REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj K-17/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu Barbari Kancelar, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Matee Mikec, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog CP, zbog kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. – dalje u tekstu KZ/11) i kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. KZ/11 povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola broj: KO-DO-1180/2020 od 10. studenog 2020., nakon javne rasprave zaključene 7. srpnja 2025., u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola OP, okrivljenog CP, branitelja okrivljenika, Damira Krpana, odvjetnika u Umagu, opunomoćenika oštećene, Slavice Milevoj i Matije Miloša, odvjetnika u Puli, 10. srpnja 2025. u prisustvu opunomoćenika oštećenice, Slavice Milevoj i Matije Miloša, odvjetnika u Puli, objavio je i

p r e s u d i o j e:

I. Okrivljeni CP, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina C i O, r. Š, rođen **.**.1983. u [adresa], policajac, srednje stručne spreme, zaposlen u PP Nova Gradiška, s primanjima od oko 1.400,00 eura, oženjen, otac jednog djeteta, vlasnik osobnog automobila, služio vojsku, s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, kazneno i prekršajno neosuđivan

k r i v  j e

što je:

1. dana 16. studenog 2019. oko 04,00 sata, u prostoriji za prijem Policijske uprave istarske, Trg Republike 1, Pula-Pola, postupajući kao policajac Policijske postaje Pula-Pola prema uhićenoj ŠP zbog počinjenog prekršaja iz članka 6. Zakona protiv javnog reda i mira, dok je ista bila vezana sredstvom za vezivanje – lisicama na način da su joj ruke bile sputane iza leđa, te nakon što ga je višestruko vrijeđala, svjestan da joj može nanijeti tjelesnu ozljedu pa pristajući na to, udario je najmanje tri puta zatvorenom šakom u predjelu lica, čime joj je nanio tjelesnu ozljedu u vidu krvnih podljeva vjeđa desnog oka, krvnog podljeva oko lijevog oka, te krvarenja u spojnice i bjeloočnice oba oka (hiposfahgma),

dakle, drugog tjelesno ozlijedio, a kazneno djelo je počinila službena osoba u obavljanju službe,

2. dana 16. studenog 2019. u prostorijama Policijske uprave istarske, nakon počinjenja kaznenog djela opisanog pod točkom 1., u svojstvu policijskog službenika Policijske postaje Pula-Pola, svjestan i htijući to sačinio „izvješće (o uporabi sredstva prisile – tjelesna snaga i sredstva za vezivanje – lisice)“ u kojem je uz ostalo naveo „...dolaskom u policijsku postaju ŠP je privedena u prostoriju za otpremanje službe gdje je posjednuta na stolac uz ormar. Prilikom postupanja istoj je naređeno od moje strane da skine naušnice i „piercinge“ sa ušiju, nosa i donje usne, na što je izjavila da ne želi te počela udarati čelom glave o stol, potiljkom glave u ormar i nogama je šutnula stolicu vičući „Jebem vam mater pandursku usranu, pokvarenu i retardiranu“. Zatim je opet imala namjeru glavom udarati o stol da bi ju ja spriječio u istome na način da sam je uhvatio za desnu ruku povukao je te je sa stolice srušio na pod. Pošto je ŠP i dalje pružala aktivan otpor s namjerom da se ozlijedi, mašući rukama, nogama i glavom udarala o pod istu sam povukao za ruku, posjeo je te joj glavu fiksirao na način da sam joj istu stavio između koljena poradi sprječavanja daljnjeg samoozljeđivanja. Nakon što je fiksirana, zajedno s pol sl PP istu sam pridigao sa poda te nad istom u 03,40 sati uporabili sredstva prisile tjelesnu snagu i sredstva za vezivanje „lisice“ dok je pol sl PP istu uhvatio za lijevu ruku savinuo je na leđa da bi ja zatim stavio „lisice“ i na lijevu ruku. Nakon navedenog postupanja ŠP je izrevoltirana nastavila vikati i vrijeđati pol sl riječima „jebite si mater u šupak, govna pokvarena pandurska, sad ste jaki pička vam materina usrana, dali tako vežete kćer i jebete je u šupak, kriminalci pokvareni vi ste obična gamad i đubrad“ i dr. pogrdnim i nepristojnim riječima. ŠP je više puta upozorena i izdane su joj naredbe od moje strane no međutim ista je svo vrijeme postupanja nas vrijeđala i omalovažavala, drsko i arogantno se ponašala...“ pri tome ne napisavši da je ŠP udario najmanje tri puta zatvorenom šakom u predjelu lica, te ovo izvješće potpisao svojim potpisom i dao na daljnje postupanje nadležnima u postupku ocjene opravdanosti primjene sredstava prisile,

dakle, kao službena osoba u službenu ispravu nije unio važan podatak i svojim potpisom ovjerio takvu ispravu,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18.; dalje: KZ/11) – opisano pod točkom 1., u stjecaju kaznenim djelom krivotvorenja – krivotvorenjem službene ili poslovne isprave iz čl. 279. st. 1. KZ/11 – opisano pod točkom 2,

II. Okrivljenom CP se utvrđuje:

- za kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci

- za kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenjem službene ili poslovne isprave na temelju čl. 279. st. 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci pa se okrivljeni CP na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, osuđuje na

JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI

te mu se na temelju čl. 56. KZ/11, izriče

UVJETNA OSUDA,

kojom se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP) okrivljenom CP nalaže se podmiriti paušalni trošak ovog kaznenog postupku u iznosu od 400,00 eura (prema čl. 145. st. 2. t. 6. i st. 3. ZKP), trošak provedenog vještačenja u iznosu od 387,24 eura, nužne izdatke oštećene te nagradu i nužne izdatke punomoćnika oštećene, s time da je odmjereni iznos paušala dužan podmiriti u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola podiglo je optužnicu broj KO-DO- 1180/2020 10. studenog 2020. protiv okrivljenog CP (dalje u tekstu: okrivljenik) zbog kaznenog djela protiv tijela i života – tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11 i kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 279. st. 1. KZ/11.

2. Upitan o osnovanosti optužbe, okrivljenik se očitovao da se ne smatra krivim.

3. Uz suglasnost stranaka pročitani su zapisnik o očevidu (listovi 6-7 spisa), medicinska dokumentacija za ŠP (listovi 18-19, 43-45, 47-50, 98- 99, 103-104 spisa), dokumentacija Zatvora u Puli-Pola (listovi 25-28, 38-40 spisa), preslika spisa Općinskog suda u Puli-Pola, Prekršajni odjel J-889/2019 (listovi 53-95 spisa), nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke (listovi 119-124 spisa), preslike osobnih kartona (listovi 154-156 spisa), izvješće (listovi 159-160 spisa), izvješće o uporabi sredstava prisile (listovi 161-162 spisa), izvješće (list 163 spisa), Uz suglasnost stranka pregledani su CD s fotografijama ozljeda (kuverta s oznakom 3), fotodokumentacija (listovi 9-17 spisa) te su reproducirane snimke videonadzora (kuverte s oznakom 36-37 spisa). Na raspravi su ispitani svjedoci EP, ĆP, ŠP, SP i PP te je ispitan vještak dr. Ilija Kučinar. Pročitana je kaznena i prekršajna evidencija okrivljenika te je kao zadnji dokaz u postupku okrivljenik iznio svoju obranu.

3.1. Na temelju čl. 421. st. 1. toč. 2. ZKP odbijen je dokazni prijedlog za saslušanjem redara AP, jer su okolnosti ponašanja oštećene prije uhićenja zapravo nesporne, a iste su potvrđene i ostalim dokazima u spisu, uključujući i pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli-Pola, Prekršajni odjel J- 889/2019, koja je pročitana na raspravi. Nadalje odbijen je i dokazni prijedlog obrane da se dopunski sasluša vještak na okolnosti utvrđivanja nastanka ozljede udaranjem u prozorčić i u ruku prema odredbi čl. 421. st. 1. toč. 2. i 4. ZKP jer se vještak na raspravi već očitovao o načinu nastanka ozljede, a okrivljenik je prvi puta na raspravi u obrani naveo da bi oštećena udarila u rešetke na prozorčiću iza vozača, dok je u izvješću navedeno da je čelom glave udarala u bočnu metalnu stranu vozila, pa je takav dokazni prijedlog ocijenjen kao nevažan i usmjeren isključivo na odugovlačenje postupka.

4. Okrivljenik je prilikom iznošenja obrane naveo da je u policijskoj službi 19 godina. Toga je dana radio u smjeni od 18 do 6 sati ujutro, zajedno s kolegom PP. Nalazili su se na trgu Portarata gdje je zaštitar koji je uredovao prometom imao problema sa ženskom osobom koja ga je vrijeđala, pljuvala i unosila mu se u lice. Radi provjere njezina identiteta zatražili su njenu osobnu, a za vrijeme provjere oštećenica je negodovala, bacala stvari i bila izrazito agresivna. Pokušali su joj reći da se smiri, ali ona je s takvim ponašanjem nastavila. Uhićena je zbog terećenja javnog reda i mira te smještena u maricu. Ušao je s njom u vozilo kojim je upravljao PP. Cijelo je vrijeme bila nervozna, pritom ih vrijeđajući. U marici se nalaze dvije klupice, jedna nasuprot druge i tako su njih dvoje sjedili. U jednom se trenutku oštećenica podigla na noge, uhvatila se rukom za metalne rešetke na prozorčiću iza vozača i počela u rešetke udarati glavom i rukom. U tom se trenutku bacila na pod, uhvatio ju je za ruku i fiksirao, pokušavajući je smiriti. Njezino ponašanje je za to vrijeme osciliralo; od plača i agresije do mirnoće. Nije joj stavio sredstva za vezanje u marici. Nakon toga su došli u policijsku postaju i uveli oštećenicu u sobu koju zovu soba za otpremne službe. Posjeo ju je za stol i tražio da skine naušnice i piercing koje je imala na nosu i ušima, riječ je o uobičajenoj proceduri kod predmeta za samoozljeđivanje.

4.1. Cijelo to vrijeme je oštećenica plakala i bila agresivna, jednom je udarila glavom o stol, šutnula stolicu pa stražnjim dijelom glave udarila u ormarić. Kako bi spriječio njezino daljnje ozljeđivanje, položio ju je na pod, fiksirao joj glavu tako što ju je stavio između njegovih koljena, licem prema dnu. Ona ih je i dalje vrijeđala, bila je u alkoholiziranom stanju, stavili su joj lisice i smjestili je u posebnu prostoriju, a prije toga je došla kolegica ĆP da ju pregleda.

4.2. Za vrijeme stavljanja lisica u prostoriji su bili on i kolega PP. Oštećena je bila vezana nekih 20 – 30 minuta prije nego li je došla pogledati kolegica. Kada je došla hitna, sredstva za vezivanje su skinuta. Niti u jednom trenutku nije bio sam s oštećenom. Nakon što su upotrijebljena sredstva prisile je primijetio hematom koji je imala iznad oka, na čelu. Za vrijeme udaranja glavom u rešetke u marici je sigurno udarala i u svoju ruku. On ni u jednom trenutku nju nije udario, visok je i jak pa bi njegov udarac zasigurno izazvao neko puknuće. Da je tako postupio, tako bi i napisao u izvješću. Smatra se iskusnim i profesionalnim policajcem, prije ovog slučaja je sigurno imao 50 uporaba sredstava prisile, zna kojim intenzitetom se postupa. Nije napao oštećenicu, već samo u dva navrata upotrijebio sredstava prisile. Izvješće o postupanju se sastavlja odmah i dostavlja nadređenima. U tom izvješću nije ništa lažno naveo, već opisao sve onako kako se i dogodilo.

5. Nije sporno da se oštećenica neprimjereno ponašala prema policijskim službenicima koji su predmetne večeri postupali zbog čega je i proveden prekršajni postupak, nije sporno da je te večeri zadobila ozljede u vidu krvnih podljeva vjeđa desnog oka, krvnog podlijeva oko lijevog oka, te krvarenje u spojnice i bjeloočnice oba oka (hiposfahgma). Nije sporno ni da je okrivljenik o postupanju spram oštećenoj sastavio izvješće.

5.1. Sporno je na koji je način oštećena zadobila ozljede kao i vjerodostojnost podataka u okrivljenikovu izvješću. Naime, okrivljenik tvrdi da je oštećena zadobila ozljede samoozljeđivanjem, dok oštećena tvrdi da joj je ozljede nanio okrivljenik.

6. Na temelju odredbe čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP, uz suglasnost stranaka pročitano je medicinsko vještačenje dr. Ilije Kučinara za oštećenicu ŠP (listovi 123-124 spisa) iz kojeg proizlazi da je zadobila ozljede krvnih podljeva vjeđa desnog oka, oko lijevog oka, lijevog ramena, desnog lakta, desnog koljena, lijeve potkoljenice, natuk glave zatiljno lijevo i krvarenje u spojnice i bjeloočnice oba oka (hiposfahgma). U konkretnom slučaju krvni podljevi vjeđa desnog oka te okolo lijevog oka s posljedičnim krvarenjem u sponice i bjeloočnice oba oka, svojim karakteristikama, a posebice topografsko-anatomskim smještajem, upućuju na zaključak kako su u prvom redu mogli nastati mehanizmom višekratnih udaraca, vjerojatno s dva zasebna udarca, u području desnog i lijevog oka nekim tupo tvrdim mehaničkim sredstvom poput zatvorene šake, u laktu savijene ruke, u koljenu savijene noge ili sličnim sredstvom. Za nastanak takvih ozljeda potrebno je djelovanje sile nekog slabijeg do srednje jakog intenziteta. U okolnostima sputavanja ruku „lisicama“ kada se ruke nalaze na strani leđa, samoozljeđivanje nije prihvatljiva opcija nastanka ozljeda u području oba oka.

7. Sve evidentirane ozljede pojedinačno se i u svom zbiru sudsko medicinski kvalificiraju kao tjelesna ozljeda.

8. Vještak dr. Ilija Kučinar je na raspravi 10. studenog 2022. u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja, a na posebne upite je iskazao da su tjelesne ozljede u području oba oka mogle nastati mehanizmom dva odvojena udarca nekim tupo tvrdim mehaničkim sredstvom, što može biti zatvorena šaka, u laktu savijena ruka, u koljenu savijena noga ili tome slično sredstvo. Važno je napomenuti kako je područje oka posebice očne jabučice prirodno dobro zaštićeno od vanjskih utjecaja, stoga je pad kao mehanizam nastanka ovakvih ozljeda bitno manje vjerojatan. Moguć je isključivo u posebnim uvjetima kada do pada dolazi na neku izbočinu i u konkretnom slučaju glatku i obloženu prepreku ili podlogu manje kontaktne površine, s time da je sa životnog aspekta manje vjerojatan dvokratni pad na takvu prepreku. Dakle, prvo u području jednog oka pa kasnije u području drugog oka. Nastanak tih ozljeda oba oka moguć je i samoozljeđivanjem vlastitim rukama i kada su ruke sputane lisicama na način da se ruke nalaze s prednje strane tijela. Ozljede oba oka nisu mogle nastati mehanizmom udara čeonog dijela glave o stol, a potom zatiljkom u ormar. Ozljeda lijevog zatiljnog dijela glave mogla je nastati i mehanizmom jednokratnog udarca nekim tupo tvrdim mehaničkim sredstvom u zatiljni dio glave, ali je isto tako mogla nastati i mehanizmom udara zatiljnog dijela glave o neku tupo tvrdu prepreku ili podlogu.

9. Svjedokinja EP je iskazala da je jedino čega se sjeća da je u svojstvu liječnice hitne medicine došla u policijsku postaju Pula i pregledala oštećenicu. Konkretnog nalaza i ozljeda konstatiranih u njemu se ne sjeća, ali ostaje pri svim navodima sadržanim u medicinskoj dokumentaciji. Poslije predočenja fotografije je potvrdila da je upravo oštećenicu pregledala na toj intervenciji te je ona bila izuzetno neugodna prema njima, odrješito odgovarajući na pitanja i vrijeđajući osoblje prilikom pregleda. Svjedokinja je potvrdila da je nalaz sa stranica 98-99 spisa onaj koji je sastavila u jutarnjim satima 16. studenog 2019. Oštećenica je tijekom pregleda općenito prigovarala postupanju policije, kao i svemu drugom, ali se točnih riječi zbog proteka vremena svjedokinja nije sjetila. U nalazu je napisala riječi oštećenice kada je rekla da su je udarali rukama po licu. Ozljede koje tada vidjela je i evidentirala, a moguće je, s obzirom na osvjetljenje i njezinu nesuradljivost, da se pojedine ozljede na tijelu nisu tad još mogle vidjeti, jer su bile u procesu nastanka. Ne zna odakle oštećenici ozljede koje su evidentirane, o tome ne može špekulirati, u svojem je nalazu opisala da se ona njoj čini kao da je pod utjecajem alkohola, a nije testirala je li konzumirala još neka sredstva. Pozvana je u PP Pula radi pregleda uhićene ŠP te je po pregledu konstatirala ozljede lijevog oka, a sve ozljede koje je opazila konstatirane su u pisanom nalazu. Ona je tada govorila da je dobila udarac u policiji i prijetila da će se osvetiti, da će tužiti, ali se detalja ne sjeća.

10. Svjedokinja ĆP je navela da je predmetne večeri dobila poziv s tetra veze da ode u Policijsku postaju Pula radi vršenja pregleda jedne ženske osobe. Čekala je na hodniku, a u prostoriji koja se zove otprema službe su se nalazili okrivljenik, PP i oštećenica koju je morala pregledati. Prije nego li su oštećenicu premjestili u ćeliju, svjedokinja ju je pregledala. Oštećenica je prema njoj bila normalna i pristojna, iako potresena. Detaljno ju je pregledala i posebice primijetila modricu na lijevom ili desnom oku, ne zna točno kojem. Misli da je oštećenica bila vezana s lisicama i na njoj nije primijetila neke druge ozljede, nisu ni razgovarale. Za navedenu ozljedu na oku misli da je podljev; zna samo da je oštećenica radila nerede u gradu, a pregled je obavljen navečer, oko ponoć ili jedan, ne zna jesu li joj ruke bile vezane lisicama ispred ili iza tijela.

10.1. Oštećenica ŠP je navela da se predmetni događaj zbio negdje u zimsko vrijeme, studeni ili prosinac 2019. Popila je poprilično puno alkohola u tom izlasku i u centru grada srušila par prometnih znakova, vidio ju je redar koji je pozvao policiju. Stavili su je u maricu po kojoj se ona bacala, odveli je u policijsku postaju gdje je dobila par šaka u glavu, drugi dan je bila na prekršajnom sudu; određen joj je pritvor u trajanju od pet dana. Bila je nemirna u marici pa ju je policajac fiksirao da nešto ne napravi, ali misli da nije imala lisice na sebi u to vrijeme. U policijskoj je postaji bila smještena u prostor koji koriste za promjenu smjene i misli da je tamo s njom bio policajac koji ju je istukao. Pretpostavlja da mu je rekla nešto što mu se nije svidjelo, ali ne zna što. Dok se nalazila u toj prostoriji bila je vezana lisicama otraga, policajac ju je udario zatvorenom šakom u glavu, a ozljedu lijevog oka je primijetila tek ujutro. Sigurno je barem jedan udarac bio u glavu, a misli da ih je bilo i više. Lijevo joj je oko bilo plavo, ljubičasto i crveno, a iznad desnog oka je imala neku masnicu. U marici se htjela ozlijediti, ali do toga nije došlo. Neovisno što je bila u pijanom stanju, udaraca se sjeća. Prvi je udarac bio kad je sjedila na stolici, potom je pala na pod i uslijedio je još jedan udarac. Policajac koji joj je zadao te udarce je bio cijelo vrijeme u istoj prostoriji s njom, a misli da je još netko bio pored njega. Drugi dan je išla na prekršajni sud, a ne zna je li ju netko pregledao u policijskoj postaji kada je zadobila ozljede. Opisuje tog policajca kao prilično visoku osobu, srednje građe, kratko ošišan ili proćelav.

10.2. Na prekršajni sud su je vodili neki drugi policajci i tamo ju je sutkinja pitala za masnicu na oku, odgovorila je da ju je udario policajac i nakon toga je promijenjena tema. Ne zna je li joj policijski službenik nešto rekao nakon udarca, ako je to iskazala na državnom odvjetništvu onda je to i istina. U marici je samo jedan policajac bio s njom iza, ne zna tko joj je niti kada u policijskoj postaji stavio lisice. Nakon što joj je prikazana snimka s kamere „glavni ulaz“ počevši od vremena 3:29, oštećenica nije prepoznala nikoga. Na snimkama s kamere pritvor 3 od vremena 4:24 i 4:34 oštećenica također nije prepoznala nikoga. Na snimci pripreme hodnika u vremenu od 3:44 pa dalje, oštećenica je iskazala da je zadnji policajac koji je ušao u prostoriju taj koji ju je prebio. Ne zna jesu li joj pokazivane fotografije policijskih službenika ili kartoni osobnih iskaznica s fotografijama, misli da nisu.

11. Svjedokinja SP navodi da je radila na mjestu šefa smjene kada je zaprimljena dojava prema kojoj mlađa osoba ruši ograde i napada zaštitara u centru grada. U intervenciju su izašli policijski službenici CP i PP. Zatečena osoba je smještena u policijsko vozilo i pored nje se nalazio okrivljenik. Po dolasku u policijsku postaju on je prijavio da je osoba uhićena i zašto, ona nije bila vezana u službenom vozilu, to je procjena službenika. Svjedokinja tu osobu nije vidjela prilikom dovođenja u postaju, smjestili su je u prostoriju u kojoj se obavljaju razgovori s privedenim osobama. Oštećenica je bila izrazito nemirna i nesuradljiva, policiji je poznata i od ranije. Prema kazivanju okrivljenika ona je u toj prostoriji lupala glavom o stol kada su joj stavljena sredstva za vezivanje radi sprječavanja samoozljeđivanja, kod uporabe sredstava za vezivanje se obavezno podnosi izvješće. Nakon toga je smještena u prostoriju za smještaj zadržanih osoba i tamo je i dalje bila bezobrazna, vrijeđajući službenike. Tada je svjedokinja vidjela da ima oteklinu iznad oka, što odgovara navodu policijskog službenika da je udarala glavom o vozilo.

11.1. Kada je osoba zadržana ponudi se liječnički pregled radi utvrđivanja boluje li osoba, što je ovdje i učinjeno – postoji dokumentacija. Svjedokinja misli da joj je kolega PP rekao da ta osoba lupa glavom o stol zbog čega joj moraju staviti lisice. Policijski službenici su ju uveli u tu prostoriju i izašli vani, svako postupanje se mora prijaviti i pisati izvješće od početka do kraja. Policijski su je službenici vozili u marici i u prostoru za prijevoz osoba je s oštećenicom bio okrivljenik. On je svjedokinji rekao o pokušaju smirivanja oštećenice na način da bi spriječio njeno udaranje. U prvoj prostoriji u kojoj je bila smještena nema videonadzora, a ako je u prethodnom ispitivanju rekla da je oštećenicu pregledala policijska službenica ĆP onda je to tako doista i bilo. Druga prostorija u kojoj je bila smještena je pod videonadzorom i ona je oštećenicu prvi puta vidjela u toj prostoriji kroz prozorčić. Osim te ozljede iznad oka nije vidjela neke druge ozljede na njoj, a sredstva prisile se skinu kada se osoba smiri, što je u ovom slučaju bilo kada je došla liječnica s kojom su svjedokinja i policijski službenik PP ušli u tu prostoriju. Ne može se sjetiti tko je oštećenu odveo u prvu prostoriju u policijskoj postaji, a sredstva za vezivanje su joj stavljena u prvoj prostoriji u kojoj nema videonadzora. Misli da je oštećenica bila vezana na leđima, uvijek se procjenjuje hoće li se nekome staviti lisice ispred ili s leđa, ali najčešće to bude s leđa.

12. Svjedok PP iskazuje da mu je poznato privođenje oštećenice zbog narušavanja javnog reda i mira. S obzirom da je ženskog spola nisu je mogli pregledati, smještena je u maricu i okrivljenik je bio iza s njom, a svjedok je vozio. Ona je skakala po marici, lupala, a nakon dolaska u postaju tamo je lupala glavom o stol i ormar, nogama o stolac. Pregledala ju je kolegica iz prometne nakon čega je smještena u prostoriju za zadržavanje. Kada je počela lupati u prvoj prostoriji – Sali za otpremu službe, okrivljenik ju je stavio na pod, a skupa su joj stavili lisice. Misli da ju je nakon toga pregledala imenovana kolegica, a oštećenica nije bila s nekim od službenika na samo. Povodom korištenja sredstva prisile dužni su isto prijaviti šefici smjene, koja je tada bila SP, ali ne zna tko je to napravio. Na oštećenici nije primijetio ozljede niti je s njom komunicirao kada je bila u sobi za zadržavanje, nego joj je skinuo lisice tek kada je doktorica došla. Niti tada nije na njoj vidio ozljede. Ne zna postoji li u toj sobi videonadzor i ne sjeća se tko je oštećenicu odveo u prijemne prostorije do sobe za zadržavanje. Kada je on bio prisutan u postupanju, oštećenicu nitko nije udario, zbog primjene sredstva prisile dužni su podnijeti izvješće, što je i napravljeno, a rukovoditelj je utvrdio da je ta primjena bila opravdana. Izvješće su sastavljali on i okrivljenik zasebno i krenuli su ga pisati kada je oštećenica smještena u prostoriju za zadržavanje. Rečeno joj je da skine piercinge kada se nalazila u toj prvoj prostoriji, što je uobičajeno radi sprječavanja samoozljeđivanja. Lisice su joj skinute kada je došla liječnica. Potvrđuje da su izvješća s listova 159-160 i 161-162 spisa sastavili on i okrivljenik, jednog zajedno i svaki svoje.

13. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, u situaciji međusobno suprotstavljenih iskaza o okolnostima inkriminiranog događaja, pri čemu s jedne strane oštećenica tvrdi da ju je udario okrivljenik te joj nanio tjelesnu ozljedu, dok s druge strane okrivljenik i svjedok PP u svojim iskazima tvrde da se oštećenica ozljedila samoozljeđivanjem, valjalo je dinamiku samog događaja utvrđivati vrednovanjem iskaza saslušanih svjedoka, odnosno njihovom usporedbom s priloženom medicinskom dokumentacijom i nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka dr. Ilije Kučinara.

14. Iskaz oštećene ŠP sud cijeni kao uvjerljiv, istinit i vjerodostojan jer je u cijelosti u skladu s fotodokumentacijom (list 9-16) te nalazom i mišljenjem vještaka dr. Ilije Kučinara. Iz iskaza oštećene proizlazi da je u vrijeme boravka u prostoriji za promjenu smjene, smještenoj u PP Pula, bila vezana lisicama otraga, policajac ju je udario zatvorenom šakom u glavu, a ozljedu lijevog oka je primijetila tek ujutro. Sigurno je barem jedan udarac bio u glavu, a misli da ih je bilo i više. Lijevo joj je oko bilo plavo, ljubičasto i crveno, a iznad desnog oka je imala neku masnicu. U marici se htjela ozlijediti, ali do toga nije došlo. Neovisno što je bila u pijanom stanju, udaraca se sjeća. Prvi je udarac bio kad je sjedila na stolici, potom je pala na pod i uslijedio je još jedan udarac dok je sjedila na podu. Navela je da taj koji ju je tukao je bio s njom iza u marici. Nakon što ju je udario da joj se obratio riječima "pička ti materina jel ti dosta" a ona je uzdvratila "udaraš kao pička", na to ju je udario još dva puta šakom u predjelu lica. Nakon što je na raspravi reproducirana videosnimka "pripreme hodnika" u vremenu od 3:44 pa na dalje okrivljenica je potvrdila da ju je udario upravo okrivljenik (list 36). Da je oštećena zadobila ozljede proizlazi i iz iskaza svjedoka EP koja je navela da je po pregledu uhićene konstatirala određene ozljede čini joj se lijevog oka. Također je navela da je oštećena već onda govorila da je dobila udarac u policiji i prijetila da će se osvetiti, odnosno da će tužiti, a navela je da je u nalazu napisala riječi oštećene da su je udarali rukama po licu. Iz iskaza policijske službenice ĆP, koja je oštećenicu pregledala na poziv okrivljenika i PP, a prije nego što je oštećenica smještena u ćeliju i pregledana od strane EP, proizlazi da je ona oštećenicu zatekla potresenu i u suzama, a vjerojatno u lisicama te je odmah zamijetila modrice na jednom oku i misli da je bila vezana lisicama. Iz iskaza svjedoka TP proizlazi da misli da je oštećenica bila vezana na leđima u trenutklu kada je ona ušla u prostoriju.

14.1. Sud je iz provedenog dokaznog postupka utvrdio da u trenutku kada su upotrijebljena sredstva prisile, da su oštećenici lisice stavljene s leđa. Tako navodi i sama oštećenica, potvrđuje svjedok SP, a navedeno proizlazi i iz izvješća Policijske postaje Pula od 16. studenog 2019 (list 300) u kojemu je navedeno da nakon što je fiksirana zajedno i s policijskim službenikom CP, je istu podigao s poda te nad istom upotrijebio sredstva prisile tjelesnu snagu i sredstva za vezivanje lisice na način da joj je policajac CP savinuo desnu ruku na leđa na istu stavio "lisice" dok je PP istu uhvatio za lijevu ruku, savinuo je na leđa te stavi lisice na lijevu ruku. Iz nalaza i mišljenja vještaka jasno proizlazi da u slučaju kada se lisice nalaze na strani leđa da samoozljeđivanje nije prihvatljiva opcija nastanka ozljeda u područje oba oka. Vještak je prilikom iskazivanja dao jednu malu mogućnost da su ozljede mogle nastati samoozljeđivanjem, ukoliko se lisice nalaze s prednje strane, međutim s obzirom da je u postupku utvrđeno da je bila vezana od iza ta je mogućnost u potpunosti isključena. Moguće je, s obzirom da je oštećena "divljala" što ni sama ne spori, da je neke od ozljeda koje su utvrđene u nalazu i mišljenju vještaka zadobila i samoozljeđivanjem (natuk glave zatiljno lijevo, krvni podljevi lijevog ramena, krvi podljevi desnog lakta, krvni podljevi desnog koljena i lijeve potkoljenice), međutim te ozljede nisu predmet optužbe. Predmetne ozljede u vidu krvnih podljeva vjeđa desnog oka, krvnog podljeva oko lijevog oka, te krvarenja u spojnice i bjeloočnice oba oka (hiposfahgma) mogla je zadobiti jedino mehanizmom višekratnih udaraca, vjerojatno kako to vještak navodi, s dva zasebna udarca u područje lijevog i desnog oka nekim tupu tvrdim predmetom u vidu zatvorene, u laktu savijene šake, koljenu savijene noge ili tomu sličnim sredstvom. Takve ozljede su sudsko medicinski kvalificirane kao tjelesne ozljede. Nadalje, iskaz oštećeice je vjerodostojan, uvjerljiv i istinit jer oštećena bez imalo zadrške opisuje svoje ponašanje, da je vrijeđala policajce, da je bila u alkoholiziranom stanju u inkriminirano vrijeme, da je bila neugodna, kao i da je policijskom službeniku rekla "udaraš kao pička."

14.2. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika u kojemu je isti naveo da se oštećenica digla na noge, uhvatila rukom za metalne rešetke i početala udarati u te metalne rešetke, u jedan mali prozorčić koji se nalazi iza vozača, te da je nekoliko puta udarila u te rešetke u predio glave jer je takva obrana u potpunosti protivna izvješću od 16. studenog 2019. koji su potpisali PP i okrivljenik (člist 159-160) te izvješću u uporabi sredstava prislie - tjelesna snaga i sredstva za vezivanje od 16. studenog 2019. (list 161-162) u koja oba izvješća je navedeno da je oštećenica u marici čelom glave udarala o bočnu metalnu stranu vozila te se bacala na pod. Nadalje, okrivljenik je u obrani naveo da je jednom udarila glavom o stol te šutnula stolicu nakon čega ju je položio na pod fiksirao joj glavu među koljena licem prema podu. Primijetio je da ima hematom 2-3 cm nakon što su upotrijebili sredstva prisile jer je oštećenica svijetlije puti pa se to lako primijeti. Takva obrana okrivljenika nije u skladu s iskazom svjedoka PP, za kojeg okrivljenik tvrdi da je stalno bio s njim, jer je svjedok PP naveo da na oštećenoj nije vidio ozljede. Također sud ne prihvaća obranu u dijelu gdje okrivljenik navodi da je oštećena lupala glavom o stol i na taj način zadobila ozljede jer iz nalaza i mišljenja vještaka proizalzi da takve ozljede nisu mogle nastati udarcem čeonog dijela glave o stol. Sud ne prihvaća ni navode obrane u dijelu u kojemu navode da su ozljede kod oštećene mogle nastupiti na način da je ona mogla udariti u tupo tvrdi predmet manje površine, a da je njena šaka bila podobna za nanošenje takvih ozljede, jer niti okrivljenik niti PP tijekom cijelog dokaznog postupka, a niti ostali svjedoci nisu iskazivali da bi se oštećena samoozljeđivala na navedeni način. Također obrana u završnom govoru postavlja pitanje kakvu uopće oštećena ima percepciju o cijelom događaju s obzirom da je u prekršajnom postupku priznala da je popila četiri boce vina, međutim i sama oštećenica ispitana na raspravi je navela da ima bljeskove, ali se sjeća da je morala skinuti naušnice i piercinge i sjeća se udaraca u glavu za koje je odmah kad su se dogodili, ispričala svjedoku EP. Da se oštećenica sjeća događaja proizlazi i iz njezinog iskazivanja koje je vezano za njezino ponašanje da je bila neugodna prema policijskim službenicim te da ih je vrijeđala, a što je u skladu s iskazima ostalih svjedoka saslušanih u postupku te obrane okrivljenika.

15. Slijedom takvih rezultata dokaznog postupka, sud je obranu okrivljenika ocijenio nevjerodostojnom i usmjerenom ka uklanjanju vlastite kaznene odgovornosti. Naime, neuvjerljiva je obrana okrivljenika u dijelu u kojem navodi da su navedene ozljede rezultat samoozljeđivanja oštećenice koje je izvršila za vrijeme vožnje u policijskom vozilu i kasnije, u policijskoj stanici. Nije nimalo vjerojatno da bi na oba oka, uzevši u obzir da je područje oka dobro zaštićeno od vanjskih utjecaja, takve ozljede mogle nastati samoozljeđivanjem na način da oštećenica lupa glavom u rešetke, stol ili ormarić, kako to nastoji prikazati okrivljenik u svojoj obrani. U provedenom dokaznom postupku utvrđeno je neprimjerno i neprihvatljivo ponašanje oštećenice, međutim treba uzeti u obzir da je riječ o oštećenici koja ja u to doba imala 18 godina i 50 kg, i da se njezino ponašanje u svakom slučaju trebalo obuzdati na primjereniji način, odnosno da se istu moglo savladati i uporabom sredstva prisile što su policijski službenici i učinili, nakon čega dok je bila vezana lisicama okrivljenik, visoka i jaka osoba, odlučuje udariti oštećenu u predio glave.

16. Glede subjektivnih obilježja kaznenog djela, sud je utvrdio da je okrivljenik prilikom počinjenja predmetnih kaznenih djela bio ubrojiv, jer njegova ubrojivost niti jednim dokazom provedenim u postupku nije dovedena u sumnju, kao i da je okrivljenik kao odrasla osoba bio svjestan da udarac šakom u glavu može uzrokovati tjelesnu ozljedu, pa kada je kritične zgode zadao udarac oštećenoj te joj na taj način uzrokovao tjelesne ozljede očito je pristao na takav način ozlijediti oštećenu slijedom čega je utvrđeno da je okrivljenik postupao s neizravnom namjerom. Zaključno, okrivljeniku s obzirom na zanimanje koje obavlja zasigurno nije moglo biti nepoznato da takvo njegovo ponašanje predstavlja ponašanje koje je kaznenopravno nedopušteno i društveno neprihvatljivo.

17. Stoga je na temelju provedenog dokaznog postupka sud utvrdio da je okrivljenik udario oštećenicu najmanje tri puta zatvorenom šakom u predjelu lica, čime joj je nanio tjelesne ozljede u vidu krvnih podljeva vjeđa desnog oka, krvnog podljeva oko lijevog oka, te krvarenja u spojnice i bjeloočnice oba oka (hiposfahgma), odnosno drugog tjelesno ozlijedio, a kazneno djelo je počinio kao službena osoba u obavljanju službe, pa je utvrđeno da su ispunjena sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11.

18. Prema odredbi čl. 279 st. 1 KZ/11 službena ili odgovorna osoba koja u službenu ili poslovnu ispravu, knjigu ili spis unese neistinite podatke, ili ne unese kakav važan podatak, ili svojim potpisom, odnosno službenim pečatom ovjeri takvu ispravu, knjigu ili spis s neistinitim sadržajem ili koja svojim potpisom, odnosno službenim pečatom omogući izradbu isprave, knjige ili spisa s neistinitim sadržajem, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

19. S obzirom na takvo utvrđenje suda da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz toč. 1. optužnice, okrivljenik je proglašen krivim i za djelo obuhvaćeno točkom 2. optužnice, jer su navodi zadržani u tom izvješću inherentno vezani uz njegovu obranu u ovom postupku, koja je ocijenjena nevjerodostojnom. Kazneno djelo je počinjeno neunošenjem važnog podatka u izvješće, a radnja okrivljenika sastoji se u tome da je okrivljenik propustio unijeti važan podatak u službenu ispravu. Stoga kada policijski službenik u „izvješće (o uporabi sredstva prisile – tjelesna snaga i sredstva za vezivanje – lisice) od 16. studenog 2019. nije unio činjenicu da je upravo on udario oštećenicu najmanje tri puta zatvorenom šakom u predjelu lica, čime kao službena osoba u službenu ispravu nije unio važan podatak te je svojim potpisom ovjerio takvu ispravu ostvario je sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela krivotvorenja službene isprave iz čl. 279. st. 1. KZ/11. Kazneno djelo iz čl. 279. st. 1. KZ/11 počinio je s izravnom namjerom jer je znajući da je ozlijedio oštećenu to htio prikriti u službenom izvješću koje je bio dužan sastaviti.

20. Slijedom navedenog sud je okrivljenika proglasio krivim za kazneno djelo iz čl. 117. st.. 1. i 2. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 279. st. 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 okrivljeniku je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci te je na temelju čl. 56. KZ/11 primijenjena uvjetna osuda tako da jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće biti izvršena ako okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

20.1. Kod izbora vrste i mjere kazne sud je na strani okrivljenika cijenio olakotne okolnosti dosadašnje nekažnjavanosti i činjenice da je tijekom postupka postao otac, kao i ponašanje oštećenice prilikom intervencije policijskih službenika, dok mu posebnih otegotnih okolnosti nije našao, s obzirom na to da je njegovo svojstvo policijskog službenika konzumirano u opisu i kažnjivosti kaznenih djela za koja je proglašen krivim.

20.2. Sud je stava da je uvjetna osuda koje je izrečena okrivljeniku kao prijetnja kaznom, primjerena težini počinjenog kaznenog djela i okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, ali i osobnim svojstvima okrivljenika, čije ponašanje je stavljeno na provjeru kroz vremensko razdoblje u trajanju od dvije godine, čime se okrivljeniku daje mogućnost da kroz to vrijeme uskladi svoje ponašanje tako da više ne dolazi u sukob sa zakonom. Stav je suda da će takva kazna u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika, ali i na ostale građane da ubuduće ne čine kaznena djela, te da će se istovremeno tom kaznom izraziti i društvena osuda okrivljenika zbog počinjenog kaznenog djela i da će ta kazna utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, te jačati povjerenje građana u pravni poredak.

21. Na temelju čl. 148. st.1. ZKP, sud je okrivljenika obvezao na podmirenje paušalnog troška u iznosu od 400,00 eura, trošak provedenog vještačenja u iznosu od 387,24 eura te na nužne izdatke oštećenice, nagradu i nužne izdatke njezinih opunomoćenika – o čemu će se izdati posebno rješenje.

U Puli, 10. srpnja 2025.

S u d a c:

Barbara Kancelar

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

O žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola na broj KO-DO-1180/2020

2. okrivljenik CP

3. branitelju okrivljenika Damiru Krpanu, odvjetniku u Umagu

4. punomoćnicima oštećene odvj. Budimir i Miloš