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Žalbe ovršenica odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj Ovr-300/2021-4 od 7.srpnja 2021., izuzev iz žalbenih razloga čl.50.st.1.toč. 7. toč. 9. i toč.10. Ovršnog zakona.

II Zahtjev 1. ovršenice DE za naknadu troškova žalbenog postupka, odbija se kao neosnovan.

III Zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova odgovora na žalbu,odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi donesenim bez obrazloženja u skladu sa odredbom čl. 41. st. 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.,131/20. i 6/24. - dalje u tekstu: OZ) prvostupanjski sud je temeljem ovršne isprave – Ugovora o otplati kredita (jednokratni kredit) broj 1-06.078.430, a koji je solemniziran kod javnog bilježnika Bojana Štimac 17.studenog 2008. s potvrdom ovršnosti na dan 17.srpnja 2020., radi prisilne naplate novčane tražbine ovrhovoditelja prema ovršenicama u ukupnom iznosu od 14.335,05 EUR, zajedno s ugovornom zateznom kamatom na iznos od 14.143,29 EUR-a u visini redovne kamatne stope uvećane za 4% godišnje od dana 08. siječnja 2020. pa do namirenja ovrhovoditelja te zajedno sa ugovornom zateznom kamatom na iznos od 34.676,15 EUR, u visini stope redovne kamate uvećane za 4% godišnje, 1.lipnja 2021. do namirenja ovrhovoditelja te radi prisilne naplate troškova ovršnog postupka određenih u rješenju o ovrsi zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do dana namirenja ovrhovoditelja, odredio ovrhu na nekretnini 1. ovršenice čkbr. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 28 F i dvorište u [adresa], u [adresa] površine 183 čhv 658 m2, u naravi kuća br. 28 F površine 26 čhv 95 m2, u naravi dvorište površine 157 čhv 563 m2, sveukupne površine 183 čhv 658 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] pri zemljišnoknjižnom odjelu [adresa], Općinskog suda u Zlataru i č.k.br. 1919/13 u naravi oranica slamišćak u kipišću površine 476 čhv, zk.č.br. 1919/30 u naravi oranica slamišćak u kipišću površine 116 čhv, sveukupne površine 592 čhv, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pri zemljišnoknjižnom odjelu Donja Stubica, Općinskog suda u Zlataru.2

1.1.Sud prvog stupnja je ovrhu odredio zabilježbom ovrhe u odgovarajućoj zemljišnoj knjizi u kojoj su upisane navedene nekretnine, utvrđivanjem vrijednosti nekretnina, prodajom nekretnina i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenoga prodajom nekretnina. Ujedno je naloženo Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zlataru upisati navedenu zabilježbu ovrhe na nekretnini u odgovarajuću zemljišnu knjigu. Nadalje, rješenjem je određeno iseljenje odnosno ispražnjenje navedenih nekretnina te predaja istih kupcu, odnosno ovrhovoditelju ako bi on bio kupac nekretnina, a sve sukladno čl. 128. OZ-a te je određeno i da se ovrhovoditelja, a sve ako bi on bio kupac nekretnina koja su predmet ovršnog postupka, oslobađa od polaganja kupovnine, ako bi kupovnina iznosila koliko i ovršna tražbina ovrhovoditelja ili manje, odnosno oslobađa od polaganja dijela kupovnine koji je jednak ovršnoj tražbini ovrhovoditelja ako bi kupovnina iznosila više od iste ovršne tražbine, sukladno čl. 107. OZ-a. Točkom II. izreke ovrhovoditelju je odmjeren trošak od 16.003,01 kuna.

2. Pravodobno podnesenom žalbom navedeno rješenje o ovrsi u cijelosti pobija 1. ovršenica ne navodeći žalbene razloge a sadržajno u žalbi ističe da ovrhovoditelj ne raspolaže valjanom ovršnom ispravom temeljem koje je doneseno rješenje o ovrsi., da ovrhovoditelj nema u Republici Hrvatskoj ovlaštenje za kreditiranje građana, da predmetni kredit nije pravno valjan te će 1.ovršenica pokrenuti parnični postupak radi utvrđenja njegove ništetnosti, osporava visinu potraživanja, jer da ovršenica i nakon raskida ugovora o kreditu cijelo vrijeme vrši uplat .Predlaže ukinuti rješenje o ovrsi i odbaciti ovršni prijedlog, te obvezati ovrhovoditelja da ovršenici naknadi troškove postupka. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Pravodobno podnesenom žalbom navedeno rješenje o ovrsi u cijelosti pobija 2. ovršenica iz razloga propisanih odredbom čl.50. OZ-a, a sadržajem žalbe ističe identične žalbene prigovore kao i 1.ovršenica time da dodaje da ovrhovoditelj nije dokazao da se bezuspiješno pokušao naplatiti od 1.ovršenice, da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu štetu u slučaju da izgubi jedinu nekretninu-dom čija je nepovredivost zajamčena Ustavom Republike Hrvatske, da je Ugovor o otplati kredita temeljem kojeg je ovrha određena ništetan te osporava visinu duga. Predlaže ukinuti pobijano rješenje o ovrsi i odbaciti prijedlog za ovrhu.

4. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj ukazuje da je predmetno rješenje o ovrsi potpuno zakonito i pravilno a u odnosu na navode ovršenica da je ugovor o kreditu ništetan s obzirom da isti ne sadržava moguću i dopuštenu činidbu, ovrhovoditelj ističe kako su ovakvi navodi neosnovani i ničim dokazani. Isto tako u odnosu na navode ovršenice kojima osporava visinu potraživanja te vjerodostojnost knjigovodstvene kartice, ovrhovoditelj ističe kako ovršenica nije ničim potkrijepila svoje tvrdnje te ista nije ničim dokazala da visina dugovanja ne odgovora potraživanju ovrhovoditelja koje proizlazi iz izvatka iz poslovnih knjiga. Konačno, ovrhovoditelj u odgovoru tvrdi i kako ima pravo, radi ostvarenja svoje na zakonu osnovane tražbine koju ovršenica nije dobrovoljno ispunila, zahtijevati provedbu ovrhe na njenoj nekretnini budući se radi o nekretnini na kojoj ovrhovoditelj ima upisano založno pravo čiji su upis korisnici kredita dobrovoljno dopustili, slijedom čega se ista ne može protiviti provedbi ovrhe na nekretnini pozivajući se na razloge iz čl. 75. – 80. OZ-a.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave ovršenik može podnijeti žalbu iz zakonskih žalbenih razloga navedenih u odredbi čl. 50. st. 1. toč. 1. do 11. OZ-a. Sukladno odredbi čl. 52. OZ-a, ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. po istoj postupa sud prvog stupnja prema odredbama toga članka, dok drugostupanjski sud odlučuje o žalbi iz preostalih žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. OZ- a.

7. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi sukladno odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a te sukladno odredbi čl. 50. st. 5. OZ-a ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitnu povredu odredba postupka odnosno kojeg drugog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 5. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. O prigovoru nedostatka aktivne legitimacije koji predstavljaju žalbeni razlog propisan odredbom čl. 50.st.1.toč. 7. OZ-a, o prigovoru da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao isticati u postupku iz kojeg potječe odluka odnosno nakon potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave koji predstavlja žalbeni razlog iz čl.50.st.1.toč. 9. OZ-a , kao i o prigovoru da je ispunjenje tražbine izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka odnosno nakon sastavljanja javnobilježničke isprave koji predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50..st.1.toč.10.OZ-a , nije ovlašten odlučivati ovaj sud.

8.1. Naime, sukladno odredbi čl. 52. st.1.OZ-a ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. toga Zakona, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana. Ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu (st.3.).

9. Iz stanja spisa utvrđeno je da je u ovoj pravnoj stvari ovrha određena na temelju ovršne isprave – Ugovora o otplati kredita broj 1-06.078.430, solemniziran od strane javnog bilježnika Bojana Štimac iz Varaždina, 17.studenog 2008. pod brojem ovjere OV-16889/08, s potvrdom ovršnosti na dan 15.srpnja 2020. godine, a koji ugovor je sklopljen između ovrhovoditelja trgovačkog društva POSOJILNICA BANK eGen sa sjedištem u [adresa], i ovršenica DE i SE kao korisnika kredita a kojim je odobren kredit u svrhu dovršenje kuće i otplata kredita u visini od 20.000,00 eura uz ugovorene redovne i zatezne kamate, na rok otplate od 197 mjesečnih anuiteta, te uz uknjižbu založnog prava na nekretnini 1.ovršenice.

9.1. S obzirom na navedeno, u konkretnom slučaju radi se o ugovoru o kreditu između ovrhovoditelja kao strane (bankarske) pravne osobe i ovršenika kao hrvatskih fizičkih osoba (potrošača).

9.2. Sud Europske unije u predmetu C-630/17 (GERaiffeisenbank St. Stefan – Jagerberg – Wolfsberg eGen) 14. veljače 2019. donio je presudu kojom je utvrđeno da se pravu Europske unije protivi nacionalno zakonodavstvo na temelju kojeg su ugovori o kreditu i na njima utemeljeni pravni poslovi ništetni od dana svojeg sklapanja ako su sklopljeni s vjerovnikom koji ima poslovni nastan u drugoj državi članici koja nije država članica primatelja usluge i koji ne raspolaže svim propisanim odobrenjima koja izdaju nadležna tijela te države članice. Također iz navedene presude Suda Europske unije proizlazi da su Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15) od 30. rujna 2015. o potrošačkom kreditiranju odnosno hrvatskim pravom izravno diskriminirani vjerovnici s poslovnim nastanom izvan Hrvatske i da se time ograničava ostvarivanje slobodnog pružanja usluga. Prema tome, kako su odluke Suda Europske unije obvezujuće za sve članice Europske unije pa tako i Republiku Hrvatsku, evidentno je kako u konkretnom slučaju sud ne može primijeniti odredbe Zakona koje su u protivnosti s pravom Europske unije.

9.3. Također, na sastanku predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 11. i 12 . travnja 2016. pod poslovnim brojem Su-IV-155/16 donesen je zaključak da, iako je sklapanje takvih ugovora zabranjeno stranim bankarskim institucijama koje nisu imale odobrenje za pružanje takvih usluga u Republici Hrvatskoj, takvi ugovori nisu ništetni jer ta posljedica nije propisana niti Zakonom o bankama niti Zakonom o kreditnim institucijama.

Stoga,protivno žalbenim navodima 2.ovršenice ,ovrhovoditelj je izabrao valjani pravni put za ostvarenje svojih prava, i nije kako to pogrešno navodi 2.ovršenica, trebao podnijeti i voditi ovršni postupak temeljem Europskog ovršnog naloga.

10. Konačno, u odnosu na pozivanje 2. orvšenice na pravo na dom valja ukazati, da je pravo na poštivanje doma zajamčeno odredbom čl. 34. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 85/10. i 05/14. – dalje u tekstu: Ustav RH) prema kojem je dom nepovrediv, a koje pravo na dom je zaštićeno i čl. 8. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 i 8/99 – pročišćeni tekst, 1/06), te se dopušta miješanje u ostvarivanje prava na poštivanje doma ako je to miješanje u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda i zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili zaštite prava i sloboda drugih.

Na zajedničkom sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022. zauzet je stav po kojem žalbene navode ovršenika o narušenoj pravičnoj ravnoteži pozivom na odredbu čl. 80.b OZ-a ne treba ocjenjivati primjenom čl. 80.b st. 3. OZ-a u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo.

11. Stoga, kako je u konkretnom slučaju ovrha određena na nekretnini na kojoj je upisano založno pravo radi osiguranja tražbine čije se prisilno ostvarenje traži te kako su ovršenice kao korisnice kredita i založne dužnice dobrovoljno pristale da se u slučaju neispunjenja duga po dospijeću može neposredno provesti prisilna ovrha na njihovoj cjelokupnoj imovini i njihovim nekretninama upisanim u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] to sud prvog stupnja nije bio dužan u trenutku donošenja rješenja o ovrsi ocjenjivati da li je u predmetnom slučaju narušena pravična ravnoteža između interesa ovrhovoditelja i ovršenica, a konačno iz istih razloga 2. ovršenica se ne može s uspjehom pozivati niti na zaštitu prava na dom.

12. Kako je ovaj sud primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ- a i čl. 50. st. 5. OZ ispitao pobijano rješenje po službenoj dužnosti i utvrdio da donošenjem istog nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog (ovršnog) postupka niti da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a kako ovršenica sadržajno žalbom ne pobija rješenje o troškovima postupka, dok sud primjenom naprijed navedene odluke ne pazi u pogledu odluke o troškovima postupka na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti, valjalo je sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP-a uz primjenu odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenica i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi, izuzev iz žalbenih razloga čl.50. st. 1. toč. 7. i toč.9. i toč.10. OZ-a o kojima nije ovlašten odlučivati ovaj sud.

13. O zahtjevu za naknadu troškova 1.ovršenice odlučeno je primjenom odredbe čl.166.st.1. u vezi s odredbom čl.154.st.1. ZPP-a ,obzirom ista nije uspjela sa žalbom.

14. Trošak odgovora na žalbu ovrhovoditelju nije dosuđen, jer isti primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije bio potreban za vođenje postupka, odnosno odlučivanje po žalbi ovršenice.

Osijek, 15. srpnja 2025.

Sutkinja

Jasna Bratek