Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Poslovni broj: Gž-397/2025-3
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marina kao predsjednika vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠĆ iz [adresa], otok Vis, Matije Gupca 26 OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nikoli Juriću, odvjetniku u Splitu, protiv tužene Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6 OIB:14036333877, zastupanog po punomoćniku Iris Šanjug, odvjetnici u OD Ćurković i Šanjug u Zagrebu, zbog utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama parničnih stranaka, protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-2204/2021-3 od 31. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 11. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalbe parničnih stranaka kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-2204/2021-3 od 31. ožujka 2025.
II. Odbijaju se zahtjevi parničnih stranka za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnost odredbi ugovora o kreditu u pogledu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz CHF te je tuženoj naloženo da tužiteljici s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 18.334,70 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni iznos preplate od dospijeća pa do isplate kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.603,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sve u roku 15 dana.
2. Pravodobno podnesenom žalbom tužena pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu prihvaćanje žalbe i preinaku pobijane presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove sastava žalbe protiv presude a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
2.1. Osporava zaključak prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti navedenih ugovornih odredbi obzirom da su iste jasne, lako razumljive i uočljive a obrazloženje presude u tome dijelu je suprotno utvrđenim činjenicama u postupku čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
2.2. Nadalje navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio i ocijenio zašto prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji je napravljen po prijedlogu tužiteljice odnosno po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i tečaju CHF.
Tužena smatra da je vještačenje trebalo biti obavljeno na način da je sud imao u vidu promjenjivu kamatnu stopu koja je važila za kunske kredite.
2.3. Nadalje po tvrdnji tužene prilikom dosuđivanja navodno preplaćenih iznosa kredita prvostupanjski sud nije imao u vidu razdoblje otplate kredita kada je kamatna stopa odnosno tečaj CHF bio manji tj. tzv. negativnu razliku.
2.4. Također navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u pogledu dosuđenih zakonski zateznih kamata te osporava i odluku o troškovima postupka iz razloga što je prvostupanjski sud prilikom obračuna troškova primjenjivao vrijednost boda od 2 eura za sve provedene radnje u postupku dakle i one prije izmjene Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. – dalje u tekstu OT).
3. Na žalbu tužene nije odgovoreno.
4. Tužiteljica je također uložila pravodobnu žalbu protiv odluke o troškovima postupka smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno obračunao parnični trošak imajući u vidu vrijednost predmeta spora (dalje u tekstu VPS) koji je naznačen u tužbi umjesto VPS prema konačno postavljenom tužbenog zahtjevu nakon provedenog vještačenja.
Slijedom izloženog predlaže uvažavanje žalbe i preinaku odluke o troškovima postupka sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova sastava žalbe.
5. Na žalbu tužiteljice nije odgovoreno.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.
8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF kao i zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog navedenih ništetnih odredbi.
9. Tijekom postupka je utvrđeno da je pravni prednik tužiteljice sklopio ugovor o kreditu 13. lipnja 2005., broj: 216-215/2005. prema kojem mu je odobren kredit u iznosu od 110.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tužene uz početno ugovornu kamatnu stopu od 5,25% godišnje koja je promjenjiva sukladno odluci tužene.
Nesporno je da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa i tečaj CHF a prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka knjigovodstveno-financijske struke proizlazi da je došlo do preplate kredita u iznosu od 18.334,70 eura.
10. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na odredbe članka 96. stavak 1. i 2. i članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 78/12., 56/13.) nadalje odredbe članka 3., 4., 8., 322. i 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 114/22. i 156/22. - dalje u tekstu ZOO) kao i na pravna stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF te prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka usvaja tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita sa zakonskim zateznim kamatama od dana izvršene preplate pa do isplate pri čemu odbija kao neosnovan istaknuti prigovor zastare.
10.1. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
10.2. Neosnovani su žalbeni navodi o pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda vezanom za ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
Prvostupanjski sud daje jasno i dostatno obrazloženje na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega smatra da su navedene ugovorne odredbe ništetne imajući u vidu, između ostalog, i presude sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF odnosno pravna utvrđenja kojima je vezan.
10.3. Naime prema odredbi članka 502.c. ZPP-a fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu se mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektive tužbe i u tome slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
10.4. U postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF je pravomoćno utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
10.5. Nesporno je da se tužiteljica u tužbi i tijekom postupka poziva na pravomoćne presude sudova u postupku kolektivne zaštite slijedom čega ima mjesta primjeni odredbi članka 502.c. ZPP-a.
Pri tome ovaj sud navodi da se u svakom posebnom predmetu mora utvrditi činjenično stanje u pogledu konkretnog potrošača te na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja primijeniti stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača obzirom da se u tome postupku ništetnost navedenih odredbi ugovora procjenjivala imajući u vidu prosječnog potrošača (o tome Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III/4613/2021., U-III/3540/2021., U-III/3446/2021., U-III-5458/2021.).
10.6. Teret dokaza na okolnost da li je tužiteljica odnosno njezin pravni prednik kao potrošač u potpunosti bio upoznat sa svim elementima promjene kamatne stope i valutne klauzule odnosno povećanja tečaja CHF na osnovu kojih bi mogao donijeti informiranu odluku kao i na to da se eventualno ne radi o potrošačkom ugovoru na strani tužene.
10.7. Upravo imajući u vidu gore navedeno prvostupanjski sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke koja je imala neposredna saznanja u vezi sklapanja ugovora te pravilnom ocjenom njezinog iskaza utvrdio da prednik tužiteljice nije bio upoznat od strane tužene sa svim elementima promjene kamatne stope i valutne klauzule radi donošenja informirane odluke za sklapanje ugovora.
Osim navedenog tužena je odustala od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka na ove okolnosti.
10.8. U pogledu provedenog vještačenja neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud da pogrešan zadatak vještaku odnosno da je prilikom obračuna eventualne preplate vještak trebao imati u vidu kamatne stope za kunske kredite. Sudsko utvrđenje nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da navedene odredbe nije bilo (spojeni predmeti C-154/2015., C-307/2015., C-308/2015.).
Obzirom na gore navedeno prvostupanjski sud je dao pravilne upute vještaku da izvrši obračun preplate imajući u vidu početno ugovorenu kamatu i stopu tečaj CHF u odnosu na kunu jer se na taj način otklanjaju negative posljedice navedenih odredbi.
11. Nadalje po ocijeni ovoga suda neosnovani su žalbeni navodi i u pogledu tvrdnje tužene da je sud prilikom utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva trebao imati u vidu i tzv. negativnu razliku odnosno vremenski period u trajanja kredita u kojem su tečaj CHF odnosno kamatna stopa bili manji.
Kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud da bi se uopće moglo odlučivati o ovom potraživanju bilo je nužno da tužena u tome smislu postavi protutužbeni zahtjev ili prigovor radi prijeboja što nesporni nije učinila (o tome VSRH, Rev- 549/2023.).
11.1. Također su neosnovani žalbeni navodi u pogledu dosuđenih zakonskih zateznih kamata.
Naime prema odredbi članka 1115. ZOO-a kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.
Kao što je već navedeno u postupku kolektivne zaštite je utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila navedene ništetne odredbe a slijedom navedenog je i nepošteni stjecatelj navedenog iznosa preplate kredita.
11.2. Neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno obračunao vrijednost boda od 2,00 eura.
Prema tbr 52. OT odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade.
Odvjetnička nagrada dospijeva u trenutku zaključenja glavne rasprave. Glavna rasprava je u ovome predmetu zaključena 18. ožujka 2025. kada je vrijednost boda iznosila 2,00 eura.
11.3. Također su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud prilikom obračuna troškova parničnog postupka trebao primijeniti VPS od 18.334,70 eura koji je utvrđen nakon provedenog vještačenja.
Naime u konkretnom slučaju iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica naznačila VPS u tužbi u iznosu od 11.000,00 kuna/1.459,95 eura.
Nakon provedenog vještačenja tužiteljica je svojim podneskom od 14. lipnja 2024. postavila zahtjev za isplatu iznos od 18.334,70 eura međutim nije naznačila VPS sukladno odredbi članka 186.b. stavak 5. ZPP-a slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno obračunao parnične troškove imajući u vidu VPS naznačen u tužbi sukladno odredbi članka 40. navedenog zakona.
11.4. Dakle prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 154. ZPP-a i OT odlučio o troškovima parničnog postupka imajući u vidu VPS i uspjeh stranaka u postupku.
11.5. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbe parničnih stranaka i potvrdio prvostupanjsku presudu a ujedno je sukladno odredbi članka 166. stavak 1. navedenog zakona odbio njihove zahtjeve za naknadom troškova sastava žalbi protiv presude jer su iste odbijene kao neosnovane.
Vukovar, 11. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
Željko Marin
