Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-2017/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vedranu Medakoviću, univ.spec.iur., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice osiguranja UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nedi Mihaljević, odvjetnici iz Zagreba, protiv protivnika osiguranja ĐĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi osiguranja tražbine određivanjem privremene mjere osiguranja, odlučujući o žalbi predlagateljice osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj Ovr-823/2023-2 od 4. srpnja 2023., dana 14. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba predlagateljice osiguranja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj Ovr-823/2023-2 od 4. srpnja 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev predlagateljice osiguranja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja pod točkom I. izreke je odbijen kao neosnovan prijedlog za osiguranjem novčane tražbine – prava na isplatu s naslova zajedničke bračne imovine/bračne stečevine i nenovčane tražbine – prava na utvrđenje bračne stečevine. Točkom II. izreke je odbijen zahtjev predlagateljice osiguranja za naknadu troškova postupka, dok je pod točkom III. izreke naloženo zemljišnoknjižnom odjelu [adresa] da upiše zabilježbu odbijenog prijedloga na nekretninama u vlasništvu protivnika osiguranja i to suvlasničkim dijelom sa kojim je povezano etažno vlasništvo ( E-4 ) na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], oznake [adresa], DVORIŠTE, STAMBENA ZGRADA, [adresa] – [adresa], ukupne površine 946 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], PAŠNJAK, površine 517 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Protiv navedenog rješenja žali se predlagateljica osiguranja zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 141/22, 155/23 - dalje: ZPP), u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016. - Odluka USRH, 73/2017., 131/2020., 114/2022 i 6/2024; - dalje: OZ), i prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, ili rješenjem odredi predložena privremenu mjeru.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, drugostupanjski sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a.

5. Polazeći od nadležnosti utemeljenu na odredbi čl. 35. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" broj: 101/2017, 67/2023; u daljnjem tekstu: ZMPP ) i čl. 19. Uredbe Vijeća (EU) 2016/1103 od 24. lipnja 2016. o provedbi pojačane suradnje u području nadležnosti, mjerodavnog prava te priznavanja i izvršenja odluka u stvarima bračnoimovinskih režima (dalje: Uredba 2016/1103), te utvrđujući kako nisu ispunjene zakonske pretpostavke propisane odredbama čl. 344. i 346. OZ-a, prvostupanjski sud odbija kao neosnovan prijedlog za određivanjem privremene mjere.

6. U sklopu žalbenih navoda, predlagateljica smatra da je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir specifične okolnosti predmeta spora te da ne mora dokazivati opasnost iz odredbe čl. 344. st. 1. OZ-a, jer se prema odredbi čl. 344. st. 3. OZ-a pretpostavlja da takva opasnost postoji ako bi se tražbina trebala ostvariti u inozemstvu. Ističe kako prvostupanjski sud pogrešno tumači odredbu tog članka, pri čemu nije proveo test proporcionalnosti odnosno razmjernosti pa da joj time uskraćuje jedino moguće djelotvorno pravno sredstvo koje ima na raspolaganju. Predlaže drugostupanjskom sudu uputiti zahtjev za prethodno pitanje Sudu Europske unije u pogledu primjene odredbe čl. 344. st. 3. OZ-a.

7. Tako izneseni žalbeni navodi predlagateljice osiguranja ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost osporene prvostupanjske odluke.

8. Naime, odredbom čl. 35. ZMPP-a je propisano da se pravo mjerodavno za imovinske odnose bračnih drugova određuje prema Uredbi Vijeća (EU) 2016/1103, a koja odredbom čl. 19. propisuje da se pred sudovima države članice može podnijeti zahtjev za određivanje privremenih mjera, uključujući zaštitne mjere, koje su predviđene pravom te države, čak i u slučaju kada su, na temelju te Uredbe, za donošenje odluke o meritumu predmeta nadležni sudovi druge države članice.

9. Kako iz odredbe čl. 19. Uredbe 2016/1103 proizlazi da se u državi članici može podnijeti zahtjev za privremenu mjeru, predviđen pravom članice u kojoj se takav prijedlog podnosi, to navedena odredba u pogledu pretpostavki za određivanjem zatražene mjere, nedvosmisleno ukazuje na primjenu mjerodavnog prava Republike Hrvatske ( dalje: RH ).

10. U konkretnom slučaju to znači primjenu odredbi čl. 340. do 355. OZ-a sadržanih u glavi trideset trećoj tog Zakona, koja između ostalog propisuje nadležnost, dopustivost, vrste i pretpostavke za određivanje privremenih mjera.

11. U tom smislu je odredbom čl. 344. st. 1. OZ-a propisano da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, dok je odredbom čl. 346. OZ-a propisano da se privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine te ukoliko uz taj uvjeti ispuni i jedna od dva dodatna uvjeta, i to ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

12. Dakle, odredbe čl. 344. i 346. OZ-a propisuju da je za određivanje privremenih mjera nužno ispunjenje kumulativnih pretpostavki, a riječ je o obligatornom dokazivanju vjerojatnosti postojanja tražbine, te potom i dodatnih uvjeta propisnih čl. 344. st. 1. OZ-a u odnosu na osiguranje novčane tražbine odnosno čl. 346. st. 1. točkama 1. i 2. OZ-a u odnosu na osiguranje nenovčane tražbine.

13. Pri tome je predlagatelj temeljem čl. 341. st. 2. OZ-a dužan navesti činjenice na kojima temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokaze kojima se ti navodi potkrepljuju.

14. Predlagateljica u prijedlogu navodi da su obje stranke državljani [adresa], da je pred sudom u [adresa] pokrenula postupak radi razvoda braka, te će tek po pravomoćnosti istog biti u mogućnosti pokrenuti postupak radi podjele bračne imovine, pa kako joj je protivnik osiguranja odbio omogućiti upis prava vlasništva na ½ dijela nekretnina koje se nalaze u Republici Hrvatskoj, to predlaže odrediti privremenu mjeru zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina uz zabilježbu u zemljišnim knjigama.

15. U prilog svojim tvrdnjama dostavlja vjenčani list s ovjerenim prijevodom i zemljišnoknjižni izvadak za nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina] na ime protivnika osiguranja, pri čemu se u pogledu tvrdnje da joj prijeti nastanak velike i nenadoknadive štete, poziva na odredbu čl. 344. st. 3. OZ-a, kojom je propisano kako se smatra da opasnost ( propisana kao pretpostavka za određivanjem privremene mjere temeljem čl. 344. st. 1. OZ-a), postoji ako bi se tražbina trebala ostvariti u inozemstvu.

16. Za predmet ovog postupka je odlučno da li predlagateljica u konkretnim okolnostima slučaja mora dokazati i kumulativno propisane pretpostavke predviđene odredbama čl. 344. st. 1. i 346. st. 1. točke 1. i 2. OZ-a.

17. U odnosu na takvo sporno pitanje, drugostupanjski sud smatra potrebnim ukazati da je odredba čl. 344. st. 3. OZ-a u istovjetnom obliku bila sadržana i u odredbi čl. 296. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/1996), odnosno sedamnaest godina prije nego je RH postala članicom Europske Unije ( dalje: EU ).

18. Postavši članicom EU-a, a u okviru obveza preuzetih Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju sklopljenim između nje i Europskih zajednica i njihovih država članica 29. listopada 2001., RH je implementirala zakonodavstvo i pravnu stečevinu EU ( Acqis communautauire ) kojim je državljanima EU olakšano i u velikoj mjeri izjednačeno ostvarivanje prava na razini cjelokupne Uniji.

19. Stoga i ovaj drugostupanjski sud prihvaća navod suda prvog stupnja da se druga država članica EU ne smatra inozemstvom u smislu primjene čl. 344. st. 3. OZ-a, obzirom da Europsko pravo predstavlja jedinstveni pravni poredak, te bi se primjenom odredbe čl. 344. st. 3. OZ-a predlagateljica dovela u povoljniji, a protivnik osiguranja u nepovoljniji položaj od ostalih osoba na koje se primjenjuju mjerodavne odredbe OZ-a.

20. Naime, oslobađanje dokazivanja kumulativne pretpostavke opasnosti temeljem čl. 344. st. 3. OZ-a, u znatnoj mjeri i bitno olakšava poziciju predlagatelja a otežava položaj protivnika osiguranja, budući da za određivanje privremene mjere čini dostatnim samo vjerojatnost postojanja tražbine.

21. Stoga odredbu čl. 344. st.3. OZ-a valja tumačiti restriktivno te bi suprotno u znatnoj mjeri i bitno umanjilo mogućnost suda ispitivati pretpostavke koje ograničavaju ili opterećuju prava protivnika osiguranja, pri čemu valja cijeniti činjenicu da su postupci osiguranja hitni ( čl. 13. st. 1. OZ-a ), da se ročišta određuju samo kada je to zakonom određeno ili sud isto smatra svrhovitim ( čl. 7. st. 2. OZ-a ), a rješenja o određivanju privremene mjere imaju učinak rješenja o ovrsi ( čl. 342. st. 3. OZ-a).

22. Osim navedenog, ovaj drugostupanjski sud ponavlja da odredba čl. 19. Uredbe Vijeća (EU) 2016/1103, upućuje da u slučaju poput onog koji je predmetom postupka, valja primijeniti isključivo odredbe OZ-a, pa nisu osnovani žalbeni navodi predlagateljice kojim ukazuje na primjenu načela proporcionalnosti i provođenja testa razmjernosti, obzirom da u ovom slučaju nije riječ o nacionalnim mjerama koje ometaju ili čine manje tegobnim primjenu prava Unije, već naprotiv slučaju u kojem Europsko pravo izričito primjenu mjerodavnog prava stavlja u doseg konkretne države članice.

23. Nadalje, ovaj sud primjećuje da je predlagateljica predložila privremenu mjeru zabranom otuđenja i opterećenja nekretnine u Republici Hrvatskoj, ukazujući kako smatra da joj pripada pravo na polovinu takve imovine. Stoga, pod pretpostavkom da predlagateljica uistinu ostvaruje pravo na suvlasnički dio nekretnina koje se nalaze u RH, tada se takva tražbina ne nalazi i ne treba ostvariti u inozemstvu, već u RH, slijedom čega bi isto isključivalo primjenu čl. 344. st. 3. OZ-a.

24. Kao treće, predlagateljica u prijedlogu ukazuje da stranke posjeduju te su stekle znatnu imovinu u [adresa], nakon čega pojašnjava propise vezane za bračnu stečevinu prema njemačkom Građanskom zakoniku, navodeći da se izjednačavanje bračne imovine nakon razvoda braka provodi na način da bračni drug koji je stekao više imovine mora drugom nadoknaditi polovinu razlike u obliku novčane naknade. Stoga i pod uvjetom pravilnosti takvih navoda, nije razvidan niti dokazan element opasnosti da će bez predložene mjere ( zabrana otuđenja i opterećenja imovine u RH ) protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine, u slučaju u kojem sama predlagateljica navodi da su stranke u [adresa] kao državi u kojoj vode postupak razvoda braka, stekle znatnu imovinu.

25. Prema tome i zaključno, kada predlagateljica u prvostupanjskom postupku nije u dovoljnom stupnju vjerojatnosti i dostatnoj mjeri dokazala pretpostavke propisane odredbom čl. 344. st. 1. i 346. st. 1. OZ-a ( opasnost da bi bez predložene mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine ili vjerojatnost da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete ), to je prvostupanjski sud pravilno prijedlog odbio kao neosnovan, pa je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a, žalbu predlagateljice valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje te riješiti kao u izreci ove odluke.

26. Zahtjev predlagateljice osiguranja za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspjela te je u tom dijelu sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ, valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Zagrebu 14. srpnja 2025.

Sudac

Vedran Medaković