Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-8429/2024

Zagreb

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K A

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene IĐ, zbog prekršaja iz članka 28. stavka 1. točke 1. Zakona o turističkoj pristojbi („Narodne novine“ broj: 52/19., 32/20. i 42/20.), rješavajući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Imotskom, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, broj: Pp-345/2024-3 od 10. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Imotskom, te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o prekršajno pravnoj sankciji, tako da se za djelo opisano u izreci pobijane presude okrivljenoj IĐ, na temelju istog pravnog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), izriče novčana kazna u iznosu od 150,00 (stopedeset) eura.

II. Izrečenu novčanu kaznu okrivljenica je dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana, računajući od primitka ove presude, s tim da će se, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako u navedenom roku okrivljenica plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljena IĐ je oslobođena od kazne, zbog prekršaja iz članka 28. stavka 1. točke 1. Zakona o turističkoj pristojbi, uz primjenu članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona, s obrazloženjem da je okrivljenica ispunila propisanu obvezu zbog čijeg je neplaćanja pokrenut ovaj prekršajni postupak.

2. Istom presudom okrivljenica je obvezana naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 14,00 (četrnaest) eura.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji smatrajući da nema osnove za oslobođenje okrivljenice od kazne jer ista nije uplatila turističku pristojbu do poziva inspektora i predlažući da se okrivljenica kazni kaznom u iznosu zakonskog minimuma.

4. Žalba je osnovana.

5. Odlučujući o žalbi okrivljenika i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ocijenio da u konkretnom slučaju nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenice od kazne, uz obrazloženje navedeno u pobijanoj presudi, na što osnovano ukazuje tužitelj.

6. Iz stanja spisa proizlazi da okolnosti, kojima prvostupanjski sud argumentira svoju odluku za oslobađanje okrivljenice od kazne nisu, u konkretnom predmetu, opravdani i dostatni razlozi zbog kojih okrivljenicu treba osloboditi od kazne. Naime, prvostupanjski sud je naveo olakotne okolnosti na strani okrivljenice, koje mogu utjecati na to da njezina kazna bude blaža, međutim to nisu okolnosti, a s obzirom na prirodu inkriminiranog prekršaja, koje bi za posljedicu mogle imati oslobađanje okrivljenice od kazne te time nije ostvarena svrha kažnjavanja. Stoga, iako je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da na strani okrivljenice postoje okolnosti koje se mogu smatrati olakotnima, u konkretnom slučaju nije bilo osnove za primjenu odredbe članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona i oslobađanje okrivljenice od kazne pa je ovaj sud prihvatio kao osnovanu žalbu tužitelja te je okrivljenici za počinjeno djelo izrekao kaznu kao u izreci ove presude, no ipak u iznosu znatno ispod najnižeg iznosa zakonom propisane novčane kazne za tu vrstu prekršaja te unutar zakonskih granica za sudsko ublažavanje novčanih kazni, a koju kaznu ovaj sud smatra primjerenom, s obzirom na težinu počinjenog prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenice, u uvjerenju da će se izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja. Naime, za navedeni prekršaj propisana je novčana kazna u rasponu od 2.000,00 kuna do 10.000,00 kuna.

7. Zbog izloženih razloga, trebalo je odlučiti kao u izreci s tim da, u skladu s člankom 152. Prekršajnog zakona, ako okrivljenica, u roku koji je određen za plaćanje kazne, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.

U Zagrebu 15. srpnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.