REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gr 1-253/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sutkinji mr. sc. Seniji Ledić, u pravnoj stvari tužitelja Lagermax Logistics Croatia d.o.o., OIB 06465158978, sa sjedištem u Luci, Zagorske magistrale 16, kojeg zastupa punomoćnik Neven Vlainić, odvjetnik u Zagrebu, Metalčeva 5, protiv tuženika SO, vlasnik "OBITELJSKO POLJOPRIVREDNO GOSPODARSTVO SO", OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o sukobu nadležnosti između Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, koji se oglasio stvarno nenadležnim rješenjem poslovni broj Ovrv-17481/2024-14 od 13. siječnja 2025. i Trgovačkog suda u Splitu, koji je taj sukob izazvao dopisom poslovni broj Povrv- 195/2025-2 od 23. lipnja 2025., 11. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Za postupanje u ovoj pravnoj stvari nadležan je Trgovački sud u Splitu.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak pokrenut je 12. lipnja 2024. podnošenjem prijedloga za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave javnom bilježniku. Protiv rješenja o ovrsi donesenog po javnom bilježniku od 9. srpnja 2024. ovršenik je podnio prigovor, nakon čega je Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru, rješenjem poslovni broj Ovrv- 17481/2024-14 od 13. siječnja 2025. stavio izvan snage pobijano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo je provedene radnje te je odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

1.1. Istim rješenjem Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru se oglasio stvarno nenadležnim i riješio predmet nakon pravomoćnosti ustupiti Trgovačkom sudu u Splitu pozivajući se na odredbu članka 34.b točka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) kojom je propisano da trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, kao i između fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom Zakonu uvijek sude općinski sudovi (članak 34. stavak 1.), odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekoga drugog suda.

2. Trgovački sud u Splitu je dopisom poslovni broj Povrv-195/2025-2 od 23. lipnja 2025. izazvao sukob nadležnosti navodeći kako tuženik, kao nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, nije trgovac jer nije registriran za obavljanje kupnje i prodaje robe i/ili pružanje usluga u trgovini niti je osoba koja samostalno trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu, a da isto tako gospodarsku djelatnost ne obavlja samostalno u skladu s propisima o obrtu i nije upisan u sudskom registru. Navodi kako postupak upisa poljoprivrednog gospodarstva i izdavanja rješenja o upisu u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava vrši Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (članak 3. stavak 1. Pravilnika o upisu poljoprivrednih gospodarstava - "Narodne novine" broj 76/11 i 42/13), međutim da se, obzirom da tuženik kao nositelj prava i obveza obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva nije trgovac jer gospodarsku djelatnost ne obavlja samostalno u skladu s propisima o obrtu i nije upisan u sudskom registru, ne radi o sporu iz članka 34.b točka 1. ZPP.

3. Odredbom je članka 34.b točka 1. ZPP propisano da trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, kao i između fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom Zakonu uvijek sude općinski sudovi (članak 34. stavak 1.), odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekoga drugog suda.

4. Prema odredbi članka 5. stavak 1.a Zakona o obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 29/18, 32/19 i 18/23, dalje: ZOPG) obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (OPG) je organizacijski oblik gospodarskog subjekta poljoprivrednika fizičke osobe koji radi stvaranja dohotka samostalno i trajno obavlja djelatnost poljoprivrede i s njom povezane dopunske djelatnosti, a temelji se na korištenju vlastitih i/ili unajmljenih proizvodnih resursa te na radu, znanju i vještinama članova obitelji. Prema odredbi članka 7. ZOPG Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju vodi Upisnik OPG-ova kao javnu službenu evidenciju u elektroničkom obliku koja sadržava vjerodostojne i ažurirane podatke o subjektima upisa, fizičkim osobama u organizacijskom obliku OPG-a za koje je upis u Upisnik OPG-ova propisan ovim Zakonom. Nadalje, prema odredbi članka 5. stavak 1.i istog Zakona, nositelj OPG-a je izabrani član OPG-a koji je nositelj prava i obveza OPG-a, a u svojstvu odgovorne osobe predstavlja i upravlja OPG-om. Slijedom navedenog, ovdje tuženik, koji je kao fizička osoba u organizacijskom obliku OPG-a upisan u Upisnik OPG-ova, je fizička osoba koja obavlja registriranu djelatnost u smislu navedene odredbe članka 34.b točke 1. ZPP.

5. Razlozi koje navodi specijalizirani sud pri otklanjaju svoje nadležnosti nisu prihvatljivi obzirom da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22), koji je stupio na snagu 19. srpnja 2022. te se primjenjuje u konkretnom postupku po temporalnom kriteriju, u članku 4. određeno da se u članku 34.b stavku 1. točki 1. riječi: »obrtnika, u sporovima između obrtnika uključujući i sporove između trgovaca pojedinaca, ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, osim« zamjenjuju riječima: »fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, kao i između fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću,«, slijedom čega je u konkretnom slučaju odlučna okolnost za ocjenu nadležnosti radi li se o fizičkoj osobi koja obavlja registriranu djelatnost, a ne radi li se o obrtniku ili trgovcu pojedincu – a koje okolnosti specijalizirani sud navodi kao razloge zbog kojih smatra da nije nadležan.

6. Iz istih razloga ovaj sud odstupa i od svoje dosadašnje prakse koja je, u bitnom, podudarna s razlozima otklanjanja nadležnosti specijaliziranog suda, a sadržana je primjerice u rješenjima broj Gr1-270/2024-2 od 2. srpnja 2024. i Gr1-132/2024-2 od 29. ožujka 2024., i to zbog potrebe poboljšanja tumačenja u primjeni prava.

7. Naime, odstupanje od sudske prakse zbog potrebe poboljšanja nekog tumačenja u primjeni prava i inače je prihvatljivo ukoliko se argumentirano obrazloži. Na to štoviše ukazuje i domaći Ustavni sud (primjerice, U-III-271/2021 od 21. prosinca 2021., U-III- 1862/2013 od 18. prosinca 2015.) ističući da je "mogućnost odstupanja u sudskoj praksi inherentna posljedica svakog sudbenog sustava" jer bi "nepostojanje dinamičkog i razvojnog pristupa moglo spriječiti reforme i poboljšanje" tim više što, prema stajalištu Ustavnog suda, članak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) odnosno članak 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) ne jamče stečeno pravo na dosljednost sudske prakse. Ova se praksa Ustavnog suda naslanja na praksu Europskog suda za ljudska prava, primjerice u predmetu Najedet Şahin i Perihan Şahin protiv Turske, zahtjev broj 13279/05, presuda od 20. listopada 2011. prema kojoj "zahtjevi pravne sigurnosti i zaštite legitimnog povjerenja javnosti nemaju značaj stečenog prava na nepromjenjivost sudske prakse jer razvoj prava nije, sam po sebi, u suprotnosti s načelom dobrog sudovanja zato što bi u suprotnom propust održavanja dinamičnog i evolutivnog pristupa mogao priječiti reforme ili poboljšanja" (odlomak 58.).

8. U konkretnom slučaju ovaj sud nalazi da je odstupanje od ranije prakse u tumačenju odredaba ZPP nužno upravo zato što su odluke od kojih se odstupa donesene izvan kriterija temporalne primjene mjerodavnog propisa, a dužnost je sudova utemeljiti odluke na primjeni prava mjerodavnog unutar kriterija temporalne primjene jer takvo odlučivanje doprinosi osiguranju većeg stupnja pravne predvidljivosti i pravne sigurnosti.

9. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju odredbi članka 23. stavaka 2. i 3.

ZPP, riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 11. srpnja 2025.

SUTKINJA

mr. sc. Senija Ledić