REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-6525/2024
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika CENTRUS TIM d.o.o., kao pravne osobe i II okrivljenika HZ, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22) i čl. 150. st. 1. i 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19, 33/23), odlučujući o žalbama tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, podnesenim protiv rješenja Općinskog prekršajnog suda Zagrebu, broj: Pp-2778/2023, od 7. lipnja 2024. i presude istog suda broj: Pp-2778/2023, od 11. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, preinačuje se pobijano rješenje Općinskog prekršajnog suda Zagrebu, broj: Pp-2778/2023, od 7. lipnja 2024., na način da se žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja protiv presude istog suda, broj: Pp-2778/2023, od 11. travnja 2024., ima smatrati pravodobnom.
II. Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja ukida se pobijana prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem, od 7. lipnja 2024., na temelju čl. 199. st. 2. Prekršajnog zakona odbačena je kao nepravodobna žalba tužitelja podnesena protiv presude istog suda, od 11. travnja 2024., uz obrazloženje da je tužitelju presuda uručena 13. svibnja 2024., a da je žalbu protiv iste tužitelj podnio 22. svibnja 2024. dakle nakon proteka roka od osam dana za podnošenje žalbe propisanog čl. 191. st. 1. Prekršajnog zakona.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je pravodobno podnio žalbu, u kojoj navodi da je žalbu protiv presude podnio 20. svibnja 2024.
3. Žalba tužitelja na rješenje o odbačaju žalbe je osnovana.
4. Naime, prema stanju spisa predmeta proizlazi da je predmetna presuda, od 11. travnja 2024. tužitelju uručena 13. svibnja 2024., a prema podacima Hrvatske pošte o praćenju pošiljki, ista je predana na poštu 10200 Zagreb dana 20. svibnja 2024., prema omotnici preporučeno, pa proizlazi da je podnesena u roku od osam dana od dana dostave prijepisa presude, propisanom čl. 191. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) za podnošenje žalbe.
5. Stoga je žalbu tužitelja protiv predmetne presude valjalo smatrati pravodobnom, pa je trebalo pobijano rješenje o odbačaju žalbe kao nepravodobne preinačiti kao u izreci pod točkom I.
6. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22) i čl. 150. st. 1. i 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19, 33/23), činjenično opisanih u izreci, po načelu in dubio pro reo.
7. Protiv navedene presude tužitelj je dakle pravodobno podnio žalbu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
9. Žalba tužitelja protiv presude je osnovana.
10. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud nalazi da je u provedenom postupku činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, na što osnovano u žalbi ukazuje žalitelj.
11. Naime, pobijanom presudom okrivljenici su oslobođeni od optužbe da bi obavljenim neposrednim inspekcijskim nadzorom dana 8. veljače 2023. i uvidom u poslovnu dokumentaciju u službenim prostorijama Državnog inspektorata, Zagreb, Šubićeva 29, bilo utvrđeno da nisu najranije osam dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada, dana 27. rujna 2021., za radnika IZ podnijeli prijavu nadležnom tijelu obveznog mirovinskog osiguranja (točka 1. izreke) i da je u vrijeme i na mjestu pod točkom 1. utvrđeno da najkasnije u roku od osam dana od dana početka rada IZ, odnosno najkasnije do dana 5. listopada 2021. nisu podnijeli prijavu nadležnom tijelu obveznog zdravstvenog osiguranja (točka 2. izreke).
12. Nadalje, okrivljenici su se branili da Ugovor o radu, od 31. kolovoza 2021., s ugovorenim početkom rada 27. rujna 2021., a koji je potpisan od strane okrivljenika i tada predan IZ, koji je tražio da se prije potpisivanje ugovora treba konzultirati s odvjetnikom, nije vratio potpisan, te da je 2. rujna 2021. poslao e-mail HZU iz kojeg proizlazi da još nije potpisao ugovor o radu, jer je naveo da će Ugovor o radu ispravljen sa zakonskim odredbama Zakona o radu poslati čim mu njegov odvjetnik pošalje pročišćeni tekst bez klauzule o naplati 4.000,00 eura (sporni članak 13.3. Ugovora o radu).Tvrde da je zadnja komunikacija s IZ vezano uz proces zapošljavanja na radno mjesto Telko monter bila 3. rujna 2021. kada mu je od strane IZU u telefonskom razgovoru rečeno da se postupak njegovog zapošljavanja obustavlja iz razloga što nije dostavio izmijenjeni Ugovor o radu kao ni potpisani Ugovor o radu, a što je na razgovoru od 31. kolovoza 2021. rekao da će učiniti, niti je 27. rujna 2021. pristupio kod okrivljenika na radno mjesto Telko monter, te da do 1. travnja 2022. nije bilo komunikacije između okrivljenika i IZ. Obranu okrivljenika potvrdili su svjedoci PZ i IZU, osobe ovlaštene za provođenje postupka zapošljavanja kod I okrivljenika.
13. Odluku o oslobađanju okrivljenika od optužbe prvostupanjski sud u bitnom obrazlaže time da je analizom obrane okrivljenika i dovodeći je u vezu sa svim provedenim dokazima, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti prvenstveno, s jedne strane iskazom svjedoka IZ, ne temelju čije prijave je tužitelj podnio optužbi prijedlog i koji je tvrdio da je započeo s radom kod okrivljenika 27. rujna .2021., te s druge strane suglasnim iskazima svjedoka PZ i IZU, koji su istovjetno iskazujući o spornom događaju potvrdili navode iz obrane okrivljenika, odnosno da kako okrivljenici nisu sklopili Ugovor o radu s IZ i koji prema tome kod istih nije započeo s radom 27. rujna 2021., da ga nisu niti trebali prijavljivati nadležnim tijelima obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, tako da sud ne nalazi dokazanim da su okrivljenici počinili opisane prekršaje.
14. Međutim, opravdano žalitelj u žalbi ukazuje da je činjenično staje nepotpuno utvrđeno, te da sud nije proveo sve raspoložive dokaze. Naime, svjedok IZ je tvrdio da je započeo s radom kod okrivljenika 27. rujna 2021., te da mu je PZ dao radne zadatke, te da misli da je nakon toga radio do 30. rujna 2021., da se pripremao sukladno direktivama PZ za polaganje ispita zaštite na radu, liječničkom pregledu i penjačkom ispitu, te da se tada javio MZ na lokaciji u Branimirovoj ulici i sa istim dogovarao o poslu koji se trebao obavljati za Telemach u Zadru i Šibeniku, pa je po ocjeni suda prvostupanjski sud kod navedenog iskaza svjedoka IZ i iskaza svjedoka PZ koji o tim važnim činjenicama, odnosno je li IZ započeo s radom kod okrivljenika 27. rujna 2021., iskazuju suprotno, trebao provesti suočenje navedenih svjedoka, što je prvostupanjski sud propusti učiniti, a propustio je i svjedoku IZ predočiti i ocijeniti njegov iskaz, koji je propisno upozoren dao tijekom inspekcijskog nadzora, na zapisnik o ispitivanju svjedoka od 16. siječnja 2023., različito iskazujući o radu kod okrivljenika.
15. Nadalje, sporno je da li je i kada svjedok IZ okrivljenicima vratio potpisani Ugovor o radu, s ugovorenim početkom rada 27. rujna 2021., koji je neprijeporno potpisan od strane okrivljenika 31. kolovoza 2021. i tada uručen svjedoku IZ, međutim, treba voditi računa da sukladno čl. 15. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19) pisana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu mora sadržavati sve bitne uglavke kao i ugovor o radu sklopljen u pisanom obliku, iz čega proizlazi da se ugovor o radu, koji sadrži uglavke iz čl. 15. Zakona o radu, a koji nije potpisan od strane radnika, ali je potpisan od strane poslodavca, a radnik postupi po istom, može smatrati pisanom potvrdom o sklopljenom ugovoru o radu koji nije sklopljen u pisanom obliku.
16. Slijedom navedenog trebalo je prihvaćanjem žalbe tužitelja pobijanu presudu ukinuti, time da će prvostupanjski sud u ponovnom postupku utvrditi prijeporne činjenice i provesti dokaz na koji je ukazano ovim rješenjem, po potrebi i druge dokaze, te donijeti novu na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
U Zagrebu 15. srpnja 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v.r.
Jasna Momirović, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
