Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Poslovni broj: Gž-230/2023-4
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljana, kao predsjednika vijeća, Marijane Žulj Jakovljević, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ivice Raguža kao člana vijeća, u pravnoj stvari FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], nositelja Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, Novi Majur 15, zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Doneski i dr., odvjetnicima iz Garešnice, protiv tuženika Lovačke udruge "Fazan", OIB: 43755918276, Matkovac 100, Prekopakra, zastupana po punomoćniku Luki Kurjanu, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj: Pn-155/2022-20 od 18. travnja 2023., dana 11. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika Lovačke udruge "Fazan" se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj: Pn-155/2022-20 od 18. travnja 2023.
II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika Lovačke udruge "Fazan" za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj: Pn-155/2022-20 od 18. travnja 2023. presuđeno je: " I. Nalaže se tuženiku Lovačka udruga "Fazan" , Matkovac 100, Prekopakra, OIB: 43755918276, da tužitelju FH, nositelju Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, Novi Majur 15, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime naknade imovinske štete iznos od 1.874,05 eur/14.120,00 kn1 sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana 18. travnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Lovačka udruga "Fazan", Matkovac 100, Prekopakra, OIB: 43755918276, da tužitelju FH, nositelju Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, Novi Majur 15, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.946,10 eur/14.662,89 kn1 sa zakonskom zateznom kamatom počam od 18. travnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom iznad dosuđenog iznosa od 1.874,05 eur/14.120,00 kn1 do zatraženog iznosa od 2.342,26 eur/17.650,00 kn1 sa zakonskom zateznom kamatom počev od podnošenja tužbe do isplate, kao i u odnosu na zakonsku zateznu kamatu na iznos 1.874,05 eur/14.120,00 kn1 počev od 29. rujna 2022. do 17. travnja 2023., kao neosnovan. "
2. Protiv navedene presude tuženik je izjavio pravovremenu žalbu protiv točke I. i II. presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešne odluke o trošku. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu, tužbu odbaciti, a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP) na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a.
6. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik u žalbi iz razloga što su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika te je izreka presude razumljiva. Dakle, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale na području lovišta kojim gospodari tuženik kao lovoovlaštenik u iznosu od 17.650,00 kn / 2.342,26 eur. Tužitelj tvrdi da je na usjevima kukuruza na poljoprivrednom zemljištu koje koristi kao posjednik na temelju Aneksa Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske od 07. veljače 2022., nastala šteta od divljači za koju odgovara tuženik.
8. U prvostupanjskom postupku, utvrđeno je:
- da je tužitelj u posjedu nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] Lučice sa 328770 m² (oranica sa 328770 m²) na kojoj je posijao sjemenski kukuruz roda 2022. godine u površini od 11,66 ha,
- da je šteta nastala 18. travnja 2022., a da je ranija šteta bila neznatna,
- da je tužitelj podnio pisani zahtjev tuženiku 25. travnja 2022. kojim je obavijestio tuženika o šteti te je u istom zahtjevu naveo koji iznos potražuje od tuženika,
- da je tužitelj 26. travnja 2022. podnio prijedlog radi osiguranja dokaza,
- da je tužitelj podnio tužbu uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 82. Zakona o lovstvu (Narodne novine broj 140/05, 75/09, 153/09 i 14/14),
- da su na predmetnoj nekretnini bili postavljeni kemijski repelenti oko usjeva kao sredstvo za zaštitu usjeva od štete koju su na usjevima prouzročile divlje svinje, nakon što je šteta nastala,
- da je sa južne strane polja do šume (desno od pravca dolaska komisije na procjenjivano polje) vidljiv električni pastir sa 4 reda žice,
- da je tužitelj poduzimao mjeru čuvanja usjeva po noći,
- da je električni pastir bio uključen u vrijeme štetnog događaja,
- da je iz nalaza i mišljenja vještaka Dubravka Obadića, dipl. agronoma proizlazi da su na polju vidljive brojne štete karakteristične za divlje svinje, a koje se očituju u plitkom rovanju tla u pravcu reda i izjedanju naklijalog zrna kukuruza. Ove štete uglavnom su nastale u fazi od sjetve do nicanja, manje neposredno nakon nicanja kukuruza. Na ovaj način znatno je prorijeđen sklop kukuruza te na većem dijelu polja zbog ovih šteta kukuruz nije ekonomski isplativo dalje uzgajati. Na procjenjivanom polju kukuruza vidljivi su i tragovi divljači- divljih svinja. Nakon provedenog očevida na terenu, prikupljanju potrebnih statističkih i dr. podataka, kao i nakon provedenih izračuna, vještak je utvrdio štetu od divljači na procjenjivanom kukuruzu- uzrokovanu potrebom presijavanja 9,66 ha kukuruza u vlasništvu predlagatelja (dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), u ukupnom iznosu od 17.650,00 kuna,
- da tuženik nije dokazao da je nadležno tijelo utvrdilo mjere za sprečavanje štete od divljači za područje županije koje pripada predmetno područje te da takve mjere nije poduzeo tužitelj,
- da je tužitelj doprinio nastanku štete u omjeru od 20%.
9. Imajući u vidu navedena utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 1.874,05 eur / 14.120,00 kn, dok je odbio dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznad dosuđenog iznosa od 1.874,05 eur / 14.120,00 kn do 2.342,26 eur / 17.650,00 kn.
10. Ovakva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud, osim u dijelu primjene materijalnog prava.
11. Suprotno žalbenim navodima tuženika nije osnovan prigovor pasivne legitimacije iz razloga što je naslovni sud kao tuženika naveo Lovačku udrugu budući tijekom ovoga postupka nije bio sporan identitet tuženika, a i navedenu činjenicu je tuženik iznio u žalbi pa s obzirom da se radi o novim činjenicama, napominje se kako se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice sukladno čl. 352. st. ZPP.
12. U konkretnom slučaju, suprotno stavu prvostupanjskog suda, primjenjuje se Zakon o lovstvu (Narodne novine broj 99/18, 32,19 i 32/20) kojim je u čl. 82. propisao kako su se, za štete iz članka 78. točaka 1. i 2. ovoga Zakona, oštećenici dužni u roku od sedam dana od dana nastanka štete pisanim putem obratiti lovoovlašteniku na čijem se području šteta dogodila, s tim da je lovoovlaštenik dužan u daljnjem roku od sedam dana odgovoriti oštećeniku. Nakon isteka rokova iz stavka 1. ovoga članka oštećenik je dužan u daljnjem roku od 30 dana predložiti lovoovlašteniku sklapanje sporazuma o naknadi štete, a lovoovlaštenik je dužan na takav prijedlog oštećenika odgovoriti u daljnjem roku od 30 dana te ako dođe do sklapanja sporazuma, taj sporazum predstavlja ovršnu ispravu. Nakon isteka rokova iz stavaka 1. i 2. ovoga članka i ako ne dođe do sklapanja sporazuma iz stavka 2. ovoga članka, oštećenik se može obratiti tužbom radi naknade štete nadležnom sudu najkasnije u roku od tri godine od dana nastanka štete. Nadležni sud odbacit će tužbu ako oštećenik nije postupio na način naveden u stavcima 1. i 2. ovoga članka.
13. Tijekom postupka, kao i u žalbenom postupku, bilo je sporno kada je šteta na usjevima tužitelja nastala od divljih svinja, no prvostupanjski sud je savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza pojedinačno, kao i svi dokaza zajedno pravilno utvrdio kako je šteta nastala 18. travnja 2022. Navedeno je prvostupanjski sud utvrdio pravilnom ocjenom iskazom tužitelja i svjedoka CH koji su naveli da je šteta nastala 18. travnja 2022. jer se tada radilo o znatnoj šteti, dok je ranije nastala šteta bila neznatna.
14. Sukladno čl. 82. st. 1. Zakona o lovstvu tužitelj se pravovremeno, odnosno u roku od 7 dana od dana nastanka štete (25. travnja 2022.), obratio pisanim putem tuženiku navodeći kako je u razdoblju od 14. travnja 2022. nastupila znatna imovinska šteta na usjevu kukuruza od divljih svinja te je pozvao tuženika da isplati štetu tužitelju u vrijednosti od 10.157,40 kn. Istim zahtjevom tužitelj je pozvao tuženika da se na navedeno očituje najkasnije do 28. travnja 2022. te je upozorio tuženika da ukoliko ne dobije obavijest ili obavijest bude negativna, tužitelj će postupak nastaviti pred sudom radi osiguranja dokaza i naknade štete. S obzirom da je zakonski zastupnik tuženika u svom iskazu pred sudom izjavio kako je tužitelj 25. travnja 2022. dolazio kod njega te je tražio da mu se isplati šteta, a da je zakonski zastupnik tuženika odbio isplatiti štetu tužitelju, te kako je tužitelj u svom zahtjevu od 25. travnja 2022. pozvao tuženika na isplatu štete u vrijednosti od 10.157,40 kn, tužitelj je postupio u skladu sa čl. 82. st. 2. Zakona o lovstvu. Kako nije došlo do sklapanja nagodbe između stranaka, tužitelj je 26. travnja 2022. podnio prijedlog za osiguranje dokaza stoga su ispunjene pretpostavke iz čl. 82. Zakona o lovstvu, a suprotno žalbenim navodima tuženika. Svako drugačije tumačenje navedene zakonske odredbe bi predstavljalo strogi formalizam.
15. Osim toga, za ukazati je kako je Ustavni sud Republike Hrvatske odlučujući o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.), Odlukom broj: U-I-3251/2023 od 8. listopada 2024., ukinuo navedeni članak 82. stavak 1. ZL/18 kojim su propisane procesne pretpostavke za podnošenje tužbe protiv lovoovlaštenika radi naknade štete te isti prestaje važiti od 1. ožujka 2025. Iz obrazloženja citirane odluke proizlazi kako su osporenim člankom propisana postupovna pravila (obveze i rokovi), koja oštećenik mora ispoštovati jer će, u protivnom, tužba biti odbačena. Polazeći od legitimnog cilja (smanjenje broja sudskih postupaka, ubrzanje reparacije štete te sprječavanje daljnje štete od divljači na vrijeme), Ustavni sud smatra da se u okolnostima cjelokupnog normiranja sprječavanja štete i naknade štete koju počini divljač ili koja je prouzročena izvođenjem lova, nerazmjerno otežava položaj oštećenika u odnosu na lovoovlaštenika i ograničava njegovo pravo na pristup sudu.
16. Nadalje, odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o lovstvu propisano je kako za štetu koju prouzroči divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik, ako je oštećenik poduzeo radnje iz čl. 79. st. 1. ovoga Zakona te kao dobar gospodar zaštitio svoju imovinu od nastanka štete navedene u članku 78. ovoga Zakona. Odredbom čl. 79. st. 1. Zakona o lovstvu je propisano da se sprječavanje šteta u lovištima osigurava poduzimanjem sljedećih radnji: 1. oštećenik je dužan na primjeren način i na svoj trošak kao dobar gospodar poduzeti mjere, dopuštene radnje i zahvate u svrhu zaštite svoje imovine od nastanka takve štete 2. dopuštene radnje i zahvati su ograđivanje dobara, ciljano čuvanje dobara i istjerivanje divljači, provedba agrotehničkih mjera, priopćavanje bez odgađanja o započetoj šteti i okolnostima koje mogu utjecati na poduzimanje mjera za sprječavanje šteta te upotrebljavanje mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava koja je na zahtjev oštećenika dužan osigurati lovoovlaštenik, dok je čl. 78. st. 1. t.1. Zakona o lovstvu propisano da je vrsta štete u lovištima, među ostalim, šteta na poljoprivrednim kulturama.
17. Također, odredbom čl. 77. Zakona o lovstvu je propisano kako su mjere za sprječavanje štete od divljači: smanjivanje broja divljači do brojnog stanja koje se može uzgajati u lovištu, osiguravanje dovoljno vode i hrane za divljač u lovištu, čuvanje usjeva i nasada, izgon divljači s ugroženog zemljišta, uporaba mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava, vidljivih i zvučnih plašila, elektronskih detektora divljači, kao i ostale uobičajene mjere zaštite za određeno područje i vrstu divljači.
18. U konkretnom slučaju tužitelj je poduzeo mjere čuvanja usjeva, postavljanja električnog pastira te obavještavanja tuženika o započetoj šteti jer je obavijestio VH, lovnika tuženika, a također je postavio i kemijske repelente, nakon štetnog događaja. Nasuprot tome, tuženik nije dokazao da je poduzeo mjere propisane čl. 77. st. 1. Zakona o lovstvu, osim čuvanja nasada i sudjelovanja u postavljanju električnog pastira kao i da je nadležno tijelo (čl.77. st.2. Zakona o lovstvu) utvrdilo mjere za sprječavanje štete od divljači pa da takve mjere nije poduzeo tužitelj.
19. Činjenice da je tužitelj čuvao usjeve prvostupanjski sud je utvrdio na temelju iskaza svjedoka CH i tužitelja, a koje iskaze je prvostupanjski sud cijenio u skladu sa čl. 8. ZPP, dovodeći ih u vezu s ostalim izvedenim dokazima.
20. U žalbi tuženik osporava ocjenu iskaza svjedoka i tužitelja, međutim to nije tuženikova ovlast već je to ovlast prvostupanjskog suda kojim se on koristio na način i u granicama određenim čl. 8. ZPP.
21. Žalbenim navodima kojima se osporava utvrđena činjenica prvostupanjskog suda da je električni pastir bio uključen u vrijeme štetnog događaja, tuženik nije doveo u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda. Činjenica što je tužitelj isključio električnog pastira u vrijeme provođenja očevida ne znači da tužitelj nije imao uključen električni pastir u vrijeme nastanka štete. Tužitelj zasigurno nije želio da šteta nastane pa da ima obvezu ponovnog sijanja zemljišta kao i dodatne troškove kupovanja sjemena stoga je, prema stavu ovoga suda, najkasnije u vrijeme kada je uočio da se divlje svinje kreću po njegovom zemljištu, uključio električnog pastira koji je i popravio prije nego je zasijao zemljište. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako tuženik nije dokazao da je vegetacija obrasla oko žice električnog pastira jer i sam vještak nije uočio da električni pastir nije postavljen na pravilan način.
22. Izvedenim dokazima, prvostupanjski sud je utvrdio kako je tužitelj ogradio usjev samo od pravca šume postavljanjem električnog pastira jer je smatrao da divljač dolazi samo od pravca šume, čime je postupio u smislu čl.79. st.1., u vezi s čl. 78. Zakona o lovstvu. Takve zaključke potvrđuje i sudski vještak za poljoprivredu koji je naveo kako se ograđuju samo višegodišnji usjevi (voćnjaci) te nije niti ekonomično postavljati ogradu s obzirom na cijenu ratarskih kultura kao i činjenicu da se kod ratarskih kultura mora mijenjati kultura.
23. Tuženikovim žalbenim navodima nisu, dakle, dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud pa iz navedenog razloga ovaj drugostupanjski sud prihvaća takvo utvrđeno činjenično stanje.
24. Dakle, obveza poduzimanja mjera sprječavanja šteta od divljači nije samo obveza oštećenika već je to, u prvom redu, obveza tuženika.
25. Slijedom navedenih utvrđenja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio odgovornost tuženika, kao i doprinos tužitelja u omjeru od 20 % za nastalu štetu zbog postavljanja kemijskih repelenata nakon štetnog događaja.
26. Tuženik je lovoovlaštenik na području na kojem je nastala šteta pa je isti pasivno legitimiran u ovome postupku.
27. Nije, dakle, osnovani žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji tuženik također ističe u žalbi.
28. Iako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o lovstvu (Narodne novine 140/05, 75/09, 153/09, 14/14 – dalje:ZL) pravilnom primjenom odredaba Zakona o lovstvu (Narodne novine broj 99/18, 32,19 i 32/20) trebalo je jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu i prihvatiti zahtjev tužitelja na naknadu štete u visini od 80 % od nastale štete.
29. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP pravilno odlučio o svim troškovima postupka, a za što je dao jasne i prihvatljive razloge.
30. Slijedom navedenog, temeljem čl. 368. st. 2. ZPP odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.
31. U dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen iznad dosuđenog iznosa od 1.874,05 eur / 14.120,00 kn do zatraženog iznosa od 2.342,26 eur / 17.650,00 kn prvostupanjska presuda nije razmatrana jer nije pobijana žalbom.
32. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, sud je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP te čl. 166. st. 1. ZPP odlučio kao pod točkom II. izreke presude.
Vukovar, 11. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
Krešimir Biljan