Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1401/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud dugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ksenije Jakovčević, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PBZ Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Mazalin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Dedić Golić, odvjetnica u Zagrebu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 6328/2019-58 od 10. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika ŠR iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-6328/2019-58 od 10. prosinca 2024. te se kao neosnovan odbija i zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I./ Održava se na snazi platni nalog sadržan u toči I. rješenja o ovrsi javnog bilježnika Slavice Perić u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-595/2019 od 03. lipnja 2019. u dijelu kojem se nalaže tuženiku ŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da tužitelju PBZ d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB [osobni identifikacijski broj], Zagreb isplati iznos od 21.588,76 EUR zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 19. travnja 2019. do isplate i to do 31.12.2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. g. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30.12.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II./ Ukida se platni nalog sadržan u točci I. rješenja o ovrsi javnog bilježnika Slavice Perić u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-595/2019 od 03. lipnja 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 314,53 EUR od čega sa osnova glavnice iznos od 262,98 EUR (protuvrijednost od 1.981,39 kn) sa zateznom kamatom od 13.04.2019. do isplate i to do 31.12.2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. g. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30.12.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, zatim sa osnova uglavničene zatezne kamate iznos od 51,55 EUR (protuvrijednost od 388,40 kn), zateznu kamatu na dosuđeni iznos glavnice od 21.588,76 EUR počev od 13. travnja 2019. do 18. travnja 2019. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, trošak ovršnog postupka u iznosu od 5.719,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, kao i predvidivi trošak ovrhe u iznosu od 1.912,50 kn, a sve u roku od 15 dana.

III./ Nalaže tuženiku ŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da tužitelju PBZ d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB [osobni identifikacijski broj], Zagreb naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.725,16 EUR zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV./ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničkog troška u cijelosti".

2. Protiv te presude žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u skladu s navodima žalbe ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvog stupanj na ponovno suđenje, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Sud prvog stupnja neosnovanim je ocijenio navode tuženika da je ugovorna odredba sadržana u čl. 4. Ugovora o kreditu, koji su stranke sklopile 20. siječnja 2016., kojom odredbom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, ništetna. Stava je da se na ništetnost te ugovorne odredbe ne odnose shvaćanja iz presude donesene u predmetu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 14. srpnja 2013., jer se ta shvaćanja ne odnose na ugovore koji su sklopljeni u vrijeme kada je sklopljen predmetni ugovor. Također obrazlaže da tuženik činjeničnim navodima, uz što je odustao i od prijedloga da ga se sasluša, nije obrazložio na koji je način ugovaranje promjenjive kamatne stope dovelo do znatne neravnoteža u pravima i obvezama njega kao potrošača s jedne strane i tužitelja kao kreditora s druge strane te obrazlaže da ni analizom sadržaja sporne ugovorne odredbe, kao i cijelog ugovora o kreditu, nije našao razloge zbog kojih bi predmetna odredba bila ništetna. Nadalje, kako nije sporno da je zbog neplaćanja ugovorne obveze predmetni Ugovor o kreditu otkazan i da je tuženik obavijest o otkazu ugovora o kreditu primio 14. veljače 2019., a da iz rezultata provedenog vještačenja proizlazi osnovanost visine tužbenog zahtjeva kako je konačno preciziran (podnesak od 05. prosinca 2022.), to je sud odlučio kao u izreci pobijane presude pozivom na čl. 451. st. 3. ZPP-a.

5. Žalbom tuženik ustraje u navodima da se shvaćanja iz prethodno navedenih odluka primjenjuju i na konkretan Ugovor o kreditu i da je stoga ugovorna odredba sadržana u čl. 4. tog Ugovora ništetna, a ustraje i na prigovorima na nalaz i mišljenje vještaka Ručevića na temelju kojeg je sud odlučio o osnovanosti visine tužbenog zahtjeva. Ističe da je iz rezultata vještačenja jedino jasno da dugovanje navedeno u vjerodostojnoj ispravi nije pravilno izračunato i da je stoga vjerodostojna isprava na temelju koje je bila određena ovrha, zapravo, nevjerodostojna isprava.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj je sud ocijenio da pobijana presuda nema nedostatak zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u skladu s čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, na što se sadržajno ukazuje navodima žalbe. Također je ocijenjeno da u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene ni druge povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. toga Zakona.

7. Suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja nije počinio niti povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, a i pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u izreci pobijane odluke.

8. Žalitelj se neosnovano navodima žalbe, i nadalje, poziva na utvrđenja iz uvodno navedenih odluka donesenih u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Tim odlukama je shvaćanje izraženo u vezi ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na ugovore koje je tuženik s potrošačima sklapao u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., kako to pravilno obrazlaže i sud prvog stupnja i ta se shvaćanja automatizmom ne primjenjuju i na predmetni ugovor o kreditu koji je sklopljen 20. siječnja 2016. Osim toga, predmetna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, sadržana u čl. 4. Ugovora o kreditu, nije ni slična, niti istovjetna, ugovornim odredbama kakve su bile odredbe o promjenjivim kamatnim stopama i koje su bile predmet razmatranja u prethodno navedenim sudskim odlukama.

9. Međutim, što sud također pravilno navodi, sud je i unatoč navedenom, bio dužan, što je i učinio, ispitati poštenost predmetne ugovorne odredbe u okviru propisanog Zakonom o zaštiti potrošača (Nar. nov. 41/14., 110/15., dalje: ZZP).

10. Odredbom sadržanom u čl. 49. st. 1. propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je st. 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, time da je, sukladno st. 4. te odredbe na trgovcu teret dokazati da se o odredbi pregovaralo.

10.1. Dakle:

1. na trgovcu je teret dokazati da se od odredbi pregovaralo,

2. ali je na potrošaču (jer ZZP izrijekom ne propisuje drugačije) teret iznijeti činjenice i dokazati zašto je, uz prethodno navedenu pretpostavku, postupanje tuženika bilo suprotno načelu savjesnosti o poštenja što je za posljedicu imalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka.

11. Kako u konkretnom slučaju, u žalbenoj fazi postupka, nije sporno da tuženik nije dokazao da se o predmetnoj odredbi kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa pojedinačno, s tuženikom, pregovaralo to se u konkretnom slučaju može primijeniti presumpcija iz čl. 49. st. 2. ZZP-a i time je ispunjena prva pretpostavka propisana st. 1. te zakonske odredbe.

12. Međutim, niti po shvaćanju ovoga suda, to nije bilo dostatno da se u konkretnom slučaju zaključi o postojanju i ostalih pretpostavki iz čl. 49. st. 1. ZPP-a, što bi ukazivalo da se radi o nepoštenoj i time ništetnoj ugovornoj odredbi.

12.1. Tužitelj činjeničnim navodima tužbe upire na ništetnost čl. 4. Ugovora o kreditu u okviru shvaćanja iznesenih u odlukama donesenim povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošač. Izvan toga činjenično ne navodi zašto bi ta ugovorna odredba bila suprotna načelu savjesnosti i poštenja i zašto i na koji način ugovaranje te ugovorne odredbe dovodi do značajne neravnoteže, bez obzira što nije sporno da ju je sastavio tužitelj kao trgovac. Međutim, što je već ranije rečeno, pozivanje na shvaćanja iz odluka donesenih u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, u ovom slučaju ne ukazuje na takvo postupanje tuženika. Ovo jer se ne radi o ugovornoj odredbi u kojoj je (za razliku od ugovora sklapanih u periodu od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008.) bilo ugovoreno općenito i paušalno pravo banke da jednostrano mijenja kamatnu stopu, prema nekim neutvrđenim kriterijima. Radi se o odredbi u kojoj je promjena kamatne stope vrlo detaljno obrazložena te je sukladno takvom obrazloženju tuženik mogao provjeriti kako će se promjena vršiti i u kojim periodima, kao i financijski učinak takvih promjena na svoju obvezu. Dakle ne radi se samo o gramatički jasnoj odredbi, već o ugovornoj odredbi koja potrošaču omogućuje da provjeri i shvati opseg obveze koju je preuzeo. Stoga se ne može govoriti da je ugovaranjem takve odredbe tužitelj postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, a ni sam tuženik ne tvrdi da mu navedeno u ugovornoj odredbi nije bilo jasno, da s odredbom nije upoznat na pravilan način te ne tvrdi i ne dokazuje zbog čega je odredba takvog sadržaja, kakvog je sporni čl. 4. Ugovora, uopće dovela do značajne neravnoteže u pravima i obvezama njega kao potrošača u odnosu na tužitelja kao trgovca, već, dapače, tijekom postupka odustaje i od prijedloga da ga se u ovom postupku, radi dokazivanja činjenica u ovom dijelu sasluša kao stranku.

12.2. Svako drugačije tumačenje predmetne ugovorne odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu, s obzirom da je istom vrlo detaljno pojašnjen mehanizam/ parametri promjene kamatne stope i razdoblja u kojima će se vršiti promjena stope, što tu odredbu ne čini samo gramatički jasnom, već jasnom i na način da tužitelju omogućuje da svaku promjenu do koje dolazi ispita, u konkretnom bi slučaju, praktički, rezultiralo nemogućnošću tužitelja kao trgovca da uopće ugovora promjenjivu kamatnu stopu s potrošačima, iako je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno zakonom.

13. Slijedom toga, u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjene sve pretpostavke iz čl. 49. st. 1. ZZP-a te se ne radi o ništetnoj odredbi u smislu čl. 55. st. 1. ZZP-a pa nisu osnovani niti navodi žalbe kojima se ukazuje na suprotno.

14. Pravilno se navodima žalbe ukazuje da je vještak Ručević, iznos dospjelog duga izračuna u tri varijante. Međutim, radi se o tri varijante koje su različite s obzirom na dan dospijeća obveze i o varijantama kada bi se radilo o ništetnoj ugovornoj odredbi ili o odredbi koja nije ništetna (list 188 spisa). Dakle, vještak je ostavio sudu da pravno ispita, s obzirom na to radi li se o ništetnoj odredbi ili ne te s obzirom na vrijeme dospijeća, koji izračun je prihvatljiv u konkretnom slučaju, a tako dan nalaz i mišljenje nisu ni nerazumljivi, nestručni niti proturječni, već naprotiv pravilni jer vještak nema ovlaštenje tumačiti pravo.

15. S obzirom da je u konkretnom slučaju sud pravilno utvrdio da se ne radi o ništetnoj ugovornoj odredbi, kao i s obzirom da je tužitelj podneskom od 05. prosinca 2022., uredio tužbeni zahtjev tako da traži isplatu iznosa od 162.660,49 kn/ 21.588.76 eura[1] sa zateznim kamatama od 19. travnja 2019. (zadnja uplata je bila 10. travnja 2019., dok je ugovor otkazan 07. ožujka 2019.) u kojem trenutku je, prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, dug iznosio i više od tog konačno traženog iznos (163.974,51 kn/ 21.763,16 eura), to je sud prvog stupnja pravilno, primjenom čl. 451. st. 3. ZPP-a, odlučio kao u izreci pobijane prvostupanjske presude.

16. Zaključno žalitelju valja odgovoriti da pogrešan iznos duga na dan kada je zatraženo donošenje rješenja o ovrsi ne govori da se radi o nevjerodostojnoj ispravi.

1 1 euro = 7,53450 kn

Nevjerodostojnost te isprave dokazana je samo preko iznosa navedenog pod točkom I. izreke, ali glede visine obveze o čemu je odlučeno točkom I. izreke ta je isprava vjerodostojna, jer je dug tuženika prema tužitelju u tom iznosu postojao i u trenutku kada je Ugovor o kreditu otkazan i kada je zatraženo donošenje rješenja o ovrsi.

17. Slijedom navedenog je, bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan navedenog (čl. 375. st. 1. ZPP-a), odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

18. Odluka o troškovima postupka potvrđena je na temelju 380. točka 2. i čl. 365. st. 2. ZPP-a.

19. Tuženiku trošak žalbe nije priznat jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 14. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević