REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2831/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Ivan Šalina i Božo Vrkić, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika: 1. EŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], 2. IŠ, OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. VŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Trpimir Kučina, odvjetnik u Zadru, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1509/2024-2 od 10. ožujka 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-759/2021-52 od 27. listopada 2023., u sjednici održanoj 15. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatraju da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatraju da im reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što su im, prema njihovu mišljenju, zbog osobito teških povreda odredaba parničnoga postupka i zbog pogrešne primjene materijalnoga prava povrijeđena „određena temeljna ljudska prava“ zajamčena Ustavom Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, dalje: Konvencija).
2. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.
4.1. Tužitelji su u prijedlogu naznačili pitanja:
„1) Smije li drugostupanjski Sud , koristeći autoritet Višeg Suda , opravdavati neku od stranaka u sporu proglašavajući je nositeljicom prava koje joj ne pripada , pri čemu sama ta stranka kroz postupak i u žalbi nije tvrdila da joj takav status (u konkretnom slučaju poštenog posjednika) pripada?
2) Ako u spisu/ postupku (i popratnim spisima kroz postupcima) stranka nikada nije tvrdila da je vjerovala u poštenje svog posjeda, može li Sud drugog stupnja, samoinicijativno, bez podloge u činjeničnom stanju, štititi određenu stranku pozivom na odredbe materijalnog prava , što za posljedicu ima značajno smanjenje već dosuđenog novčanog iznosa suprotnoj stranci po Sudu prvog stupnja? Zaobilazi se činjenica da se ovdje radi o građanskoj parnici koja podrazumijeva tzv. otvoreno pravosuđenje i nema mogučnosti ponašanja Suda po principu stanovite građanske „in dubi pro reo„ zaštite bilo koje od stranaka., građanski Sud promatra parnicu i Sudi samo o onome što iznosu stranke.
3) Ako se supružnici razvedu jedan od njih je izvan dotadašnjega objekta stanovanja, može li se onoga u stanu osloboditi plaćanja zatražene stanarine vlasniku objekta i od kojeg trenutka počinje obaveza plaćanja? Sukladno pitanju 1 i 2, ovo je posljedica istodobno drukčiji stav Prvostupanjskog Suda i drugih Županijskih Sudova u sličnim predmetima.
4) U primjeni obiteljskih zakona , ako je brak trajao za vrijeme važenja sadašnjeg i još posljednja dva (važeći obiteljski zakon, njemu predhodni obiteljski zakon i zakon o braku i porodičnim odnosima), smiju li Sudovi zanemariti period važenja, Z B P O – a koji je tražio utvrđenje doprinosa supružnika stjecanju imovine u bračnoj zajednici? Ovo pitanje proizlazi iz ove parnice budući tužiteljica tvrdi da su njena ulaganja na podlozi kredita koji su pak otplaćivani zajednički i nisu bili nužni za useljenje, ovo pitanje se tiče i utvrđivanja tko je koliko zarađivao.
5) Može li se, nakon Pravomoćnog utvrđivanje vlasništva nad određenom nekretninom, a nakon bez uspiješnih tvrdnji da se radi o suvlasništvu, nagrađivati stranku ne vlasnika rezervnim postupkom o visini izvršenih ulaganja, a koji ne vlasnik nije nasljednik naknadno umrlog vlasnika? Ovo pitanje treba promatrati kao poveznicu bespravnog korištenja predmetnog stana kroz dugi niz godina i naknadnih tvrdnji o ulaganjima, sve u kontekstu rezanja iznosa na ime stanarine, na koji način se prava ne vlasnika favoriziraju, a vlasnika anuliraju.
6) Sudska vještačenja-vještačenje građevinskih ulaganja: pošto se početne informacije svode na gole tvrdnje onoga koji naknadu za ulaganja traži, koliko je vještak vezan tim početnim tvrdnjama i koliko je izračunati iznos podložan promjeni pri suđenju, nakon što se u obzir uzmu svi drugi izvedeni dokazi, uključujući saslušanje suprotne stranke, a osobito svjedoka (radnika) koji su sudjelovali u izvršavanju radova odnosno nabavci materijala? Povod ovom pitanju je nekritičko prihvaćanje nalaza građevinskog vještaka, koji ne može biti realan izraženo u novcu, jer taj iznos je posljedica samokazivanja tužiteljice naknade za ulaganja te posljedično može predstavljati samo maksimalni iznos na subjektivnoj osnovi. Tek po dostavi nalaza sa iznosom u ocjeni drugih dokaza, osobito ako postoje prigovori i drukčiji iskazi svjedoka, izračun iznosa sa presuđenje može voditi ka nižoj cifri ( bez ograničenja), prema ocjeni Suda, nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj međusobnoj svezi.“.
4.2. Citirana pitanja uopće nisu određena pravna pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP jer ne problematiziraju niti jedno određeno pravno shvaćanje izraženo u nekoj od predmetnih nižestupanjskih presuda. Ona predstavljaju tek izraz nezadovoljstva tuženika ishodom postupka uz opis činjeničnoga stanja kakvim ga oni vide, a različito od onoga kakvo je u postupku utvrđeno, pri čemu tuženici iznose vlastitu ocjenu dokaza. Neovisno o tome, tuženici u prijedlogu nisu naveli niti jedan razlog važnosti naznačenih pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP. Ne može se, naime, naznakom razloga važnosti pitanja, i to samo u odnosu na dva naznačena pitanja, smatrati općenita tvrdnja iz prijedloga koja glasi: „Sukladno pitanju 1 i 2, ovo je posljedica istodobno drukčiji stav Prvostupanjskog Suda i drugih Županijskih Sudova u sličnim predmetima“, kada tuženici pritom nisu naznačili bilo koju odluku nekoga od drugostupanjskih sudova u dokaz ove svoje tvrdnje. U tome smislu, člankom 387. stavkom 3. rečenicom drugom popisano je: „Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog za dopuštenje revizije dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.“.
5. Tuženici u prijedlogu ustvrđuju tek da su im zbog osobito teških povreda odredaba parničnoga postupka i zbog pogrešne primjene materijalnoga prava povrijeđena „određena temeljna ljudska prava“, a da pritom nisu jasno naznačili o kojim se to određenim ljudskim pravima radi. Tako tuženici nisu učinili vjerojatnom tvrdnju o povredi temeljnih ustavnih i konvencijskih prava.
6. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. i članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 15. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
