REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-3058/2024-3
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Iva Kužnar Šarić, odvjetnica u Zagrebu, Ulica Adama Mandrovića 22, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi zastare naplate doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4474/2023-6 od 4. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4474/2023-6 od 4. lipnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/22-01/213, URBROJ: 513- 04-23-2 od 28. kolovoza 2023. i zahtjev za naknadu troška upravnog spora.
2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnome navodi da upravna tijela nisu dala odlučne razloge za odbijanje tužiteljevog zahtjeva za utvrđenjem nastupa zastare. Stoga da su osporena rješenja nejasna i nerazumljiva, jer ne sadrže razloge za rješavanje upravne stvari. Tužitelj ističe da je promašeno pozivanje prvostupanjskog suda na prekid zastare zbog podnošenja tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, budući da se ne radi o postupku naplate. Tvrdi da je došlo do povrede čl. 8 Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09. i 110/21., dalje u tekstu ZUP). Zaključno, predlaže ovom Sudu da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu na ponovno suđenje.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Prema ocjeni ovoga Suda pobijana presuda prvostupanjskog suda ne može se ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora. Također je održao raspravno ročište dana 4. lipnja 2024., te strankama dao mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetne stvari.
7. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe ZUS-a, a pobijana presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 60. ZUS-a, tj. dostatno su obrazložene odlučne činjenice utvrđene na temelju priloženih isprava. Takvo obrazloženje presude otklanjanja bilo kakvu sumnju u donošenje arbitrarne sudske odluke.
8. Tuženik je žalbu tužitelja odbio uz obrazloženje da zastara naplate doprinosa nije nastupila prema članku 108. stavku 4. važećeg Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20., dalje u tekstu OPZ), pozivajući se na članak 133. stavak 2. ZUP-a, prema kojem izvršnošću poreznih rješenja kojima je određena obveza plaćanja doprinosa počinje teći rok zastare za naplatu utvrđenog duga doprinosa.
9. Odredbom članka 108. stavka 1. OPZ-a propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 4. navedenog članka OPZ-a propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela. Stoga, u konkretnom slučaju, budući da su tužiteljeve obveze na naplatu doprinosa za 2014., 2015. i 2019. godini, utvrđene u 2020. i 2021. godine, u odnosu na te obveze je zastara naplate počela teći od 1. siječnja 2021. odnosno od 1. siječnja 2022.. Iz toga proizlazi da do donošenja osporavanog rješenja od 28. kolovoza 2023., nije protekao rok od šest godina za zastaru naplate doprinosa.
10. Tužitelj žalbenim navodima ne obrazlaže tvrdnju niti potkrepljuje izjavu da upravna tijela nisu dala razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva.
11. U vezi navoda koji se odnosi na povredu načela materijalne istine propisane člankom 8. ZUP-a, Sud ocjenjuje da su upravna tijela utvrdila sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje predmetne upravne stvari.
12. Stoga je prema ocjeni ovoga Suda pravilno prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
13. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije s uspjehom osporio zakonitost pobijane presude, niti postoje razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 10. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
