REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-852/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Martin Vlašić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-429/2023-24 od 9. travnja 2025., u sjednici održanoj 11. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-429/2023-24 od 9. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik isplati iznos od 5.524,03 eura/41.620,81 kuna s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 12. listopada 2022. do isplate po propisanoj stopi, u roku od 15 dana (toč. I.), dok je toč. II. naloženo tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 1.015,45 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 9. travnja 2025. do isplate po propisanoj stopi.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom presudu pobija tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da je sud trebao primijeniti odredbu članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019. i 84/2021., dalje: ZMO), a ne članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013. i 152/2014., dalje: ZOOP), kako po načelu specijalnosti tako i po načelu lex posterior derogat legi priori. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u korist tužitelja, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku prema odredbi članka 359. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., dalje: ZPP).
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja (osiguravatelja mirovinskog osiguranja) za naknadu štete koju je pretrpio isplatama invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad svom osiguraniku TO u razdoblju od 1. rujna 2020. do 31. kolovoza 2022. u iznosu od 5.524,03 eura/41.620,81 kuna s pripadajućim zateznim kamatama.
7. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev uz zaključak kako nema razlika između isplaćenih invalidskih mirovina osiguraniku tužitelja TO i iznosa njegovih pretpostavljenih starosnih mirovina u razmatranom razdoblju, odnosno da su iznosi pretpostavljenih starosnih mirovina koje bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku u predmetnom razdoblju da nije došlo do štetnog događaja, veći od isplaćenih invalidskih mirovina (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-1235/2021-2 od 22. veljače 2022.). Odlučuje primjenom odredbe članka 27. ZOOP-a koja uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 850/2022-2 od 25. listopada 2022.), a za koju smatra da se primjenjuje i u konkretnom slučaju jer je tuženik društvo za osiguranje koje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju u skladu s odredbama ZOOP-a kojima je uređen opseg osigurateljnog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, a na temelju čega se, u skladu s načelom razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja.
8. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a.
9. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija tuženika i njegova odgovornost za nastanak štetnog događaja. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio i sljedeće odlučne činjenice: - da je pravo na invalidsku mirovinu tužiteljevom osiguraniku priznato zbog profesionalne nesposobnosti za rad, kao posljedica štetne radnje (prometne nezgode) koju je prouzročio osiguranik tuženika u prometnoj nezgodi od 24. listopada 1987., kada je stradao osiguranik tužitelja TO; - da je za tu prometnu nezgodu odgovoran osiguranik tuženika TOU; - da je tužitelj svom osiguraniku TO isplaćivao invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad u pripadajućim mjesečnim iznosima, na način da mu je u razmatranom razdoblju platio 5.524,03 eura, manje od iznosa koji bi mu isplatio u slučaju pretpostavljene starosne mirovine, iznosa od 9.359,48 eura, odnosno da zato tužitelju nije nastala stvarna šteta iz članka 27. stavka 3. ZOOP-a.
9.1. Tako utvrđeno odlučno činjenično stanje prihvaća i ovaj sud. budući da prema stanju spisa doista dijelom nije sporno, a dijelom proizlazi iz ocjene izvedenih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a. Svojim žalbenim navodima tužitelj niti ne ističe koje činjenice prvostupanjski sud nije pravilno ili potpuno utvrdio.
10. Sporna je i nadalje primjena materijalnog prava: primjenjuju li se u konkretnom slučaju odredbe članaka 161. i 164. ZMO-a, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u vrijeme izvršenih isplata invalidske mirovine njegovom osiguraniku, po kojim odredbama bi tužitelj imao pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu ili se primjenjuje članak 27. ZOOP-a.
11. Odredbom članka 27. stavka 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).
12. Ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud u ovoj pravnoj stvari pravilno primijenio materijalno pravo, članak 27. ZOOP-a koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja i koji je bio na snazi u vrijeme nastanka pretpostavljene štete tužitelju, odnosno u vrijeme kad su izvršene razmatrane isplate mirovine.
12.1. Naime, tuženik nije štetnik, nego osiguravajuće društvo koje se bavi poslovima osiguranja. U poslove osiguranje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti u skladu s odredbama ZOOP-a. Prema odredbi članka 8. stavka 1. ZOOP-a društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno tom Zakonu i uvjetima za osiguranje. Obveza tuženika u konkretnom slučaju proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljenog s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila). Kao osiguratelj motornog vozila štetnika tuženik se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač, štetnik, nego ima obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača, štetnika) u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stoga, tuženica može odgovarati samo u okviru odredaba zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP-a kojim je uređen opseg osigurateljnog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće sklopljenim ugovorom, a na temelju čega se, u skladu s načelom razmjernosti, onda obračunava i naplaćuje premija osiguranja.
12.2. Iako je ZMO kasniji zakon, u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori jer je ZOOP poseban zakon, budući da uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane ZMO-om, a koji općenito propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika. Da je intencija zakonodavca bila da donošenjem ZMO-a iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP-a kojima je uređena odgovornost osiguratelja, tada ne bi bilo zapreke da se njegovim donošenjem stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama ZMO-a u pogledu odgovornosti osiguratelja. Stoga, kao poseban zakon (lex specialis), valja primijeniti ZOOP.
13. Ocjena je ovog suda, što je u skladu s jasnim izričajem odredbe članka 27. stavka 1. ZOOP-a, kako je društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja, nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. To znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe, neovisno o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).
13.1. Međutim, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavcima 2. i 3. članka 27. ZOOP-a, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovorna tuženica na ime osiguranja stvarnog štetnika.
14. Tužitelj nije dokazao da trpi štetu kako je propisano člankom 27. stavcima 2. i 3. ZOOP-a odnosno da je razmjerni iznos invalidske mirovine koja se isplaćuje njegovom osiguraniku veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu (tužitelj je svom osiguraniku isplaćivao invalidsku mirovinu u visini predviđenoj zbog profesionalne nesposobnosti za rad, a nije dokazao visinu kakva bi bila da ju je isplaćivao zbog ozljede na radu) pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
15. Shvaćanje iz ove odluke predstavlja recentnu i ustaljenu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženu u većem broj odluka, npr. Rev 90/2023-2 od 4. travnja 2023., Rev 1149/2022-2 od 20. ožujka 2024., Rev-620/2024-2 od 15. svibnja 2024., Rev-958/2024-2 od 10. srpnja 2024.
16. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.
U Puli 11. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
Zoran Šarić
