REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3042/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Darka Milkovića predsjednika vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, mr.sc. Igora Periše člana viječa i mr.sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice EĐA, OIB [osobni identifikacijski broj], II-tužitelja TĐ, OIB [osobni identifikacijski broj] (nasljednici iza pok. RĐ, OIB [osobni identifikacijski broj]), oboje iz [adresa], koje zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Čohilj i partneri d.o.o. Pula, protiv tuženika Grada Rovinja-Rovigno, Rovinj-Rovigno, Trg Matteotti 2, OIB 25677819890, kojeg po punomoći zastupa Luka Šumberac, odvjetnik u Puli, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika KĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Stelio Lapić, odvjetnik u Rovinju, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-362/2022-2 od 14. svibnja 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno broj P-1082/2017-54 od 4. ožujka 2020., u sjednici održanoj 15. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-362/2022-2 od 14. svibnja 2024., u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja se odbija, a u dijelu u kojem se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-362/2022-2 od 14. svibnja 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno broj P- 1082/2017-54 od 4. ožujka 2020., uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita.

2. 1. U prijedlogu je naznačio slijedeća pravna pitanja:

"1. Je li poštenje (savjesnost) posjeda subjektivni element stjecanja prava vlasništva dosjelošću koje ovisi o posjednikovom znanju ili mogućnosti saznanja za takve okolnosti iz kojih se može pouzdano izvesti zaključak da je stvar koju posjeduje njegova odnosno da to nije, ili je poštenje (savjesnost) posjeda objektivni element stjecanja prava vlasništva dosjelošću i o čemu ovisi?

2. Smatra li se posjednik (tužitelj) poštenim u kontekstu stjecanja prava vlasništva dosjelošću usprkos tome što postoji njegova izjava u kojoj je naveo da u svom vlasništvu ima samo jednu nekretninu, koja pritom nije predmet spora i koja nije predmet stjecanja prava vlasništva dosjelošću, te je li time oborena predmnijeva tužiteljevog poštenog posjeda prijeporne nekretnine?".

2. 2. Smatra da su navedena pitanja važna za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pri čemu tvrdi da shvaćanje drugostupanjskog suda o navedenim pitanjima odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3762/2019-2 od 09. svibnja 2023., odnosno Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-748/2022-4 od 16. ožujka 2023.

3. Uz navedena pitanja, sukladno čl. 385.a st. 2. ZPP, predlaže da mu se dopusti podnijeti reviziju jer mu je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba Zakona o parničnom postupku povrijeđeno temeljeno ljudsko pravo i to pravo vlasništva zajamčeno člankom 48. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) i člankom 1. Protokola broj 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pravo na pravično suđenje i pravo na obrazloženu sudsku odluku iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17).

4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

5. Prijedlog je dijelom neosnovan, a dijelom nedopušten.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva dosjelošću.

7. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

8.1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da iako su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljena dva pravna pitanja i za ta pitanja izneseni razlozi njegove važnosti zbog kojih tuženik smatra da bi postavljena pitanja bila važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, prema shvaćanju ovoga suda se ne radi o važnim pitanjima, niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovoga suda, čime tuženik zapravo samo osporava po drugostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje i pravilnost primjene materijalnog prava iznoseći svoje shvaćanje o tome kako je u konkretnom slučaju trebalo suditi.

8.2. Naime, drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i usvojio tužbeni zahtjev tužitelja ne prihvaćajući zaključak prvostupanjskog suda da posjed tužitelja nije bio pošten. Drugostupanjski sud je svoj zaključak o poštenom posjedu tužitelja kroz zakonom propisano vrijeme obrazložio na sljedeći način:

"9.1. Poštenje posjeda se pretpostavlja, te u ovom postupku utvrđenim činjenicama ta presumpcija ne da nije oborena, već upravo suprotno, tužitelji su dokazali poštenje svoga posjeda kao i posjeda svojih prednika svakako od 2. travnja 1956. godine kada je pravni prednik tuženika izdavanjem pravnoj prednici tužitelja građevne dozvole a kako bi iz kuće, na mjestu gdje ima prozor, probila vrata radi pristupa u vrt koji ''imade'' iza zgrade, kojim je činom prednici tužitelja priznato pravo posjeda tog vrta i od tada je taj posjed svakako pošten, a prijenosom prava vlasništva kuće oznake ... ZGR k. o. [katastarska općina] je i preneseno pravo na posjed predmetne nekretnine s prednika na tužitelje, i ničim u postupku nije dokazano da bi bilo tko i na bilo koji način tužiteljima ili njihovim prednicima priječio pravo na posjed i tako utjecao na poštenje istog.

10. Razlozi prvostupanjskog suda ne predstavljaju dostatnu argumentaciju za zaključak da su tužitelji znali ili morali znati da im ne pripada pravo na posjed predmetne nekretnine bez obzira na činjenicu faktičnog posjedovanja, jer se tom zaključku suprotstavlja činjenica da su tužitelji kupivši od svojih prednika kuću u posjed stekli i predmetnu nekretninu kao toj kući pripadajuće dvorište, a činjenica da je to dvorište, kao i zemljište ispod zgrade bilo upisano kao društveno vlasništvo, sama po sebi nije razlogom koji bi doveo u sumnju poštenje posjeda prenesenog s prednika na tužitelje, pa ni činjenica da u kupoprodajnom ugovoru nije kao predmetom pravnog posla bila naznačena predmetna nekretnina.

11. Dakle, prvostupanjski je sud izveo pogrešan zaključak da posjed tužitelja i njihovih prednika nije pošten u smislu odredbe članka 18. stavak 3. ZV, a prema kojoj odredbi je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s tim da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, kod činjenice da je prednica prednika tužitelja bila u poštenom posjedu svakako od 1956. godine, koji je posjed prenijela 1961. godine na prednike tužitelja, a oni pak na tužitelje 1975. godine, te kod činjenice da tijekom prvostupanjskog postupka na bilo koji način nije dovedeno u sumnju da bi bilo tko, ili na bilo koji način smetao tužitelje ili njihove prednike u posjedovanju predmetne nekretnine i na taj način njihov posjed učinio nepoštenim."

9. U odluci poslovni broj Rev-3762/2019-2 od 09. svibnja 2023., na koju se poziva tuženik, je izneseno pravno shvaćanje prema kojem: ''Na temelju pravnog pravila iz paragrafa 1463. OGZ-a, kao i prema odredbi čl. 28. ZOVO za stjecanje prava vlasništva posjed mora biti barem pošten, odnosno savjestan, a poštenje (savjesnost) je subjektivni element stjecanja prava vlasništva koje ovisi o posjednikovom znanju ili mogućnosti saznanja za takve okolnosti iz kojih se može pouzdano izvesti zaključak da je stvar koju posjeduje njegova odnosno da to nije (...)." Jednako tako i u presudi Županijskog suda u Sisku je navedeno da: ''Pretpostavka o poštenju posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću ispunjena je ako posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova.''

10. Drugostupanjski sud je u ovom slučaju ocjenom dokaza utvrdio da prednici tužitelja i tužitelji nisu znali da im ne pripada predmetna nekretnina jer su tužitelji kupivši od svojih prednika kuću u posjed stekli i predmetnu nekretninu, kao toj kući pripadajuće dvorište, u koje je prilaz jedino moguć kroz kuću tužitelja, a za što im je pravni prednik tuženika izdao (pravnoj prednici tužitelja) građevnu dozvolu za otvaranje vrata prema vrtu na mjestu gdje je bio prozor, kako bi iz kuće, na mjestu gdje ima prozor, imali pristup u vrt koji ''imade'' iza zgrade.

11. Slijedom navedenog, i drugostupanjski sud smatra da je poštenje (savjesnost) posjeda subjektivni element za stjecanja prava vlasništva dosjelošću koje ovisi o posjednikovom znanju ili mogućnosti saznanja za takve okolnosti iz kojih se može pouzdano izvesti zaključak da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno, da to nije te njegovo shvaćanje ne odstupa od shvaćanja iznesenog u odlukama navedenim kao razlog važnosti.

12. Pitanje, smatra li se posjednik (tužitelj) poštenim u kontekstu stjecanja prava vlasništva dosjelošću usprkos tome što postoji njegova izjava u kojoj je naveo da u svom vlasništvu ima samo jednu nekretninu, koja pritom nije predmet spora i koja nije predmet stjecanja prava vlasništva dosjelošću, te je li time oborena predmnijeva tužiteljevog poštenog posjeda prijeporne nekretnine, je pitanje činjenične naravi i odgovor na to pitanje zavisi od konkretnih okolnosti svakog slučaja, zbog čega nije moguće odgovoriti na to pitanje na način da bi se odgovor na njega mogao primijeniti na sve slučajeve (ne)poštenog posjeda.

13. Prema navedenom, prijedlog u tom dijelu nije osnovan jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. ZPP, zbog čega je o prijedlogu u tom dijelu odlučeno kao u izreci, na temelju čl. 389.b. st. 1. ZPP.

14. Prijedlog je, kako je naprijed navedeno, podnesen i iz razloga navedenih u čl. 385.a st. 2. ZPP, pozivajući se na povredu temeljnog ljudskog prava, konkretno prava vlasništva, prava na pravično suđenje i pravo na obrazloženu sudsku odluku.

15.1. Revizijski sud ocjenjuje da predlagatelj, navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije, nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP. Naime, razlozi koje predlagatelj veže uz povredu temeljnih ljudskih prava tiču se povrede prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, kao i prava vlasništva.

15.2. Prema načelnom shvaćanju ovoga suda u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkcije revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti (što je bila funkcija redovne revizije).

15.3. Osim toga, odredba čl. 6. st 1. EKLJP i čl. 29. st 1. Ustava RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno izjasniti se o navodima tužitelja, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz sadržaja pobijanih presuda proizlazi da je drugostupanjski sud u svojoj presudi odgovorio na sve odlučne navode tuženika, pa tako i one koji se tiču prigovora nepoštenog posjeda tužitelja, što je učinio ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP, dajući za svoju ocjenu detaljno navedene razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu. U tom je smislu presuda drugostupanjskog suda detaljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom niti očito nerazumnom, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi ne upućuju na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, niti da mu je povrijeđeno pravo vlasništva.

16. Slijedom iznesenog tuženiku nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje niti pravo na obrazloženu odluku, a niti pravo vlasništva, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP valjalo odbaciti taj dio prijedloga.

17. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda ni u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389.b st. 1. i čl. 389.a st. 4 ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 15. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Darko Milković