Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-108/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Jadranki Matić, u pravnoj stvari tužitelja ĆS iz [adresa], Schlitter, Im Gässle, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Andrej Garić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d. iz Slavonskog Broda, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-782/2017-29 od 12. siječnja 2024., dana 14. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr- 782/2017-29 od 12. siječnja 2024. pod točkom I. izreke u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen preko iznosa od 49,67 eura s pripadajućim zateznim kamatom i pod točkom III. izreke u dijelu kojim je zahtjev za naknadu troškova prihvaćen preko iznosa od 540,22 eura s pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

Odbija tužbeni zahtjev tužitelja ĆS iz [adresa], [obrt] [adresa] za isplatu iznosa od 435,82 eura sa zateznim kamatama tekućim:

- za srpanj 2014. na iznos od 84,02 eura od 16. kolovoza 2014. do isplate - za prosinac 2014. na iznos od 16,80 eura od 16. siječnja 2015. do isplate - za siječanj 2015. na iznos od 11,71 eura od 16. veljače 2015. do isplate - za rujan 2015. na iznos od 52,70 eura od 16. listopada 2015. do isplate

- za prosinac 2015. na iznos od 39,21 eura od 16. siječnja 2016. do isplate - za siječanj 2016. na iznos od 24,54 eura od 16. veljače 2016. do isplate,

- za lipanj 2016. na iznos od 58,56 eura od 16. srpnja 2016. do isplate

- za siječanj 2017. na iznos od 23,58 eura od 16. veljače 2017. do isplate

- za veljaču 2017. na iznos od 10,37 eura od 16. ožujka 2017. do isplate - za ožujak 2017. na iznos od 13,53 eura od 16. travnja 2017. do isplate

- za lipanj 2017.. na iznos od 4,71 eura od 16. srpnja 2017. do isplate

- za srpanj 2017. na iznos od 59,28 eura od 16. kolovoza 2017. do isplate

- za kolovoz 2017. na iznos od 36,81 eura od 16. rujna 2017. do isplate

kao neosnovan te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 764,25 eura sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 12. siječnja 2024. do isplate kao neosnovan.

II. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o troškovima postupka sadržano pod točkom III. izreke presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-782/2017-29 od 12. siječnja 2024. za iznos od 540,22 eura sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 12. siječnja 2024. do isplate.

III. Nalaže se tužitelju ĆS iz [adresa] da tuženici Republici Hrvatskoj naknadi trošak žalbe u iznosu od 50,00 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici platiti tužitelju 485,49 eura na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice od ukupno navedenog na način kako je pobliže određeno izrekom te presude (točka I. izreke), naloženo je tuženici platiti tužitelju 49,77 eura na ime razlike neisplaćenog terenskog dodatka sa zateznim kamatama tekućim od 16. travnja 2014. do isplate (točka II. izreke) i naloženo je tuženici naknaditi tužitelju troškove paničnog postupka u iznosu od 1.304,36 eura sa zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2024. do isplate (točka III. izreke).

2. Prvostupanjsku presudu, pod točkom I. izreke, u dijelu kojim je zahtjev za isplatu pojedinih mjesečnih iznosa glavnice prihvaćen za razdoblje nakon 08. svibnja 2014. na dalje i pod točkom III. izreke, žalbom pobija tuženica pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za godišnji odmor za period nakon 08. svibnja 2014. kao neosnovan ili da ukine prvostupanjsku presudu u tom dijelu te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. U žalbenoj fazi postupka sporna je pravilnost prvostupanjske presude u dijelu kojim je za period nakon 08. svibnja 2014. prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za godišnji odmor, budući da, prema tvrdnjama tuženice, za taj period tužitelju naknada za godišnji odmor pripada sukladno propisanom Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (Nar. nov. 54/14., dalje: Pravilnik/14), u skladu s kojim sud nije donio odluku.

5. U vezi tih navoda žalbe valja odgovoriti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, rješenjem poslovni broj Revd-1744/2023-2 od 10. svibnja 2023., dopustio tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

"Pripada li djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu, pri tome uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad?".

5.1. Na to je pitanje taj sud odgovorio (odluke Rev 959/2023-2 od 24.4.2024, Rev- 198/2023-2 od 28.5.2024., Rev-563/2023-2 od 16.7.2024 i druge) na način da djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. pripada pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu uračunavajući osnovnu plaću i dodatak na plaću za vojnu službu.

6. Naime, prema čl. 4. st. 2. Pravilnika/14, koji je stupio na snagu dana 8. svibnja 2014., jednako kao i u čl. 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Nar. nov. broj 73/13., 75/15., 50/16., dalje: ZSOSRH), važećem u utuženom periodu, djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a prema čl. 4. st. 3. Pravilnika/14 redovnim radnim vremenom smatra se radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena, u vezi čega je točkom V. st. 1. Odluke o rasporedu radnog vremena (Nar. nov. broj 66/14.) propisano da se redovno radno vrijeme koje se u smislu ove Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka.

6.1. Nadalje, kako sukladno čl. 135. st. 1. ZSOSRH-a djelatne vojne osobe imaju pravo na plaću, dodatke na plaći i druga materijalna prava na način i pod uvjetima utvrđenim tim Zakonom i propisima donesenim na temelju istog, a čl. 136. st. 1. i 2. tog Zakona propisuje da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, a plaća se određuje odlukom o rasporedu, dok je odredbom čl. 137. st. 1. ZOSRH propisano da je osnovna plaća djelatne vojne osobe umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža, uz što je odredbom sadržanom u 139. st. 3. ZOSRH-a propisano da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe to je imajući na umu tako propisano i imajući na umu čl. 6. st. 1. Pravilnika o dodacima na plaću, dodatak za vojnu službu sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu svake djelatne vojne osobe i time je neodvojiv od redovne plaće koja se isplaćuje za redovno radno vrijeme djelatne vojne osobe, pa se i prilikom obračuna naknade za godišnji odmor treba obračunati i iznos tog dodatka (čl. 142. ZOSRH i čl. 4. st. 2. Pravilnik/14).

7. Slijedom tako propisanog, u utuženom periodu, nakon 08. svibnja 2014. do zaključno kolovoza 2017., nije bilo mjesta računanju naknade za godišnji odmor na način kako je to napravio sud prvog stupnja (u visini prosječne mjesečne plaće koje su isplaćene u prethodna tri mjeseca time da su u broj odrađenih mjesečnih sati uračunati i prekovremeni sati, umanjeno za korištenje slobodnih dana).

8. Imajući stoga na umu da je žalbu podnio samo tuženik (čl. 374. ZPP-a) i da se radi o sporu male vrijednosti, a da činjenice kako su utvrđene, ne ukazuju na osnovanost tužbenog zahtjeva nakon 08. svibnja 2014., jer izračun naknade plaće za godišnju odmor nije niti sačinjen u skladu s prethodno iznesenim shvaćanjem (niti je takav izračun tužitelj predlagao sačiniti tijekom postupka), to je žalba tuženice osnovana za utuženi period, za sve iznose nakon 08. svibnja 2014. na dalje.

9. Zbog navedenog je, u pobijanom dijelu odluke o glavnoj stvari, bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan rečenog odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 373. točka 3. ZPP-a.

10. Donošenjem predmetne odluke izmijenjen je uspjeh stranaka u postupku na način da uspjeh tužitelja iznosi 54,5 % (uzimajući u obzir uspjeh s osnovom 100% i s visinom 9%), a uspjeh tuženice 45,5% (nije uspjela s osnovom, a uspjela je s visinom 91%), sijedom čega, nakon oduzima uspjeha tuženice od uspjeha tužitelja ostaje uspjeh tužitelja od 9% (čl. 154. st. 2. ZPP-a). Stoga je, budući su radnje za koje tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka pravilno utvrđene, ostala obveza tuženice naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 75,58 eura te trošak vještačenja u cijelosti u iznosu od 464,53 eura, ili ukupno 540,22 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka neosnovan (čl. 380. točke 2. i 3. ZPP-a).

11. Tuženica je sa žalbom u odnosu na pobijani dio, vrijednost predmeta spora kojeg iznosi 435,82 eura, uspjela u cijelosti pa joj stoga pripada pravo na trošak žalbe u iznosu od 50,00 eura (čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s Tbr. 7. i 10. tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Nar. nov. 138/23.).

U Zagrebu 14. srpnja 2025.

Sutkinja:

Jadranka Matić