REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-316/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DRV Bayern Süd, Am Alten Viehmarkt 2, 84024 Landshut, OIB:59950094514, kojeg zastupaju punomoćnice odvjetnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Maša Gluhinić i Monja Matić u Zagrebu, protiv tuženika ĐURO ĐAKOVIĆ MONTAŽA d.o.o., Slavonski Brod, Ulica 108. brigade ZNG 94, OIB:5912625572, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-338/2024-2 od 13. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu poslovni broj P-235/2023-33 od 11. prosinca 2023., u sjednici održanoj 15. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-338/2024-2 od 13. veljače 2024. i presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu poslovni broj P-235/2023-33 od 11. prosinca 2023. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je traženo da se naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 45.208,68 eura sa zateznom kamatom, kao i troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2066/2024 od 20. studenoga 2024. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pitanja:
„Primjenjuju li se odredbe hrvatskog Zakona o mirovinskom osiguranju na inozemno zakonsko mirovinsko osiguranje, ovdje tužitelja, koji svoje pravo na regres isplaćenih davanja na ime invalidske mirovine ostvaruje, temeljem zakonske subrogacije stupajući u prava neposrednog oštećenog – osiguranika tužitelja, ili se na tužitelja primjenjuju upravo zakonske odredbe prava Republike Hrvatske koji se primjenjuju na direktno oštećenog u čiju pravnu poziciju tužitelj zakonskom subrogacijom stupa?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovoj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud preinači pobijanu nižestupanjsku presudu, podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 45.208,68 eura sa zateznim kamatama, po osnovi prava regresa na ime naknade štete koju je tužitelj, kao nositelj mirovinskog i socijalnog osiguranja, pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku JĆ, koji je 19. veljače 2004. u tvornici „Sveti Juraj“ na rekonstrukciji pogona Mlinice stradao kao radnik trgovačkog društva Monting d.d. Zagreb, te zadobio teške tjelesne ozljede, a sve iz razloga jer tuženik, koji je bio zadužen za sigurnost na gradilištu i razvoj tehnologije rada s elementima sigurnosti za obavljanje rekonstrukcije objekta iste nije poduzeo.
9. Nižestupanjski sudovi odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva ocjenjuju da je u odnosu na pitanje priznavanja zakonske subrogacije tužitelja u prava oštećenika mjerodavno njemačko pravo i to Njemački socijalni zakonik koji odredbom čl. 116. st. 1. uređuje prijelaz prava na potraživanje naknade štete s neposredno oštećenog na tužitelja, a po kojoj odredbi tužitelj isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku stupa u pravnu poziciju oštećenog odnosno svog osiguranika te stoga ima pravo od tuženika tražiti naknadu štete kao direktno oštećeni.
Nadalje, nižestupanjski sudovi ocjenjuju da se pravo tužiteljevog osiguranika, koji je oštećen na području Republike Hrvatske kod hrvatskog poslodavca, na naknadu štete od štetnika, koji ima sjedište u [adresa], ocjenjuje prema domaćem pravu, dakle prema pravu Republike Hrvatske.
Nižestupanjski se sudovi primjenjujući mjerodavno hrvatsko pravo za odnos između stranaka pozivaju na odredbu čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme isplata mirovina zaključujući da tužitelju, na ime naknade štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine, pripada razmjeran dio isplaćene invalidske mirovine osiguraniku u spornom razdoblju. Obzirom tužitelj tijekom postupka nije dokazao visinu naknade štete, koju prema stavu nižestupanjskih sudova čini razmjerni iznos odnosno razmjerni dio isplaćene invalidske mirovine svom osiguraniku u spornom razdoblju, nižestupanjski sudovi su tužbeni zahtjev odbili na temelju odredbe čl. 221.a ZPP.
10. Osporavajući pravilnost tako izraženog pravnog shvaćanja, na kojem se temelje nižestupanjske presude, a zbog čega je i podnesena ova revizija, tužitelj suprotstavlja pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama broj Rev- 2880/18 od 29. ožujka 2022., Revx-987/12 od 5. ožujka 2014, Revx-97/14 od 14. svibnja 2014., Revx-370/14 od 5. studenog 2014. i Revx-166/15 od 19. veljače 2020. smatrajući da se na tužitelja ne mogu primjenjivati odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, jer se navedene odredbe ne primjenjuju na direktno oštećenoga – osiguranika tužitelja – kad bi on postavio odštetni zahtjev prema tuženiku.
11. U predmetnom postupku revizijski sud je prethodno donesenom odlukom broj Rev- 1565/2019-3 od 4. listopada 2022. izrazio stav prema kojem je za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva za pitanje priznavanja zakonske subrogacije tužitelja u prava oštećenika – osiguranika mjerodavan Njemački socijalni zakonik i to odredba čl. 116. st. 1. kojom se uređuje prijelaz prava na potraživanje naknade štete s neposredno oštećenog na tužitelja. U navedenoj odluci se nadalje navodi da je za utvrđivanje prava na regres inozemne osobe socijalnog osiguranja za isplaćene naknade štete oštećeniku mjerodavno pravo Savezne Republike Njemačke, dok se pravo osiguranika oštećenog na području druge države ugovornice na naknadu štete ocjenjuje prema domaćem pravu.
12. Na navedeni stav poziva se i nižestupanjski sud u pobijanoj odluci, međutim u odnosu na pravo osiguranika na naknadu štete od štetnika pogrešno je primijenjeno materijalno pravo kada su primijenjene odredbe o razmjernom iznosu mirovine Zakona o mirovinskom osiguranju.
13. Naime, kako je već navedeno u odluci Rev-1565/2019-3 tužitelj isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku stupa u pravnu poziciju oštećenog – osiguranika te bi stoga imao pravo od tuženika tražiti naknadu svoje štete kao direktno oštećeni.
14. Stoga su na tužitelja, kao osiguratelja, isplatom invalidske mirovine prešla sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu, u konkretnom slučaju tuženik.
15. Kako je tužitelj isplatom invalidske mirovine stupio u pravnu poziciju svog osiguranika, ne može se govoriti o primjeni odredaba o razmjernom iznosu mirovine Zakona o mirovinskom osiguranju obzirom se u konkretnoj situaciji odredbe navedenog zakona ne bi primijenile na direktno oštećenog odnosno tužiteljevog osiguranika.
16. Stoga se u konkretnom slučaju na tužitelja, kao inozemno zakonsko mirovinsko osiguranje, koji svoje pravo na regres isplaćenih davanja na ime invalidske mirovine ostvaruje na temelju zakonske subrogacije, primjenjuju upravo zakonske odredbe prava Republike Hrvatske koji se primjenjuju na direktno oštećenog u čiju pravnu poziciju tužitelj zakonskom subrogacijom stupa.
17. Kako su nižestupanjski sudovi odlučujući o zahtjevu tužitelja pogrešno primijenili materijalno pravo na koje se odnosi materijalnopravno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena, te kako su zbog pogrešne primjene materijalnog prava ostale nepotpuno utvrđene činjenice u smislu izloženog stajališta ovog suda, nema uvjeta za preinaku odluke, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP odlučiti kao u izreci.
18. U ponovnom postupku potrebno je utvrditi činjenice odlučne za primjenu materijalnog prava u smislu izloženog shvaćanja ovog suda, nakon čega će biti moguće donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.
19. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 15. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
