Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-549/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Amandi Snoj, kao sudu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivani Đurinac Vuković, odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija i Porobija iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-132/2024-14 od 26. studenog 2024., dana 14. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točki II. izreke presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-132/2024-14 od 26. studenog 2024. u pobijanom dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 5.925,57 eura sa zateznim kamatama koje teku od 26. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje svako polugodište uvećanjem kamatne stope koja Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Preinačava se odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točki II. izreke navedene presude u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju trošak parničnog postupka preko iznosa od 5.925,57 eura do iznosa od 9.351,50 eur, za iznos od 3.425,93 eur sa zateznim kamatama i rješava:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 3.425,93 eura sa zateznim kamatama koje teku od 26. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje svako polugodište uvećanjem kamatne stope koja Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 71,44 eur u roku 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka za iznos od 123,54 eur.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-132/2024-14 od 26. studenog 2024. pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju 17.017,41 eur sa zateznim kamatama dok je pod točkom II. naloženo tuženiku da tužitelju plati trošak parničnog postupka u iznosu od 9.351,50 eur sa zateznom kamatom koja teče od 26. studenog 2024. do isplate.

2. Protiv te presude a u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka sadržanu u točki II. izreke žali se tužitelj "u cijelosti" zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stav 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže istu preinačiti sukladno žalbi podredno ukinuti u pobijanom dijelu i vratiti na daljnji postupak.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Utvrdivši da je tužitelj u cijelosti uspio s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom prvostupanjski sud temeljem članka 154. stav 1. ZPP i članka 155. ZPP uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23 – dalje Tarifa) odlučuje kao pod točkom II. izreke.

5. U donošenju pobijane odluke nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stav 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti osnovom članka 165. stav. 2. ZPP.

6. Neosnovani su navodi tuženika pod točkom II. i III. obrazloženja žalbe (troškovnik nije dostavljen u elektroničkom obliku) i to iz razloga što troškovnik priložen na ročištu od 7. studenog 2024. sadržajno predstavlja popis izdataka, za koji tuženik pogrešno smatra da je morao biti dostavljen isključivo u elektroničkom obliku.

7. Neosnovani su navodi tuženika pod točkom II.A točka 5. i 6. (primjena tarife prema vrijednosti spora u vrijeme poduzimanja pojedine odvjetničke radnje) i točka II.B točka 8. i 9. (primjena vrijednosti boda u vrijeme poduzimanja pojedine radnje) obrazloženja žalbe.

8. To iz razloga što sukladno članku 52. stav 3. Tarife sud kada odlučuje o nagradama troškova zastupanja po odvjetniku primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pa je pravilno utvrđeno vrijednost boda u iznos od 2,00 eur (Tbr. 54. Tarife), kako i visina nagrade obzirom na vrijednost spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a o kojem zahtjevu je prvostupanjskom presudom i odlučeno.

9. Time što je prvostupanjski sud propustio postupiti po rješenju ovog suda broj Gž- 487/2023 od 10. listopada 2023. (žalbeni navodi pod točkom F obrazloženja žalbe) kojim je određeno da će se o zahtjevu tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci, prvostupanjski sud je u smislu članka 339. stav 1. ZPP, propustio odlučiti o tom zahtjevu. Međutim kako tuženik nije sukladno članku 339. stav 1. ZPP predložio dopunu presude, to se u smislu članka 339. stav 2. ZPP predmetni zahtjev smatra povućenim.

10. Suprotno žalbi, pravilno je prvostupanjski sud tužitelju priznao trošak sastava podneska od 23. rujna 2021. (list 203-205 spisa) u iznosu od 500,00 eura po Tbr. 8/1 Tarife, obzirom da je tim podneskom temeljem usmene dopune nalaza sudskog vještaka, postavljen konačni tužbeni zahtjev o kojem je presudom i odlučeno, a pravilno je priznat i trošak sastava podneska od 20. ožujka 2019. (list 305-307 spisa) u iznosu od 200,00 eura, po Tbr. 8/3 Tarife, pošto se tim podneskom tužitelj obrazloženo očitovao na odgovor na tužbu tuženika što je bilo potrebno za vođenje postupka.

11. Međutim podnesak tužitelja od 25. rujna 2019. (list 115-117 spisa) kojim specificira tužbeni zahtjev, podnesak tužitelja od 18. listopada 2024. (list 305-307 spisa) kojim precizira tužbeni zahtjev u valuti eur, te podnesak tužitelja od 24. siječnja 2019. (list 55 spisa) kojim se očituje po nalogu suda, koji podnesci su bili potrebni za vođenje postupka, po svom sadržaju predstavljaju podneske iz Tbr. 8/4 Tarife za koji tužitelju pripada 125,00 eura za svaki, a ne radi se o podnescima iz Tbr. 8/1 Tarife za koje je prvostupanjski sud tužitelju priznao trošak u iznosu od po 500,00 eur, na što ukazuje žalba. Osnovano tuženik osporava dosuđeni trošak podneska od 18. listopada 2020. (list 162-163 spisa) u iznosu od 500,00 eura a kojim je tužitelj povisio tužbeni zahtjev jer je taj podnesak bio nepotreban za vođenje postupka, budući je presuda donesena temeljem konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 23. rujna 2021. za koji je tužitelju priznat trošak po Tbr. 8/1 Tarife.

12. Slijedom iznesenog tužitelju je neosnovano priznat trošak sastava navedenih podnesaka u ukupnom iznosu od 1.625,00 eura što s pdv iznosi ukupno 2.031,25 eur.

13. Protivno žalbi, prvostupanjski sud je pravilno po Tbr 9/1 Tarife tužitelju priznao trošak zastupanja na ročištu od 16. lipnja 2020., 15. lipnja 2021. i 7. studenog 2024. jer se na tim ročištima raspravljalo o glavnoj stvari, što je razvidno iz zapisnika sa tih ročišta, a kako je punomoćnik tužitelja pristupio na ročište za objavu presude po pozivu suda to po Tbr. 9/3 Tarife ima pravo na dosuđeni trošak u iznosu od 100,00 eura.

14. Međutim neosnovano je prvostupanjski sud tužitelju priznao trošak zastupanja na ročištu od 17. rujna 2019. (list 214 spisa) u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife) jer je rasprava odgođena na zahtjev punomoćnika tužitelja iz razloga što isti nije mogao stupiti u kontakt s tužiteljem, pa tužitelj nema pravo na taj trošak, a neosnovano je priznat i trošak zastupanja na ročištu od 11. ožujka 2020. u iznosu od 500,00 eura, jer je ta rasprava odgođena zbog bolesti suca, pa tužitelj ima pravo samo na trošak pristupa na ročište po Tbr. 9/5 Tarife u iznosu od 100,00 eura.

15. Dakle, tužitelju je za zastupanje na dva navedena ročišta neosnovano priznao trošak u ukupnom iznosu od 900,00 eura što sa pdv iznosi 1.125,00 eura, a na što ukazuje žalba.

16. U pravu je žalitelj kada tvrdi da je tužitelju neosnovano priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 269,68 eura. Naime, odredbom članka 11. stav 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 51/23) između ostalog je propisano da se tužitelju u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni od plaćanja sudskih pristojbi, a tužitelj nije niti dokazao da je pristojbe platio.

17. Dakle tužitelju je neosnovano priznat trošak postupka u ukupnom iznosu od 3.425,93 eur.

18. Obzirom na izneseno, valjalo je po članku 380. točka 2. ZPP prvostupanjsko rješenje potvrditi u odnosu na trošak postupka za iznos od 5.925,57 eur (točka I. izreke ovog rješenja), dok je temeljem članka 380. točka 3. ZPP odluku o troškovima parničnog postupka valjalo preinačiti te odbiti zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.425,90 eur sa zateznim kamatama te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

19. Budući je tužitelj s žalbom djelomično uspio, to razmjerno tom uspjehu od 36,64% ima pravo na naknadu troška žalbenog postupka.

20. Iako bi tuženik imao pravo na naknadu troška žalbe prema Tbr. 10/4 Tarife te Tbr 46 i 54. Tarife u iznosu od 212,50 eura, kako je tuženik taj trošak zatražio u iznosu od 125,00 eura (a sud je dužan odlučivati u granicama postavljenog zahtjeva), te trošak plaćene pristojbe na žalbu u iznosu od 69,98 eura, to isti srazmjerno uspjehu i ima pravo na naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 71,44 eur pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovog rješenja, dok je zahtjev tuženika za naknadu preostalog troška neosnovan (točka IV. izreke ovog rješenja).

U Zagrebu 14. srpnja 2025.

Sudac:

Amanda Snoj