REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-6262/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika LIDL HRVATSKA d.o.o. k.d., kao pravne osobe i II okrivljenika IČ, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 138. st. 1. t. 46. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15, 14/19), odlučujući o žalbi I okrivljenika LIDL HRVATSKA d.o.o. k.d. i II okrivljenika IČ, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-13452/2021, od 5. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. U povodu žalbe I okrivljenika LIDL HRVATSKA d.o.o. k.d. i II okrivljenika IČ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda, te se izriče:
Na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje u tekstu PZ) I okrivljenik LIDL HRVATSKA d.o.o. k.d. i II okrivljenik IČ (podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE
da bi
dana 17. listopada 2021. u prodavaonici PJ:0215 u Splitu, Nikole Tesle 16/A obavljali poslovnu praksu koja se smatra nepoštenom, iz razloga što zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u odnosu na maloprodajnu cijenu proizvoda i to na način da su za proizvod "Luma svježa lignja" istaknuli maloprodajnu cijenu u iznosu od 8,39 kuna, kao akcijsku cijenu, koja cijena nije cijena proizvoda, a inspekcijskim nadzorom dana 27. listopada 2021. u navedenoj prodavaonici utvrđeno da je dana 17. listopada 2021. u prodavaonicu zadužen proizvod "Luma svježa lignja" po maloprodajnoj cijeni 43,39 kn s popustom 30%, a istaknuta cijena na proizvodu je 8,39 kn,
dakle, obavljali zavaravajuću, odnosno nepoštenu poslovnu praksu koja se smatra nepoštenom u pogledu cijene proizvoda, na način da su istaknuli nižu cijenu proizvoda kojeg su prodavali po višoj cijeni te netočnom informacijom naveli ili vjerojatno naveli potrošača da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio,
čime da bi počinili prekršaj iz članka 33. stavka 2. točka 4. Zakona o zaštiti potrošača, kažnjiv za okrivljenu pravnu osobu po članku 138. stavak 1. točka 46., a za okrivljenu odgovornu osobu po članku 138. stavak 2. u svezi s stavkom 1. točka 46. istog Zakona, pa se na temelju citiranih pravnih propisa okrivljenicima
II. Na temelju čl. 140. st. 2. PZ troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. do 5. i t. 7. ovoga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanom kaznom u iznosu od 1.327,00 eura, svaki, zbog prekršaja iz čl. 138. st. 1. t. 46. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača, činjenično opisanog u izreci.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezni platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura, svaki.
3. Protiv navedene presude okrivljenici su putem branitelja su pravodobno podnijeli žalbu, iz svih žalbenih razloga.
4. Predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba je bespredmetna.
6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je našao da je u ovom predmetu počinjena povreda odredbe materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. PZ na štetu okrivljenika, jer djelo okrivljenika kako je činjenično opisano u izreci nije prekršaj.
7. Naime, odredbom čl. 138. st. 1. t. 46. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisano je kao prekršaj trgovca - pravne osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi ako se koriste praksom koja je nepoštena u smislu čl. 32. do 38. ovoga Zakona, te je materijalnom odredbom čl. 32. st. 4. Zakona propisano da nepoštenom poslovnom praksom posebno se smatra: zavaravajuća poslovna praksa, kako je uređena u člancima 33. do 35. ovoga Zakona, a odredbom čl. 33. st.1. Zakona propisano je da poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. ovoga članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.
8. Slijedom navedenoga, da bi se radilo o zavaravajućoj poslovnoj praksi moraju biti ispunjena dva kumulativna uvjeta i to je prvi uvjet isticanje netočne informacije ili činjenično točne informacije, ako zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača, a drugi uvjet je da se takvim informacijama potrošač navodi ili je vjerojatno da će ga se navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.
9. Međutim, iz činjeničnog opisa djela navedenog u izreci pobijane presude, kako je opisano u izreci ove presude, a istovjetno i u prekršajnom nalogu (optužnom prijedlogu) ne proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja, jer u činjeničnom opisu nije naveden drugi propisani uvjet, a da bi se radilo o zavaravajućoj poslovnoj praksi, odnosno da se istaknutim netočnim informacijama potrošač navodi ili je vjerojatno da će ga se navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, nego je to navedeno samo u okviru zakonskog opisa djela, slijedom čega proizlazi da u činjeničnom opisu ovog prekršaja, nedostaje konstitutivan element prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret, pa opisano djelo nije prekršaj.
10. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.
11. Slijedom navedenoga, budući izreka pobijane presude ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 138. st. 1. t. 46. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača, ovaj sud je po službenoj dužnosti, po pravilnoj primjeni zakona, presudu preinačio i okrivljenike zbog prekršaja za koji se optužuju, na temelju čl. 182. t. 1. PZ, oslobodio od optužbe, uslijed čega je žalba okrivljenika bespredmetna i troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
12. Iz izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 15. srpnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v.r.
Jasna Momirović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
