Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1170/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeće i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene IĆC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Srđanu Brajeviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika-protutužitelja IĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]., zastupan po punomoćniku Mirku Bitanga, odvjetniku u Splitu, radi iseljenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-5/23 od 15. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 15. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-5/23 od 15. listopada 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred drugim sucem pojedincem.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom prvog stupnja usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene i naloženo tuženiku tuženiku-protutužitelju isplati tužiteljici iznos od 30.526,09 EUR-a (229.998,83 kuna) uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog obroka u iznosu od 265,45 EUR-a (2.000,00 kuna) pa do isplate, po stopama pobliže navedenim u izreci presude (toč. I. izreke). Odbijen je u cijelosti protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja kojim se nalaže tužiteljici-protutuženoj isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 50.000,00 kn /6.636,14 eura sa zateznim kamatama koje teku od 4. rujna 2006. pa sve do isplate, kao i troškove ovog postupka (toč. II. izreke). Naloženo je tuženiku-protutužitelju naknaditi tužiteljici-protutuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 12.397,92 eur uvećane za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od donošenja presude pa do isplate po stopi pobliže navdenoj u izreci presude (toč. III. izreke).

2. Rješenjem je utvrđeno da je tužba u odnosu na toč. I. izreke, kojom se nalaze tuženiku iseliti iz stana u [adresa] i predati isti, slobodan od osoba i stvari u posjed tužiteljici povučena. U tom dijelu odluka nije pobijana žalbom.

3. Protiv navedene presude žali se tuženik-protutužitelj.

4. Tuženik-protutužitelj je protiv presude podnio žalbu i podnesak nazvan "dopuna žalbe" zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 21/24 dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti, sukladno žalbenim navodima, podredno ukinuti i vratiti na ponovno suđenje, uz dosudu troškova žalbenog postupka.

5. Žalba tuženika-protutužitelja i podnesak nazvan "dopuna žalbe" je osnovana.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za iseljenjem i zahtjev za isplatu naknade za korištenje nekretnine-stana u [adresa], koju je tuženik, prema tvrdnjama tužiteljice koristio bez valjane pravne osnove za razdoblje prosinca 2014. do svibnja 2024. u iznosu od 30.526,09 eura (229.998,83 kuna) sa zateznim kamatama. Predmet protutužbenog zahtjeva tuženika-protutužitelja je isplata naknade za ulaganje u predmetni stan u iznosu od 6.636,14 Eur (50.000,00 kuna) sa zateznim kamatama.

7. Tijekom postupka, među stranaka nije bilo sporno

-da je prednik tužiteljice-protutužene, njen pok. otac GĆ sačinio i vlastoručno potpisao punomoć od 4. rujna 2016., koja punomoć je ovjerena po javnom bilježniku Jagodi Makelja-Šuljić dana 6. rujna 2006. pod brojem OV- 10501/06, i kojom punomoći pok. GĆ daje na korištenje od 1.lipnja 2006. do rješavanja stambenog pitanja svom nećaku DĆ (u ovoj pravnoj stvari tuženiku-protutužitelju) s obitelji svoj stan, detaljno opisan u navedenoj punomoći, da se istom punomoći navodi što bi od namještaja bilo isključivo vlasništvo pok. GĆ, a što je tuženik-protutužitelj kupio, da je tuženik- protutužitelj u svrhu adaptacije predmetnog stana uložio cca 10.000,00 kn /1.327,22 eura, za što postoje računi, kao i da je obitelj DĆ suglasna plaćati račune koje se odnose na stan, da se ista dužna ponašati u maniri dobrog domaćina, i da je navedena punomoć potpisana bez ičije prisile;

-da je prema rješenju o nasljeđivanju od 26. rujna 2019. donesenog iza smrti pok. GĆ, a koji je preminuo **.**.2019. nasljednikom predmetnog stana utvrđena njegova kćerka-tužiteljica-protutužena za cijelo;

-da je predmetna nekretnina upisana u Z. U. [broj ZK uloška] (E-14) kao vlasništvo tužiteljice tužiteljica-protutužene;

-da je prednik tužiteljice-protutužene sačinio i vlastoručno potpisao "Opoziv punomoći“, ovjerene po javnom bilježniku Jagodi Makelja-Šuljić dana 07. svibnja 2019. pod brojem ovjere OV-4252/2019., kojom je GĆ opozvao punomoć kojom je svom nećaku DĆ s obitelji dao na korištenje svoj stan od 1. lipnja 2006. do rješavanja stambenog pitanja;

-da iz priloženih računa proizlazi da je bila nabavljena određena tehnika i to baš: klima uređaj, bojler, električni grijač, te prozor, balkonska vrata i prozor s roletom, sve uz montažu prozora, na kojim računima nije vidljivo tko je kupac, osim na računu za nabavku i montažu klima uređaja gdje se izričito navodi ime tuženika- protutužitelja, da iz računa za nabavku prozora, balkonskih vrata i prozor s roletom sve uz montažu prozora, nije vidljivo tko je kupac, odnosno naručitelj, dok iz garancijskog lista nije vidljivo za što, kome i kada je isti izdat, da se računi odnose na 2010., 2013., 2016. i 2018., kao i rukom sačinjen troškovnik popravka, postavljanja knaufa, postavljanja laminata, bojanja, hidro izolacije, postavljanja tende i odvoza šuta, sve u ukupnom iznosu od 31.984,00 kn iz kojih nije razvidno kada su isti sačinjeni, tko iz je izdao za čije potrebe i za koga;

-da iz medicinske dokumentacije proizlazi da bi pok. GĆ bio obrađen od strane KBC Split-Klinike za plućne bolesti i to tima za tumor pluća od 15. svibnja 2019. do 27. svibnja 2019.

-da je pribavljen izvorni spis javne bilježnice Jagode Vuković-preuzimatelja ureda Jagode Makelja Šuljić o Opozivu punomoći koju je vlastoručno potpisao, ovjerio i deponirao svoj potpis u javnobilježničkoj knjizi GĆ, s danom 07.05.2019. pod brojem OV-4252/2019., potpuno identičnog sadržaja i teksta ovjere kao što je ista priložena uz tužbu tužiteljice-protutužene;

-da iz priloženih podataka i to baš s internetske stranice www. njuškalo. hr proizlaze podaci o cijeni mjesečnog najma za stan slične površine i strukture u gradskim predjelima jednake kvalitete odnosno atraktivnosti kao i predmetni stan, iz kojih podataka je vidljivo da vi mjesečni najam na dan 12. ožujka 2019. za stan od 30,00 m2 iznosio 2.232,00 kn / 300,00 eura.

8. Ocjenjujući izvedene dokaze sud prvog stupnja nalazi utvrđenim da je prednik tužiteljice izdanom Punomoći od 4. rujna 2005. predmetni stan dao na korištenje tuženiku-protutužitelju pod određenim uvjetom "do rješavanja stambenog pitanja“, koje rješenje tuženik-protutužitelj nije tražio, niti je dokaz o tome podastro za života svom ujaku LĆ, a ni sudu tijekom ovog postupka, što je razvidno ne samo iz stranačkog iskaza tuženika-protutužitelja, već i iz iskaza saslušanih svjedoka tijekom postupka. Inertnost tuženika u pogledu rješavanja stambenog pitanja od useljenja 1. lipnja 2006. do 3. srpnja 2024., kada je iselio iz predmetnog stana po ocjeni suda prvog stupnja je evidentna, jer je vrlo vjerojatno isti držao za krajnje oportunim ne tražiti neki drugi oblik stambenog rješenja, sve dok pok. GĆ živi u stanu svojih roditelja, te mu predmetni stan nije od posebne potrebe, te je moguće da je držao, da bi mu vrijeme življenja u predmetnom stanu moglo biti samo saveznik u razrješenju njihovih odnosa, te vrlo vjerojatno nije očekivao da bi upravo pok. GĆ poduzeo radnje vezane za opoziv punomoći.

9. Pritom sud prvog stupnja ne prihvaća tvrdnje tuženika-protutužitelja da je Opoziv punomoći vidio prvi puta u životu kada je zaprimio tužbu. Okolnost da je pok. GĆ vlastoručno potpisan i ovjereni opoziv punomoći ubacio u poštanski sandučić, a nije izravno uručen, na što se tuženik-protu tužitelj pozivao tijekom postupka prema mišljenju suda prvog stupnja nije od odlučnog značaja, jer je Opoziv potpisan upravo od ovlaštene osobe, ovjeren, i tuženik-protutužitelj nije ničim dokazao da ga nije predigao s ostalom poštom iz poštanskog sandučića.

10. Koristeći predmetni stan i ne plaćanjem najamnine kroz vrijeme korištenja istog došlo je od stjecanja na strani tuženika-protutužitelja (čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima –" Narodne novine ", broj: 35/05 dalje ZOO), a kako iz priloženih isprava uz tužbu nedvojbeno proizlazi da bi iznos najamnine za približno sličan stan kako površine, strukture i položaja, koju je bio dužan plaćati tuženik-protutužitelj iznosio 2.000,00 kn mjesečno, odnosno od 265,45 eur (visini navedenog iznosa nije tuženik- protutužitelj prigovarao), sud prvog stupnja prihvaća zahtjev tužiteljice-protutužene i nalaže tuženiku-protutužitelji plaćati navedeni iznos počam od 05. prosinca 2014., iako je tuženik predmetni stan koristi od 04. rujna 2006., dakle punih osam godina prije, uzimajući u obzir zastarni rok od pet godina, sa zateznim kamatama, sve kako je to navedeno pod toč. I. izreke presude.

11. Nadalje, sud prvog stupnja smatra da je tuženik-protutužitelj predmetni stan koristio kao pošteni posjednik (čl. 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima-" Narodne novine ", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZV). Prema ocjeni suda prvog stupnja priloženim nepotpunim, krajnje nedostatnim i manjkavim ispravama, pa i sa gledišta knjigovodstvene dokumentacije nije bilo moguće utvrditi da se radilo o korisnim troškovima. Osim toga tuženikovo-protutužiteljevo potraživanje troškova koincidira sa zaprimanjem tužbe, te je evidentno da nije te troškove tražio da mu nadoknadi vlasnik stana za svog života pok. GĆ, u razdoblju od punih trinaest godina, kada je za pretpostaviti da je možda čak i imao kvalitetnije dokaze tj. valjane račune, spram onih koje je priložio uz protu tužbu, po proteku više od četrnaest godina.

12. Stoga protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja odbija i odlučuje kao pod toč II. izreke presude.

13. Odluka suda prvog stupnja, ne može se, barem za sada prihvatiti.

14. Iz stanja spisa proizlazi da je sud prvog stupnja, nakon što je protutužba tuženika- protutužitelja zavedena pod poslovnim brojem Ps-129/19 očito je odlučio o spajanju parnice koje se vodi po protutužbi koja se vodi po protutužbi s parnicom koja se vodi po tužbi. S obzirom da se u skladu s odredbom čl. 313. st. 1. ZPP za sve spojene parnice može donijeti zajednička presuda, neosnovano tuženik- protutužitelj u žalbi tvrdi da je zbog toga što je presudom odlučio (i) o protutužbenom zahtjevu, sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP.

15. Prema ocjeni ovog suda, na temelju iznesenih činjeničnih utvrđenja, protivno osnovu na koju se tužba i sud prvog stupnja pozivaju, sporni odnos među strankama ne može se promatrati i razriješiti primjenom odredbe čl. 1120. ZOO koja uređuje institut stjecanja bez osnove već se o osnovanosti tužbenog zahtjeva mora se odlučivati u smislu mjerodavnih odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i to čl. 164. st. 1. ZV ili čl. 165. st. 1. ZV, ovisno o kvaliteti posjeda posjednika tuđe stvari.

15.1. Ako je određena stvar upotrijebljena na način da je promijenila identitet radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari, tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. ZOO-prema kojoj osoba koja je upotrijebila tuđu stvar u svoju korist dužna je vlasniku naknaditi korist od upotrebe te stvari, bez obzira na svoje poštenje, odnosno nepoštenje, pri čemu je imati u vidu da je Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje: VSRH) donio pravna shvaćanja kojima upućuje na primjenu odredbi stvarnog prava iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

15.2. Tako na primjenu čl. 164. i čl. 165. ZV upućuju pravna shvaćanja zauzeta na sjednici Građanskog odjela VSRH od 26. listopada 2009. (Su-IV-188/09-7) te posebno br. Su IV-16/2021 od 1. ožujka 2021, što je prihvatila i sudska praksa (Rješenje VSRH broj Revd-699/2021 od 16. ožujka 2021., a koje shvaćanje glasi:" U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su (vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju čl. 164. i čl. 165. ZVDSP, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su) posjed, ako je (su) vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari. "

16. Prema odredbi čl. 164. st. 1. ZV pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno. Odredbom čl. 165. st. 1. ZV propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na noj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

17. Osnovano ukazuje tuženik-protutužitelj da za ocjenu prava na posjedovanje predmetnog stana nisu utvrđene odlučne okolnosti.

18. Kako to proizlazi iz sadržaja Punomoći od 4. rujna 2016., prednik tužiteljice- protutužene, sada pok. OĆ dao je na korištenje predmetni stan od 1. lipnja 2006. do rješavanja stambenog pitanja svom nećaku, ovdje tuženiku- protutužitelju s obitelji, bez naknade.

19. Sud prvog stupnja zaključuje da se radilo o davanju na korištenje stana pod određenim uvjetom (do rješavanja stambenog pitanja) a koje rješenje tuženik- protutužitelj nije tražio, a niti je dokaz o tome podastro za života svom ujaku GĆ, a ni sudu tijekom ovog postupka, što je razvidno ne samo iz stranačkog iskaza tuženika-protu tužitelja, već i iz iskaza saslušanih svjedoka tijekom postupka, Inertnost tuženika-protutužitelja u pogledu rješavanja stambenog pitanja od useljenja 1. lipnja 2006. do 3. srpnja 2024., kada je iselio iz predmetnog stana, po ocjeni suda prvog stupnja je evidentna, jer je vrlo vjerojatno isti držao za krajnje oportunim ne tražiti neki drugi oblik stambenog rješenja, sve dok pok. GĆ živi u stanu svojih roditelja, te mu predmetni stan nije od posebne potrebe.

20. Nadalje, sud prvog stupnja zaključuje da je pok. GĆ ovjeren Opoziv punomoći od 7. svibnja 2019. ubacio u poštanski sandučić stana, a da tuženik ničim nije dokazao da ga nije predigao s ostalom poštom iz sandučića. Nasuprot tome, tuženik-protutužitelj tvrdi da je za opoziv saznao tek primitkom tužbe.

21. Sud smatra da opozivom punomoći od 7. svibnja 2019. prednik tužiteljice- protutužbe, sada pok. GĆ opozvao je pravo na korištenje predmetnog stana tuženiku-protutužitelju, pa tužiteljici-protutuženoj pripada tražena pravna zaštita temeljem odredbe čl. 1111. ZOO.

22. No, za takav zaključak, kako to osnovano ukazuje tuženik-protutužitelj nisu utvrđenje odlučne činjenice, a i pogrešno je primijenjeno pravilno o teretu dokazivanja iz čl. 221. a. ZPP

23. Naime, sud nije cijenio iskaze stranaka i svjedoka (GĆC, HĆ, JĆ, FĆ, TĆ, RĆ, ČĆ, u dijelu u kojem iskazuju o odnosima između pok. GĆ i obitelji tuženika-protutužitelja (pok. GĆ i majka tuženika- protutužitelja su brat i sestra), poglavito onih o eventualno postignutom (usmenom) sporazumu između pok. GĆ i tuženika-protutužitelja najprije da se izvrši zamjena polovice majčina stana u [adresa] za predmetni stan (koji stan su pok. GĆ i tuženikova-protutužiteljeva majka naslijedili svaki u ½ dijela), a kasnije da će tuženik-protutužitelj napustiti predmetni stan kada se proda stan u [adresa] i kada pok. GĆ i tuženikova-protutužiteljeva majka dobiju novac, koji je tuženiku-protutužitelju trebao poslužiti za rješavanje stambenog pitanja, pa nije ocjenjeno je li takav usmeni sporazum postignut, je li egzistirao i do kada, je li prestao i na koji način, a sve radi utvrđenja odlučne okolnosti je li tuženik- protutužitelj, i do kada imao pravo na posjedovanja predmetnog stana (pravo na posjed) u smislu čl. 163. st. 1. ZV.

24. Osim toga, nije pouzdano utvrđeno je li Opoziv punomoći od 9.svibnja 2019. i kada uručen tuženiku-protutužitelju. U situaciji kada je tuženik-protutužitelj osporio primitak Opoziva punomoći, navodeći da je za opoziv saznao tek primitkom tužbe, tada je teret dokaza izvršene dostave (prije podnošenja tužbe) na tužiteljici- protutuženoj, a ne, kao to pogrešno smatra sud prvog stupnja na tuženiku- protutužitelju.

25. Osnovno je načelo da vlasnik stvari prema čl. 164. st. 1. ZVDSP nema pravo na naknadu za to što je pošteni posjednik upotrebljavao stvar i od nje imao koristi primjerene pravu na posjed koje mu pripada, dok prema st. 5. istog članka vlasnik ima pravo odbiti vrijednost plodova i nekih drugih koristi koje je pošteni posjednik imao osim onih za upotrebu stvari i za koristi koje su primjerene pravu na posjed koji mu pripada. Dakle, vlasnik stvari ima pravo samo na vrijednost nekih drugih koristi koje je posjednik imao, ali ne na naknadu zbog upotrebe stvari i koristi koje su primjerene pravu na posjed koje mu pripada.

26. Dijeleći navedeni pravni stav, proizlazi da o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari, kada je moguća predaja posjeda, naknadu koristi koju su tuženici imali od uporabe tužiteljevog stana treba prosuđivati prema odredbi čl. 164. i čl. 165. ZV u svezi čl. 18. ZV imajući u vidu da iz raspravnog gradiva ne proizlazi niti tužiteljica-protutužena tvrde da je došlo do promjene identiteta stvari.

27. Dakle, u postupku je propušteno utvrditi je li tuženik-protutužitelj imao pravo na posjed predmetnog stana, jesu li i kada (prije podnošenje tužbe) tužiteljica- protutužena (odnosno njezin pravni prednik) pozvali tuženika-protutužitelja na iseljenje i predaju u posjed, odnosno je li i kada tuženik-protutužitelj postao nepošteni posjednik.

28. Stoga se ne može prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da je tuženik- protutužitelj nepošteni posjednik predsmrtnog stana od 5. prosinca 2014. (koji trenutak sud povezuje sa nastupom petogodišnjeg zastarnog roka prije podnošenja tužbe) jer zbog pogrešnog pravnog pristupa, ranije navedene odlučne činjenice za osnovanost zahtjeva tužiteljice-protutužene za sada nisu utvrđene.

29. U odnosu na protutužbeni zahtjev.

30. Osnovano ukazuje tuženik-protutužitelj da nije jasno na temelju čega sud prvog stupnja odbija protutužbeni zahtjev isplatu troškova ulaganja u predmetni stan.

31. Mjerodavne odredbe kojima se uređuje naknada korisnih i nužnih troškova su odredbe čl. 164. i 165. ZV, zavisno od toga je li posjednik pošten ili nije. Opseg naknade ovisi o posjednikovom poštenju odnosno nepoštenju. U odredbi čl. 164. st. 2. do 7. ZV određen je pravni temelj i narav tražbine poštenog posjednika prema vlasniku stvari, a u čl. 165. st. 3. do 5. ZV određen je pravni temelj i narav tražbine nepoštenog posjednika prema vlasniku stvari.

32. Iz sadržaja punomoći od 1. lipnja 2026. proizlazilo bi da je pok. GĆ priznao tuženiku-protutužitelju ulaganja u predmetni stan u iznosu od cca 10.000 kuna.

33. O stanju stana u trenutku useljenje tuženika-protutužitelja iskazivali su kako stranke, tako i saslušani svjedoci, a i sama tužiteljica-protutuženica u činjeničnim navodima, te u podnesku od 23. rujna 2021. ne spori da je tuženik u predmetni stan uložio oko 10.000,00 kuna.

34. Nadalje, tuženik-protutužitelj na okolnost ulaganja u predmetni stan dostavio je (doduše) manjkavu dokumentaciju (račune) i na tu okolnost u odgovoru na tužbu i u podnesku od 14. siječnja 2020. predložio izvesti dokaz uvidom u račune, saslušanje svjedoka ĐĆ i ZĆ, očevid na licu mjesta i vještačenje.

35. Na okolnost izvođenja i opsega izvedenih radova iskazivala su HĆ i JĆ no na tu okolnost sud nije saslušao stranke.

36. Sud je na ročištu održanom dana 1. rujna 2020., na kojem je i zaključen prethodni postupka odredio na ročištu za glavnu raspravu izvesti dokaze predložene po tužiteljici i tuženiku (doduše na navodeći određeno o kojim dokazima je riječ), na sporne okolnosti iz tužbe i odgovora na tužbu, da bi potom na ročištu održanom dana 27. listopada 2023. odbio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka ĐĆ i ZĆ, očevida na licu mjesta te građevinsko vještačenje navodeći da nisu obuhvaćeni kao dokazna sredstva prethodnim postupkom, pa je u tom dijelu presuda proturječna stanju spisa čime je počinjena bitna povreda postupka z čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a posljedično tome i činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno.

37. Kako bi utvrdio jesu li radovi za koje tuženik-protutužitelj traži naknadu doista izvedeni u predmetnom stanu, te u konačnici mogao ocijeniti radi li o nužnim ili korisnim troškovima, sud prvog stupnja bio je dužan izvesti dokaz saslušanjem predloženih svjedoka, a upitno bi bilo na tu okolnosti saslušati i same stranke, te izvesti dokaz očevidom na licu mjesta i građevinskim vještačenjem.

38. Iz dostavljene dokumentacije proizlazilo bi da se radi o ulaganjima koja su izvršena u vremenskom razdoblju od 2010. do 2018., a u koje vrijeme bi tuženik- protutužitelj bio pošteni posjednik predmetnog stana.

39. Valja dodati da zastara zahtjeva za povrat sredstava uloženih u tuđu nekretninu počinje teći od prestanka korištenja plodova tog rada, a ne od dana učinjenih ulaganja. Takvo pravno stajalište izraženo je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-567/12 od 30. ožujka 2016., Revx-301/16 od 26. travnja 2017., Revx-685/10 od 14. siječnja 2014. kao i odluci Rev-559/07 od 12. prosinca 2007.

40. Slijedom iznesenog, temeljem čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja s time da se temeljem čl. 371. ZPP nova glavna rasprava ima održati pred drugim sucem pojedincem.

41. U ponovljenom suđenju, sud prvog stupnja će ukloniti bitnu povredu postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem, te će upotpuniti činjenično stanje prema uputama iz ovog rješenja i provesti dokaze koje je predložio tuženik-protutužitelj, a potom će sve dokaze ocijeniti primjenom odredbe čl. 8. ZPP, uvažavajući i iznesene žalbene navode, te će o zahtjevu tužiteljice-protutužene i tuženika-protutužitelja donijeti novu i zakonitu odluku, s tim što će odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka, uključujući i troškove ovog žalbenog postupka.

U Zagrebu 15. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović