Poslovni broj: 33 Us I-1969/2023-6

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Meri Dominis Herman, na prijedlog sudskog
savjetnika Karla Kožine, uz sudjelovanje zapisničarke Slobodanke Gorsensky, u
upravnom sporu tužitelja D. K. iz Z., protiv tuženika Državnog inspektorata, Područni

ured Z., Služba građevinske inspekcije, Odjel za građevinske inspekcije Z. II, Z.,

radi izvršenja rješenja novčanom kaznom, 27. studenoga 2023.,

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Državnog inspektorata,
Područni ured Z., Služba za Građevinske inspekcije, Odjel za građevinske
inspekcije Z. II, KLASA: UP/I-362-02/19-02/541, URBROJ: 443-02-05-12-23-10,
od 18. travnja 2023.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područni ured
Z., Služba za Građevinske inspekcije, Odjel za građevinske inspekcije Z. II,
KLASA: UP/I-362-02/19-02/541, URBROJ: 443-02-05-12-23-10, od 18. travnja 2023.
utvrđeno je da je 24. svibnja 2019. doneseno Rješenje o uklanjanju, KLASA: UP/I-
362/02/19-02/541 od 24. svibnja 2019., kojim se naređuje tužitelju da u roku od
devedeset dana ukloni AB temelje i AB podnu ploču prizemlja nezavršene stambene
građevine, sve izgrađeno bez građevinske dozvole na k.č.br. 1543 i 1545 k.o.
M. u Z., … (točka 1.). Zatim je utvrđeno da je navedeno
rješenje o uklanjanju tužitelj zaprimio 31. svibnja 2019., koje rješenje je postalo izvršno

4. rujna 2019. (točka 2.) te je utvrđeno da su 5. svibnja 2021 i 14. travnja 2023. izvršeni
kontrolni pregledi, a da tužitelj nije postupio po rješenju o uklanjanju (točka 3.). Potom
se osporavanim rješenjem tužitelja prisiljava na uklanjanje predmetne bespravno
izgrađene građevine novčanom kaznom u iznosu 6.636,14 eura/ 50.000,00 kuna
(točka 4.) te se tužitelj upozorava da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati
novom novčanom kaznom (točka 5.).

2. Tužitelj u tužbi navodi da je osporavano rješenje nezakonito zbog pogrešne
primjene materijalnih propisa koji se odnose na građenje prema važećem Zakonu o

- 2 - Poslovni broj: 33 Us I-1969/2023-6

gradnji, kao i zbog toga što u uputi o pravnom lijeku nije navedena adresa suda na koji
se dostavlja tužba. Tužitelj ističe da je rješenjem naređeno uklanjanje armirano
betonskih temelja i armiranobetonske ploče prizemlja neizgrađene stambene
građevine, a koji radovi nisu izvedeni u smislu stambene građevine, nego zbog
izvođenja platoa za parkiranje vozila i deponiranja građevinskog materijala. Iz
navedenoga tužitelj zaključuje da je inspektor pogrešno utvrdio činjenično stanje jer se
predmetni radovi prema Pravilniku o jednostavnim i drugim radovima, mogu izvoditi
bez građevinske dozvole.

2.1. Tužitelj predlaže poništiti predmetnu novčanu kaznu.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode iz tužbe te ostaje u cijelosti kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je tuženiku dostavio tužbu na odgovor, dok je tužitelju 12. listopada 2023.
dostavio tuženikov odgovor na tužbu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se
o zahtjevima i navodima druge stranke, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima
koja su predmet upravnog spora u skladu s odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o
upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i
110/21.).

5. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, sud je pregledao spis tuženika
dostavljenog uz odgovor na tužbu te je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice
utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke, kao i dokaze provedene u ovom
upravnom sporu.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

7. Uspoređujući tužiteljeve navode sa sadržajem osporenog rješenja i
dostavljenog odgovora na tužbu, za utvrditi je da je tuženik 24. svibnja 2019. donio
rješenje kojim se tužitelju naređuje uklanjanje predmetne građevine (AB temelji i AB
podna ploča), a navedeno rješenje postalo je izvršno 4. rujna 2019. Zatim je tuženik 5.
svibnja 2021. i 14. travnja 2023. kontrolnim pregledima utvrdio da tužitelj nije postupio
po izvršnom rješenju o uklanjanju građevine, odnosno utvrđeno je da tužitelj nije
uklonio predmetnu građevinu. Sve navedeno među strankama nije bilo sporno.

7.1. Nasuprot tome, tužitelj u tužbi u bitnome osporava zakonitost navedenog
rješenja o uklanjanju predmetne građevine, a ne rješenja o novčanoj kazni koje je
predmet ovog upravnog spora. Dakle, tužiteljevi navodi u suštini se ne odnose na
osporavano rješenje, nego na prethodno rješenje čije se izvršenje nalaže osporavanim
rješenjem. Dodatno je za istaknuti da iako tužitelj navodi da je činjenično stanje
pogrešno utvrđeno, on sadržajno osporavano rješenje pobija zbog pogrešne primjene
materijalnog prava.

8. Dakle, među strankama nisu sporne odlučne činjenice utvrđene u upravnom
postupku, nego primjena materijalnog prava, a stranke nisu zahtijevale održavanje
rasprave. S obzirom na iznesena utvrđenja, sud je u ovom postupku odlučivao bez
rasprave, a sve u skladu s odredbom članka 36., stavka 1., točke 4. Zakona o upravnim
sporovima, pritom imajući na umu i načelo učinkovitosti utvrđeno člankom 8. istog
zakona.

- 3 - Poslovni broj: 33 Us I-1969/2023-6

9. Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.) u
članku 139. propisuje da ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi se
rješenje o izvršenju u pisanom obliku (stavak 1.). Rješenje treba sadržavati vrijeme,
mjesto i način izvršenja. Žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na
vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak (stavak 4.).

9.1. Dalje, je člankom 142. stavkom 1. istog zakona utvrđeno da će javnopravno
tijelo koje provodi izvršenje prisilit izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja
novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba
nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja, dok je stavkom 2.
propisano da se novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče
rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici
Hrvatskoj u prethodnoj godini (ovdje, 2022. godini). Prosječna godišnja bruto plaća po
zaposlenome u Republici Hrvatskoj u 2022. godini iznosila je 124.800,00 kuna
(„Narodne novine“, broj: 24/23.)

10. Zakonom o državnom inspektorat ((„Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i
67/23.). člankom 114. stavkom 3. propisano je da prije pristupanja izvršenju rješenja
kojim se naređuje uklanjanje građevine putem treće osobe, izvršenika se na izvršenje
prisiljava izricanjem tri novčane kazne.

11. Dovodeći utvrđeno činjenično stanje u svezu s citiranim zakonskim odredbama
sud je prije svega utvrdio da tužitelj nije postupio po izvršnom rješenju o uklanjanju
predmetne građevine zbog čega je tuženik donio osporavano rješenje o novčanoj
kazni. Zatim, treba reći da osporavano rješenje predstavlja rješenje o izvršenju
nenovčane obveze novčanom kaznom. Takvo se rješenje, prema odredbi iz članka

139. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku, može pobijati samo u odnosu na
vrijeme, mjesto i način izvršenja. Unatoč tome što se citiranom zakonskom odredbom
regulira izjavljivanje žalbe u upravnom postupku protiv rješenja o izvršenju, smislenim
tumačenjem navedena odredba treba biti primijenjena i u konkretnom slučaju. Naime,
rješenje tuženika doneseno je u jednostupanjskom upravnom postupku pa u ovom
slučaju upravna tužba djeluje na način kao i žalba protiv rješenja o izvršenju, slijedom
čega se limitirane žalbene osnove iz članka 139. stavka 4. Zakona o upravnim
sporovima imaju primijeniti i u odnosu na upravnu tužbu (tako i Visoki upravni sud RH
Usž-3788/22). Međutim, tužitelj u tužbi ne osporava niti način, ni mjesto, ni vrijeme
izvršenja.

12. Dalje, upravnom tužbom protiv rješenja o novčanoj kazni, ne može se
osporavati pravilnost i zakonitost rješenja čije se izvršenje novčanom kaznom
zahtjeva. Stoga navodima tužitelja, a koji se u cijelosti odnose na osporavanje rješenja
o uklanjanju predmetne građevine, nije osporena zakonitost osporavanog rješenja.
Štoviše, navedeno rješenje sadrži sve bitne sastojke propisane člankom 139. Zakona
o općem upravnom postupku te je novčana kazna izrečena u granicama postavljenim
člankom 142. stavkom 2. istog zakona.

13. Zaključno je za navesti da je tuženik postupio u skladu s člankom 114. stavkom

3. Zakona o državnom inspektoratu, budući da je, prije pristupanja uklanjanju
građevine putem treće osobe, izricanjem novčane kazne prisilio tužitelja na izvršenje
rješenja.

- 4 - Poslovni broj: 33 Us I-1969/2023-6

14. Uzimajući u obzir opisana utvrđenja, sud je ocijenio osporavano rješenje na
zakonu osnovanim, zbog čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovanog.

15. Slijedom svega iznesenoga, a na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 27. studenoga 2023.

Sutkinja:

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike
Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i
sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.