REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-925/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja stvari predlagatelja ORA – MONT d.o.o. Split, Marasovićeva 57/I, OIB: 06425314434, zastupanog po punomoćniku Saši Laliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vuković & Lalić d.o.o. Split, protiv protustranke Grada Splita, OIB:78755598868, Split, Obala kneza Branimira 17, radi utvrđenja naknade za predano zemljište, odlučujući o žalbama predlagatelja i protustranake protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj: R1-151/2022-23 od 3. travnja 2025., 14. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbijaju se, kao neosnovane žalbe predlagatelja i protustranke te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj: R1-151/2022-23 od 3. travnja 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev predlagatelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
„ I. Određuje se naknada u iznosu od 138.750,00 eura za prenesene nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 10293, površine 11 m2 te čest. zem. [katastarska čestica], površine 156 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], ZU 22932, površine 2 m2 , sve KO [katastarska općina].
II. Nalaže se protustranci da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati predlagatelju iznos određen u točci I. ovog Rješenja.
III. Nalaže se protustranci da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predlagatelju naknadi troškove postupka u iznosu od 464,40 eura.“
2. Protiv dijela navedenog rješenja u kojem je odlučeno o troškovima postupka ( točke III. izreke) žalbu, pravovremeno, podnosi predlagatelj. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje, u pobijanom dijelu, preinači na način da mu se priznaju svi zahtijevani troškovi postupka, uvećani za troškove ovog žalbenog postupka odnosno da se ono u tom pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
3. Protiv dijela navedenog rješenje u kojem je odlučeno o naknadi za prenesene nekretnine ( dijela točke I. izreke) žalbu, pravovremeno, podnosi i protustranka. Žalbu podnosi „ iz svih zakonom dozvoljenih razloga“.
Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje, u pobijanom dijelu, preinači na način se kao neosnovan odbije prijedlog predlagatelja za isplatu navedene naknade uvećane za troškove PDV-a ili da se ono u tom pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
4. Na žalbe nije odgovoreno.
5. Žalbe žalitelja nisu osnovane.
6. Predmet ovog izvanparničnog postupka je prijedlog predlagatelja za isplatu naknade za prenesene nekretnine i to: k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], površine 11 m2 , k. č. br. [katastarska čestica], površine 156 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška], površine 2 m2, sve u k. o. [katastarska općina], utemeljen na odredbi čl. 175. st. 2. u vezi odredbe čl. 172. Zakona o prostornom uređenju ( „Narodne novine“, broj: 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19 i 67/23 – dalje: ZPU).
7. Sud prvog stupnja je nakon provedenog postupka i nesporno utvrđenih činjenica da je predlagatelj bio vlasnik predmetnih nekretnina koje je sukladno odredbi čl. 170. ZPU prenio u vlasništvo protustranci Gradu Splitu, i da između stranaka u postupku nije postignut sporazum u pogledu naknade za preneseno zemljište, posljedično čemu je predlagatelj sukladno odredbi čl. 175. st. 2. ZPU predložio da se takva naknada odredi u ovom izvanparničnom postupku, takvu naknadu odredio u ukupnom iznosu od 138.750,00 eura, prihvaćajući pri tome nalaz i mišljenje sudskog vještaka građevinske struke PB prema kojem tržišna vrijednost prenesenih nekretnina iznosi 111.000,00 eura, odnosno 656,80 eura/m[2] , a što uvećano za troškove PDV-a iznosi 138.750,00 eura.
8. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka temeljem odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP, a koje se ovdje imaju primijeniti kao supsidijarni propis temeljem odredaba Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934., a sve temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. - „Narodne novine“ broj: 73/91 i odredbe čl. 119. st. 1. Zakona o izvanparničnom postupku - „Narodne novine“, broj: 59/23 - dalje: ZOIP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje zakonito i pravilno.
8.1. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba izvanparničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi, a kako niti sami žalitelji ni izrekom, a ni sadržajno ne ukazuju na određenu bitnu povredu odredaba izvanparničnog postupka koju je navodno počinio sud prvog stupnja ističući da žalbe podnose i iz ovog zakonskog žalbenog razloga, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da u ovom postupku nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba izvanparničnog postupka.
9. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.
10. Obzirom i na žalbene navode žalitelja, u ovom postupku nije sporno da je predlagatelj bio vlasnik predmetnih nekretnina ( građevinskog zemljišta), koje je sukladno odredbi čl. 170. ZPU prenio u vlasništvo protustranci Gradu Splitu i da između stranaka u postupku nije postignut sporazum u pogledu naknade za preneseno zemljište, posljedično čemu je predlagatelj, sukladno odredbi čl. 175. st. 2. ZPU, predložio da se takva naknada odredi u ovom izvanparničnom postupku, a nije sporno ni da tržišna vrijednost prenesenog zemljišta iznosi 111.000,00 eura odnosno 656,80 eura/m[2] ( čl. 172. st. 1. ZPU).
11. Sporno je, ima li predlagatelj pravo na isplatu ove novčane naknade prema tržišnoj vrijednosti predmetnih nekretnina uvećanoj za troškove PDV-a.
12. Odlučujući o ovom spornom pitanju sud prvog stupnja smatra da obzirom da je predlagatelj porezni obveznik i da je riječ o građevinskom zemljištu predlagatelju pripada pravo na isplatu navedene naknade za prenesene nekretnine uvećane za troškove PDV-a jer će taj trošak predlagatelj biti u obvezi obračunati i platiti.
13. Suprotno žalbenim navodima prostustranke, kao žalitelja, po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, takvo shvaćanje suda prvog stupnja je pravilno.
14. Odredbom čl. 4. st. 1. točkom 1. Zakona o porezu na dodatnu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24 i 52/25 – dalje: ZOPDV) propisano je da je predmet oporezivanja PDV-om isporuka dobara u tuzemstvu uz naknadu koju obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav.
15. Na temelju odredbe čl. 7. st. 1. ZOPDV propisano je da je „Isporuka dobara“ u smislu članka 4. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona prijenos prava raspolaganja materijalnom imovinom u svojstvu vlasnika. Materijalnom imovinom smatra se isporuka električne energije, plina, grijanja, hlađenja i slično, dok je odredbom stavka 2. točkom a) ovog članka propisano da se isporukom dobara u smislu stavka 1. ovoga članka također smatra prijenos vlasništva nad imovinom uz nadoknadu po nalogu nadležnih državnih tijela ili u njihovo ime ili na temelju odredbi zakona.
16. Cijeneći utvrđeno činjenično stanje, koje između stranaka u postupku i nije sporno, da je predlagatelj obveznik plaćanja PDV-a, da su predmetne nekretnine bile dio njegove poslovne imovine i da iste u naravi predstavljaju građevinsko zemljište te sadržaj navedenih zakonskih odredbi, prema kojima je u konkretnom slučaju došlo do „isporuke dobara u tuzemstvu“ ( čl. 4. st. 1. točke 1. ZOPDV) i da se takva isporuka dobara smatra i prijenos vlasništva nad imovinom uz nadoknadu po nalogu nadležnih državnih tijela ili u njihovo ime ili na temelju odredbi zakona ( čl. 7. st. 2. točka a) ZOPDV), a o čemu je riječ u konkretnom slučaju, to sud prvog stupnja, i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, pravilno zaključuje da je predlagatelj u obvezi platiti i troškove PDV-a na utvrđenu tržišnu vrijednost predmetnih nekretnina, zbog čega je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je u naknadu za prenesene nekretnine uračunao i troškove PDV-a, radi čega je i žalbu protustranke valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.
17. U odnosu na žalbene navode predlagatelja, kao žalitelja valja istaknuti da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo i kada je odlučio o troškovima postupka.
17.1. Naime, kako je to i prethodno navedeno ( točka 8. obrazloženja), u ovom se postupku na temelju odredbe čl. 119. st. 1. ZOIP imaju primijeniti pravna pravila Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934. – dalje: ZVP, pa se tako i na odluku o troškovima postupka imaju primijeniti pravna pravila koja su propisana tim Zakonom, a ne kako to pogrešno shvaća predlagatelj odredbe ZOIP.
18. Prema odredbi paragrafa 20. ZVP, osnovno načelo u izvanparničnom postupku je da svaki učesnik snosi svoje troškove, odnosno da trošak zastupanja pada na zastupanog, a ako je bilo zajedničkih - nužnih troškova, o njima odlučuje sud na način da iste određuje razmjerno.
19. Cijeneći sadržaj ove zakonske odredbe i nesporno utvrđeno činjenično stanje da je troškove provedenog vještačenja snosio predlagatelj, ocjena je i ovog suda drugog stupnja da je sud prvog stupnja uz pravilnu primjenu ove zakonske odredbe pravilno odlučio i o troškovima postupka obvezujući protustranku da je samo ove troškove postupka dužan naknaditi predlagatelju, dok ostali troškovi koji se odnose na troškove njegova zastupanja padaju na teret predlagatelja ( zastupanog), sve imajući u vidu da ostali troškovi predlagatelja ( troškovi njegova zastupanja) nisu nastali neosnovanim prijedlozima protustranke ili njenom krivnjom (paragraf 20. st. 4. ZVP), radi čega je i žalbu predlagatelja valjalo, kao neosnovanu odbiti.
20. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i kako je na tako utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tome nije počinio bitne povrede odredaba izvanparničnog postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbe oba žalitelja, kao neosnovane odbiti i na temelju odredbe čl. 380. točke 2. ZPP riješiti kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja.
21. Obzirom da predlagatelj nije uspio sa svojom žalbom valjalo je kao neosnovan odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka te posljedično tome riješiti kao u izreci pod točkom II. ovog rješenja ( čl. 166. st. 1. u vezi odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).
Pula - Pola, 14. srpanj 2025.
S u d a c:
Bruno Franković
