REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-5248/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika FIWAS PEKARNICA j.d.o.o., kao pravne osobe i II okrivljenika ĆN, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 34. i st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19), odlučujući o žalbama tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Vinkovcima, podnesenim protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, broj: Pp-2493/2021-11, od 14. svibnja 2024. i presude istog suda broj: Pp-2493/2021-9, od 2. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Vinkovcima, preinačuje se pobijano rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, broj: Pp-2493/2021-11, od 14. svibnja 2024., na način da se žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Vinkovcima protiv presude istog suda, broj: Pp-2493/2021-9, od 2. travnja 2024., ima smatrati pravodobnom.
p r e s u d i o j e:
II. Odbija se kao neosnovane žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Vinkovcima i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem, od 14. svibnja 2024. odbačena je kao nepravodobna žalba tužitelja podnesena protiv presude istog suda, od 2. travnja 2024., uz obrazloženje da je tužitelj presudu primio 2.5.2024., a žalbu podnio poštom preporučeno 11.5.2024., dakle nakon proteka roka od osam dana za podnošenje žalbe.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je pravodobno podnio žalbu, u kojoj navodi da je žalbu protiv presude podnio 10.5.2024.
3. Žalba tužitelja na rješenje o odbačaju žalbe je osnovana.
4. Naime, prema stanju spisa predmeta proizlazi da je predmetna presuda, od 2. travnja 2024. tužitelju uručena 2. svibnja 2024., a prema podacima Hrvatske pošte o praćenju pošiljki, ista je predana na poštu 32100 Vinkovci dana 10. svibnja 2024., prema omotnici preporučeno, pa proizlazi da je podnesena u roku od osam dana od dana dostave prijepisa presude, propisanom čl. 191. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) za podnošenje žalbe.
5. Stoga je žalbu tužitelja protiv predmetne presude valjalo smatrati pravodobnom, pa je trebalo pobijano rješenje o odbačaju žalbe kao nepravodobne preinačiti kao u izreci pod točkom I.
6. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 34. i st. 2. Zakona o radu činjenično opisanog u izreci, s obrazloženjem da djelo kako je činjenično opisano nije prekršaj, jer da se radi o propisu blanketne naravi, a da u činjeničnom opisu nije naveden Pravilnik o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine.
7. Protiv navedene presude tužitelj je dakle pravodobno podnio žalbe, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnog prekršajnog prava, navodeći u bitnom da neosnovano prvostupanjski sud zaključuje da djelo kao je činjenično opisano u optužnom prijedlogu nije prekršaj.
8. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
9. Žalbe tužitelja protiv presude nije osnovana.
10. Naime, optužnim prijedlogom okrivljenicima se stavljalo na teret da nisu u Soljanima dostavili u propisanom roku obračune dijela dugovane a neisplaćene plaće radnici RN za mjesec listopad 2021, a isto su bili dužni učiniti do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplate plaće sa iznosima, odnosno obračunatim satima rada i satima rada noću, koju su bili dužni isplatiti do kraja tekućeg mjeseca za prethodni mjesec, što je pravno kvalificirano kao prekršaj iz čl. 229. st. 1. t. 34. i st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19).
11. Prema tome, u ovom slučaju se radi o obračunu isplaćene plaće koji nije imao propisani sadržaj (sate rada noću).
12. Nadalje, čl. čl. 229. st. 1. t. 34. i st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19), propisano je kažnjavanje za prekršaj poslodavca pravne osobe i odgovorne osobe pravne osobe „ako radniku ne dostavi obračun dugovane, a neisplaćene plaće, naknade plaće ili otpremnine, ili ako obračun nema propisani sadržaj (članak 93. stavci 2. i 4.)“.
13. Dakle, navedenom odredbom, a niti nekom drugom odredbom Zakona o radu koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, nije sankcionirano ako obračun isplaćene plaće nema propisani sadržaj, pa je trebalo potvrditi pobijanu presudu kojom su na temelju čl. 182. t. 1. PZ okrivljenici oslobođeni od optužbe, ali ne iz razloga navedenih u pobijanoj presudi, nego iz razloga navedenih u ovoj presudi.
14. Iz navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 15. srpnja 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v.r.
Jasna Momirović, v.r.
Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.