Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1408/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Melite Novoselac, kao predsjednika vijeća, Svjetlane Tolj suca izvjestitelja i člana vijeća i suca Jelene Bušić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Grbavac, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., [osobni identifikacijski broj], Jurišićeva 4, Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-80/2025-18 od 16. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-80/2025-18 od 16. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. točka 1. Ugovora o kreditu broj 212487 od dana 22. studenoga 2007. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Biserka Lovrić, Zagreb, Grižanska 6, dana 26. studenoga 2007. godine pod brojem OV-16162/2007, koji glasi: “u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora“.

II/ Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. točka 4. Ugovora o kreditu broj 212487 od dana 22. studenoga 2007. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Biserka Lovrić, Zagreb, Grižanska 6, dana 26. studenoga 2007. godine pod brojem OV-16162/2007, a koji glasi: “po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora“.

III/ Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. da tužitelju UH na ime razlike preplaćenih iznosa zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 496,53 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja do 31. prosinca 2007. godine teče po stopi određenoj u čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskoga dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to:

- na iznos od 10,90 EUR od 02.01.2009. do isplate,

- na iznos od 9,21 EUR od 02.02.2009. do isplate,

- na iznos od 9,14 EUR od 02.03.2009. do isplate,

- na iznos od 7,33 EUR od 01.04.2009. do isplate,

- na iznos od 10,35 EUR od 02.05.2009. do isplate,

- na iznos od 7,02 EUR od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos od 8,29 EUR od 01.07.2009. do isplate,

- na iznos od 8,22 EUR od 01.08.2009. do isplate,

- na iznos od 8,18 EUR od 01.09.2009. do isplate,

- na iznos od 12,59 EUR od 01.10.2009. do isplate,

- na iznos od 13,86 EUR od 02.11.2009. do isplate,

- na iznos od 10,79 EUR od 01.12.2009. do isplate,

- na iznos od 13,80 EUR od 02.01.2010. do isplate,

- na iznos od 10,73 EUR od 01.02.2010. do isplate,

- na iznos od 12,00 EUR od 01.03.2010. do isplate,

- na iznos od 12,06 EUR od 01.04.2010. do isplate,

- na iznos od 14,68 EUR od 03.05.2010. do isplate,

- na iznos od 8,85 EUR od 01.06.2010. do isplate,

- na iznos od 12,20 EUR od 01.07.2010. do isplate,

- na iznos od 13,25 EUR od 02.08.2010. do isplate,

- na iznos od 10,68 EUR od 01.09.2010. do isplate,

- na iznos od 11,61 EUR od 01.10.2010. do isplate,

- na iznos od 12,50 EUR od 02.11.2010. do isplate,

- na iznos od 10,17 EUR od 01.12.2010. do isplate,

- na iznos od 14,55 EUR od 03.01.2011. do isplate,

- na iznos od 8,48 EUR od 01.02.2011. do isplate,

- na iznos od 10,93 EUR od 01.03.2011. do isplate,

- na iznos od 10,47 EUR od 01.04.2011. do isplate,

- na iznos od 11,49 EUR od 02.05.2011. do isplate,

- na iznos od 9,35 EUR od 01.06.2011. do isplate,

- na iznos od 10,41 EUR od 01.07.2011. do isplate,

- na iznos od 10,76 EUR od 01.08.2011. do isplate,

- na iznos od 10,21 EUR od 01.09.2011. do isplate,

- na iznos od 9,55 EUR od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 10,33 EUR od 02.11.2011. do isplate,

- na iznos od 7,83 EUR od 01.12.2011. do isplate,

- na iznos od 9,70 EUR od 02.01.2012. do isplate,

- na iznos od 7,49 EUR od 01.02.2012. do isplate,

- na iznos od 8,16 EUR od 01.03.2012. do isplate,

- na iznos od 8,62 EUR od 02.04.2012. do isplate,

- na iznos od 7,45 EUR od 02.05.2012. do isplate,

- na iznos od 6,31 EUR od 01.06.2012. do isplate,

- na iznos od 7,56 EUR od 02.07.2012. do isplate,

- na iznos od 5,69 EUR od 01.08.2012. do isplate,

- na iznos od 6,05 EUR od 01.09.2012. do isplate,

- na iznos od 5,64 EUR od 01.10.2012. do isplate,

- na iznos od 5,97 EUR od 02.11.2012. do isplate,

- na iznos od 4,44 EUR od 01.12.2012. do isplate,

- na iznos od 5,19 EUR od 02.01.2013. do isplate,

- na iznos od 3,72 EUR od 01.02.2013. do isplate,

- na iznos od 3,89 EUR od 01.03.2013. do isplate,

- na iznos od 3,93 EUR od 02.04.2013. do isplate,

- na iznos od 3,14 EUR od 02.05.2013. do isplate,

- na iznos od 2,40 EUR od 01.06.2013. do isplate,

- na iznos od 2,32 EUR od 01.07.2013. do isplate,

- na iznos od 1,96 EUR od 01.08.2013. do isplate,

- na iznos od 1,77 EUR od 02.09.2013. do isplate,

- na iznos od 1,07 EUR od 01.10.2013. do isplate,

- na iznos od 0,90 EUR od 02.11.2013. do isplate,

- na iznos od 0,36 EUR od 02.12.2013. do isplate, a sve u roku od 15 (petnaest) dana.

IV/ Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržane u članku 8. točki 1. Ugovora o kreditu broj 212487 od dana 22. studenoga 2007. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Biserka Lovrić, Zagreb, Grižanska 6, dana 26. studenoga 2007. godine pod brojem OV-16162/2007, koji glasi: “Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu 267,98 CHF (dvjesto- šezdesetsedamšvicarskihfranakaidevedesetosamcenti) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB tečaju za devize važećem na dan dospijeća“.

V/ Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. da tužitelju UH na ime razlike preplaćenih iznosa na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 2.683,38 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja do 31. prosinca 2007. godine teče po stopi određenoj u čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskoga dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to:

- na iznos od 0,83 EUR od 01.02.2008. do isplate,

- na iznos od 3,28 EUR od 01.03.2008. do isplate,

- na iznos od 5,49 EUR od 01.04.2008. do isplate,

- na iznos od 0,69 EUR od 02.05.2008. do isplate,

- na iznos od 1,26 EUR od 01.07.2008. do isplate,

- na iznos od 0,64 EUR od 01.10.2008. do isplate,

- na iznos od 14,41 EUR od 03.11.2008. do isplate,

- na iznos od 4,31 EUR od 01.12.2008. do isplate,

- na iznos od 9,88 EUR od 02.01.2009. do isplate,

- na iznos od 13,15 EUR od 02.02.2009. do isplate,

- na iznos od 14,01 EUR od 02.03.2009. do isplate,

- na iznos od 13,94 EUR od 01.04.2009. do isplate,

- na iznos od 10,64 EUR od 02.05.2009. do isplate,

- na iznos od 11,04 EUR od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos od 7,17 EUR od 01.07.2009. do isplate,

- na iznos od 8,15 EUR od 01.08.2009. do isplate,

- na iznos od 10,10 EUR od 01.09.2009. do isplate,

- na iznos od 7,16 EUR od 01.10.2009. do isplate,

- na iznos od 4,81 EUR od 02.11.2009. do isplate,

- na iznos od 10,37 EUR od 01.12.2009. do isplate,

- na iznos od 9,71 EUR od 02.01.2010. do isplate,

- na iznos od 15,25 EUR od 01.02.2010. do isplate,

- na iznos od 13,34 EUR od 01.03.2010. do isplate,

- na iznos od 17,45 EUR od 01.04.2010. do isplate,

- na iznos od 13,76 EUR od 03.05.2010. do isplate,

- na iznos od 21,69 EUR od 01.06.2010. do isplate,

- na iznos od 30,16 EUR od 01.07.2010. do isplate,

- na iznos od 26,42 EUR od 02.08.2010. do isplate,

- na iznos od 39,08 EUR od 01.09.2010. do isplate,

- na iznos od 32,83 EUR od 01.10.2010. do isplate,

- na iznos od 27,94 EUR od 02.11.2010. do isplate,

- na iznos od 42,44 EUR od 01.12.2010. do isplate,

- na iznos od 45,59 EUR od 03.01.2011. do isplate,

- na iznos od 46,20 EUR od 01.02.2011. do isplate,

- na iznos od 44,55 EUR od 01.03.2011. do isplate,

- na iznos od 41,09 EUR od 01.04.2011. do isplate,

- na iznos od 41,28 EUR od 02.05.2011. do isplate,

- na iznos od 56,75 EUR od 01.06.2011. do isplate,

- na iznos od 57,57 EUR od 01.07.2011. do isplate,

- na iznos od 71,97 EUR od 01.08.2011. do isplate,

- na iznos od 67,16 EUR od 01.09.2011. do isplate,

- na iznos od 59,48 EUR od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 58,48 EUR od 02.11.2011. do isplate,

- na iznos od 60,07 EUR od 01.12.2011. do isplate,

- na iznos od 61,22 EUR od 02.01.2012. do isplate,

- na iznos od 66,77 EUR od 01.02.2012. do isplate,

- na iznos od 66,20 EUR od 01.03.2012. do isplate,

- na iznos od 63,60 EUR od 02.04.2012. do isplate,

- na iznos od 65,66 EUR od 02.05.2012. do isplate,

- na iznos od 68,06 EUR od 01.06.2012. do isplate,

- na iznos od 65,46 EUR od 02.07.2012. do isplate,

- na iznos od 67,45 EUR od 01.08.2012. do isplate,

- na iznos od 65,84 EUR od 01.09.2012. do isplate,

- na iznos od 63,95 EUR od 01.10.2012. do isplate,

- na iznos od 66,42 EUR od 02.11.2012. do isplate,

- na iznos od 62,34 EUR od 01.12.2012. do isplate,

- na iznos od 67,82 EUR od 02.01.2013. do isplate,

- na iznos od 65,18 EUR od 01.02.2013. do isplate,

- na iznos od 67,85 EUR od 01.03.2013. do isplate,

- na iznos od 68,47 EUR od 02.04.2013. do isplate,

- na iznos od 67,98 EUR od 02.05.2013. do isplate,

- na iznos od 64,94 EUR od 01.06.2013. do isplate,

- na iznos od 62,69 EUR od 01.07.2013. do isplate,

- na iznos od 65,12 EUR od 01.08.2013. do isplate,

- na iznos od 66,75 EUR od 02.09.2013. do isplate,

- na iznos od 71,10 EUR od 01.10.2013. do isplate,

- na iznos od 69,26 EUR od 02.11.2013. do isplate,

- na iznos od 71,66 EUR od 02.12.2013. do isplate, a sve u roku od 15 (petnaest) dana.

VI/ Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku 6.1. Ugovora o kreditu broj 212487 od dana 22. studenoga 2007. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Biserka Lovrić, Zagreb, Grižanska 6, dana 26. studenoga 2007. godine pod brojem OV-16162/2007, a koja glasi: "6.1. Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita. Jednokratno 1,10% (jedancijeladesetposto) od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn (petstokunainulalipa) naplaćuje se neposredno prije isplate kredita“.

VII/ Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. da tužitelju UH isplati iznos od 107,89 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 27.11.2007.g. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2007. godine određuje sukladno odredbi članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskoga dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

a sve u roku od 15 (petnaest) dana.

VIII/ Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. da tužitelju UH naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.062,50 EUR, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskoga dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u cijelosti zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22.,142/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj 212487 zaključenog 22. studenog 2007. između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika Volksbank d.d. kao kreditora i to u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, primjena valutne klauzule, kao i odredbe o naplati troškova obrade kredita, te vraćanje stečenog bez osnove temeljem takvih ugovornih odredbi.

7. U vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu 4. travnja 2008. na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12., 56/13. i 41/14. – dalje ZZP/07).

8. Odredbom čl. 96. st. 1. ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom st. 2. istoga članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli i jednokratnoj naknadi za obradu kredita, određene su u tipskom ugovoru od strane tuženika, u unaprijed formuliranom obrascu, pa se na temelju zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranka, konkretno tužitelj nije imao mogućnost pregovarati niti utjecati na njihov sadržaj. Prema čl. 102. st.1. ZZP/07 nepoštena odredba ugovora je ništetna.

11. U odnosu na ugovorne odredbe vezano za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, pravilno se u svojoj odluci sud prvog stupnja pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., kojom je utvrđeno da je i tuženik između ostalih u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. ( Sberbank d.d. kao prednik tuženika i pravni sljednik Volksban d.d.) povrijedio kolektivne interese potrošača-korisnika kredita, koristeći u Ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o navedenim odredbama.

12. Pri ocjeni žalbenih navoda tuženika da je sud prvog stupnja svoju odluku pogrešno utemeljio na pravnim shvaćanjima iz presude donesene povodom tužbe za kolektivnu zaštitu interesa potrošača potrebno je navesti da tuženik u žalbi potpuno zanemaruje okolnost da je predmetnoj parnici prethodila parnica koja je vođena u skladu s odredbama čl. 131. do 141. b . ZZP/07.

13. Dakle, predmetna parnica je pokrenuta u skladu s odredbom čl. 140. ZZP/07 kojom odredbom je propisano da pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog na temelju čl. 131. navedenog Zakona ne sprečava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama toga zakona i drugih propisa navedenih u čl. 131. toga zakona, prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđenje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u tom ili drugim zakonima. Tužitelj u predmetnoj parnici traži isplatu onog što je platio tuženiku na temelju ništetnih odredbi i to primjenom čl. 323. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje: ZOO).

14. S obzirom da je predmetnu parnicu tužitelj pokrenuo kao pojedinačni potrošač u smislu naprijed navedene odredbe čl. 140. ZZP/07, i to nakon prethodno pravomoćno okončanog spora za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, u predmetnoj parnici on se je, u skladu s odredbom članka 502.c ZPP-a, bila ovlašten pozvati na pravno utvrđenje suda iz navedenog spora, kao što je i sud u predmetnoj parnici, u skladu s odredbom čl. 118. ZZP vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u navedenom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača.

15. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a (tako i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), što nikako ne znači automatsku primjenu tih stavova u predmetnoj parnici, a kako to pogrešno tumači tuženik, već znači da je na tuženiku, kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen navedeni spor i u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu, bio teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni ugovor.

16. Nadalje, tuženik nije tužitelja informirao u čemu bi se sastojali troškovi naknade obrade kredita i na što se odnosi visina tih troškova, kao što nije dokazao da se o spornoj odredbi Ugovora pojedinačno s tužiteljem pregovaralo. Iz navedenog jasno slijedi da je u konkretnom slučaju, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tužitelju kao potrošaču, nametnuta obveza te da je tužitelj bio u ovisnom položaju u odnosu na tuženika koji je sklapanje Ugovora uvjetovao odredbama koje je sam formulirao, bez utjecaja druge ugovorne strane, na koji način je ta ugovorna odredba, suprotno žalbenim navodima tuženika, prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužitelja kao potrošača, čime se takva odredba ukazuje nepoštenom pa time i ništetnom.

17. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetne naknade, već je stupanjem na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (“Narodne novine“, broj 101/17, 128/22 i 156/23) propisana zabrana naknade za obradu i/ili odobravanje stambenog potrošačkog kredita, koja se ne odnosi na ugovore o stambenim kreditima sklopljene prije stupanja na snagu tog Zakona, dok su Pravilnikom o naknadama za potrošačke kredite („Narodne novine“, broj 15/14) kojim je izrijekom dopuštena naknada za obradu kredita preciznije definirane naknade. Međutim tuženik nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita visine naknade, nesporno je sastavio predmetnu ugovornu odredbu o troškovima obrade naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

18. Sama činjenica da je trošak obrade kredita odnosno naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena u postotku od odobrenog kredita znači da korisnici kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu što govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom nisu obuhvaćeni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita. Da se radi o pokrivenosti stvarnih troškova stav je ovog suda da ova naknada ne bi bila određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, jer pojedini troškovi koje tuženik ima u vezi s kreditom prema stavu ovog suda nisu određeni visinom odobrenog iznosa kredita.

19. Dakle, na tuženiku je bio teret dokazivanja da su odredbe predmetnog ugovora razumljive za potrošača i da se o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, slijedom čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenim. Međutim, tuženik isto nije dokazao s obzirom da u postupku pred sudom prvog stupnja u tom smislu nije predlagao izvođenje dokaza, pa niti saslušanje zaposlenika tuženika na okolnost pregovaranja s tužiteljem prilikom zaključenja predmetnog Ugovora. Provođenjem dokaza saslušanjem tužitelja sud je pravilno utvrdio sve okolnosti, te pravilno utvrdio da su odredbe Ugovora koje su predmet ovog spora ništetne.

20. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja otklonio istaknuti prigovor zastare potraživanja obzirom da je pravomoćnost odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na valutnu klauzulu, a na tuženika i u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, nastupila 14. lipnja 2018., pa do dana podnošenja tužbe 11. lipnja 2023. nije protekao opći zastarni rok od pet godina (čl. 225. ZOO-a). Takav stav sukladan je objedinjenom pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF.

21. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1402/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu koji se odnosi na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na sedam tuženih banaka, dok je u odnosu na osmotuženika, u ovom slučaju, prednika tuženika Sberbank d.d., Zagreb (ranijeg prednika Volksbank d.d. Zagreb), presuda suda prvog stupnja preinačena i tužbeni zahtjev odbijen. Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom je odlukom poslovni broj Revt 575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo citiranu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u dijelu koji se odnosi na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli i kamatne stope upravno u odnosu na prednika tuženika i predmet u tom dijelu vratio na ponovan postupak.

22. Nadalje, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. u cijelosti je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., dakle i u dijelu u kojem je utvrđeno da su ugovorne odredbe kojima je prednik tuženika (u tom postupku 8. tuženik Sberbank d.d. Zagreb) ugovorio redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika nepoštene, a time i ništetne te je tuženiku naloženo prekinuti s opisanim postupanjem.

23. Slijedom navedenog, zastara potraživanja tužitelja za preplaćeni iznos na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi započela je teći 14. lipnja 2018.

24. Budući da pravna utvrđenja iz presude u kojima je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava nema direktni učinak na tužbeni zahtjev koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe jednokratne naknade obrade kredita, u pogledu prigovora zastare na restitucijski zahtjev primjenjuje se pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Dakle, kako zastarni rok od pet godina nije niti počeo teći pa prigovor zastare tuženika nije osnovan.

25. Također je pravilno sud prvog stupnja zaključio da tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa zbog navedenih ništetnih odredbi, i to primjenom odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a, a koju visinu tuženik nije osporavao. Sud prvog stupnja je pravilno odredio i tijek zakonskih zateznih kamata na pojedinačne iznose sukladno čl. 1115. ZOO-a, obzirom da se zbog ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi tuženik ne može smatrati poštenim stjecateljem.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonito donesena u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" broj 138/23.).

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 10. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac