Poslovni broj: Usž-2742/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Hrvatske elektroprivrede d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi nepotpunog izvlaštenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-604/2023-6 od 28. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-604/2023-6 od 28. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je odbijen tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-943-02/22-01/134, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 27. veljače 2023. i rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Delnice, KLASA: UP/I-944- 17/20-01/172, URBROJ: 2170-03-03/7-22-6 od 22. veljače 2022. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv navedenog prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen njegov prijedlog za nepotpuno izvlaštenje zemljišta označenog kao k. č. [katastarska čestica], upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], radi izgradnje elektroenergetskog objekta DV 35 kV TS 35/20 kV KUPJAK –TS 110/35/20 kV Vrbovsko-Napuštanje EPV Skrad. Upravni sud u Rijeci je ocijenio rješenje tuženika zakonitim pozivom na Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine", broj 74/14., 69/17. i 98/19.-dalje: ZoION) uz obrazloženje da je zahtjev zakonito odbijen, budući da u trenutku podnošenja prijedloga za izvlaštenje (30. rujna 2020.) tužitelj nije raspolagao važećom lokacijskom dozvolom.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu u kojoj ističe da prema odredbi članka 151. stavka 3. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj 153/13., 65/17., 114/18., 39/19. i 98/19. -dalje: ZPU) lokacijska dozvola nije prestala važiti. Naime, smatra da je postupak izvlaštenja pokrenuo danom podnošenja prijedloga za osiguranje dokaza o stanju i vrijednosti predmetne nekretnine. Međutim, jedinstveni postupak izvlaštenja reguliran je glavom V ZoION kojom glavom je regulirano osiguranje dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine te izvlaštenje nekretnine kao jedan postupak. Predmetna lokacijska dozvola je važila u vrijeme pokretanja postupka osiguranja, a rok isteka važenja ne teče za vrijeme trajanja postupka izvlaštenja, sastavni dio kojeg je osiguranje dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine. Na trajanje postupka osiguranja dokaza tužitelj ne može utjecati, a isti je nužno provesti prije podnošenja prijedloga za izvlaštenje. Predlaže prihvatiti žalbu, poništiti presudu prvostupanjskog suda i donijeti presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 73. stavak 1. ZUS-a), Sud nalazi neosnovanim žalbeni prigovor da su postupak osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine i postupak izvlaštenja jedinstveni postupak, jer se radi o odvojenim postupcima.

6. Naime, prema odredbi članka 25. ZoION–a prije podnošenja prijedloga za izvlaštenje korisnik izvlaštenja dužan je, putem Ministarstva odnosno nadležnog tijela, zatražiti osiguranje dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine za koju predlaže izvlaštenje. Iz navedene odredbe, dakle proizlazi da se radi o izvođenju dokaza prije pokretanja postupka izvlaštenja.

7. Nakon dovršetka postupka osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine, postupak izvlaštenja se ne mora nužno okončati izvlaštenjem nekretnine, jer ono ovisi o utvrđivanju činjenica koje su različite od onih koje se utvrđuju u postupku osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine. Dokazi koje stranka mora podnijeti uz prijedlog za izvlaštenje propisani su odredbom članka 30. ZoION–a, a jedan od tih dokaza je i pravomoćna lokacijska dozvola za izgradnju građevine ili izvođenje radova na nekretnini za koju se predlaže izvlaštenje. No, predmetna lokacijska dozvola je prestala važiti prije podnošenja prijedloga za izvlaštenje.

8. Stoga u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene odredbe članka 150. stavak 3. ZPU–a kojom je propisano da rok za prestanak važenja lokacijske dozvole ne teče za vrijeme trajanja postupka izvlaštenja, a prestaje teći donošenjem rješenja o izvlaštenju. Ovo iz razloga što je u konkretnom slučaju lokacijska dozvola prestala važiti prije pokretanja postupka izvlaštenja, za koji je sukladno odredbi članka 40. stavka 2. ZUP-a mjerodavan trenutak predaje urednog zahtjeva za nepotpuno izvlaštenje (30. rujna 2020.).

9. Slijedom svega izloženog, Sud je na temelju odredbe članka 74. stavak 1. ZUS- a žalbu kao neosnovanu odbio.

U Zagrebu 10. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić