REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Kžzd-85/2025-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Iztoka Krbeca, kao predsjednika vijeća za mladež, te sutkinje za mladež Dorijane Dolenec Kujundžić i Tanje Prenc Kanis, kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Adelite Vitasović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika BI, [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika BI podnesenoj putem braniteljice Sandre Peharec, odvjetnice z Pule protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Kzd-106/2024-, Kvm-233/2024 od 13. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika BI.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Kzd-106/2024-, Kvm- 233/2024 od 13. prosinca 2024. temeljem odredbe čl. 125. st. 1. t. 7. i čl. 133. st. 1. t. 3. i st. 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08) protiv okrivljenika BI ukinut je istražni zatvor te je okrivljenik BI pušten na slobodu 14. prosinca 2024.

1.1. Istim rješenjem je temeljem čl. 123. st. 1. t. 3. i čl. 98. a. ZKP/08 protiv okrivljenika BI određene su mjere opreza (samostalne mjere) zabrane približavanja određenoj osobi i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom iz čl. 98. st. 2. t. 4. i t. 5. ZKP/08 i to: žrtvi ŠI, [osobni identifikacijski broj], mlt.NI, [osobni identifikacijski broj] i žrtvi JI, [osobni identifikacijski broj] kojima se okrivljenik ne smije približiti na udaljenosti manjoj od 100 metara, niti uspostavljati ili održavati bilo kakve izravne veze ili neizravne veze s njima.

1.2. Mjere opreza izvršavat će se sukladno čl. 100. st. 2. ZKP/08 i čl. 9. i 10. Pravilnika o načinu izvršavanja mjera opreza (NN 92/09, 66/14 i 73/21) s time što su djelatnici Policijske postaje Pula-Pola dužni dostavljati izvješće svakih 15 dana Općinskom sudu u Puli-Pola o tome da li se okrivljenik pridržava naloženih mu mjera opreza, a o postupanju okrivljenika protivno zabrani odmah obavijestiti sud.

1.3. Naložene mjere opreza mogu trajati dok za to bude postojala potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude, time što će sud svaka 2 mjeseca, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o mjeri opreza, po službenoj dužnosti ispitati postoji li i dalje potreba za njihovim provođenjem, te će se naložene mjere opreza rješenjem produljiti ili ukinuti.

1.4. Temeljem odredbe čl. 98.a st. 1. ZKP/08 okrivljenik BI je upozoren da je nepridržavanje izrečenih samostalnih mjera opreza kazneno djelo.

2. Protiv pobijanog rješenja pravodobnu žalbu podnosi okrivljenik BI putem braniteljice Sandre Peharec, odvjetnice iz Pule zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka i čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i povrede načela razmjernosti s prijedlogom da se prihvati žalba i ukine pobijano rješenje u dijelu u kojem su određene mjere opreza (toč.2 do toč.5. pobijanog rješenja).

3. Županijsko državno odvjetništvo Pula-Pola je nakon razgledavanja dopisom poslovni broj KŽ-DO-395/2025-3 od 11. srpnja 2025. vratilo spis.

4. Žalba okrivljenika BI nije osnovana.

5. Žalitelj okrivljenik BI smatra kako prvostupanjski sud nije dovoljno obrazložio pobijano rješenje jer da nije dao dovoljne razloge koji bi bili uvjerljivi i konkretni.

6. Suprotno takvim tvrdnjama žalitelja pobijano rješenje je jasno i u dovoljnoj mjeri obrazloženo. Prvostupanjski sud dao je dovoljne razloge vezano za sve odlučne činjenice kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje tako i istražno zatvorskih razloga. Stoga nije počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08.

7. Žalitelj smatra kako nije bilo potrebe za određivanje mjera opreza jer da nije naznačeno da li je provedena procjena žrtve i žrtvi bliskih osoba za zaštitom, te da one ne zahtijevaju određivanje mjera opreza. Žrtva MI da je želio na raspravi povući prijavu u pogledu kaznenog djela iznude pa da to znači da u odnosu na njega ne postoji opasnost od ponovnog činjenja djela. Uz to da mlt.NI voli svog oca koji mu nedostaje te da s njim ima bliski odnos zbog čega nije potrebna mjera u odnosu na njega. Žrtva ŠI da je u fazi depresije te da o mlt.NI brinu djed i baka. Stoga smatra da nije nužno potrebno odrediti samostalne mjere opreza. Ističe da je potrebno pribaviti mišljenje u najboljem interesu djeteta mlt.NI, te da se određivanjem mjera u odnosu na njega zadire u jedno od temeljnih ljudskih prava okrivljenika, održavanja kontakta sa djetetom. Osnovana sumnja da tijekom postupka treba jačati te da ona nije dovoljna, a okrivljenik BI ne priznaje da bi kršio prethodno izrečene mjere opreza već da je žrtva ŠI moguće zloupotrebljava institut žrtve jer je sama uzrokovala kršenje tih mjera.

8. Nisu osnovane tvrdnje žalitelja da bi stupanj osnovane sumnje oslabio obzirom da osnovana sumnja proizlazi iz dokaza na kojima se optužnica temelji, ali i iskaza žrtve koje su dale na raspravi ŠI, te žrtva MI. Uz to pravilno je prvostupanjski sud cijenio da nastavno postoje osobite okolnosti koje upućuju na bojazan od ponavljanja kaznenog djela zbog kojih je istražni zatvor bio određen iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP/08. U situaciji kada su istekli maksimalni rokovi njegovog trajanja pravilno je odredio samostalne mjere opreza zabrane približavanja i uspostavljanja ili održavanja veze s žrtvom ŠI, mlt.VI i žrtvi JI. Pravilno se pri tom prvostupanjski sud poziva na okolnost da je okrivljenik BI već osuđivan, da se protiv njega vodi postupak zbog činjenja kaznenih djela na štetu istih žrtava, da su mu već prethodno bile izrečene mjere opreza koje ga nisu odvratile od ponovnog činjenja kaznenih djela budući je osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11, dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, jedno kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a. KZ/11, tri kaznena djela protiv osobne slobode prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 i jedno kazneno djelo protiv imovine iznudom iz čl. 243. st. 1. KZ/11 u svezi s čl. 34. st. 1. KZ/11. Pravilno zaključuje da brojnost kaznenih djela upućuje na upornost okrivljenika BI u protupravnom postupanju te imajući u vidu prethodnu kažnjavanost i okolnost da se vode drugi postupci to ih osnovano cijeni kao osobite okolnosti iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP/08.

9. Imajući u vidu da su nakon isteka istražnog zatvora samostalne mjere određene, a u cilju otklanjanja istražnog zatvorskih razloga iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP/08, te imajući u vidu da je okrivljenik BI već kršio mjere opreza zbog čega mu je i bio određen istražni zatvor, to je pravilno prvostupanjski sud iste odredio u cilju otklanjanja istražno zatvorskih razloga, te u cilju zaštite žrtve. Navedeno ima prioritet nad ograničenjem prava okrivljenika pa tako i prava na kontakte sa maloljetnom žrtvom. Istražni zatvor je bio određen, kao i ova mjera u smislu zaštite maloljetne žrtve mlt.VI pred kojim se okrivljenik BI ponašao na način kao što je pisano u optužnici da je primjenjivao nasilje prema majci žrtve. Obzirom na okolnost da su mjere određene kao zamjena za istražni zatvor to okolnost što nije provedeno vještačenje djeteta na okolnosti koje žalitelj ističe ne dovodi u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda vezano uz potrebu zaštite žrtvi.

10. Navedeno ne dovodi u pitanje ni okolnost što žrtva MI nije zainteresiran za kazneni progon vezano uz kazneno djelo iznude, a sve imajući u vidu da je okrivljenik BI osnovano sumnjiv da mu je prijetio da će ga usmrtiti.

11. Imajući u vidu da je svjedok žrtva MI na raspravi izjavio da vezano uz kazneno djelo iznude tada isto nije htio prijaviti kako mu unuk ne bi to prebacivao, te da je do prijave došlo drugi puta kada je kćerka bila na psihijatriji i kada je bio prinuđen, to navedena izjava svjedoka ne upućuje na zaključak da žrtva ne traži zaštitu. Uz to navedena izjava odnosi se samo na kazneno djelo iznude, ali ne i za druga kaznena djela za koja je okrivljenik osnovano sumnjiv da je počinio, te osnovano sumnjiv da je prijetio JI i AI.

12. Imajući u vidu da su samostalne mjere opreza navedenim rješenjem tek određene nakon što su istekli rokovi za istražni zatvor, to nisu osnovane tvrdnje žalitelja da bi princip razmjernosti bio doveden u pitanje.

13. Stoga žalba nije osnovana, a drugostupanjski sud je još temeljem čl. 494. st. 4. ZKP/08 po službenoj dužnosti ispitao pobijano rješenje, te je utvrdio da prvostupanjski sud pobijanim rješenjem nije povrijedio kazneni zakon na štetu okrivljenika, niti da bi rješenje donijelo neovlašteno tijelo, kao i da nije počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, te je stoga temeljem čl. 494. ZKP/08 valjalo žalbu odbiti kao neosnovanu.

U Puli-Pola, 14. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća za mladež

Iztok Krbec