Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

Gž-105/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Marti Plančić, u pravnoj stvari tužitelja: HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15A, OIB: 15907062900, protiv tuženika: 1. HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. CD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Marini Biondić, odvjetnici u Zagrebu, Radmanovačka 1, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-1367/2023-29 od 20. prosinca 2024.g., dana 14. srpnja 2025.g.

p r e s u d i o  j e

I Uvažavanjem žalbe tuženika, preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-1367/2023-29 od 20. prosinca 2024.g. i sudi: ″1. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-5516/16 od 5. srpnja 2018. kojim se nalaže prvotuženici HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženiku CD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15A, OIB: 15907062900:

- iznos od 67,89 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 0,21 EUR od 18. lipnja 2016.,

- na iznos od 67,68 EUR od 1. ožujka 2016.

do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana,

- iznos od 32,15 EUR na ime troškova ovršnog postupka.″

II Nalaže se tužitelju u roku od 8 dana naknaditi tuženicima trošak u iznosu od 213,27 EUR.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari Općinski građanski sud u Zagrebu je dana 14. lipnja 2021.g. donio presudu Povrv-1181/2019 kojom je u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 5516/16 od 5. srpnja 2018., i tužitelj obvezan na naknadu parničnih troškova tuženicima u iznosu od ondašnjih 825,00 kn. Po žalbi tuženika, ovaj je sud je rješenjem Gž-732/2021-2 od 09. ožujka 2023.g. ukinuo navedenu prvostupanjsku presudu zbog apsolutno bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP) i spis vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U ponovljenom postupku prvostupanjski je sud donio dana 20. prosinca 2024.g. presudu Povrv-1367/2023-29 kojom je predmetni platni nalog održao na snazi (t. I); obvezao tuženike na naknadu troškova postupka tužitelju u iznosu od 23,22 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 20. prosinca 2024.g. do isplate (t. II); te t. III izreke odbio zahtjev tuženika za naknadu im troškova postupka.

2. Citiranu prvostupanjski presudu od 20. prosinca 2024.g. žalbom u cijelosti pobijaju tuženici iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP, te iako je ovaj parnični postupak otpočeo prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, Narodne Novine 70/19, dalje: ZID ZPP/19, u svezi s čl. 117. ZID ZPP/19, posebno ističu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, te predlažu da ovaj sud uvaži njihovu žalbu i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže ga na naknadu troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem ponavlja očitovanja iz prvostupanjskog postupka na prigovore tuženika, od prigovora zastare, promašene pasivne i nedostatka aktivne legitimacije, te u odnosu na dokaznu snagu vjerodostojne isprave temeljem koje je pokrenut ovršni postupak iz kojeg je proizašla ova parnica. Predlaže da ovaj sud odbije žalbu tuženika, potvrdi pobijanu prvostupanjsku presudu i obveže tuženike na podmirenje troška žalbenog postupka.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za isporučenu toplinsku energiju u stambenoj zgradi na adresi [adresa], kao obveznici plaćanja nakade za pruženu uslugu isporuke toplinske energije posebnog dijela zgrade se u evidenciji tužitelja vode tuženici.

6. Nesporno je da tužitelj tuženike u svojim evidencijama vodi kao obveznike plaćanja usluge isporuke toplinske energije za posebni dio u zgradi u [adresa] anagrafske oznake [adresa], ta da prema poslovnim knjigama tužitelja za taj poseban dio nije plaćen račun čije dospijeće je naznačeno s danom 29. veljače 2016.g., s tim što tužitelj ovom tužbom potražuje i uglavničenu zakonsku zateznu na taj iznos u razdoblju od prvog dana nakon dospijeća do dana 18. lipnja 2016.g. (dan poslije dana podnošenja prijedloga za ovrhu),

7. Sporni su kako aktivna, tako i pasivna legitimacija, te osnov i visina potraživanja tužitelja.

8. Obzirom je riječ o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. ZPP, presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti, sukladno članku 467. stavka 1. ZPP, može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP u svezi s čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, slijedom čega proizlazi da se presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. To znači da u sporovima male vrijednosti stranke nisu ovlaštene pobijati prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno da stranke ne mogu pobijati činjenični osnov na kojem prvostupanjski sud temelji presudu, a gotovo cijeli sadržaj žalbe upućuje na činjenicu da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio odlučne činjenice i posljedično tome pogrešno primijenio materijalno pravo. No, kako je istaknuto, ovaj sud nije ovlašten preispitivati činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu već samo je li na utvrđeno pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Ovaj sud je pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju ispitao u smislu članka 365. stavak 2. ZPP, te nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, ali smatra da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen, na što se osnovano u žalbi tuženika ukazuje.

10. Neosnovani su žalbeni navodi koji sadržajno ukazuju na apsolutno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP, odnosno da prijedlog podnesen 17. lipnja 2016.g. je potpisan od strane osobe koja nije bila zastupnik tužitelja u to vrijeme, a što da se reflektira i na odlučivanje o njihovom prigovoru zastare, žaliteljima se ukazuje da su točni njihovi navodi glede osobe direktora u vremenu podnošenja prijedloga i osobe koja potpisuje prijedlog temeljem kojeg je doneseno rješenje o ovrsi, ali isti gube iz vida da je prema stanju spisa prijedlog podnesen 17. lipnja 2016.g. potpisan od strane osobe koja je u to vrijeme prema izvatku iz sudskog registra koji prilažu tuženici bila direktor, ali predmetni prijedlog je zaključkom ovršnog suda od 05. lipnja 2018.g. vraćen tada predlagatelju na ispravak/dopunu, te ga je ispravljenog/dopunjenog potpisao direktor koji je to bio u vrijeme postupanja po zaključku suda, pa kako se prema odredbi čl. 109. st. 3. ZPP podnesak vezan za rok ispravi odnosno dopuni i preda sudu u roku određenom za dopunu ili ispravak, smatra da je podnesen sudu onog dana kad je prvi put bio podnesen, to je predmetni postupak pokrenut 17. lipnja 2016.g. Budući se radi o potraživanju pružene usluge toplinske energije za potrebe domaćinstva dospjelog 01. lipnja 2016.g., a postupak je pokrenut unutar zastarnog roka od godine dana, to je pravilnom primjenom odredbe čl. 232. st. 1. t. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023), prvostupanjski sud ocijenio taj njihov prigovor neosnovanim.

11. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja pozivom na Opće uvjete za isporuku toplinske energije (Narodne novine broj 35/14, 129/15, dalje: OU) kao i Odluke o iznosu tarifnih stavki u tarifnom sustavu za usluge energetskih djelatnosti proizvodnje, distribucije i opskrbe toplinskom energijom za energetski subjekt Hep-Toplinarstvo d.o.o., Miševečka 15A, Zagreb, u Gradu Zagrebu (Narodne novine broj 134/12), jer iz istih proizlazi ovlaštenje tužitelja kao energetskog subjekta za pružanje usluge energetskih djelatnosti proizvodnje, distribucije i opskrbe toplinskom energijom.

12. Žalbeni navodi tuženika koji bi upućivali na izostanak ugovora o potrošnji toplinske energije ne utječu na postojanje obveznopravnog odnosa između tužitelja i krajnjeg kupca obzirom na odredbu čl. 1. Uredbe o dopuni Zakona o tržištu toplinske energije (Narodne novine broj 102/2014) kojim je u Zakonu o tržištu toplinske energije (Narodne novine broj 80/2013 i 14/2014) u članku 53. iza stavka 5. dodan novi stavak koji glasi: »(6) Do sklapanja ugovora o potrošnji toplinske energije od strane ovlaštenog predstavnika suvlasnika i gospodarskog subjekta koji je registriran za obavljanje djelatnosti kupca, za kupca toplinske energije određuje se dosadašnji opskrbljivač toplinskom energijom koji opskrbljuje krajnje kupce toplinskom energijom.«.

13. Prvostupanjski sud svoju odluku o ispravnosti pasivne legitimacije temelji na utvrđenju da su tuženici u vremenu na koje se odnosi utuženo potraživanje u predmetnom stanu koristili usluge tužitelja, pa pozivom na odredbu čl. 11. st. 5. Zakona o tržištu toplinske energije (Narodne novine broj 80/2013, 14/2014, 102/2014, 115/2014, 95/2015, 102/2015, dalje: ZOTTE-a), prema kojoj na temelju odluke većine glasova suvlasnika (koja se računa sukladno veličini suvlasničkog udjela) odnosno odluke suda u izvanparničnom postupku, ovlašteni predstavnik suvlasnika sklapa ugovor o potrošnji toplinske energije s pravnom ili fizičkom osobom iz stavka 1. ovoga članka (kupcem toplinske energije), se smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade/građevine.

14. Međutim, prema odredbi čl. 2. st. 2. t. 4. OU u svezi s čl. 11. st. 3. ZOTTE krajnji kupac je pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe iz čega jasno proizlazi, a imajući u vidu navedeno i u odlomku 8. ovoga obrazloženja, da je obveznik plaćanja utužene naknade vlasnik, pa je time prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je održao na snazi pobijani platni nalog bez da se bavio pitanjem vlasništva u kojem pravcu je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a u što ovaj sud u sporu male vrijednosti ne može zadirati niti u tom pravcu spisu prileže adekvatni dokazi koje bi tužitelj pravodobno u smislu odredbe članka 461.a. ZPP dostavio u spis budući i sam drži kako to ističe i u odgovoru na žalbu da su tuženici korisnici i time i obveznici plaćanja utužene naknade. No, suprotno proizlazi iz odredbe čl. 2. st. 2. t. 4. OU koja krajnjeg kupca, obveznika plaćanja naknade definira kao vlasnika posebnog dijela nekretnine.

15. Za napomenuti je da prema odredbi čl. 4. st. 7. OU je obveza krajnjeg kupca na kojega se prenose prava i obveze da u roku od osam dana od dana nastale promjene putem ovlaštenog predstavnika suvlasnika prijavi kupcu toplinske energije svaku promjenu koja ima utjecaj na ugovorni odnos s kupcem toplinske energije.

16. Imajući u vidu da je Izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava u smislu formalno pravne pretpostavke za pokretanje ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave (čl. 31. st. 1.Ovršnog zakona – Narodne novine broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020 i 114/2022, dalje: OZ/12; odnosno čl. 28. Ovršnog zakona – Narodne novine broj 57/1996, 29/1999, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 151/2004, 88/2005, 121/2005, 67/2008, 139/2010, 154/2011, 70/2012; dalje: OZ/96), ali isti nema pretpostavljenu dokaznu snagu (čl. 230. st. 1. 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) jer je riječ o privatnoj ispravi tužitelja koja, sama po sebi, nije dostatna za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari (prvenstveno da tuženici imaju svojstvo krajnjih kupaca i kao takvi da su sukladno naprijed citiranim odredbama OU i ZOTTE obveznici plaćanja utužene naknade), posebno s obzirom na navode tuženika koji suštinski znače da ne postoji pravni temelj po kojem bi bili u obvezi platiti utuženo potraživanje. Stoga je, nakon podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, na tužitelju bio teret dokazivanja osnovanosti predmetnog duga u odnosu na osobe tuženika (čl. 7. st. 1. i 219. st. 1. ZPP). Jednako tako, što se tiče dokazne snage isto se odnosi i na tužiteljevu evidenciju Popisa suvlasnika i Popisa stanara u kojima doista i jesu navedeni tuženici, ali to samo po sebi ne dokazuje istinitost podataka sadržanima u njima.

17. Stoga, budući da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da su korisnici obveznici plaćanja utužene naknade, dok je pojam obveznika plaćanja, krajnjeg kupca definiran na način da je krajnji kupac vlasnik, odnosno osoba iz čl. 4. st. 7. OU, a niti spisu prileže adekvatni dokazi na tu okolnosti niti ih je tužitelj pravodobno predlagao (čl. 219. st. 1. ZPP), valjalo je preinačiti pobijanu presudu te odbiti tužbeni zahtjev. Radi navedenog, a kako tužitelj u ovom postupku nije dokazao u smislu čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP da je sa tuženicima u obvezno pravnom odnosu na kojem temelji svoje potraživanje, odnosno da su tuženici krajnji kupci (vlasnici ili osobe iz čl. 4. st. 7. OU) predmetnog posebnog dijela u smislu čl. 2. st. 2. toč. 4. OU, to se temeljem čl. 11. st. 3. ZOTTE-e ukazuje neosnovanim traženje tužitelja.

18. Temeljem čl. 166. st. 2. ZPP ovaj sud je odlučio o troškovima postupka.

19. Temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, tužitelj koji je u cijelosti izgubio parnicu obvezan je naknadu troškova tuženicima.

20. Temeljem čl. 151. i 155., a sve u svezi s čl. 2. ZPP, tuženicima je priznat trošak za:

- radnje poduzete po punomoćniku u osobi odvjetnika u iznosu od 100,00 EUR (Tar.br. 7. t. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – Narodne novine broj 138/2023, dalje: Tarifa, u svezi s Tar.br. 52. t. 3. Tarife) uz uvećanje od 25% PDV-a (Tar.br. 46. Tarife), što iznosi 125,00 EUR, te trošak sastava žalbe u iznosu od 60,00 EUR (Tar.br. 10.3.) uvećano za 25% PDV-a, što iznosi 75,00 EUR.

Ukupno 200,00 EUR:

- trošak sudske pristojbe žalbe u iznosu od 13,27 EUR (Tar.br. 3. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi - Narodne novine 37/2023 u svezi s čl. 2. ZPP); sveukupno 213,27 EUR.

U Šibeniku, 14. srpnja 2025.g.

S U D A C

Marta Plančić