REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: K-117/2021-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, u vijeću sastavljenom od suca Mihovila Budimira, kao suca pojedinca, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Gagić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika RV, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24– dalje u tekstu KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Požegi broj KO-DO-124/2021-1 od 29. studenog 2021., Nakon održane javne rasprave 10. srpnja 2025. u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Požegi Ankice Njegovan Bišof, okrivljenika RV i njegovog branitelja, TV, te oštećenika EV **.**.2025. objavio je, a 11. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Okrivljenik RV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin TV i ĐV, rođene R, rođen **.**.1950. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, mesar, umirovljenik, sa završenom srednjom školom, oženjen, otac dvoje djece, bez čina, bez odlikovanja, neosuđivan, drugi postupak se ne vodi,

k r i v  j e

što je

u vremenu od kraja mjeseca kolovoza 2017. do 24. lipnja 2021., u Gradcu, u [adresa], s unaprijed stvorenom nakanom da EV kupoprodajnu cijenu za dva konja lipicanca ne plati te se time nepripadno materijalno okoristi, s EV dogovorio kupnju konjske opreme i fijakera za iznos od 26.000,00 kuna i plaćanje u gotovini te dva konja pasmine lipicanac i to konja [adresa] i konja Aki 127 za iznos od 30.000,00 kuna, za koji iznos mu je neistinito naveo da će mu ga platiti u roku od 30 dana preko računa svoga obrta Klaonice, proizvodnje i prerade mesa, u što je EV povjerovao zbog isplate u gotovini za fijaker te mu predao oba konja za koja mu nije ništa platio u dogovorenom roku preko računa svoga obrta, a niti kasnije, te na višekratne pozive EV da to plati lažno mu obećavao da će to uskoro učiniti, ali mu do dana 24. lipnja 2021. nije ništa platio, na koji način se okoristio za iznos od 30.000,00 kuna i za navedeni iznos oštetio EV,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavao ga u zabludi i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine - prijevare - opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. KZ/11,

pa se na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11,

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

uvjetna osuda

kojom se određuje da kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

II Na temelju članka 62. stavak 1. točka 1. u svezi članka 56. stavak 1. i 4. KZ/11 nalaže se okrivljeniku RV posebna obveza da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti ove presude oštećeniku EV, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 30.000,00 (tridesettisuća) kuna/ 3.981,68 eura (tritisućedevetstoosamdesetjedan euro šezdesetosam centi).

III Okrivljenik RV dužan je izvršiti naloženu mu posebnu obvezu, jer u protivnom sud može na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako okrivljenik bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obvezu koja mu je naložena.

IV Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08. okrivljenik RV, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], dužan je na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećeniku EV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i to na ime naknade štete počinjene kaznenim djelom, iznos od 30.000,00 (tridesettisuća) kuna/ 3.981,68 eura (tritisućedevetstoosamdesetjedan euro šezdesetosam centi), pod uvjetom i rokom naloženim mu izrečenom uvjetnom osudom i određenom mu posebnom obvezom. U preostalom dijelu imovinskopravnog zahtjeva u iznosu od 18,32 (osamnaest eura tridesetdva centa) eura oštećenik se upućuje u parnicu.

V Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljenik AV je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka i to na ime paušala u korist Državnog proračuna RH platiti iznos 100,00 (sto) eura.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Požegi podiglo je optužnicu protiv okrivljenika RV broj KO-DO-124/2021 od 29. studenog 2021. zbog kaznenog djela protiv imovine - prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11, a ista je potvrđena rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Požegi broj Kov-16/2022-3 od 20. srpnja 2022.

1.1. Na raspravi kod ovoga suda dana 10. srpnja 2025. zastupnica optužbe navela je kako bi u činjeničnom opisu optužnice kako bi iznose u kunama dodala iznose u eurima s time da je prvi iznos 26.000,00 kuna, odnosno 3.450,79 eura, a drugi iznos od 30.000,00 kuna je 3.981,68 eura.

1.2. Navedenu izmjenu optužnice sud nije uzeo u obzir budući da je isto predloženo nakon dovršetka dokaznog postupka odnosno u završnom govoru, te je isto protivno odredbama zakona odnosno članku 441. stavak 1. ZKP/08.

2. Na raspravi održanoj kod ovoga suda dana 19. ožujka 2025., okrivljenik RV očitovao se da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnim aktom stavlja na teret, te ne prihvaća imovinskopravni zahtjev oštećenika EV u iznosu od 4.000,00 eura.

3. U dokaznom postupku sud je ispitao oštećenika EV, te svjedoke BV, LV, ĆV, VV, te ZV, te je pročitao svu materijalnu dokumentaciju i to: Izvadak iz obrtnog registra za obrt "Klaonica, proizvodnja i prerada mesa", Imovinsko-pravni zahtjeva oštećenika, identifikacijski dokumenti kopitara Hrvatske poljoprivredne agencije za konje: 84 Tulipan Lisa-2 i 127 Aki, dopis Ministarstva poljoprivrede s podacima o kopitarima iz Središnjeg registra kopitara RH od 25. veljače 2021., zapisnik o ispitivanju osumnjičenika RV po članku 208.a ZKP/08 od dana 17. svibnja 2021. s DVD snimkom ispitivanja, ali i zapisnike o ispitivanju ispitanih svjedoka i to EV, JV, BV, LV, ĆV, te ZV, izvatke iz kaznene evidencije i prekršajne evidencije za okrivljenika, te potvrda o visini dohotka za okrivljenika, sud je pročitao i podatke o iznosima poticaja za konje/kopitare Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 26. svibnja 2025., te podatke o grlu iz Jedinstvenog registra držanih životinja Republike Hrvatske Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Uprave za stočarstvo i kvalitetu hrane od 9. lipnja 2025.

4. Zbog, kako navodi, lošeg zdravstvenog stanja, te skorog zakazanog termina operacije srca, okrivljenik je naveo kako neće iznositi svoju obranu niti odgovarati na pitanja suda, niti svog branitelja, niti zastupnika optužbe, a niti oštećenika budući da smatra da bi mu to dodatno narušilo zdravstveno stanje, slijedom čega branitelj okrivljenika sudu predaje njegovu pisanu obranu.

4.1. U svojoj pisanoj obrani okrivljenik RV naveo je kako negira počinjenje kaznenog djela te da navodi u optužnici nisu točni. Ističe da je s oštećenikom EV stupio u kontakt glede predmetnih konja, nakon što je prethodno za te konje saznao preko Facebooka, a koji podatak su za njega pribavili članovi njegove uže obitelji, nakon čega je osobno sa svojim automobilom 2010. ili 2011. otišao u selo Bučje, pregledati konje i sa oštećenikom zaključio pogodbu u vezi tih konja. Kako je oštećenik nudio prodaju fijakera i konjske opreme, i tu je pogodbu prihvatio, a cijena je iznosila oko 25.000,00 do 26.000,00 kuna. Navodi kako su tom prilikom dogovorili da će on za dva do tri dana doći po konje kamionom u mjestu Bučje, što je i učinio, pa su on, njegov sin ĆV te njegov zaposlenik LV došli u dvorište oštećenika, s time da su ĆV i LV došli kamionom za prijevoz stoke, dok je on došao svojim osobnim automobilom. Nadalje je naveo kako je prije preuzimanja konja, oštećeniku u cijelosti isplatio kupovninu i to u švcarskim francima koje je prethodno podigao s banke, te mu je tom prilikom oštećenik predao prateću dokumetnaciju za konje, nakon čega se pristupilo utovaru konja, koji utovar su vršili oštećenik i svjedok LV. Kako u kamion nisu mogli stati konji i fijaker, oni su ponovno nakon dva do tri dana istim kamionom ponovno došli, ali u mjesto Gradac, gdje je natovaren fijaker i konjska oprema, te je isto prevezeno njegovoj kući kod [adresa] u mjestu [adresa]. Navodi da nisu zaključivali nikakav pisani ugovor te da isto nije uobičajeno prilikom kupoprodaje stoke, ali da su se on i oštećenik u cijelosti dogovorili o svim pitanjima vezanim uz kupoprodaju te da mu je, a nakon što je primio novac oštećenik njemu predao konje, opremu i prateću dokumentaciju. Navodi da je točno da je unazad više godina oštećenik EV bez najave došao u njegovu kuću u [adresa], te tražio da mu se privremeno preda dokumentacija od konja iz razloga kako bi konje mogao razdružiti u državnoj Agenciji za poticaje, te da mu je tom prilikom cjelokupnu dokumentaciju predala njegova snaha OV. Napominje kako od dana kupnje i preuzimanja konja do pokretanja kaznenog postupka, tj. do 2021. oštećenik protiv njega nije pokrenuo bilo kakav parnični postupak kojim bi tražio da mu konje plati ili vrati, niti je takve zahtjeve podnosio usmeno ili pismeno. Ističe da nikada nije imao obrt, tipa mesnice, niti poslovni račun od obrta ili bilo kakvog OPG-a., a da je vlasnik mesnice koja se u ovome predmetu spominje, i to od dana osnivanja mesnice pa do današnjeg dana, isključivo njegov sin ĆV, dok on (okrivljenik) u istoj nije imao nikakvih upravljačkih prava, niti je mogao raspolagati njezinim računom. Nadalje je naveo kako je on oduvijek imao konje iz rekreativnih razloga, a ima ih i sada, te da njegovi konji nikada nisu bili prodani bilo kakvoj klaonici, uključujući i mesnicu njegovog sina, niti ista proizvodi konjsko meso ili konjske prerađevine. Za kraj navodi kako njegov sin ĆV koji živi u neposrednoj blizini njegove kuće, a gdje se nalazi i njegova klaonica, nikada nije imao crveni kamion-stočar, već je uvijek imao plavi kamion koji se i danas nalazi u njegovom dvorištu. U odnosu na svjedoke, BV i JV ističe kako navedeni nisu bili nazočni bilo pri utovaru konja, bilo pri utovaru fijakera jer za to nije bilo potrebe, budući da je po konje i fijaker došao njegov sin ĆV zajedno sa pomoćnim radnikom, LV.

4.2. U svom iskazu danom prilikom ispitivanja u PP Slavonski Brod od 17. svibnja 2021. okrivljenik različito iskazuje u odnosu na pisani dio obrane i to u dijelu gdje navodi da je nakon što je prethodno s EV postigao dogovor oko kupoprodaje konja i fijakera, odnosno konjske opreme, a kojom su prilikom dogovorili da će okrivljenik za dva do tri dana ponovno doći, a glede preuzimanja ranije navedenog, što su doista i učinili te nakon 3 do 4 dana samo on i njegov sin ĆV došli na dogovoreno mjesto te su njih dva zajedno s oštećenikom EV u kamion kojim su okrivljenik i njegov sin zajedno došli utovarili sve, odnosno i konje i fijaker te konjsku opremu, a da su tom prilikom osim njih ondje bili prisutni još i supruga oštećenika i neki dečko kojem on ne zna ime, a koji je pretvarao franke u kune.

5. Nije sporno da je okrivljenik RV od oštećenika EV kupio dva konja lipicanca i to Tulipan Lisu 84 i Aki 127 kao i konjsku opremu i fijaker, da mu je isto oštećenik predao u posjed, a okrivljenik to odvezao svojoj kući za što je oštećeniku isplatio iznos od 26.000,00 kuna.

6. Sporno je, s obzirom na pisanu obranu okrivljenika, je li se navedeni događaj dogodio 2017. godine, gdje se dogodio, te jesu li prilikom dogovora o kupoprodajnoj cijeni okrivljenik oštećenik dogovorili kako cijena konjske opreme i fijakera iznosi 26.000,00 kuna, dok cijena konja iznosi 30.000,00 kuna te kako će potonji iznos biti plaćen u daljnjem roku od 30 dana i to preko računa obrta (Klaonice za proizvodnju i preradu mesa), a što nikad nije učinjeno.

7. Oštećenik EV naveo je kako se sjeća da je to bilo u ljeto 2017. kada je vozio u fijakeru jedne svatove te je tom prilikom automobilom naišao okrivljenik RV te ga upitao jesu konji za prodaju, a na što mu je on odgovorio da jesu te da za 2 do 3 dana dođe kod njega u Gradac. Okrivljenik je došao kod njega u Gradac te su se dogovorili da će mu on prodati konje, fijaker i opremu za 56.000,00 kuna, iako je prethodno tražio 60.000,00 kuna. Okrivljenik je pristao na tu ponudu od 56.000,00 kuna te je za 3, 4 dana ponovno došao kod njega u Gradac po konje, te nakon što su iste utovarili, otišli su u Buk po fijaker i opremu. Iskazao je da mu je 15.000,00 kuna okrivljenik dao u Gradcu kada su sjeli za stol ispod oraha u dvorištu, a čemu su prisustvovali JV, BV, on, okrivljenik te vozač kamiona koji nije bio okrivljenikov sin ĆV, već njemu neka nepoznata osoba. Obzirom da je bilo većih i manjih novčanica, pred prisutnima je izbrojao i utvrdio da je iznos od 15.000,00 kuna točan. Daljnji iznos, od 11.000,00 kuna, okrivljenik mu je isplatio par dana kasnije u Buku gdje je donio te novce. Iznos od 26.000,00 kuna koji se odnosio na fijaker i opremu morao je biti isplaćen na ruke zato što fijaker i oprema nemaju serijske brojeve odnosno podatke te se i ne može voditi evidencija, dok je za iznos od 30.000,00 kuna dogovoreno da će biti isplaćen kada okrivljeniku preda putovnice odnosno potvrdu o vlasništvu te druge papire za te konje. Tvrdi da dokumente za konje nikada nije predao okrivljeniku obzirom da nikada nisu plaćeni. Za taj iznos od 30.000,00 kuna koji se odnosio isključivo na konje dogovoreno je da će biti isplaćen kada bude novaca, a da je isplata trebala ići preko mesnice [obrt] iz razloga jer su se ti konji trebali uvesti u nabavljenu robu preko tog obrta, a u tom trenutku bilo mu je poznato da je RV vlasnik navedene mesnice. Njemu je nakon toga okrivljenik u više navrata kada bi ga upitao kada će novci govorio "biti će, biti će, joj nema sad" i tako nekoliko godina, a misli možda 4 godine. Naveo je da su konji cijelo vrijeme bili vođeni na njegovo ime odnosno nikad nisu prepisani na okrivljenika obzirom da isti nikada nije platio, te je oko toga imao puno problema sa agencijama koje su mu dolazile u kontrolu. Konje nije mogao odjaviti sa sebe sve do trenutka kada je nekakav inspektor T saznao da su konji zaklani te je tek tada isto mogao učiniti odnosno tek tada je mogao te konje razdužiti. Napominje kako je u više navrata, a vezano uz predmetnu isplatu konja kontaktirao i sina okrivljenika, ĆV, a da mu je isti svaki put znao reći kako on s tim nema nikakve veze. Poznato mu je da je ĆV naslijedio obrt od svoga oca, ovdje okrivljenika. Dolazio je i kod snahe okrivljenika u kancelariju u klaonicu ĆV te joj se predstavio kako je on onaj kojem duguju 30.000,00 kuna te je tom prilikom pitao i gdje je ĆV, ali da od iste nije tražio niti dobio nikakve dokumente za konje. Ističe i da je konje koji su predmet ovoga postupka viđao i kasnije i to kod kuće okrivljenika te da su oni bili u katastrofalnom stanju. Kada je čuo da su zaklani, navodi kako mu je to teško palo obzirom da je radio s konjima te su oni njegova velika ljubav i hobi. Ističe kako nije podnosio tužbu budući da za isto nije imao novaca te je ustrajao i bio uporan u tome da mu se isplate novci bez ikakvog sudskog postupka pa je stoga zvao, odlazio i kontaktirao okrivljenika, ali bezuspješno i to 4 godine, nakon čega je sve odlučio prijaviti policiji.

8. Svjedok BV naveo je da mu je poznato da je prije više godina okrivljenik kupio konje, fijaker i opremu od EV. Obzirom da je i on držao konje, EV ga je zvao da mu pomogne oko utovara i toga da se konji izvedu van. Zvao ga je kod sebe kući u [adresa] gdje su utovarili konje dok su po fijaker i drugu opremu išli u Buk gdje je živjela oštećenikova supruga. Bio je prisutan i pri utovaru konja, ali i pri utovaru fijakera i opreme. Pri utovaru konja u kamion bio je prisutan i svjedok JV te oštećenik EV. Ne sjeća se je li još itko bio prisutan jer je od tog događaja prošlo više godina. Napominje da ne zna kako izgleda sin okrivljenika, a kako vozač, ali zna da je jedna osoba koja je vozila kamion bila prisutna. Nakon što su utovarili konje EV, on, okrivljenik i njihova mlt. djeca sjeli su ispod oraha kod njegove kuće u [adresa] te se sjeća da su se okrivljenik i oštećenik dogovarali oko isplate kupoprodajne cijene, a sjeća se da je okrivljenik oštećeniku isplatio jedan dio novca za koji misli da je bila kapara i to za fijaker i opremu, a u odnosu na konje da će mu isplatiti kada se vide. Jednako tako, ističe da je sjedio za stolom te je vidio kako se okrivljenik i oštećenik rukuju odnosno pružaju si ruke u znak sklopljenog posla, te da okrivljenik oštećeniku daje određenu svotu novca, ali ne zna koliko je novca bilo obzirom da nije brojao, ali se sjeća da je čuo kako je okrivljenik rekao oštećeniku da će mu ostatak isplatiti kasnije. Ne sjeća se je li bilo riječ o domaćoj ili stranoj valuti. Nakon toga, zajedno s oštećenikom prisustvovao je povorci u Kobašu gdje je u povorci bio i okrivljenik upravo s tim konjima i s tim fijakerom te se sjeća da okrivljenik s oštećenikom uopće nije želio komunicirati. Sjeća se da su on i oštećenik u Kobaš išli upravo da bi oštećenik pitao okrivljenika za novce za te konje. Sjeća se da je oštećenik bio ljut kada je vidio u kakvom su stanju konji, te se sjeća da je to bilo par mjeseci nakon utovara. Naveo je da mu je u razdoblju i nakon toga oštećenik znao reći kako mu okrivljenik nije platio za konje.

8.1. Na raspravi kod ovoga suda 12. svibnja 2025. svjedok LV naveo je kako je radio u Klaonici Jagodanović od vremena kada je završio školu od 2006. pa sve do otprilike 2015. godine. To je klaonica od ĆV i to, a koliko njmeu to poznato, oduvijek. U odnosu na predmet ovoga postupka zna samo da su dovoženi nekakvi konji u klaonicu, ali i svakakva druga stoka. Upitan je li išao po konje službenim vozilom-kamionom obrta [obrt] i gdje, ističe da je išao s ĆV koji je tom prilikom i vozio, dok je on išao kao pomoć pri utovaru te su išli u mjestu pokraj Pleternice, a misli da je riječ o mjestu Buk gdje im je jedan čovjek, i to ovdje oštećenik, pomogao utovariti dva konja, te da nisu nikakav fijaker i opremu tom prilikom utovarali. Naveo je da je taj događaj bio prije 12, 13 godina. Nadalje, upitan je li mu što poznato u odnosu na kupoprodaju i uvjete iste, navodi kako su on i ĆV samo došli te utovarili konje, nakon čega su otišli, dok je RV došao svojim automobilom te je on s oštećenikom dogovarao uvjete navedene kupoprodaje. Nije vidio nikakve novce niti je prisustvovao njihovom dogovoru. Također navodi kako mu nije poznato gdje su konji kasnije završili, ali da su ih on i ĆV tog dana odvezli, a sada se više ne sjeća da li u kuću RV ili par kuća dalje koja je također u vlasništvu RV, te da su kod kuće stajali i drugi konji osim ovih. Upitan odakle mu je poznato da su navedeni konji vozili zapregu, odgovorio je da mu je to rekao oštećenik, ali da RV nije nikada vidio da vozi zapregu. Nadalje je naveo kako je u vrijeme predmetnog događaja bio mesar te nije imao položenu C kategoriju, pa nije niti mogao voziti navedeni kamion.

8.2. Na istoj raspravi svjedok ĆV naveo je da je išao po te konje u Buk i to prije otprilike 10, 15 godina te da se sjeća da je kuća bila s lijeve strane u Buku i štala s lijeve strane. Ondje su bili prisutni on, LV te oštećenik EV. Tom prilikom EV je uvodio konje u kamion, a oni su ih iza samo utjerivali te su mu u tome pomagali. On je tom prilikom i vozio kamion, i to plave boje, koji na sebi nije imao nikakvih oznaka, te je riječ o stočarskom kamionu. Napominje da tom prilikom nisu prevozili ništa osim ta dva konja. On i LV su konje odvezli dvije kuće od kuće RV, na kbr. 34, a koja kuća je u vlasništvu RV, ovdje okrivljenika. RV je dok su utovarali te konje svojim osobnim automobilom došao u Buk u dvorište oštećenika te je tom prilikom donio novce da oštećeniku plati konje. Navodi da je bio prisutan kada su se oštećenik i njegov otac RV počeli dogovarati i oko kupoprodaje fijakera i opreme, ali da konačnom dogovoru nije svjedočio, već je otišao odvesti konje kako je to već ranije naveo, a da je bio prisutan dok je njegov otac RV isplaćivao te konje oštećeniku EV, kao i da je bio prisutan i ranije toga dana kada je okrivljenik govorio koliko će novaca isplatiti nakon čega je otišao u banku podići franke u kojima je i isplaćivao oštećenika. Ističe kako njegov otac u to vrijeme nije imao drugih konja, iako ih je nekada prije imao. Poznato mu je da su onda tom prilikom njegov otac i EV sklopili usmeni ugovor oko prodaje fijakera i opreme, te da je on, a misli istim kamionom, nakon dva dana išao po taj fijaker i opremu, isto u Buk. Tada su on i oštećenik EV sami u kamion utovarili taj fijaker i opremu te nitko osim njih nije bio prisutan. Otac je i taj puta naknadno došao svojim automobilom, te i tom prilikom donio novce za fijaker i opremu te da je i taj puta kada je otac isplaćivao EV bio prisutan te tome svjedočio, a ne sjeća se o kojim iznosima je riječ. Nadalje navodi da je prije otprilike 5,6 godina oštećenik došao kod njegovog oca kući gdje se u tom trenutku nalazila njegova supruga te tražio knjige od konja, a pretpostavlja da je to bilo iz razloga da prepiše konje na RV, te je tom prilikom oštećenik rekao: "e sad ćete vidjeti". Njemu nije poznato što je to trebalo značiti i predstavljati. Jedino mu je poznato da je on tom prilikom odnio knjige, a da je majka, koja je tom prilikom bila prisutna, oštećeniku dala knjige, te je navela kako je oštećenik bio nešto ljut i drzak. Navodi da ga oštećenik nikada nije zvao na telefon niti mu je slao poruke, te ne zna zašto bi to uopće imao razloga činiti. Jednako tako, ne sjeća se da bi oštećenik ikada dolazio u mesnicu ili kod njih kući. Upitan da pojasni što znače knjige od konja i zašto bi oštećenik dolazio vezano uz iste, odgovorio je kako je to iz razloga da bi mogao prepisati konje sa sebe na njegovog oca, te bi ih na taj način razdužio odnosno skinuo s poticaja koji su u tom trenutku glasili na oštećenika i stavio na njegovog oca, a riječ je o poticajima Agencije za poljoprivredu. Naveo je kako je vlasnik Klaonice Jagodanović od 1994., odnosno od svoje 18. godine. Ističe da oštećenik do sada nije tužio obrt odnosno mesnicu [obrt], a vezano za navedene konje, te ne zna zašto bi imao tužiti obrt.

8.3. Svjedok JV naveo je da je prošlo puno godina od navedenog događaja, a misli da je to bilo 2017. ili 2018. godine, te da se više ne sjeća detalja, međutim, sjeća se da je bio tad u društvu EV u [adresa] i to preko puta njegove kuće obzirom da su prvi susjedi. U tom trenutku je u dvorištu EV vidio kamion crvene boje, ali se ne sjeća je li imao kakvih natpisa, pa je otišao kod njega, nakon čega mu je pomogao utovariti dva konja u taj stočarki kamion. Navodi da su kod utovara bili prisutni on, EV i DV, dok je jedan čovjek cijelo vrijeme sjedio u kamionu, te nije niti izlazio, a da je kamion ostao još neko vrijeme u dvorištu. Nije bio prisutan niti je sudjelovao kod kakvih dogovora o kupoprodaji, niti je bio prisutan isplati kupoprodajne cijene, već mu je jedino poznato da je, obzirom da je taj dan popodne ponovno sreo EV, te ga upitao je li mu se isplatila ta kupoprodaja, oštećenik rekao da je. Naveo je kako je osim ta dva konja prodao fijaker i opremu koja se nalazila u Buku, ali da nije dobio kompletnu isplatu za tu kupoprodaju, već je dobio samo za jedan dio, ali ne zna za koji. Sjeća se da mu je EV rekao da je on konje, fijaker i opremu prodao RV, a za kojeg mu je poznato da je vlasnik mesnice [obrt], ali da čovjeka osobno ne pozna, te da ga je prvi put vidio sada na sudu. Tom prilikom okrivljenika nije vidio u dvorištu u Gradcu, već je bio samo prisutan taj čovjek u kamionu, te i tog čovjeka u kamionu nije vidio te ne zna tko je to, a vidio je da u kamionu sjedi samo jedna osoba. Sjeća se da mu se oštećenik žalio da ima problema s RV oko isplate za te konje koje mu je prodao u Gradcu. Kategorički tvrdi da nikada nije rekao da je vidio oštećenika i okrivljenika da pregovaraju oko kupoprodaje odnosno kupovnine.

8.3.1. Nakon što mu se predočio iskaz dan kod ODO u Požegi od 5. srpnja 2021. svjedok je naveo da s on više ne sjeća tog iskaza te da je to bilo davno, ali da u cijelosti ostaje kod njega, izuzev u odnosu na dio iskaza gdje je naveo "sjećam se da je jedan čovjek bio čitavo vrijeme bio u kamionu, dok je s drugim čovjekom EV pregovarao oko kupovine i tek sam sljedećeg dana kada sam došao kod njega saznao da je kupac RV, vlasnik klaonice kod [adresa]", te sada ističe kako ne zna zašto i zbog čega je tom prilikom tako uneseno u zapisnik, ali da ni jedna druga osoba nije pregovarala oko kupovine, već da su ondje bili prisutni samo oni za koje sam već ranije naveo (*on, oštećenik EV, DV te jedan čovjek koji je cijelo vrijeme sjedio u kamionu, te nije iz njega izlazio.

8.4. Svjedokinja ZV, ispitana na raspravi 10. srpnja 2025. navela je kako ne zna puno o predmetnom događaju, ali zna da je jednoga dana u kuću njezinih svekra i svekrve došao oštećenik EV, te je tražio da mu preda papire od konja. Suprug (ĆV) ju je prethodno kontaktirao da će gosp. EV doći po te papire te da ih pripremi. Oštećenik EV je došao do stepenica ulazne kuće, predstavio se, a nakon čega mu je dala navedene papire, te je on nakon toga otišao. Tom prilikom nisu ništa razgovarali. Navela je kako su u tom trenutku kod kuće bile samo ona i njezina svekrva. Zna da su konji plaćeni i to misli u francima, a to zna jer je bila sa svekrom u banci u [adresa] kada je on podizao novce. Od tog događaja kada su bili na banci ima otprilike 7, 8 godina. Navodi kako se godinama bave konjima, te više ne zna o kojim je konjima riječ, ali pretpostavlja da su predmetni konji prodani. Navela je kako je zaposlena u mesnici [obrt] kao prodavač i da je je riječ o obrtu. Nadalje je odgovorila kako mesnica [obrt] ne radi proizvode od konjskog mesa te da nemaju proizvode od takve vrste mesa. Upitana jesu li nakon što su podignuti novci u banci konji doveženi kući, odgovorila je kako nisu kod njene kuće, ali da jesu u prostor oko klaonice, da je to sve u jednom, odnosno da je sve blizu jedno drugome, ali da između njene kuće i kuće njezinog svekra postoji prostor gdje inače budu konji. Ističe kako kako njezin svekar, ovdje okrivljenik nije mogao plaćati preko obrta mesnice [obrt] budući je obrt registriran na njezinog supruga ĆV. Navodi da oštećenik EV nije zvao na telefon niti dolazio kod njih kući, a vezano uz traženje da mu se plate navedeni konji. Oštećenika je vidjela samo jednom u životu kada je došao po te papire o kojima je prethodno iskazivala, a nije dolazio niti u mesnicu [obrt] u kojoj ona radi. Ne zna zbog čega su navedeni konji kupljeni.

9. Iz podneska Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 26. svibnja 2025. koje je od istih zatraženo za potrebe ovoga posutpka, a vezano uz dostavu podataka "tko je, kada i u kojim iznosima primao poticaje za konje/kopitare i to: 84 E, [adresa] broj identifikacijskog dokumenta K017315 te konja/kopitara 127 Aki broj identifikacijskog dokumenta K002255 i to u vremenu od 2010. godine pa nadalje" utvrđeno je da je korisnik EV, ovdje oštećenik, za ranije citirana grla konja (Tulipan Lisa-2 i 127 Aki) nije tražio potporu u sklopu izravnih plaćanja odnosno IAKS ruralnog razvoja za razdoblje od 2010. godine pa nadalje. Također iz istog podneska proizlazi da niti on odnosno navedena grla nisu bili korisnici potpora iz nadležnosti mjera zajedničke organizacije tržišta (potpore Sektoru konjogojstva).

10. Jednako tako, iz podataka o grlu iz Jedinstvenog registra držanih životinja Republike Hrvatske koje se vodi pri Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva na dan 9. lipnja 2025. utvrđeno je da grlo "Tulipan Lisa-2" ima registriranu samo jednu promjenu vlasništva koja je provedena dana 30. listopada 2006. godine kojom prilikom je navedeno grlo prodavatelj HV prodao kupcu EV (ovdje oštećeniku) dok je u odnosu na grlo "127 Đ" razvidno kako je isto prvi puta označeno 2009. godine te je tom prilikom upisano na EV (ovdje oštećenika) te da od tada nema registrirane promjene vlasništva.

11. Nakon tako provedenog dokaznog postupka sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo na način kako je to navedeno u izreci presude. Naime, iz iskaza oštećenika EV da se predmetna kupoprodaja dogodila 2017. godine, a što potvrđuju i svjedoci ZV (snaha okrivljenika) te svjedok JV, sud smatra istinitim budući se oštećenik i svjedok JV sjećaju više pojedinosti iz tog razdoblja koje su u suglasju s drugim izvedenim dokazima odnosno iskazima, a tu se prvenstveno misli na iskaz BV. Naime, navedena dva svjedoka (BV i JV) te oštećenik EV suglasno su i uvjerljivo iskazivali o mjestu događaja kao i o sudionicima istoga te su, sva trojica s jednakom sigurnošću iskazivali kako su konji utovareni u mjestu Gradac, dok su konjska oprema i fijaker utovareni u mjestu Buk. Jednako tako, svjedok BV i oštećenik EV suglasni su i u svojim iskazima kada govore da su prilikom utovara osim njih i JV ondje bili prisutni još i vozač kamiona u koji su se konji utovarali, ali i sam okrivljenik. Za istaknuti je kako navedena dva svjedoka o toj činjenici različito iskazuju od svjedoka JV, a obzirom da je sam okrivljenik u svojoj obrani priznao da je neposredno i osobno sudjelovao pri utovaru konja i fijakera te kako to onda u tom dijelu nije niti sporno, sud njihove iskaze ocjenjuje kao istinite budući da je riječ o svjedocima koji niti s oštećenikom, a niti s okrivljenikom nisu u nikakvom poslovnom odnosu ili rodbinskom srodstvu, već se radi o susjedima i poznanicima koji su oštećeniku na njegovo traženje pomogli,budući da je istome u tom trenutku njihova pomoć bila potrebna, te su kao takvi nezainteresirani za ishod ovoga postupka. Nasuprot tome, sud ne vjeruje svjedocima MV i LV koji u svojim iskazima navode kako su konji utovareni u mjestu Bučje, a konjska oprema i fijaker u mjestu Gradac, da se isto dogodilo prije gotovo 15 godina, a što je u potpunoj suprotnosti s ranijim navodima i utvrđenjima suda, slijedom čega sud smatra kako su njihovi iskazi naknadno iskonstruirani te usmjereni u izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti okrivljenika kao i postavljenog imovinskopravnog zahtjeva, a sve iz razloga jer su navedeni svjedoci obrane osobe iz najbližeg okruženja okrivljenika odnosno njegov sin i snaha odnosno bivši zaposlenik obrta u kojem je okrivljenik nedvojbeno imao utjecaja. Ovdje valja napomenuti kako je okrivljenik različito iskazivao prilikom ispitivanja u policiji, a kojom prilikom je naveo da nakon što je prethodno s oštećenikom postigao dogovor oko kupoprodaje konja i fijakera odnosno konjske opreme tek za 3-4 dana zajedno sa svojim sinom ĆV došao na dogovoreno mjesto te su njih dva zajedno s oštećenikom EV u kamion utovarili i konje i fijaker te konjsku opremu odnosno sve odjedanput, a što je pak različito od pisane obrane u kojoj ističe da je pri utovaru konja osim njega i njegovog sina ĆV bio prisutan i svjedok LV (zaposlenik Klaonice Jagodanović) te kako u kamion nisu mogli stati konji i fijaker nakon 2-3 dana istim je kamionom ponovno došao u mjesto Gradac gdje je natovario fijaker i konjsku opremu.

11.1. Jednako tako, okrivljenik RV te svjedok ĆV ističu kako okrivljenik nije imao nikakav utjecaj u obrtu preradu mesa i mesne prerađevine – Klaonica Jagodanović, isto nije životno niti logično budući da je u ovim krajevima dobro poznata činjenica kako je RV (neformalni) osnivač i dugogodišnji vlasnik navedenog obrta, a koji je formalno osnovao na svoga sina ĆV, te koji je prilikom osnivanja navedenog obrta bio jedva punoljetan. Navedeno proizlazi iz iskaza oštećenika EV, svjedoka BV te UV koji okrivljenika opisuju kao vlasnika Mesnice Jagodanović.

11.2. Da okrivljenik navedene konje nije platio u prvih 30 dana od preuzimanja, a kako je to bilo ugovoreno, a isto nije učini niti kasnije, proizlazi iz iskaza svjedoka JV (i to u dijelu gdje isti navodi da je kasnije toga dana kada je sudjelovao u utovaru upitao oštećenika je li dobio novce, saznao da je dobio samo jedan dio), ali i iskaza svjedoka BV (koji je bio osobno prisutan prilikom isplate dijela kupoprodajne cijene te koji je čuo kako je okrivljenik rekao oštećeniku da će mu ostatak isplatiti kasnije kao i da je nedugo nakon toga s oštećenikom otišao u mjesto Kobaš kako bi ovaj okrivljenika pitao kada će biti novci za konje). Osim citiranim svjedocima sud u odnosu na navedenu činjenicu vjeruje i oštećeniku koji dosljedno od početka prethodnog postupka pa nastavno na raspravu pred sudom ističe kako je u više navrata prvenstveno od okrivljenika RV, ali i njegova sina ĆV kao i njegove snahe ZV zahtijevao isplatu preostalog iznosa, konkretno onog za navedene konje, međutim isti bi ga ili ignorirali ili mu rekli da se strpi da će biti, da sada trenutno nema novaca i tako nekoliko godina odnosno sve do dana 24. lipnja 2021. Razlog zbog kojeg oštećenik u razdoblju inkriminiranog kaznenog djela svoju tražbinu nije ostvarivao u parničnom postupku prema njegovim riječima leži u činjenici kako je vjerovao okrivljeniku da će mu predmetne konje kroz to vrijeme isplatiti, a da je razlog podnošenja kaznene prijave protiv istoga saznanje za činjenicu da je okrivljenik navedene konje zaklao, a što je njemu teško palo. Da je tome doista tako sud je utvrdio i neposrednim opažanjem tijekom rasprave budući da je oštećenik tijekom iskazivanja tih riječi zaplakao u sudnici.

11.3. Da je oštećenik prilikom predmetne kupoprodaje konja pasmine lipicanac nakon isplate cijene okrivljeniku obećao predati svu dokumentaciju vezanu uz konje, a kako su to bili prethodno dogovorili, sud utvrđuje i na temelju pribavljene materijalne dokumentacije i to od Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju kao i Jedinstvenog registra držanih životinja Republike Hrvatske iz kojih nedvojbeno proizlazi kako je oštećenik EV vlasnik navedenih konja unazad 15 godina te kako u tom razdoblju nije bilo promjene prava vlasništva, a što ujedno dovodi do zaključka kako u tom razdoblju oštećenik okrivljeniku nije predao prateću dokumentaciju za predmetne konje, što prema mišljenju ovoga suda nedvojbeno dovodi do zaključka da oni nikada nisu plaćeni, a iz tog razloga niti prepisani na ime okrivljenika.

12. S obzirom na izneseno, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik RV u vremenu od kolovoza 2017. do kraja lipnja 2021., u Gradcu, s unaprijed stvorenom nakanom da oštećeniku EV ne plati kupoprodajnu cijenu za 2 konja lipicanca te se time nepripadno materijalno okoristi, s oštećenikom dogovorio kupnju konjske opreme i fijakera za iznos od 26.000,00 kuna i plaćanje u gotovini, te dva konja pasmine lipicanac (Tulipan Lisa 84 i Đ 127) za iznos od 30.000,00 kuna, za koji iznos mu je neistinito naveo da će mu ga platiti u roku od 30 dana preko računa svog obrta Klaonice, proizvodnje i prerade mesa, u što je oštećenik EV povjerovao zbog isplate u gotovini za fijaker te mu predao oba konja za koja mu nije ništa platio u dogovorenom roku preko računa svoga obrta, a niti kasnije, te na višekratne pozive EV da plati, lažno mu obećavao da će to uskoro učiniti, ali mu do dana 24. lipnja 2021. nije ništa platio, na koji način se okoristio za iznos od 30.000,00 kuna, te za isti iznos oštetio EV.

13. Naime, kazneno djelo prijevare čini onaj tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist, dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje imovine nešto učini ili ne učini.

14. Iz svega navedenog jasno proizlazi zaključak da je okrivljenik RV lažnim prikazivanjem činjenica oštećenika EV ne samo doveo u zabludu nego ga je u zabludi i održavao gotovo četiri godine. Stoga ovaj sud zaključuje da je okrivljenik postupao s prijevarnom namjerom te da se u takvom njegovom ponašanju ostvaruju sva bitna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11 za koja je i proglašen krivim.

14.1. Prema tome, okrivljenik je u konkretnom slučaju iskoristio naivnost i lakovjernost oštećenika te ga zbog činjenice gotovinske isplate za fijaker i opremu, ali i vjerovanja da se radi o stvarnom vlasniku obrta - Klaonice Jagodanović odnosno financijski dobrostojećoj osobi, na taj način naveo da mu povjeruje u njegova obećanja kako će mu ostatak kupoprodajne cijene za konje pasmine lipicanac isplatiti u roku od 30 dana, iako za tim stvarne namjere očito nije imao.

15. U odnosu na subjektivni odnos okrivljenika prema kaznenom djelu nedvojbeno je utvrđeno da je isti prilikom počinjenja bio svjestan svih okolnosti djela, te da je on takvo ponašanje htio upravo kao takvo i kao svoje. Iz toga jasno proizlazi kako je okrivljenik RV postupao s oblikom krivnje koja se u kaznenom pravu naziva izravna namjera. Jednako tako, isti je bio svjestan protupravnosti svog ponašanja jer svaki prosječan građanin zna da je ovakvo ponašanje prema drugome protupravno. Svijest o protupravnosti nije ostvarena. Također, ubrojivost okrivljenika niti u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a niti tijekom vođenja postupka, nije dovedena u pitanje.

16. S obzirom na sve izneseno, u dokazanom ponašanju okrivljenika RV opisanom u izreci presude stječu se sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. KZ/11 za kojeg ga je sud i proglasio krivim.

17. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i visine kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, a cijeneći pritom sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela.

18. Odlučujući o vrsti i visini kaznenopravne sankcije sud je na strani okrivljenika RV olakotnim cijenio raniju kaznenu neosuđivanost, dok u odnosu na prekršajnu evidenciju postoji samo jedan manji prekršaj iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa se stoga ima zaključiti kako predmetno kazneno djelo čini izolirani eksces u njegovom dosada urednom ponašanju i načinu života gledajući u kaznenopravnom smislu. Jednako tako, sud je olakotnim cijenio i činjenicu da je okrivljenik osoba starije životne dobi (1950.) koja se kreće uz pomoć pomagala (štaka za hodanje), te je očigledno lošijeg zdravstvenog stanja.

19. U odnosu na otegotne okolnosti sud je na strani okrivljenika cijenio činjenicu dugotrajnosti prijevare odnosno gotovo četiri godine lažnih obećanja.

20. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, ali i potrebu da se jedan ovakav prijevarni odnosno društveno neprihvatljivi čin sankcionira, ovaj sud smatra kako je okrivljeniku RV primjereno izreći kaznu u trajanju od 10 (deset) mjeseci, no istodobno smatra da se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja može ostvariti uz uvjetnu osudu kojom se određuje da izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci neće biti izvršena ukoliko isti u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

21. Sud nalazi da će se upravo tako odmjerenom kaznom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja, da će se u dovoljnoj mjeri izraziti prijekor okrivljeniku zbog počinjenog kaznenog djela i izraziti društvena osuda zbog počinjenog te istodobno utjecati na počinitelja u smislu specijalne prevencije da ubuduće ne čini kaznena djela kao i da će se ovakvom visinom kazne također utjecati na sve ostale građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Imajući u vidu težinu počinjenog kaznenog djela i sve prethodno navedene okolnosti koje utječu na samu sankciju, ovaj sud smatra da je okrivljeniku potrebno izreći vrijeme provjeravanja u trajanju od 2 godine, kako bi se kroz to razdoblje vidjelo ima li isti namjeru i da ubuduće čini kaznena djela, a za koje vrijeme mu se uvjetna osuda može opozvati zbog počinjenja novog kaznenog djela.

22. Na temelju članka 62. stavak 1. točka 1. u svezi članka 56. stavak 1. i 4. KZ/11 okrivljeniku je naložena i posebna obveza da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti ove presude oštećeniku EV, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 30.000,00 (tridesettisuća) kuna/ 3.981,68 eura (tritisućedevetstoosamdesetjedan euro šezdesetosam centi), i to s ciljem kako bi se upravo na takav način osigurala adekvatna naknada štete i društvena prevencija, a ista obveza je prilagođena imovinskim prilikama okrivljenika.

22.1. Okrivljenik je dužan izvršiti naloženu mu posebnu obvezu, jer u protivnom sud može na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako okrivljenik bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obvezu koja mu je naložena.

24. Jednako tako, temeljem članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08. okrivljenik RV, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], dužan je na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećeniku EV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i to na ime naknade štete počinjene kaznenim djelom, iznos od 30.000,00 (tridesettisuća) kuna/ 3.981,68 eura (tritisućedevetstoosamdesetjedan euro šezdesetosam centi), pod uvjetom i rokom naloženim mu izrečenom uvjetnom osudom i određenom mu posebnom obvezom.

24.1. U preostalom dijelu imovinskopravnog zahtjeva u iznosu od 18,32 eura (osamnaest eura tridesetdva centa) oštećenik se upućuje u parnicu, napominjući kako navedeni iznos predstavlja razliku između postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećenika i utvrđenog iznosa štete nastale počinjenjem predmetnog kaznenog djela.

25. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljenik je dužan u roku od petnaest (15) dana od pravomoćnosti ove presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske uplatiti i paušalni trošak u iznosu od 100,00 (stotinu) eura, za koji sud ocjenjuje kako je primjeren broj u radnji koje su u postupku poduzete kao njegovim i materijalnim prilikama.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Požegi 11. srpnja 2025.

Sudac

Mihovil Budimir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se podnosi ovome sudu u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. ODO u Požegi, KO-DO-124/2021

2. RV, okrivljenik

3. Odvjetnik Petar Krnić, branitelj okrivljenika

4. EV, oštećenik