Poslovni broj: 4K-110/21-14

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. A. Starčevića 23

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu toga suda Mariu Bulumu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Antonie Zlošilo kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika OŠ po optužnici ODO u Dubrovniku broj: KO-DO-1413/20 od 21. listopada 2020. zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – u daljem tekstu KZ/11) nakon održanog ročišta rasprave 14. svibnja 2025 i 14. srpnja 2025. koja je istog dana zaključena i objavljena na temelju odredbe čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 – u daljnjem tekstu ZKP/08),

p r e s u d i o  j e

Optuženi: OŠ OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca O i pok. Ć rođene Z, rođen **.**.1980. u [adresa], gdje i stanuje, [adresa], državljanin Republike Hrvatske, brodostrojar, sa završenom višom školom, rastavljen, otac dvoje djece, trenutno nezaposlen, bez primanja, vlasnik stana u [adresa], nalazi se na slobodi,

k r i v  j e

što je dana 10. listopada 2020. u popodnevnim satima u Dubrovniku, u stanu na adresi [adresa], u nakani ustrašivanja i uznemiravanja, svojoj supruzi OŠL rekao da napusti stan i da će je zadaviti, a ako nazove policiju da će i njih izmlatiti kada dođu, što je sve kod OŠL izazvalo osjećaj straha i osobne ugroženosti,

dakle, bliskoj osobi ozbiljno prijetio da će je ubiti,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom; djelo označeno i kažnjivo po čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19).

Pa se optuženi OŠ za predmetno kazneno djelo protiv osobne slobode

– prijetnju – djelo označeno i kažnjivo po čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona osuđuje na

kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

te se potom istom na temelju odredbe čl. 56. KZ/11 izriče

u v j e t n a  o s u d a

na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako optuženi u roku od 2 (dvije) godina po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. – 8. ZKP/08 padaju na teret optuženika i to paušalni troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 6. ZKP/08 u iznosu od 50,00 eura. Navedeni iznos optuženi je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe uplatom na račun državnog proračuna RH, model HR64, IBAN:

[broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-11021 (opis plaćanja: troškovi u predmetu 4K-110/21) te je u narednom roku od 15 (petnaest) dana dužan sudu dostaviti pisani dokaz o izvršenoj uplati pozivom na poslovni broj ove presude.

Obrazloženje

1. ODO u Dubrovniku podiglo je pred ovim sudom 21. listopada 2020. optužnicu poslovnog broja KO-DO-1415/20 protiv OŠ zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11.

2. Upitan na raspravi pred ovim sudom kakav stav zauzima prema optužbi, optuženi OŠ se očitovao da se ne smatra krivim zbog počinjenja kaznenog djela za koje ga se tereti navedenom optužnicom.

3. Optuženi je na vlastito traženje ispitan na početku dokaznog postupka te je u svojoj obrani u bitnome naveo da ovo što ga se tereti nije počinio. Da se ovaj događaj dogodio na način da su bivša supruga i on tada bili posvađani te da mu je ona pet dana prije ovoga događaja govorila da ode iz stana, da pretpostavlja da je htjela da joj se makne iz vidokruga. Kako je to stan njegovog oca, da joj je on rekao da ode ona, jer da je to njegov stan, a ne njen. Da je to rekao bez ikakvih povišenih tonova.

Optužene prigode da je ona rekla da ide odvesti djecu na igralište i nedugo potom da je došlo kući pet policajaca koji da su ga priveli iako da on ništa nije počinio niti je u tom trenutku znao zašto ga se privodi. Da misli da se baš toga dana uopće nisu susretali jer da je svatko od njih obavljao neke svoje poslove tako da, koliko se može sjetiti, toga dana nije bilo svađe između njih. Dok su bivša supruga i on komunicirali da misli da su njihova djeca bila prisutna. Da je kasnije svoju stariju kćer koja je tada imala 9 godina pitao je li on rekao ovo što ga se tereti, želeći sam sebe provjeriti te da se sjeća da mu je i ona potvrdila da tada nije bilo neke svađe među njima te da majci nije izrekao nikakvu prijetnju.

Potom je pregledan i pročitan:

- zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika OŠ od 11. listopada 2020. s pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom (list spisa 22-29).

Iznoseći svoju obranu prilikom prvog ispitivanja optuženi je naveo da su kritične prigode on i oštećena razgovarali, da je ona rekla da se želi razvesti, a da se on složio s time, ali da joj je rekao da je stan njegov i da se u tom slučaju ona treba iz njega iseliti, da bi to bilo korektno.

4. Tijekom dokaznog postupka ispitana je oštećena OŠL te su uz suglasnost stranaka pregledani i pročitani:

- izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu za ĆŠ od 10. listopada 2020. (list spisa 3-5),

- izvod iz kaznene evidencije za ĆŠ od 18. ožujka 2025. (list spisa 81- 82).

5. Oštećena OŠL ispitana pred sudom u bitnome je navela da su sada ona i optuženi u dobrim odnosima, da se dogovaraju vezano za djecu te da će koristiti blagodat i da neće dalje iskazivati. Još je navela da imovinsko pravni zahtjev u ovom spisu neće postavljati, a što se tiče egzistencije mjera opreza da je prošlo već dosta vremena od ovog događaja te da za njom više nema potrebe.

Potom je pregledan i pročitan:

- zapisnik o ispitivanju svjedokinje - žrtve OŠL od 15. listopada 2020. (list spisa 32-33).

Ispitana na zapisnik o ispitivanju žrtve oštećena OŠL je 15. listopada 2020., dakle nedugo nakon optuženog događaja navela da se udala za optuženog 2011. i da u braku imaju dvoje djece, T rođenu 2011. i OŠ rođenu 2017.

Do 2015. da je njihov brak uglavnom relativno dobro funkcionirao, ali da od 2015. više nije bilo tako. Da je OŠ prestao raditi, a da se zbog toga nije previše brinuo, da su počeli njegovi učestali izlasci, povećana ili pojačana druženja s prijateljima, zapuštanje obitelji, tako da je to sve dovelo do njenog čestog prigovaranja i negodovanja, odnosno neslaganja s takvim njegovim životom i stavovima. Da je 7. listopada 2020. u ranim jutarnjim satima negdje oko 06,00 sati za vrijeme dok je spavala na kauču u dnevnoj sobi osjetila da joj se OŠ približio i počeo je dirati rukama po cijelom tijelu. Da je odmah zaključila da želi imati odnos s njom pa da ga je nekoliko puta zamolila da ju ostavi na miru, da prekine, da ona ne želi. Pošto nije prestajao da se digla sa kauča i otišla u sobu u kojoj je već bila budna i šetala po sobi njihova kći ĆŠ. Čim je došla u sobu da je ĆŠ došla kod nje. Da je optuženi došao za njom i bez obzira na OŠ ju gurnuo na krevet na koji da je pala prsima tako da je on odmah legao na nju, na njena leđa te ju opet stao dirati po cijelom tijelu i skidati. Da je na sebi imala majicu i duge hlače - donji dio trenirke. Da ju nije uspio svući jer da ga je molila da prestane govoreći mu da ne želi, a i da je kćer u sobi, ali da je on nastavljao govoreći da mora imati odnos s njim, da je to njena dužnost, da su u braku i slično. Kako nije prestajao da je počela vikati i zvati stariju kćer H koja je spavala u susjednoj sobi nebi li njenim dolaskom prestao, a što se i dogodilo. Kada je T došla da se on skinuo s nje, ustao i nešto govorio T da nije ništa loše među njima, da su se malo grlili i mazili. Da je nakon sat i pol otišla na policiju i prijavila ga da je želio imati seksualni odnos s njom bez njenog pristanka.

Nakon tri dana, tj. u subotu 10. listopada 2020. da je cijelo jutro i rano popodne bila vani sa kćerima tako da negdje do 3 i pol nije bila s OŠ te da su tada došle kući. Da je on počeo vikati na njih sve tri da iziđu iz kuće, govoreći zašto su uopće došle, gdje su bile to tada, da odu ća, da je njoj govorio da će ju zadaviti, da odmah zove policiju, jer da sad ima razlog zvati policiju i da će i policajce izmlatiti kad dođu. Na njeno pitanje gdje će otići i zbog čega da je on odgovorio da ona ode, a da djecu ostavi i da je to natezanje potrajalo neko vrijeme, a pošto je vidjela da jako loše reagira da je s djecom otišla u garažu koja se nalazi iznad stana dok se OŠ ne ohladi, dok ga ne prođe prvi bijes. Da su njih tri sjedile u garaži i da je pitala T, koja je tada imala 9 godina, želi li da ona prekine ova maltretiranja od strane optuženog, jer da ona to može učiniti, budući da se i T u to vrijeme bila već nagledala i naslušala sličnih scena i da joj je T rekla molim te mama riješi da ovo više prestane. Nakon toga da je ona zvala policiju, a da je djecu odvela kod susjede.

6. Tijekom ovog kaznenog postupka nije bilo sporno da su u optuženo vrijeme i prije njega međuljudski odnosi optuženog i oštećene bili narušeni, a što je u konačnici dovelo i do njihovog razvoda. Međutim, ukazalo se spornim je li optuženi kritične prigode oštećenoj izrekao predmetne prijeteće riječi.

7. Optuženi je tijekom ovog kaznenog postupka iznio dvije obrane. U prvoj, iznesenoj nedugo nakon optuženog događaja je naveo da su kritične prigode on i oštećena razgovarali, da je ona rekla da se želi razvesti, a da se on složio s time, ali da joj je rekao da je stan njegov i da se u tom slučaju ona treba iz njega iseliti dok je u drugoj obrani naveo da toga dana uopće nisu komunicirali jer da se nisu ni vidjeli već da je optužena samo rekla da ide odvesti djecu na igralište, a da je on ostao u stanu i da je nakon toga došla policija i privela ga. Ispitan pred ovim sudom optuženi ni na koji način nije objasnio razliku između ovih dviju, očito suprotnih, obrana koje je iznio tijekom ovog dokaznog postupka. Slijedom navedenog sud je optuženikovu obranu cijenio očito nevjerodostojnom i usmjerenom na otklanjanje kaznene odgovornosti od sebe.

8. S druge pak strane, sud je iskaz oštećene OŠL smatrao logičnim, dosljednim i time vjerodostojnim.

9. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, analizirajući i ocjenjujući sve provedene dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti te uzevši u obzir obranu optuženika, dakle u svjetlu tako provedenog dokaznog postupka, Sud smatra dokazanim da je optuženi svojim postupanjem kritične prigode ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11 na štetu svoje tadašnje supruge OŠL koja mu se predmetnom optužnicom stavlja na teret i to upravo na način kako je to u istoj opisano te kako je to navedeno u izreci ove presude.

10. Ovakav zaključak proizlazi iz dokaza pregledanih i pročitanih tijekom dokaznog postupka i to prije svega iskaza oštećene OŠL. Analizirajući dakle iskaz oštećene OŠL ovaj sud drži njen iskaz, kako je uvodno obrazloženo, dosljednim logičnim i time vjerodostojnim, dok obrane optuženika cijeni kontradiktornima, te time nevjerodostojnima i usmjerenima isključivo na otklanjanje kaznene odgovornosti od sebe.

11. Zaključno, a što se tiče ispunjavanja zakonskih obilježja samog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11, navedeno kazneno djelo čini onaj tko drugome i to baš bliskoj osobi, a što OŠL svakako jeste budući da mu je tada bila supruga, zaprijeti da će ju ubiti, odnosno u konkretnom slučaju zadaviti.

12. Dakle, u konkretnom slučaju riječi „zadavit ću te“ koje su pri tom još i upućene supruzi, dakle bliskoj osobi, svakako su objektivno podobne za izazivanje straha kod te osobe i time adekvatnima za počinjenje kaznenog djela prijetnje za koje se optuženika tereti, a što proizlazi iz iskaza oštećene OŠL kojega ovaj sud, kako je uvodno analizirano smatra vjerodostojnim pa sud smatra da je time optuženi ispunio sva zakonska obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11.

13. Analizirajući dakle svaki izvedeni dokaz zasebno i sve izvedene dokaze u njihovoj ukupnosti te uspoređujući ih s obranom optuženog ovaj sud nalazi dokazanim da je optuženi kritične prigode počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11 za koje ga se tereti predmetnom optužnicom.

14. Što se pak tiče subjektivnog odnosa optuženika prema kaznenom djelu za koje ga se tereti može se reći da je on u vrijeme ispunjavanja zakonskih obilježja istog postupao s izravnom namjerom u odnosu na zabranjene posljedice navedenog kaznenog djela jer je poduzimao radnje upravo u cilju i s namjerom postizanja zabranjenih posljedica predmetnog kaznenog djela prijetnje, dakle izazivanja straha ili uznemirenosti kod oštećene, budući da su riječi koje joj je kritične prigode uputio, objektivno podobne za izazivanje straha ili uznemirenosti, a radi se o riječima upućenim bliskoj osobi kako je to uvodno obrazloženo.

15. Dakle, budući da je optuženi svojim postupanjem kritične prigode ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11, te kako ne postoje razlozi za isključenje protupravnosti u njegovu postupanju, to je isti odgovoran za navedeno kazneno djelo pa ga je Sud oglasio krivim.

16. Nakon što je na ovaj način utvrđena odgovornost optuženika valjalo je donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije koju mu je potrebno izreći imajući u vidu sve olakotne i otegotne okolnosti na njegovoj strani.

17. Što se tiče ubrojivosti optuženika u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela ovaj sud smatra da je isti bio potpuno ubrojiv jer tijekom dokaznog postupka nisu izvedeni nikakvi dokazi koji bi upućivali na drugačiji zaključak.

18. Sud je kao olakotnu okolnost na strani optuženog cijenio činjenicu njegove dosadašnje neosuđivanosti kao i činjenicu da su se i po iskazu oštećene njihovi međuljudski odnosi u međuvremenu popravili i da su sada dobri, toliko da čak nema potrebe ni za izricanjem bilo kakve mjere opreza optuženom, dok otegotnih okolnosti na strani optuženika nije pronašao.

19. Prilikom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, Sud je vodio računa o svrsi kažnjavanja i to prije svega da se presudom izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, da se utječe na počinitelja da više ne čini kaznena djela, da se utječe na ostale da ne čine kaznena djela, kao i da se utječe na svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela te na svijest o pravednosti kažnjavanja počinitelja kaznenih djela omogućavajući im ipak pritom ponovno uključivanje u društvo.

20. Sud smatra da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može postići osudom optuženika na kaznu zatvora te potom izricanjem uvjetne osude istome. Naime sud smatra da će i ovakva vrsta prijekora u odnosu na optuženika polučiti specijalnom prevencijom i odvratiti ga od činjenja novih kaznenih djela, a sve imajući u vidu njegovu dosadašnju neosuđivanost.

21. Slijedom svega navedenog Sud je optuženog na temelju odredbe čl. 139. stavak 3. u svezi sa st. 2. Kaznenog zakona za predmetno kazneno djelo prijetnje osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci te je potom istome na temelju odredbe čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci neće izvršiti ako optuženi u roku od 2 godina po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

22. Zaključno, sud je na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 odlučio da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. – 8. ZKP/08 padaju na teret optuženika i to paušalni troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 6. ZKP/08 u iznosu od 50,00 eura. Navedeni iznos optuženi je dužan podmiriti u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe uplatom na račun državnog proračuna RH, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-11021 (opis plaćanja: troškovi u predmetu 4K-110/21) te je u narednom roku od 15 dana dužan sudu dostaviti pisani dokaz o izvršenoj uplati pozivom na poslovni broj ove presude. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka sud je vodio računa o složenosti i trajanju ovog kaznenog postupka kao i o imovinskim prilikama optuženika.

U Dubrovniku, 14. srpnja 2025.

Sudac:

Mario Bulum

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- ODO Dubrovnik, na broj KO-DO-1415/20,

- Optuženiku OŠ,

- Oštećenoj OŠL.