Poslovni broj: Usž-14/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UV iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Korana Ferdelji, odvjetnica u Zagrebu, Mirka Viriusa 16, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-129/2024 od 25. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-129/2024 od 25. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-361-05/22-26/540, urbroj: 531-03-4-2-23-3 od 27. prosinca 2023. te zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Supetar, klasa: UP/I-361-02/18-08/0142, urbroj: 2181/1-11- 00/88-22-0014 od 14. listopada 2022. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za zgradu na k.č.z. 1059/21 k. o. [katastarska općina].

3. Tužitelj u pravodobno izjavljenoj žalbi osporava prvostupanjsku presudu iz svih zakonom propisanih razloga. Ističe da je povrijeđeno načelo izjašnjavanja stranke jer je odbijen dokazni prijedlog za njegovim saslušanjem. Smatra da je odbijanjem dokaznog prijedloga provođenja očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke na okolnost točne lokacije objekta koji je predmet legalizacije povrijeđeno načelo jednakosti oružja koje je temelj prava na pravično suđenje. Ističe kako nisu točna utvrđenja iz rješenja tuženika na koja se poziva i sud u osporenoj presudi da predmetna zgrada nije vidljiva na DOF/2011. To stoga jer je dostavio uvjerenje Državne geodetske uprave, klasa: 935-01/18-03/705, urbroj: 541- 03-01-02/5-18-2 od 6. rujna 2018. i klasa: 935-08/20-03/391, urbroj: 541-03-01-02/5- 20-2 od 6. studenog 2020. iz kojih proizlazi da je predmetna zgrada vidljiva na DOF/2011. Smatra da se sud ne može pozivati na utvrđenja iz inspekcijskog postupka jer je presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni br.: UsIgr-498/18 od 12. lipnja 2019. poništeno rješenje doneseno u tom postupku. Ponavlja da se radi o staroj ruševnoj kući koja se nalazila na terenu obraslom gustom borovom šumom, pa je on postupno očistio teren oko nje i odlučio je obnoviti. Ističe da su okolne kuće legalizirane temeljem sličnog prikaza DOF/11, stoga je on stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na ostale. Uz žalbu dostavlja stručni osvrt na postupak izdavanja rješenja o izvedenom stanju izrađenom po vještaku građevinske struke te ističe da iz istoga proizlazi da je predmetna nekretnina prema PPU Brač jasno označena kao čestica na kojoj se nalazi postojeća zgrada koja je izgrađena temeljem valjanog akta za građenje izdanog temeljem PUU Općine Brač. Ističe da je dostavio i rješenje kojim je predmetnoj nekretnini dodijeljen kućni broj. Smatra da je povrijeđeno načelo razmjernosti u zaštiti prava stranke te su ostvareni uvjeti za podnošenje tužbe zbog naknade štete jer je onemogućen koristiti predmetnu nekretninu. Smatra da je uvjerenje iz kojeg proizlazi da je predmetna nekretnina vidljiva na DOF/11 pravovaljano te se propitivanjem njegove vjerodostojnosti zadire u njegovo stečeno pravo kao i pravo vlasništva. Navodi da je sukladno odredbama Ustava RH u provedenom postupku trebalo utvrditi je li mu ograničenje prava vlasništva nametnulo prekomjeran teret. Predlaže da ovaj Sud nakon provedenih predloženih dokaza preinači pobijanu presudu te usvoji zahtjev tužitelja za ozakonjenje predmetne građevine, podredno vrati predmet na ponovni postupak nadležnom upravnom tijelu uz naknadu troškova za sastav žalbe i sudske pristojbe.

5. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijana prvostupanjska presuda pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.

8. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda osnovano je potvrđena pravilnost stajališta upravnih tijela prema kojem je u pravilno i zakonito provedenom postupku odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za zgradu na k.č.z. 1059/21 k. o. [katastarska općina] jer se ne radi o nezakonito izgrađenoj zgradi u smislu odredbe članka 2. stavak 1. i 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, dalje: Zakon).

9. Odredbom članka 2. stavkom 1. Zakona propisano je da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ovoga Zakona smatra zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (u daljnjem tekstu: DOF5/2011), na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže. Stavkom 2. istog članka propisano je da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ovoga Zakona smatra i zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađen bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže, koja nije nedvojbeno vidljiva na DOF5/2011 ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a o čemu tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina na zahtjev stranke izdaje uvjerenje.

10. Uvidom u predmetni spis utvrđeno je da je tužitelj podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za predmetnu nekretninu dana 23. svibnja 2018. Spisu prileži snimka DOF5/2011 iz koje proizlazi da nekretnina koja je predmet ozakonjenja uopće nije vidljiva na istoj, odnosno na istoj su na mjestu gdje bi se predmetna nekretnina trebala nalaziti jasno vidljive krošnje stabala. Isto proizlazi i iz geodetskog snimka preklopljenog na DOF5/2011 koji se nalazi u sklopu geodetske snimke izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade izrađenog od ovlaštenog inženjera geodezije ŠV od 28. lipnja 2018. Spisu prileži i uvjerenje državne geodetske uprave, klasa: 935-08/18-03/821, urbroj: 541-03-01-02/5-18-2 od 18. rujna 2018. iz kojeg proizlazi da zgrada za koju se vodi inspekcijski postupak nije vidljiva na digitalnoj ortofoto karti izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja započetog 21. lipnja 2011.-DOF5/2011, niti na drugoj digitalnoj ortofoto karti izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011.

11. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja, i po ocjeni ovog Suda, pravilno je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu predmetnu zgradu iz razloga jer ista ne predstavlja nezakonito izgrađenu zgradu u smislu citirane odredbe članka 2. stavka 1. Zakona. To stoga što ista, i po ocjeni ovog Suda, nije vidljiva na snimci DOF5/2011 jer su na mjestu gdje bi se ista položajno trebala nalaziti jasno vidljive krošnje stabala, a što je sukladno i sadržaju geodetskog snimka izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade od 28. lipnja 2018. koji je dostavio sam tužitelj.

12. Kako iz smisla citirane odredbe članka 2. stavak 2. Zakona proizlazi da se ista odredba primjenjuje supsidijarno ukoliko nezakonito izgrađena zgrada nije nedvojbeno vidljiva na DOF5/2011, a kako u konkretnom slučaju predmetna zgrada uopće nije vidljiva na DOF5/2011, to pozivanje tužitelja na uvjerenje državne geodetske uprave od 6. rujna 2018. i 6. studenog 2020. godine nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari. Ovo stoga jer se uvjerenje tijela nadležnog za državnu izmjeru i katastar nekretnina o vidljivosti nezakonito izgrađene zgrade koristi kao dokaz za utvrđivanje vidljivosti nezakonito izgrađene zgrade u smislu odredbi Zakona tek ukoliko ista nije nedvojbeno vidljiva na DOF5/2011, a u konkretnom slučaju nezakonito izgrađena zgrada uopće nije vidljiva na DOF5/2011, odnosno ne radi se o nezakonito izgrađenoj zgradi kakvu u vidu ima naprijed citirana odredba članka 2. stavka 1. Zakona. Osim toga, pravilno obrazlaže prvostupanjski sud da predmetna zgrada nije vidljiva ni na spisu priloženoj snimci DOF2014/2016, dok je na snimci DOF2017 vidljiva zgrada u fazi izgradnje, a na snimci DOF2019 zgrada je prikazana sa svim obodnim zidovima i krovnom pločom, a što dovodi do zaključka da je nezakonito izgrađena zgrada koja je predmet ozakonjenja u konkretnom slučaju izgrađena nakon 21. lipnja 2011. te nije podobna za ozakonjenje jer ne predstavlja nezakonito izgrađenu zgradu u smislu odredbe članka 2. Zakona.

13. Iako nije od utjecaja u konkretnom slučaju, ovaj Sud ističe da je inspekcijsko rješenje o uklanjanju, klasa: UP/I-362-02/18-02/00726, urbroj: 531-07-1-2-1-18-05 od 14. lipnja 2018., a donošenju kojeg je prethodio inspekcijski pregled od 18. svibnja 2018., pri čemu je sastavljen zapisnik o istom na koji se poziva prvostupanjski sud u obrazloženju osporene presude, u međuvremenu postalo pravomoćno. Naime, presudom ovog Suda, poslovni broj: Usž-1566/2019 od 11. ožujka 2020. odbijena je žalba izjavljena protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIgr-260/2018 od 30. studenog 2018. kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje navedenog rješenja o uklanjanju. Slijedom navedenog nije osnovan prigovor tužitelja da se osporena presuda ne smije pozivati na utvrđenja inspekcijskog postupka jer je presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIgr-498/2018 od 12. lipnja 2019. poništeno rješenje o prekidu postupka izvršenja rješenja o uklanjanju. To stoga jer se radi o postupku različitom u odnosu na postupak u kojem je doneseno ranije navedeno pravomoćno rješenje o uklanjanju, a prvostupanjski sud se u obrazloženju osporene presude poziva na zapisnik o inspekcijskom pregledu koji je prethodio donošenju navedenog rješenja o uklanjanju, a ne postupak u kojem je doneseno rješenje o zahtjevu za prekid postupka izvršenja.

14. Odredbom članka 49. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS) propisano je da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Stoga je i po ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud pravilno odbio predložene dokaze kao suvišne jer se pravilna i zakonita odluka u konkretnom slučaju može donijeti temeljem ostalih dokaza koji prileže spisu upravnog postupka i upravnog spora.

15. Dokumentacija koju je tužitelj dostavio uz žalbu u smislu odredbe članka 130. stavak 3. ZUS-a nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u konkretnom slučaju. Ovo iz razloga jer se prema navedenoj odredbi u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice, a što je u konkretnom slučaju učinjeno.

16. S obzirom da tužitelj ni ostalim prigovorima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene presude pri čemu je presuda dostatno obrazložena u smislu odredbe članka 119. stavak 5. ZUS-a te je održavanjem rasprave dana 18. rujna 2024. strankama dana mogućnost izjašnjavanja, to nema osnove za usvajanje predmetne žalbe.

17. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom, to u smislu odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a nije osnovan ni njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe. 18. Imajući u vidu sve navedeno, trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavak 1. i odredbe članka 148. stavak 4. ZUS-a odlučiti u cijelosti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 10. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner