Broj: Ppž-3162/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika KŽ, kojeg brane odvjetnici iz ZOU Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Ilići i Soča Fruk Morina u Rijeci, zbog prekršaja iz članka 114. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“, broj: 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19), rješavajući o žalbi okrivljenika KŽ, podnijetoj protiv rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Rijeka, broj: Pr/I-14/2021-20 od 21. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika KŽ osnovanom preinačuje se pobijano rješenje u odluci o kazni na način da se okrivljeniku za prekršaj činjenično opisan u izreci, na temelju članka 114. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, uz primjenu članka 37. stavka 2. i stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona izriče novčana kazna u iznosu od 1.000,00 (tisuću) eura, koju je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, s time da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne plati u tom roku, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, smatrati da je kazna u cjelini plaćena.

II U ostalom dijelu žalba okrivljenika odbija kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjsko rješenje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

III Okrivljenik je dužan platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim rješenjem okrivljenik KŽ proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 114. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, činjenično opisanog u izreci prvostupanjskog rješenja, uz pravilno upozorenje da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne plati u roku za plaćanje, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona smatrati da je kazna u cjelini plaćena.

1.1. Istim rješenjem okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 9.137,50 kuna.

1.2. Nadalje, točkom III. izreke pobijanog rješenja ukinuta je mjera opreza zabrane poduzimanja poslovne aktivnosti gospodarskog korištenja pomorskog dobra bez koncesije.

2. Protiv točke I. i II. izreke prvostupanjskog rješenja okrivljenik je putem branitelja pravodobno podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih osnova.

2.1. U žalbi ističe, ponavljajući u bitnom navode već iznijete u obrani, da nije počinio prekršaj kojim ga se tereti, a u slučaju da je činjenično utvrđenje točno, tada za terećeni prekršaj nije kriv. Dalje navodi da su okolnosti koje je isticao naročite olakotne okolnosti, tako da su ostvareni uvjeti za ublažavanje kazne i primjenu članka 37. Prekršajnog zakona.

2.2. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe okrivljenika, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, postupajući po službenoj dužnosti, nalazi da pobijanim rješenjem nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona te da je okrivljenik na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno za terećeno djelo proglašen krivim i kažnjen.

4.1. Kako je nakon počinjenja prekršaja promijenjen propis te je u međuvremenu 29. srpnja 2023. na snagu stupio novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“, broj: 83/23) ovaj sud je, postupajući u smislu članka 3. stavka 3. Prekršajnog zakona, ispitao postoji li pravni kontinuitet i podvodeći činjenično stanje pod biće odgovarajućeg prekršaja iz novog propisa utvrdio da pravni kontinuitet postoji, međutim da je člankom 197. stavkom 1. točkom 2. i stavkom 3. novog Zakona za obrtnika kao počinitelja inkriminiranog djela propisana novčana kazna u iznosu od 20.000,00 eura do 66.630,00 eura, dakle viša od one propisane u vrijeme počinjenja prekršaja, tako da je Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama koji je tada bio na snazi, s novčanom kaznom propisanom u iznosu od 15.000,00 do 100.000,00 kuna, primijenjen kao propis koji je blaži za počinitelja.

5. Neosnovano žalitelj upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, ne potkrepljujući taj žalbeni navod novim činjenicama i dokazima, već je naprotiv činjenično stanje u provedenom prvostupanjskom postupku potpuno i točno utvrđeno na temelju obrane okrivljenika koji se okolnosno i detaljno očitovao o inkriminiranom djelu te na temelju iscrpnog dokaznog postupka u kojem je napravljen uvid i pročitani su materijalni dokazi koji prileže spisu.

5.1. Po tako provedenom dokaznom postupku, ocjenjujući dokaze po slobodnom uvjerenju, Vijeće za prekršaje Lučke kapetanije Rijeka izvelo je pravilan zaključak da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret.

5.2. Naime, člankom 114. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisana je novčana kazna u rasponu od 15.000,00 do 30.000,00 kuna za fizičku osobu koja pomorsko dobro upotrebljava ili gospodarski koristi bez koncesije ili koncesijskog odobrenja.

5.3. Po ocjeni ovog suda, Vijeće za prekršaje pravilno je vrednovalo i cijenilo provedene dokaze, nalazeći utvrđenim da je okrivljenik na dijelu k. č. upisane kao pomorsko dobro gospodarski koristio objekte recepcije i sanitarnog čvora (opremljenog tuševima, WC), s odvojenim dijelom objekta u funkciji prostora za pranje posuđa koji se nalazi ispod nadstrešnice, prostora za pražnjenje prenosivih WC-a i prostora za kontejnere za smeće, koji su u funkciji kampa, bez ugovora o koncesiji, a za odluku o krivnji okrivljenika, za koju je dovoljan i nehaj počinitelja, dalo je valjane i obrazložene razloge koje prihvaća i Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

5.4. Navedeno proizlazi iz rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižnog odjela Novi Vinodolski, prema kojem je k. č. koju okrivljenik gospodarski koristi za smještaj dijela objekata svog kampa upisana kao gospodarsko dobro, dok je iz geodetskog snimka stvarnog stanja, a prema katastarskom planu, vidljivo da se unutar predmetne čestice upisane kao pomorsko dobro za gospodarsko korištenje koje je potrebna koncesija, nalaze objekti koji su predmet optuženja.

6. Razmatrajući odluku o kazni u smislu žalbenih navoda, ovaj sud nalazi da je novčana kazna izrečena žalitelju prestroga te da okrivljenika za počinjeni prekršaj treba kazniti blažom kaznom.

6.1. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, po ocjeni ovog suda, pri odmjeravanju kazne nije u dovoljnoj mjeri cijenilo utvrđene olakotne okolnosti, brojnost kojih ukazuje da bi svrha kažnjavanja bila postignuta i ublaženom novčanom kaznom, pa je ovaj sud u tom dijelu prihvatio žalbu okrivljenika i izrekao mu kaznu uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona u visini nižoj od propisane najniže kazne za počinitelja prekršaja, smatrajući je odgovarajućom i razmjernom težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne te držeći da će se tako odmjerenom kaznom postići svrha kažnjavanja i na okrivljenika djelovati na način da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje, odnosno da će se izrečenom novčanom kaznom postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.

7. Odluka o troškovima prekršajnog postupka pravilna je i zakonita, s time da je iznos paušalnog troška prekršajnog postupka primjeren složenosti i trajanju prekršajnog postupka, kao i iznos troškova prekršajnog postupka tužitelja nastao izradom geodetskog nalaza.

8. Budući da je ovaj sud, postupajući po žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to je za okrivljenika, temeljem članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenika na ovom sudu, s tim da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.

9. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 15. srpnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Lučkoj kapetaniji Rijeka u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.