Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-132/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sucu Tatjani Varžić, u pravnoj stvari UT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ines Gaus Leninger, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB 66486182714, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-731/2016-26 od 7. srpnja 2023., 14. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja se uvažava kao osnovana, ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-731/2016-26 od 7. srpnja 2023. i predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

II. O trošku žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 – Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom za utuženo razdoblje od 1. rujna 2011.g. do 1. lipnja 2016.g. iznos od 287,88 eur1 / 2.169,05 kn bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za listopad 2011.g. na iznos od 180,61 kn počev od 16. studenog 2011.g. do isplate - za ožujak 2012.g. na iznos od 114,11 kn počev od 16. travnja 2012.g. do isplate - za travanj 2012.g. na iznos od 138,76 kn počev od 16. svibnja 2012.g. do isplate

- za svibanj 2012.g. na iznos od 97,46 kn počev od 16. lipnja 2012.g. do isplate

- za lipanj 2012.g. na iznos od 64,04 kn počev od 16. srpnja 2012.g. do isplate

- za srpanj 2012.g. na iznos od 85,59 kn počev od 16. kolovoza 2012.g. do isplate

- za rujan 2012.g. na iznos od 206,22 kn počev od 16. listopada 2012.g. do isplate

- za studeni 2012.g. na iznos od 101,89 kn počev od 16. prosinca 2012.g. do isplate

- za ožujak 2013.g. na iznos od 124,82 kn počev od 16. travnja 2013.g. do isplate

- za travanj 2013.g. na iznos od 49,64 kn počev od 16. svibnja 2013.g. do isplate

- za rujan 2013.g. na iznos od 62,41 kn počev od 16. listopada 2013.g. do isplate

- za studeni 2013.g. na iznos od 139,38 kn počev od 16. prosinca 2013.g. do isplate

- za siječanj 2014.g. na iznos od 633,51 kn počev od 16. veljače 2014.g. do isplate

- za ožujak 2014.g. na iznos od 154,65 kn počev od 16. travnja 2014.g. do isplate

- za travanj 2014.g. na iznos od 15,96 kn počev od 16. svibnja 2014.g. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%- tnih poena do 31. srpnja 2015.g., od 01. kolovoza 2015.g. do 01.01. 2023. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 – Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od dana 1. rujna 2011.g. do 1. lipnja 2016.g. iznos od 206,83 eur1 / 1.558,33 kn bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za prosinac 2011.g. na iznos od 130,59 kn počev od 16. siječnja 2012.g. do isplate

- za siječanj 2012.g. na iznos od 132,47 kn počev od 16. veljače 2012.g. do isplate

- za kolovoz 2012.g. na iznos od 406,46 kn počev od 16. rujna 2012.g. do isplate

- za prosinac 2012.g. na iznos od 98,87 kn počev od 16. siječnja 2013.g. do isplate

- za siječanj 2013.g. na iznos od 148,32 kn počev od 16. veljače 2013.g. do isplate

- za ožujak 2013.g. na iznos od 134,18 kn počev od 16. travnja 2013.g. do isplate

- za travanj 2013.g. na iznos od 14,57 kn počev od 16. svibnja 2013.g. do isplate

- za kolovoz 2013.g. na iznos od 392,06 kn počev od 16. rujna 2013.g. do isplate

- za rujan 2013.g. na iznos od 38,88 kn počev od 16. listopada 2013.g. do isplate

- za svibanj 2014.g. na iznos od 61,93 kn počev od 16. lipnja 2014.g. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do 01.01.2023. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj za dio za dio potraživanja koji se odnosi na razliku naknade plaće za godišnji odmor u iznosu od 3.730,23 kuna s p.p..

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 735,16 eur / 5.539,06 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena, a sve u roku 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj u cijelosti iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), kao i u odluci o parničnom trošku, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Budući da vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju ne prelazi iznos od 1.320,00 eur, radi se o sporu male vrijednosti, sukladno odredbi čl. 458. ZPP-a.

6. Odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a propisano je da se presuda kojom završava spor male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

7. Ispitujući presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužitelja, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a.

8. Međutim, po stavu ovog suda, osnovano žalitelj upire na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer je izreka presude nerazumljiva, budući se iz iste ne može utvrditi koji dio tužbenog zahtjeva je prvostupanjski sud prihvatio, a koji odbio, te presuda nema razloga o odlučnim činjenicama vezano za korištenje slobodnih dana tužitelja s osnove prekovremenog rada kada o tome ne postoje potpune evidencije, posebice imajući u vidu da je sudski vještak naveo da tuženik za razdoblje do lipnja 2014. nije dostavio u spis dokumentaciju iz koje bi se moglo utvrditi kada su, u kojem trajanju i za koji prekovremeni rad odobravani pojedini slobodni dani te da nije u mogućnosti kod izračuna prekovremenih sati od ostvarenog prekovremenog rada točno odbiti ono što se odnosi na slobodne dane baš za prekovremeni rad. Također, tužitelj je žalbenim navodima doveo u pitanje i pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o naknadi za godišnji odmor za razdoblje od 7. svibnja 2014. pa do kraja utuženog razdoblja, navodeći da je isti trebalo obračunati sukladno Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 54/14), budući da pobijana presuda u tom dijelu nema razloga o odlučnim činjenicama.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom za utuženo razdoblje od 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2016. , kao i zahtjev za isplatu na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto iznosu, kako je pobliže označeno u izreci pobijane presude.

10. U provedenom postupku iz izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio:

- da se tužitelj prije pokretanja ovog postupka obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora,

-da je tužitelj u razdoblju od 1. lipnja 2011. do 31. prosinca 2016. radio kao djelatna vojna osoba Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Hrvatske kopnene vojske, Gardijska oklopno-mehanizirana brigada, 1. Mehanizirana bojna „Sokolovi“, Logistička satnija, Vod za opskrbu, Desetina za opskrbu klasama I i II, na dužnosti manipulanta te je imao osobni čin razvodnika i ustrojbeni čin vojnika,

- da je tužitelj u navedenom razdoblju kao djelatna vojna osoba obavljao službene poslove i zadaće na terenu, na način da je bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, radom u smjenama, koji dodaci na plaću mu nisu isplaćeni,

- da je financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na temelju dokumentacije koju je tuženik dostavio u spis (dnevne evidencije radnog vremena i dr.) po sudskom vještaku D & S d.o.o. u od 30. studenog 2020. utvrđeno da tuženik nije tužitelju obračunavao prekovremeni rad, rad u dane blagdana, subotom, nedjeljom, noću i u smjenama,

- da je vještak sate rada iz dostavljene evidencije obračunao na način da je redovan rad, državne blagdane, godišnji odmor i plaćeni dopust računao u vremenu od 8 sati, a u prekovremeni rad je računao sve vrijeme koje je tužitelj radio preko 8 redovnih sati ako je radio u tjednu, te ako je radio za vikend, onda je uračunavao sve sate koje je tužitelj odradio u vikendu, dok je u noćni rad računao sve sate koje je tužitelj odradio u vremenu od 22,00 do 6,00 sati,

- da je vještak sačinio dvije varijante izračuna, i to u prvoj varijanti – bez odbijanja iskorištenih slobodnih dana s osnova prekovremenog rada na terenu, a u drugoj varijanti – uz odbijanje iskorištenih slobodnih dana s osnova prekovremenog rada na terenu prema dokumentaciji koja je priložena spisu,

-da u prvoj varijanti vještak nalazi da bi tužitelju za ostvareni prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te na ime godišnjeg odmora u razdoblju od 01. rujna 2011. do 01. lipnja 2016. trebalo isplatiti dodatke na plaću u ukupnom iznosu od 25.667,71 kn, od čega 7.524,75 kn za godišnji odmor. Također nalazi da je tuženik isplatio tužitelju za utuženo razdoblje razliku plaće za godišnji odmor u iznosu od 960,00 kn, pa kada taj iznos odbije od prethodno utvrđene razlike plaće, nalazi da bi tužitelju trebalo isplatiti preostali iznos od sveukupno 24.707,71 kn, odnosno na ime razlike naknade za godišnji odmor ukupno 6.564,77 kn, a na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom ukupno iznos od 18.142,94 kn,

-da je u drugoj varijanti vještak izračunao da bi tužitelju za prekovremeni rad s dodacima za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, te za korištenje godišnjeg odmora u razdoblju od 01. rujna 2011. do 01. lipnja 2016.g. trebalo isplatiti sveukupno dodatke na plaću u visini od 8.417,61 kn, od čega 6.248,55 kn za godišnji odmor, međutim, kako je tuženik isplatio tužitelju za utuženo razdoblje razliku naknade za godišnji odmor u iznosu od 960,00 kn, kada taj iznos odbije od utvrđenih razlika nalazi da bi mu tuženik trebao isplatiti sveukupnu razliku plaće u iznosu od 7.457,61 kn, od čega od 5.288,56 kn za godišnji odmor i 2.169,05 kn za prekovremeni rad s dodacima za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, kako je to prikazano po mjesecima u rekapitulaciji utvrđenih razlika varijante 2 (list 273 spisa),

- da je u drugoj varijanti izračuna vještak utvrdio da su svi prekovremeni sati pokriveni ukupno ostvarenim satima u slobodnim danima.

11. I ovaj sud smatra, a kako to osnovano ističe žalitelj, da pobijana presuda nema razloga o tome zašto je sud prvog stupnja prihvatio drugu varijantu izračuna vještaka, prema kojoj je vještak umanjio izračunatu razliku naknade za iskorištene slobodne dane.

11.1. Pri tome se ukazuje sudu prvog stupnja, vezano za teret dokaza u odnosu na korištenje slobodnih dana po drugoj osnovi od one za koju u evidencijama stoji da je korištena, na stav iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 445/2023 od 12. rujna 2023. i Rev-927/2022-2 od 7. veljače 2023.

11.2. Pored navedenog, treba istaći noviju odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-219/2025-2 od 11. ožujka 2025. u istovrsnom predmetu, prema kojoj proizlazi da u slučaju „kada na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena vođena, sudovi su ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja, jer ni presumpcije o činjenicama ili pravu, ni pravila o teretu dokazivanja određena domaćim pravom, nisu sami po sebi nespojivi s postupovnim zahtjevima prava na pravično suđenje.“

12. Zbog pogrešnog pravnog pristupa suda prvog stupnja i počinjene bitne povrede parničnog postupka, ne može se ispitati ni da li je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

13. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će bitnu povredu postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem, a pri tome, uzevši u obzir naprijed navedene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske vezano za teret dokaza (čl. 219. i čl. 221. a ZPP-a) jesu li korišteni slobodni dani po osnovi prekovremenog rada ili po nekim drugim osnovama, donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku, koju će valjano obrazložiti u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a.

14. O trošku žalbenog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

15. Zbog izloženog, na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 14. srpnja 2025.

Sudac

Tatjana Varžić