REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-4699/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužiteljice ĐI, rođene **.**.2000., državljanke Ruske Federacije, koju zastupa opunomoćenica Martina Grgec, odvjetnica u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, 11. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove KLASA: UP/I-216-03/24-06/18058, URBROJ: 511-01-212-24-5 od 31. listopada 2024.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužiteljici u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Martini Grgec, pružateljici pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove KLASA: UP/I-216-03/24-06/18058, URBROJ: 511-01-212-24-5 od 31. listopada 2024. odbačen je naknadni zahtjev tužiteljice za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj kao nedopušten.

2. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da podnosi tužbu iz razloga pogrešnog i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede postupovnih pravila, a uslijed čega i pogrešne primjene materijalnog prava, a što je dovelo do nepravilnog i nezakonitog osporavanog rješenja, na njezinu štetu. Dodaje da je u osporavanom rješenju u bitnome zaključeno, da njezin naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu nije dopušten, jer u naknadnom zahtjevu nije iznijela nove relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje iz opravdanih razloga nije predočila u prijašnjem postupku, a koje bi bile od utjecaja na ispunjavanje uvjeta za odobrenje međunarodne. Iznosi da njezin prvi zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj od 3. lipnja 2024. nije meritorno ispitan te da ona nije detaljno saslušana na okolnosti iz zahtjeva, s obzirom da je doneseno rješenje o obustavi. Smatra da je tuženik, s obzirom da nikakve činjenice o meritumu nisu razmotrene u obustavljenom postupku, ih trebao razmotriti u ovom postupku, u vezi sa njezinim navodima u naknadnom zahtjevu i u kontekstu postojanje razloga za odobrenje međunarodne zaštite sukladno članku 24. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (načelo "sur place") i članka 8. Zakona o općem upravnom postupku (načelo materijalne istine), odnosno provesti potpunu ex nunc evaluaciju zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Opisuje da je njezin suprug dobio vojni poziv vojnog komesarijata Vedendskog okruga u Čečeniji, Ruska Federacija. Obrazlaže da se radi o ruralnom okrugu gdje su još više izražene nezakonitosti postupanja i pritisci lokalnih vlasti. Ističe da je član najuže obitelji, supruga osobe koja odbija i/ili izbjegava mobilizaciju odnosno koja je pobjegla iz Ruske Federacije izbjegavajući odlazak u rat u Ukrajini, te da ona nedvojbeno predstavlja pripadnicu određene društvenu skupinu u smislu članka 22. stavka 1. točke 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Napominje da gledajući sve postupke radi međunarodne zaštite u cjelini, uopće nije potpuno i točno ispitana izloženost riziku da bi ona, u slučaju ostanka u Čečenskoj Republici odnosno Ruskoj Federaciji ili povratka u nju, mogla biti iskorištena od strane progonitelja njenog supruga (čečenske i ruske vlasti) radi dobivanja informacija o tome gdje se on nalazi kao i u svrhu zastrašivanja i pritiska na njenog supruga da se vrati u Rusku Federaciju i sudjeluje u ratnim vojnim operacijama u Ukrajini. Nastavlja da je u mobilizacijske svrhe u Čečeniji vršen pritisak na članove obitelji, otmicama, prijetnjama silovanjem, slanjem na ratište i dr., što znači izloženost proganjanju/ozbiljnoj nepravdi članova obitelji osoba pozvanih u vojnu službu što dokazuju izvješće Agencije EU za azil te novinski članci. Navodi da je pri tome potrebno posebno uzeti u obzir da je ona trudna, te da navedeno predstavlja posebne okolnosti uslijed kojih bi njezin povratak u zemlju podrijetla predstavljao nehumano i ponižavajući postupanje. Ističe da unatoč tome, u postupku nisu ispitani uvjeti povratka i postupanje prema trudnicama - odbijenim tražiteljima azila. Dodaje da postojanje proganjanja u odnosu na njezinog supruga predstavlja prethodno pitanje za odlučivanje u pogledu razloga proganjanja u odnosu na nju, a posebno uzimajući u obzir da u vrijeme podnošenja navedenog zahtjeva isti nije bio pravomoćno okončan. Napominje da, naime, u postupku nije dovoljno samo ocijeniti postojanje proganjanje nego i ozbiljne nepravde, koje se mogu temeljiti i na rodnom identitetu odnosno spolu, a u odnosu na navedeno nikakve činjenice niti stanje u zemlji podrijetla nije utvrđeno u postupku povodom ranijeg zahtjeva. Iznosi da je navedena tvrdnja u vezi sa njenim ranijem iznesenim tvrdnjama, te da predstavlja novi činjenični i pravni kontekst, u pogledu kojega u osporenom rješenju nisu utvrđivane nikakve činjenice (niti individualne, u odnosu na nju osobno, niti stanje u zemlji podrijetla u odnosu na navedenu okolnosti). Dodaje da je pravno neuka osoba, stranac, te da je kao takva neuka stranka u punom smislu riječi, kojoj je organ koji vodi postupak dužan pomoći (članak 7. Zakona o općem upravnom postupku). Ističe da je kao takva, razumjela što znači da ako odustane od ranijeg zahtjeva, da će se njen zahtjev tretirati kao naknadni zahtjev, ali da ona ne poznaje odredbe članka 47. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti da bi znala kakvo je postupanje po naknadnom zahtjevu. Nastavlja da ona nije to shvatila na način da bi to trebalo značiti da je sve ono što je ranije rekla sada ostaje zanemareno i ignorirano. Napominje da, također, ne razumije pravne izraze kao što su "bitne činjenice i dokazi nastali nakon izvršnosti prethodne odluke.... a koji se odnose na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite”. Smatra da su provedenim upravnim postupkom i osporenim rješenjem povrijeđene na njezinu štetu i odredbe članka 8. Zakona o općem upravnom postupku (načelo utvrđivanja materijalne istine), članka 9. stavka 2. istog Zakona (potreba savjesne i brižljive ocjene svih dokaza) te članaka 20., 21., 22., 23., 25., 26., 27., 28., 43. i 47. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Iznosi da ima pravo na besplatnu pravnu pomoć, s obzirom da ne posjeduje dovoljna novčana sredstva niti stvari veće vrijednosti. Predlaže da se poništi rješenje tuženika, da joj se odobri besplatna pravna pomoć te da se pružatelju pravne pomoći isplate zatraženi troškovi.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da je tužba neosnovana u cijelosti. Ističe da je tijekom cijelog postupka nastojao utvrditi stvarne i istinite činjenice te pravo stanje stvari i da je tijekom cijelog postupka prikupljao i razmatrao sve relevantne činjenice. Dodaje da je, također, u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenog Zakona. Opisuje da je u obrazloženju pobijanog rješenja zaključio kako naknadni zahtjev nije dopušten, jer tužiteljica u postupku rješavanja naknadnog zahtjeva nije iznijela nove činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti rješenja, a odnose se na ispunjavanje uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite, odnosno na naknadnom zahtjevu je iznijela činjenice koje je već iznijela pri podnošenju prethodnog zahtjeva, a koje su odbijene radi njihove neuvjerljivosti. Skreće pažnju na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-4354/19-3 od 26. kolovoza 2020. Napominje da je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, uz dosljedno poštivanje osnovnih načela Zakona o općem upravnom postupku. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

4. Tijekom spora razgledan je spis, spis tuženika te je održano ročište.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Nesporno je da je tužiteljica državljanka Ruske Federacije te da je podnijela naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

7. Sporno je, je li u upravnom postupku pravilno navedeni zahtjev odbačen.

8. Člankom 47. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine" broj: 70/15., 127/17. i 33/23.) propisano je da naknadni zahtjev podnosi državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva nakon izvršne odluke kojom je prijašnji:

1. zahtjev odbijen sukladno članku 38. toga Zakona ili

2. postupak obustavljen sukladno članku 39. stavku 2. točki 4. toga Zakona (stavak 1.). Dalje je propisano da se obrazloženje naknadnog zahtjeva predaje u Prihvatilištu neposredno u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik ako je osoba nepismena, a da Ministarstvo odlučuje o naknadnom zahtjevu najkasnije u roku od 15 dana od dana njegovog zaprimanja (stavak 2.). Također, propisano je da naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite (stavak 3.) te da se dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku (stavak 4.). Konačno propisano je da će se ako se utvrdi da je naknadni zahtjev dopušten, ponovno odlučivati o osnovanosti zahtjeva, a prijašnja odluka ukinuti (stavak 5.) te da će se naknadni zahtjev odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavcima 3. i 4. toga članka (članak 6.).

9. Iz pravomoćnog rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu KLASA: UP/I-216-03/24- 06/8345, URBROJ: 511-01-212-24-6 od 19. srpnja 2024. utvrđeno je da je obustavljen postupak povodom zahtjeva tužiteljice za međunarodnu zaštitu, jer je tužiteljica 18. srpnja 2024. pisanim putem izričito odustala od zahtjeva te jer je 19. srpnja 2024. dala izjavu na zapisnik uz pomoć prevoditeljice za ruski jezik, a u kojoj je navela da želi odustati od podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

10. Iz presude ovog suda poslovni broj: Us I-3717/2024-12 od 3. prosinca 2024. utvrđeno je da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove KLASA: UP/I-216-03/24-06/12237, URBROJ: 511- 01-212-24-3 od 20. kolovoza 2024., a kojim je odbačen kao nedopušten njezin naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, jer je u obrazloženju naknadnog zahtjeva tužiteljica navela da je njezin suprug podnio zahtjev za putovnicom, a da je ona odustankom od zahtjeva za međunarodnu zaštitu izgubila pravo boravka u Prihvatilištu, a da se bez supruga ne može vratiti u Rusku Federaciju pa da je podnijela naknadni zahtjev.

11. Imajući u vidu da je tužiteljica u naknadnom zahtjevu od 22. listopada 2024. kao razlog ponovnog podnošenja zahtjeva navela da je u Prihvatilištu zajedno sa suprugom LI bez kojeg se ne može vratiti u zemlju podrijetla, a da se u Rusku Federaciju ne mogu vratiti jer rat i dalje traje te da se boji da bi njenog supruga zadržali na granici na povratku, a da je od zahtjeva za međunarodnu zaštitu podnesenog 3. lipnja 2024. odustala jer je suprugov otac bolestan te jer se moraju vratiti kući prema mišljenju ovog suda pravilno je navedeni naknadni zahtjev tužiteljice odbačen na temelju članka 47. stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Naime, tužiteljica u njemu ponavlja isti razlog napuštanja zemlje podrijetla – navodne probleme supruga s vlastima Ruske Federacije radi mobilizacije zbog rata u Ukrajini– koji je iznijela u zahtjevu za međunarodnu zaštitu, a od kojeg je odustala navodeći da se mora vratiti u Rusku Federaciju, jer je suprugov otac bolestan. Stoga se ne radi o bitnim činjenicama i dokazima nastalim nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite u smislu članka 47. stavka 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Pri tome se napominje da se dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku u smislu članka 47. stavka 4. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

12. Sud nije izveo dokaz saslušanjem tužiteljice, jer je iz službene bilješke Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu KLASA: UP/I-216-03/24-06/18058, URBROJ: 511- 01-213-24 od 15. siječnja 2025. utvrđeno da je tužiteljica 11. siječnja 2025. napustila Prihvatilište, da se nije vratila u Prihvatilište te da nije prijavila novo boravište u određenom roku.

13. Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 36/24.) odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I. izreke).

14. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužiteljica nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj odobrena joj je besplatna pravna pomoć u točki II. izreke presude u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj: 140/15. i 155/22).

15. Nadalje, kako je pravnu pomoć pružila odvjetnica Martina Grgec, u točci III. izreke presude naloženo je tuženiku da joj isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25., dalje: Tarifa). Naime, odvjetnici je u skladu s Tbr. 27 t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura umanjen za 50 % prema navedenom Pravilniku te trošak zastupanja na raspravi 29. travnja 2025. u iznosu od 500,00 eura umanjen za 50 % prema istom Pravilniku, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 46. Tarife).

U Zagrebu 11. srpnja 2025.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja.

Dna:

1. Odvjetnica Martina Grgec – e. komunikacijom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335

3. U spis