Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1293/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Melite Novoselac, kao predsjednika vijeća, Svjetlane Tolj suca izvjestitelja i člana vijeća i suca Jelene Bušić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Irena Baluhorn, odvjetnica u Karlovcu, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB 23057039320, koga zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-396/2023-22 od 7. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-396/2023-22 od 7. travnja 2025.
II. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I.
Nalaže se tuženoj Erste&Steiermärkische bank d.d., Jadranski trg 3 isplatiti tužiteljici ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenog tečaja u CHF, po kreditu podignutom u CHF, iznos od 16.013,66 eura (šesnaest tisuća trinaest eura i šest deset šest centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznose kako slijedi:
- 5,91 EUR od 25.10.2008. pa do isplate
- 8,96 EUR od 22.01.2009. pa do isplate
- 5,60 EUR od 24.02.2009. pa do isplate
- 2,41 EUR od 25.04.2009. pa do isplate
- 3,90 EUR od 13.01.2010. pa do isplate
- 7,68 EUR od 09.02.2010. pa do isplate
- 5,60 EUR od 09.03.2010. pa do isplate
- 12,66 EUR od 09.04.2010. pa do isplate
- 17,11 EUR od 07.05.2010. pa do isplate
- 21,98 EUR od 08.06.2010. pa do isplate
- 33,94 EUR od 09.07.2010. pa do isplate
- 23,13 EUR od 09.08.2010. pa do isplate
- 52,59 EUR od 09.09.2010. pa do isplate
- 39,52 EUR od 07.10.2010. pa do isplate
- 40,28 EUR od 10.11.2010. pa do isplate
- 51,71 EUR od 10.12.2010. pa do isplate
- 69,36 EUR od 11.01.2011. pa do isplate
- 54,20 EUR od 09.02.2011. pa do isplate
- 57,17 EUR od 11.03.2011. pa do isplate
- 48,62 EUR od 11.04.2011. pa do isplate
- 66,26 EUR od 10.05.2011. pa do isplate
- 79,81 EUR od 09.06.2011. pa do isplate
- 84,89 EUR od 08.07.2011. pa do isplate
- 134,33 EUR od 09.08.2011. pa do isplate
- 85,81 EUR od 09.09.2011. pa do isplate
- 78,03 EUR od 10.10.2011. pa do isplate
- 78,86 EUR od 09.11.2011. pa do isplate
- 84,27 EUR od 24.12.2011. pa do isplate
- 92,03 EUR od 24.01.2012. pa do isplate
- 94,34 EUR od 24.02.2012. pa do isplate
- 91,09 EUR od 24.03.2012. pa do isplate
- 92,75 EUR od 24.04.2012. pa do isplate
- 95,12 EUR od 24.05.2012. pa do isplate
- 92,41 EUR od 26.06.2012. pa do isplate
- 91,13 EUR od 24.07.2012. pa do isplate
- 90,33 EUR od 24.08.2012. pa do isplate
- 81,42 EUR od 24.09.2012. pa do isplate
- 91,33 EUR od 24.10.2012. pa do isplate
- 92,44 EUR od 24.11.2012. pa do isplate
- 90,40 EUR od 24.12.2012. pa do isplate
- 82,42 EUR od 24.01.2013. pa do isplate
- 86,52 EUR od 25.02.2013. pa do isplate
- 89,05 EUR od 25.03.2013. pa do isplate
- 89,46 EUR od 24.04.2013. pa do isplate
- 78,78 EUR od 24.05.2013. pa do isplate
- 81,42 EUR od 24.06.2013. pa do isplate
- 77,52 EUR od 10.07.2013. pa do isplate
- 81,28 EUR od 09.08.2013. pa do isplate
- 82,84 EUR od 12.09.2013. pa do isplate
- 85,61 EUR od 15.10.2013. pa do isplate
- 87,17 EUR od 20.11.2013. pa do isplate
- 91,11 EUR od 18.12.2013. pa do isplate
- 77,17 EUR od 20.01.2014. pa do isplate
- 81,94 EUR od 19.02.2014. pa do isplate
- 83,19 EUR od 12.03.2014. pa do isplate
- 82,49 EUR od 11.04.2014. pa do isplate
- 79,64 EUR od 12.05.2014. pa do isplate
- 78,85 EUR od 11.06.2014. pa do isplate
- 80,96 EUR od 10.07.2014. pa do isplate
- 10.675,68 EUR od 31.07.2014. pa do isplate
-1.411,18 EUR od 06.08.2014. pa do isplate
II. Nalaže se tuženoj Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, isplatiti tužiteljici ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove postupka u iznosu od 4.437,50 (četiri tisuće četiri sto trideset sedam eura i pedeset centi), s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude (7. travnja 2025.) pa do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
III. Odbija se tuženikov prigovor radi prijeboja koji glasi:
"Utvrđuje se da postoji tražbina tuženika prema tužitelju koja iznosi 18.987,96 HRK/EUR 2.520,13 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
- kn 3.85 / EUR 0.51 od 02.02.2005. pa do isplate,
- kn 5.63 / EUR 0.75 od 02.03.2005. pa do isplate,
- kn 61.91 / EUR 8.22 od 02.04.2005. pa do isplate,
- kn 56.23 / EUR 7.46 od 02.05.2005. pa do isplate,
- kn 62.31 / EUR 8.27 od 02.06.2005. pa do isplate,
- kn 101.86 / EUR 13.52 od 02.07.2005. pa do isplate,
- kn 111.45 / EUR 14.79 od 02.08.2005. pa do isplate,
- kn 53.82 / EUR 7.14 od 02.09.2005. pa do isplate,
- kn 64.27 / EUR 8.53 od 02.10.2005. pa do isplate,
- kn 67.84 / EUR 9.00 od 02.11.2005. pa do isplate,
- kn 70.05 / EUR 9.30 od 02.12.2005. pa do isplate,
- kn 68.04 / EUR 9.03 od 02.01.2006. pa do isplate,
- kn 85.93 / EUR 11.40 od 02.02.2006. pa do isplate,
- kn 116.08 / EUR 15.41 od 02.03.2006. pa do isplate,
- kn 131.25 / EUR 17.42 od 02.04.2006. pa do isplate,
- kn 125.52 / EUR 16.66 od 02.05.2006. pa do isplate,
- kn 119.94 / EUR 15.92 od 02.06.2006. pa do isplate,
- kn 131.00 / EUR 17.39 od 02.07.2006. pa do isplate,
- kn 134.42 / EUR 17.84 od 02.08.2006. pa do isplate,
- kn 115.02 / EUR 15.27 od 02.09.2006. pa do isplate,
- kn 121.35 / EUR 16.11 od 02.10.2006. pa do isplate,
- kn 120.25 / EUR 15.96 od 02.11.2006. pa do isplate,
- kn 129.24 / EUR 17.15 od 02.12.2006. pa do isplate,
- kn 154.84 / EUR 20.55 od 02.01.2007. pa do isplate,
- kn 172.05 / EUR 22.83 od 02.02.2007. pa do isplate,
- kn 164.06 / EUR 21.77 od 02.03.2007. pa do isplate,
- kn 168.73 / EUR 22.39 od 02.04.2007. pa do isplate,
- kn 212.30 / EUR 28.18 od 02.05.2007. pa do isplate,
- kn 223.01 / EUR 29.60 od 02.06.2007. pa do isplate,
- kn 237.13 / EUR 31.47 od 02.07.2007. pa do isplate,
- kn 237.02 / EUR 31.46 od 02.08.2007. pa do isplate,
- kn 217.68 / EUR 28.89 od 02.09.2007. pa do isplate,
- kn 246.47 / EUR 32.71 od 02.10.2007. pa do isplate,
- kn 247.18 / EUR 32.81 od 02.11.2007. pa do isplate,
- kn 226.98 / EUR 30.13 od 02.12.2007. pa do isplate,
- kn 229.19 / EUR 30.42 od 02.01.2008. pa do isplate,
- kn 195.31 / EUR 25.92 od 02.02.2008. pa do isplate,
- kn 165.17 / EUR 21.92 od 02.03.2008. pa do isplate,
- kn 135.40 / EUR 17.97 od 02.04.2008. pa do isplate,
- kn 205.23 / EUR 27.24 od 02.05.2008. pa do isplate,
- kn 224.62 / EUR 29.81 od 02.06.2008. pa do isplate,
- kn 203.44 / EUR 27.00 od 02.07.2008. pa do isplate,
- kn 245.67 / EUR 32.61 od 02.08.2008. pa do isplate,
- kn 236.17 / EUR 31.35 od 02.09.2008. pa do isplate,
- kn 194.46 / EUR 25.81 od 02.10.2008. pa do isplate,
- kn 147.21 / EUR 19.54 od 02.12.2008. pa do isplate,
- kn 20.66 / EUR 2.74 od 02.06.2009. pa do isplate,
- kn 65.45 / EUR 8.69 od 02.07.2009. pa do isplate,
- kn 47.02 / EUR 6.24 od 02.08.2009. pa do isplate,
- kn 14.57 / EUR 1.93 od 02.09.2009. pa do isplate,
- kn 46.15 / EUR 6.13 od 02.10.2009. pa do isplate,
- kn 49.25 / EUR 6.54 od 02.11.2009. pa do isplate,
- kn 11.69 / EUR 1.55 od 02.12.2009. pa do isplate,
- kn 11.986,59 /EUR 1.590,89 od 06.08.2014. pa do isplate i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.", radi neosnovanosti. "
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,142/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženiku dosudi trošak parničnog postupka, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. i toč. 11. ZPP-a. Zahtijeva trošak žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi. Nadalje nije počinjena niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a jer je sud prvog stupnja pravilno analizirao i ocijenio dokaze kojima je utvrdio činjenice koje su relevantne za ocjenu osnovanosti zahtjeva. Također nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 338. ZPP-a s obzirom da pobijana presuda sadrži sve što je određeno čl. 338. st. 1. do 4. ZPP-a.
7. Također je pravilno i potpuno utvrđeno i činjenično stanje te je na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iako se pri tome pogrešno poziva na odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO/05), a s obzirom na vrijeme nastanka pravnog odnosa između stranaka, primjenom čl. 1163. st. 1. ZOO/05 trebalo je primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01. - dalje: ZOO/91).
8. U pogledu okolnosti radi kojih je tuženik podnio zahtjev za izuzeće u žalbi potrebno je navesti da ZPP ne predviđa uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće, kako ga je sam tuženik nazvao jer ga postavlja pod uvjetom da su na strani sudaca nastupile određene okolnosti. U zahtjevu tuženik ne konkretizira ni osobu suca, a niti opisuje situaciju u kojoj se sudac i članovi vijeća ili njima bliske osobe nalaze, a koja odgovara poziciji u kojoj su i stranke ovog ugovora, pa da bi time prema tvrdnjama tuženika bila uvjetovana njihova pristranost, radi čega prijedlog tuženika ovaj sud nije niti smatrao zahtjevom za izuzeće niti je po njemu postupao.
9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 16.013,66 eur s pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose, na ime stečenog bez osnove, na temelju ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 5102196918 zaključenog 20. siječnja 2005. između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora u dijelu kojim je ugovorena primjena valutne klauzule, do koje razlike je došlo zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je važio na dan isplate kredita.
10. U vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu 20. siječnja 2005. na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 96/03, 46/07 - dalje: ZZP/03).
11. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:
- da su stranke 20. siječnja 2005. zaključile Ugovor o kreditu broj 5102196918 kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu 86.042,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika,
- da je namjena kredita bila kupnja stana,
- da je tužiteljica u cijelosti podmirila svoje obveze iz predmetnog Ugovora,
- da je tužiteljica u tom ugovornom odnosu potrošač,
- da je predmetnim Ugovorom ugovorena otplata u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća,
- da je tužiteljica za vrijeme otplate kredita, a na temelju ugovorene valutne klauzule platila više 16.013,66 eur, koji iznos je utvrđen na temelju Nalaza i mišljenja vještaka financijske struke od 19. studenog 2024.,
- da tuženik nije dokazao da je tužiteljici kao potrošaču u predugovornoj fazi predočio informacije koje sadrže jasne i razumljive kriterije da bi potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice ugovaranja instituta valutne klauzule.
12. Suprotno žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja je svoju odluku utemeljio na iskazu tužiteljice, saslušanih svjedoka i uvidom u materijalnu dokumentaciju te zaključio da su odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo nerazumljive i nepoštene i kao takve ništetne sukladno odredbi čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. ZZP/03, iako se sud poziva na odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 - dalje: ZZP/07) nije od utjecaja na pravilnost pobijane presude s obzirom da je isto propisano u oba zakona.
13. Predmetnoj parnici prethodila je parnica u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača koja je vođena u skladu sa odredbama čl. 131. do 141 b. ZZP/07.
14. Dakle, predmetna parnica je pokrenuta u skladu s odredbom čl. 140. ZZP/07 kojom odredbom je propisano da pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog na temelju čl. 131. navedenog Zakona ne sprječava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama toga zakona i drugih propisa navedenih u čl. 131. ZZP/07, prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za nadoknadu štete protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđenje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u tom ili drugim zakonima.
15. Tužiteljica u predmetnoj parnici traži isplatu onog što je platila tuženiku na temelju ništetne odredbe. S obzirom da predmetnu parnicu tužiteljica pokrenula kao pojedinačni potrošač u smislu naprijed navedene odredbe čl. 140. ZZP/07 i to nakon prethodno pravomoćno okončanog spora za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, u predmetnoj parnici se, u skladu s odredbom čl. 502.c ZPP-a, bila ovlaštena pozvati na pravno utvrđenje suda iz navedenog spora, kao što je i sud u predmetnoj parnici, u skladu s odredbom čl. 138.a ZZP/07 (čl. 118. ZZP/22), vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je utvrđena povreda prava i interesa potrošača.
16. Stoga se tužiteljica, protivno navodima žalbe, u predmetnoj parnici s pravom pozvala na pravna utvrđenja i stavove izražene u pravomoćnim odlukama donesenim u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a (tako i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), što nikako ne znači automatsku primjenu tih stavova u predmetnoj parnici, a kako to pogrešno tumači tuženik, već znači da je na tuženiku, kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen navedeni spor i u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu, bio teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni ugovor.
17. Dakle, na tuženiku je bio teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava – da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nisu identične onima koje je imao u vidu sud u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava, odnosno da su odredbe predmetnog ugovora razumljive za potrošača, i da se je o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, slijedom čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenim.
18. Međutim, tuženik to u provedenom postupku nije dokazao saslušanjem svoga djelatnika kao svjedoka koji se uopće ne sjeća tužiteljice, odnosno uopće se ne sjeća jesu li tužiteljici pružene bilo kakve informacije o spornim odredbama ugovora o kreditu. Dakle, tuženik predloženim dokazima nije dokazao da su njegovi zaposlenici protumačili i objasnili tužiteljici značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi, odnosno da su mu te odredbe učinili razumljivima i to ne samo formalno i gramatički, već i suštinski, odnosno na način da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke te da na temelju njih može procijeniti ekonomske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.
19. Pri tome dokumentacija koju je tuženik dostavio u postupku i na koju se poziva u žalbi poput Grafičkih prikaza kretanja tečajeva CHF, USD i EUR u određenom razdoblju i e-mail NK s uputom o načinu postupanja bankarskih službenika prema klijentima prilikom ugovaranja kredita s valutnom klauzulom ne dokazuje postojanje okolnosti koje bi isključivale vezanost suda za pravomoćnu presudu iz spora za zaštitu kolektivnih interesa i prava.
20. Prigovor tuženika da je odredba o valutnoj klauzuli dispozitivna odredba koja se primjenjuje automatski ako stranke drugačije ne odrede, s obzirom da je odredba o valutnoj klauzuli dopuštena čl. 22. st. 1. ZOO/05 i da je kao takva isključena od ocjene nepoštenosti sukladno čl. 1. st. 2. Direktive Vijeća 93/13 EEU od 5. travnja 1993. pozivom na presudu suda Europske unije br. C-81/19 od 9. srpnja 2020., ovaj sud ne prihvaća jer su odredbe Ugovora o kreditu nepoštene a time i ništetne ne zbog povrede načela legalnosti već zbog povrede načela transparentnosti.
21. Suprotno žalbenim navodima tuženika, svojstvo potrošača proizlazi iz činjenice da se radi o namjenskom stambenom kreditu kojega je tužiteljica zaključila kao fizička osoba, a tuženik ni na koji način nije dokazao da tužiteljica nema svojstvo potrošača sukladno odredbi čl. 3. ZZP/03.
22. Neosnovan je i istaknuti prigovor zastare tuženika.
23. Odredbom čl. 388. ZOO/91 propisan je prekid zastare podnošenjem tužbe ili svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a takav stav zauzet je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. prema kojoj vođenjem spora za zaštitu kolektivnih interesa i prava dolazi do prekida zastare u individualnim postupcima.
24. Nadalje, u istoj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je stajalište da restitucijski zahtjevi zastarijevaju u zastarnom roku od pet godina, dakle primjenjuje se opći zastarni rok iz čl. 371. ZOO/91.
25. U tom smislu je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF od 31. siječnja 2022., koje je obvezujuće za nižestupanjske sudove, a prema kojem zastare ponovno počinje teći od pravomoćnosti odluke iz spora za zaštitu kolektivnih interesa i prava.
26. Konkretni postupak je pokrenut tužbom podnesenom 9. lipnja 2023., tako da nije prošlo pet godina od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. do kada je trajao prekid zastare, a nakon te presude zastara je počela teći ispočetka od 15. lipnja 2018. tako da se tuženik neosnovano poziva na zastaru.
27. Također je pravilno sud prvog stupnja zaključio da tužiteljici pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa zbog navedenih ništetnih odredbi primjenom odredbi čl. 104. st. 1. i čl. 210. ZOO/91, a koji iznos je utvrdio na temelju Nalaza i mišljenja vještaka u iznosu od 16.013,66 eur s pripadajućom zateznom kamatom. Sud prvog stupnja je pravilno odredio i tijek zateznih kamata na pojedinačne iznose sukladno čl. 214. ZOO/91, obzirom da se zbog ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi tuženik ne može smatrati poštenim stjecateljem.
28. Prigovorom radi prijeboja obuhvaćeni su iznosi tečajne razlike kada je tužiteljica plaćala anuitete po nižem tečaju CHF od onoga što je bio u vrijeme plasiranja kredita i s osnove razlike u depozitu, za to potraživanje tuženika ne postoji pravna osnova. Naime, odredba čl. 104. st. 2. ZOO/91 propisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, pa stoga tuženik na čijoj su strani razlozi krivnje za sklapanje takvog ugovora ne može ostvariti pravo na naknadu štete od tužiteljice. Kako tuženik nema pravo na isplatu tražbine radi koje je istaknuo prigovor radi prijeboja, to je iz tog razloga odbijen istaknuti prigovor radi prijeboja u toč. III. izreke pobijane presude, iako je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe čl. 338. st. 3. ZPP-a trebao utvrditi nepostojanje potraživanja tuženika, isto nije odlučno za ovu pravnu stvar jer je odluka za tuženika jednaka.
29. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonito donesena u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi s Tbr. 52. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) kojim je propisano da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a koja Tarifa je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke suda prvog stupnja 7. travnja 2025.
30. Suprotno navodu tuženika, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a i Tbr. 9. toč. 3. Tarife i tužiteljici priznao trošak pristupa ročištu za objavu presude, jer je takav trošak opravdan i nužan a što je u skladu sa stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-832/22-2 od 22. ožujka 2023.
31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
32. Tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a).
Osijek, 10. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
Melita Novoselac
