Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž-436 /2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Melite Novoselac, kao predsjednika vijeća, Jelene Bušić, kao suca izvjestitelja i Svjetlane Tolj, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mark Baničević, odvjetnik u Splitu, protiv I. tuženice IA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II. tuženice CA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], III. tuženika MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i IV. tuženice LA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], R [adresa], II.–IV. tuženici zastupani po punomoćniku GA, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja nedostojnosti za nasljeđivanje, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku - Stalna služba u Korčuli poslovni broj P-954/2022 od 18. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana te se presuda Općinskog suda u Dubrovniku - Stalna služba u Korčuli poslovni broj P-954/2022 od 18. prosinca 2023.:

a) potvrđuje u dijelu točke I. izreke presude kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da su II. tuženica CA, III. tuženik MA i IV. tuženica TA nedostojni za nasljeđivanje ostavitelja pok. ĐA pok. I i da nemaju nikakvo pravo na nasljedstvo iza njegove smrti te da su dužni tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka te u cijelosti u točki II. izreke kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka koje je tužitelj dužan naknaditi II. do IV. tuženiku;

b) ukida u dijelu točke I. izreke presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je I. tuženica IA nedostojna za nasljeđivanje pok. ĐA te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tužitelja na naknadom troškova žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Utvrđuje se da su tuženici nedostojni za nasljeđivanje ostavitelja pok. ĐA pok. I (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i nemaju nikakva prava na nasljedstvo iza njegove smrti. Dužni su tuženi naknaditi parnični trošak tužitelju u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju: RA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženima: 2. CA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3. MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 4. TA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu od 238,90 eur/1.800,00kn, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavio je tužitelj ne navodeći izričito iz kojih žalbenih razloga predviđenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) je pobija. U žalbi posebno ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a sadržajno i na povredu čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i čl. 221. a ZPP-a. Predlaže da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtjeva i trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode tužitelja utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi da su tuženici nedostojni za nasljeđivanje pok. ĐA pok. C i da nemaju nikakva prava na nasljedstvo iza njegove smrti.

7. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

- da su parnične strane zakonski nasljednici iza pok. ĐA koji je preminuo **.**.2010. te mu je ovdje tužitelj sin, I. tužena je supruga pokojnoga, dok su II.- IV. tuženi unuci istoga;

- da je za života pok. ĐA raspolagao svojom imovinom i to na način da je sa tužiteljem 15. prosinca 2002. zaključio Ugovor o darovanju nekretnina;

- da je u ostavinskom postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Dubrovniku – Stalna služba u Korčuli pod poslovnim brojem O-476/2016 iza pok. ĐA pok. C, ovdje tužitelj rješenjem poslovni broj O-476/2016 od 29. rujna 2022. upućen da pokrene parnicu protiv ovdje tuženika radi utvrđivanja njihove nedostojnosti za nasljeđivanje;

- da su pok. ĐA i I. tužena zaključili brak 18. siječnja 2003. te da je I. tužena napustila bračnu zajednicu negdje oko 2005. kada je odselila u Dubrovnik, da je ista na temelju Rješenja Ureda državne uprave Dubrovačko-neretvanske županije, Klasa: UP/I-222-02/06-02704 od 25. siječnja 2007. promijenila prezime na način da se od toga datuma služi prezimenom IA;

- da do smrti sada pok. ĐA njihova zajednica života nikada nije obnovljena iako njihov brak nikada nije formalno razveden;

- da su II. – IV. tuženici unuci pok. ĐA, odnosno djeca sada pok. EA rođ. ĐA koja je umrla kada su oni bili niske kronološke dobi i koja također za života nikada nije bila u kontaktu sa pokojnim AA koji joj je bio otac;

- da tijekom cijelog tog vremena II. –IV. tuženici nisu bili u nikakvom kontaktu sa pokojnim;

- da je u vrijeme smrti pok. AA i nekoliko godina prije njegove smrti IV. tužena osoba koja je u teškoj životnoj i zdravstvenoj situaciji kod koje je utvrđeno 100% tjelesno oštećenje tako da je i njoj potrebna pomoć drugih osoba, da je III. tuženik u to vrijeme pa sve do 2012. bio redoviti student Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu bez ikakve vrjednije imovine, da je jedino u to vrijeme II. tužena bila zaposlena kao medicinska sestra ali da je tada prije svega pomagala bolesnu sestru i brata koji se školovao;

- da je sada pok. ĐA nekoliko godina prije smrti imao problema sa mjehurom i prostatom, da je zbog ponavljajućih malignih tumora na mjehuru primao i kemoterapiju te da je imao i problema sa kukovima zbog čega je bio slabo pokretan i to pogotovo godinu dana prije smrti;

- da je isti ostvarivao mirovinu, te da je, dok je to bio u stanju, uz pomoć sina, a ovdje tužitelja obrađivao i poljoprivredno imanje.

8. Slijedom svega naprijed navedenog suda prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti smatrajući da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 125. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03., 163/03. i 35/05. – dalje ZN) koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, odnosno pretpostavka iz st. 4. istog zakonskog članka, odnosno da tijekom postupka nije dokazano da su se tuženici teže ogriješili o obvezu uzdržavanja prema ostavitelju prema kojem su imali zakonsku obvezu uzdržavanja, da mu nisu pružili nužnu pomoć koju su mu mogli pružiti bez opasnosti za svoj život i zdravlje, ili su ga ostavili bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje.

9. Prema odredbi čl. 125. toč. 4. ZN-a nedostojan je naslijediti kao na temelju zakona tako i oporuke onaj koji se teže ogriješio o obvezu uzdržavanja prema ostavitelju prema kojemu je imao zakonsku obvezu uzdržavanja, onaj koji nije htio pružiti ostavitelju nužnu pomoć koju mu je mogao pružiti bez opasnosti za vlastiti život, ili ga je ostavio bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje.

10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da u odnosu na I. tuženu nisu ispunjene zakonske pretpostavke da se utvrdi da je nedostojna naslijediti pok. AA jer se teže ogriješila o zakonsku obvezu uzdržavanja, unatoč tome što je njihova faktična zajednica života prestala nekoliko godina prije njegove smrti, odnosno oko 2005., a sve to iz razloga jer tijekom postupka nije utvrđeno da su bile ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 217. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23. - dalje: ObZ) koja se odnosi na obvezu uzdržavanja bračnog druga, odnosno tužitelj tijekom postupka nije niti tvrdio niti dokazivao da je pok. ĐA bio egzistencijalno ugrožen ili da nije imao dovoljno sredstava za život.

11. Međutim, u tužbi i tijekom postupka tužitelj je ukazivao da je razlog nedostojnosti i to što su ovdje tuženici ostavili ostavitelja bez pomoći u prilikama koje su opasne za život i zdravlje, a sve to iz razloga jer je posebno posljednju godinu života ostavitelj bio teško pokretan i ovisan o pomoći drugih osoba.

11. 1. U odnosu na ovaj razlog za utvrđenje nedostojnosti za nasljeđivanje u odnosu na I. tuženu sud prvog stupnja smatra da je ista napustila ostavitelja kao supruga 2005. kada je isti još uvijek bio pokretan, odnosno da ga nije ostavila bez pomoći u prilikama koje su opasne za život i zdravlja, pa da stoga ne postoji niti ovaj razlog nedostojnosti. Nadalje navodi da tijekom postupka tužitelj nije predložio provođenje medicinskog vještačenja na okolnost zdravstvenog stanja ostavitelja, a da sud za isto nema posebnih znanja zbog čega nije niti posebno ocjenjivao medicinsku dokumentaciju ostavitelja niti je dovodio u vezu s drugim provedenim dokazima.

12. Osnovano u ovom dijelu tužitelj ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. te sadržajno na povredu čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i 221. a. ZPP-a.

12.1. Naime, u tužbi i tijekom postupka tužitelj je na okolnost zdravstvenog stanja ostavitelja predložio provođenje dokaza uvidom u medicinsku dokumentaciju tužitelja i saslušanje svjedoka i to prije svega dr. PA koji je bio obiteljski liječnik ostavitelja i koji je iskazivao o bolestima i zdravstvenom stanju ostavitelja pa tako i o tome da je istome oko godinu dana prije smrti trebala stalna pomoć.

13. Sud prvog stupnja odlučujući da li su u odnosu na I. tuženu ispunjene pretpostavke za utvrđenjem da je nedostojna za nasljeđivanje ostavitelja, kao promatrano razdoblje kada je istome eventualno trebala pomoć druge osobe i kada je njegovo zdravlje bilo ugroženo, uzima samo 2005. kada je I. tužena napustila bračnu zajednicu, zanemarujući pri tome da je brak I. tužene i ostavitelja trajao sve do njegove smrti 2010., pa stoga niti na koji način ne ocjenjuje ovo razdoblje života sada pok. ĐA, odnosno smatra da zbog nepredlaganja medicinskog vještačenja nije u mogućnosti utvrditi njegovo zdravstveno stanje, pa o postojanju iste činjenice zaključuje očito primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221 a).

14. Međutim, da bi sud o postojanju odnosno nepostojanju određene činjenice mogao zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja, potrebno je da prije svega ocijeni dokaze koje je stranka (na kojoj je teret dokazivanja) predložila na pravno odlučne činjenične tvrdnje, a što u konkretnom slučaju sud prvog stupnja nije učinio pa tako niti na koji način nije ocijenio medicinsku dokumentaciju ostavitelja a posebno nalaz ortopeda od 1. listopada 2007. (list 100 spisa) niti je medicinsku dokumentaciju potom cijenio u sklopu iskaza saslušanih svjedoka na iste okolnosti i to posebno svjedoka PA, koji je bio obiteljski liječnik ostavitelja.

14.1. S obzirom na naprijed navedeno, pobijana presuda u odnosu na I. tuženu nema nikakvih razloga u pogledu odlučne činjenice koja se odnosi na zdravstveno stanje ostavitelja u posljednjoj godini njegovog života, a zbog čega se ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava odnosno dijela odredbe čl. 125. toč. 4. ZN-a koja se odnosi na nepružanje pomoći u prilikama koje su opasne za život i zdravlje ostavitelja.

15. Međutim, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 125. toč. 4. ZN-a u odnosu na II. do IV. tuženike.

15.1. S ocjenom suda prvog stupnja da se II. do IV. tuženik nisu teže ogriješili o zakonsku obvezu uzdržavanja prema ostavitelju slaže se i ovaj sud, jer je ponašanje tuženika rezultat poremećenih obiteljskih odnosa koji svoj uzrok imaju u napuštanju i nepostojanju nikakvih odnosa između ostavitelja i njihove pok. majke koja je bila kćerka ostavitelja i koja je umrla veoma rano, i izostankom bilo kakvog uzdržavanja i pokušaja kontakata ostavitelja sa tuženicima u vrijeme kada su kao mala djeca ostala bez skrbi majke. Osim toga odredbom čl. 283. st. 5. ObZ-a određeno je da baka, odnosno djed ostvaruju pravo na uzdržavanje od punoljetne djece prije uzdržavanja od unučadi, pa stoga nije niti postojala obveza II. do IV. tuženika da doprinose za uzdržavanje ostavitelja kao djeda.

15.2. Pri tome sud prvog stupnja pravilno cijeni obiteljske, zdravstvene i imovinske prilike II. do IV. tuženika, odnosno da je IV. tužena teško bolesna i također ovisna o tuđoj pomoći zbog čega se od nje nije niti moglo očekivati da pruža pomoć ostavitelju kao djedu s kojim nikada nije bila u nikakvom kontaktu. Nadalje, u odnosu na III. tuženika utvrđeno je da se u vrijeme kada je ostavitelju eventualno trebala pomoć on školovao odnosno studirao u Zagrebu te da ga je tijekom toga školovanja pomagala II. tužena koja je tada jedina ostvarivala redovita mjesečna primanja i prije svega pomagala brata i sestru.

16. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će nedostatke na koje mu je ukazano ovom ukidbenom odlukom u odnosu na I. tuženu, ponovno će u skladu s čl. 8. ZPP-a ocijeniti sve provedene dokaze, te dati odgovarajuće razloge u odnosu na odlučnu činjenice koje se odnose na to da li je u posljednjoj godini života ostaviteljev život i zdravlje bilo ugroženo na način da mu je trebala pomoć koju je I. tužena kao njegova supruga svjesno izbjegavala, te potom donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

17. U odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka iz točke II. izreke u odnosu na II. do IV. tuženika, odluka suda prvog stupnja je pravilna i zakonita te u skladu s čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te važećom Tarifom o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126722.- u daljnjem tekstu: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima parničnog postupka.

17.1. U ovom dijelu odluka suda prvog stupnja je jasna i razumljiva tako da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tužitelj ukazuje kada je II. do IV. tuženiku dosuđen, pored troška koji je zatražen na ročištu održanom 6. studenog 2023. i trošak sastava odgovora na tužbu od 6. ožujka 2023. (list 113-114 spisa) s obzirom da su tuženici trošak sastava istog podneska zatražili već u istom podnesku pa se stoga smatra da je i zahtjev za naknadom istog trošak pravovremeno postavljen u skladu s čl. 164. st. 3. ZPP-a.

18. S obzirom na navedeno valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

19. Odluka o troškovima žalbenog postupka tužitelja biti će donesena u konačnoj odluci te je stoga na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki III. izreke.

Osijek, 10. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac