Poslovni broj: Usž-2045/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Željke Zrilić Ježek članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa opunomoćenik Hrvoje Pelcl, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Vukovarska 282, protiv tuženika Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (dalje: HANFA), Zagreb, Franje Račkoga 6, OIB: 49376181407, radi neposrednog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1464/2022-7 od 20. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 10. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1464/2022-7 od 20. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje točke I. izreke rješenja tuženika, klasa: UP/I-974-08/21-01/07, urbroj: 326-01-80-82-22-36 od 28. travnja 2022. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija tužbeni zahtjev za poništenje II. i III. alineje Zaključka, klasa: UP/I- 974-08/21-01/07, urbroj: 326-01/80-82-21-12 od 6. prosinca 2021. Točkom III. izreke te presude se odbija tužbeni zahtjev za poništenje Zaključka, klasa: UP/I-974-08/21- 01/07, urbroj: 326-01-80-82-21-19 od 17. prosinca 2021. U točki IV. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Točkom I. rješenja tuženika od 28. travnja 2022. se tužitelju izriče opomena radi nezakonitosti i nepravilnosti utvrđene Zapisnikom o obavljenom neposrednom nadzoru od 28. veljače 2022., koji se odnosi na postupanje tužitelja prilikom obrade odštetnih zahtjeva društva RABO d.o.o., Put Jabuke 1, koji se vode pod oznakom 2083 0939 0153 i 2083 0939 0592, tužitelj u tužbi traži poništenje tog dijela tuženikovog rješenja te I. točke druga i treća alineja Zaključka, klasa: UP/I-974-08/21-01/07, urbroj: 326-01- 80-82-21-12 od 6. prosinca 2021. i Zaključka, klasa: UP/I-974-08/21-01/07, urbroj: 326-01-80-82-21-19 od 17. prosinca 2021.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), odnosno zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. Dalje u žalbi tužitelj u bitnom ponavlja tužbene navode, odnosno ističe razloge zbog kojih se tražio poništenje osporenih akata, tj. što je bilo predmet ocjene u upravnom sporu. Dodaje da je, tuženik u postupku koji je prethodio obavljenom nadzoru i donošenju osporenih akata bio dužan primijeniti odredbe Zakona o općem upravnom postupku, a posebno odredbe Zakona o osiguranju. Posebno ističe da je tuženik protivno zakonu, proširio predmet nadzora koji je bio određen u obavijesti od 24. studenog 2021., što dalje znači da je odlučivao i o okolnostima koje nisu u vezi s određenim postupkom nadzora sukladno toj obavijesti. Smatra da je tuženik prethodno tome bio dužan nadziranom društvu, dakle tužitelju, dostaviti novu obavijest s kojom će proširiti opseg nadzora koji provodi, a sa time u vezi se u žalbi poziva na mjerodavne odredbe Zakona o osiguranju, koje citira. Tužitelj ističe da je tražio da se osporeno rješenje poništi zbog postupovnih propusta tuženika, a ujedno i da se ponište zaključci koje nije imao mogućnost ranije osporavati. Tužitelj u žalbi citira odredbu članka 234. Zakona o osiguranju, prema kojem smatra da je tuženik prvo trebao donijeti poseban akt, tj. "opomenu" te tužitelju naložiti otklanjanje nepravilnosti, a tek nakon toga, ukoliko tužitelj ne postupi po opomeni, tuženik je mogao donijeti rješenje za otklanjanje utvrđenih nezakonitosti i nepravilnosti. Dodaje da je tuženik protivno odredbi članka 234. Zakona o osiguranju istovremeno donio i opomenu i rješenje, a time postupio nezakonito. Smatra da ni sud nije otklonio navedene postupovne propuste, odnosno nije obrazložio razloge zbog kojih nije utvrdio te povrede, a što je dovelo do arbitrarnog postupanja.

Konačno, tužitelj u žalbi upire i na povrede drugih zakonskih odredbi, konkretno odredbe članka 55. Zakona o osiguranju, smatrajući da je uprava tužitelja ispunila sve obveze propisane u toj zakonskoj odredbi. Stoga smatra da se opisano postupanje tužitelja ne može ocijeniti protivnim odredbi članka 55. Zakona o osiguranju, na način kako to utvrđuje tuženik, a niti sud posebno obrazlaže u čemu se sastoji konkretno tužiteljevo nezakonito postupanje. Dodaje da je tuženik bio dužan donijeti dopunu obavijesti o neposrednom nadzoru, jer je to zakonit pravni put, odnosno valjana pravna osnova za traženje podataka koji prelaze opseg predmeta nadzora određenog u obavijesti od 24. studenog 2021. Dodaje i razloge zbog kojih osporeni zaključci također nisu zakoniti, a posebno jer se u njima traže podaci o dokumentaciji koja se odnosi na razdoblje koje nije navedeno u navedenoj obavijesti. Slijedno tome, tužitelj zaključuje da je postupak nadzora proveden protivno mjerodavnim zakonskim odredbama, a što je dovelo do donošenja nezakonitih akta.

Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu i otkloni navedene nedostatke, odnosno donese meritornu odluku o predmetnoj stvari u skladu s žalbenim navodima, odnosno da usvoji tužbeni zahtjev i poništi tuženikovo rješenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik u bitnom ističe razloge zbog kojih smatra da žalbeni navodi nisu osnovani, a da je pobijana presuda zakonita, jer je sud u cijelosti postupio sukladno mjerodavnim odredbama ZUS-a, odnosno tijekom upravnog spora nije počinio propuste koji bi doveli do donošenja nezakonite odluke, a među ostalim je za odluku dao dostatne i relevantne razloge, tj. postupio u skladu s pravilima propisanim u članku 60. stavku 4. ZUS-a. Konačno, tuženik u odgovoru na žalbu ističe razloge zbog kojih je već u osporenom rješenju ocijenjeno da za propuste zaposlenika ne mogu odgovarati članovi uprave tužitelja, ali da se u predmetnom slučaju radi o nezakonitom postupanju članova uprave tužitelja uslijed propusta organiziranja poslovanja na način da se interno propisana pravila primjenjuju u praksi, odnosno zbog propusta da se naknadno nadzire njihova kontrola provođenja, što znači da nije riječ o propustu pojedinih zaposlenika u odnosu na konkretne odštetne zahtjeve, kako to pogrešno zaključuje tužitelj. Tuženik predlaže da ovaj Sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, ovaj Sud je ocijenio da nisu osnovani žalbeni navodi kojima se pobija prvostupanjska presuda, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Dalje, valja reći da prema ocjeni ovog Suda nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka, jer je prvostupanjski upravni sud, protivno tvrdnji tužitelja, pravilno primijenio mjerodavne odredbe ZUS-a, a u obrazloženju presude je dao jasne, dostatne i relevantne razloge o odlučnim činjenicama, postupivši time u skladu s pravilima propisanim u odredbi članka 60. stavka 4. ZUS-a.

7. Dakle, prvostupanjski sud tijekom upravnog spora nije počinio bilo kakve propuste koji bi u smislu članka 66. stavka 2. ZUS-a doveli do donošenja nezakonite odluke, a opseg danog obrazloženja i relevantnost razloga isključuju bilo kakvu sumnju u donošenje arbitrarne sudske odluke.

8. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je kod tužitelja proveden postupak nadzora radi utvrđenja zakonitosti njegovog postupanja prilikom obrade odštetnih zahtjeva trgovačkog društva RABO d.o.o., Put Jabuke 1, Kneževi Vinogradi, na koje ukazuje navedeno društvo putem predstavke, u kojoj ukazuje na zakonitost u postupanju tužitelja kao odgovornog osiguratelja vezano za prijavu i zahtjev za naknadu štete nastalu na usjevima i nasadima podnositelja predstavke. U navedenoj predstavci se navodi i da se nezakonitost odnosi na propuštanje isplate ugovorom određene osigurnine, u protivnom dostave obavijesti o neosnovanosti odštetnog zahtjeva.

Dalje iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je Zaključcima od 6. prosinca 2021. i 17. prosinca 2021. tuženik od tužitelja zatražio dokumentaciju, a tužitelj nije postupio po traženju, odnosno nije predao cjelovitu dokumentaciju.

9. Odredba članka 215. Zakona o osiguranju ("Narodne novine", 30/15., 112/18., 63/20. i 133/20. – dalje: ZOS) propisuje da je na zahtjev HANFE društvo za osiguranje dužno dostaviti informacije koje su potrebne za nadzor, a ovisno o slučaju HANFA može odrediti njihovu prirodu, opseg i oblik te naložiti njihovu dostavu u unaprijed određenim razdobljima, nakon što se dogode unaprijed utvrđeni događaji ili pak tijekom obavljanja postupka nadzora. Obavijest o nadzoru tužitelju je dostavljena prije početka nadzora i u toj obavijesti je naznačen predmet nadzora.

Također se dodaje da je u vezi očitovanja u odnosu na postupanje po predmetnim odštetnim zahtjevima tužitelj dao očitovanje da je otklonio navedene odštetne zahtjeve, međutim za to nije dostavio dokaze. Tuženik je dao valjane i obrazložene razloge zbog kojih je bilo zakonske osnove za donošenje navedenih zaključaka, u svrhu provjere postupanja tužitelja po predmetnim odštetnim zahtjevima, što je bio predmet nadzora. Dakle, u predmetnom slučaju tužitelj nije isplatio ugovorenu osigurninu, već je osiguranika obavijestio o otklonu njegovih odštetnih zahtjeva, postupivši time protivno zakonskim obvezama.

10. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude naveo jasne razloge zbog kojih je u konkretnom slučaju bilo zakonske osnove da tuženik o upravnoj stvari odluči rješenjem, pozivajući se pri tome na mjerodavne odredbe Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) i ZOS-a. Također dodaje da odredbe članka 233. ZOS-a propisuju nadzorne mjere koje tuženik može odrediti nakon provedenog nadzora, a može izreći opomenu i naložiti otklanjanje nezakonitosti i nepravilnosti, s time da se nadzorne mjere izriču u formi rješenja bez obzira na njihov sadržaj, tj. nalaže li se njima postupanje ili izriče neka sankcija. Dakle, iz sadržaja osporenog rješenja proizlazi da je tuženik jasno i određeno naveo u čemu je utvrdio nezakonito postupanje tužitelja, a pri tome je naveo i mjerodavne zakonske odredbe. Iznesene zaključke i stajališta tuženika prihvatio je prvostupanjski sud, uz razloge navedene u pobijanoj presudi s kojima je suglasan i ovaj Sud.

Konačno, valja reći da je bez osnove tvrdnja tužitelja da su za opisano postupanje utvrđeno tijekom nadzora odgovorni zaposlenici, a ne članovi njegove uprave. Naime, osporenim rješenjem je upravo utvrđena odgovornost članova uprave tužitelja, uslijed propusta organiziranja i kontrole zakonitog poslovanja u navedenom segmentu poslovanja tužitelja, a ne pojedinih zaposlenika tužitelja u odnosu na konkretne odštetne zahtjeve. S time u vezi se dodaje da se rješavanje predmetnih odštetnih zahtjeva sastojalo od višemjesečnih radnji koje su se obavljale kroz niz upita i zahtjeva, očitovanja i slanja dokumentacije, podnošenja pritužbi, a s kojima je uprava društva tužitelja bila upoznata, što pravilno navodi sud u obrazloženju pobijane presude. Sud uz to dodaje da odredba članka 204. stavka 3. ZOS-a definira nadzor HANFE nad društvima za osiguranje, koji se sastoji od kontinuirane provjere posluje li društvo za osiguranje u skladu sa ZOS-om i drugim propisima, propisima o upravljanju rizicima, kao i u skladu s internim aktima i standardima, pravilima struke te općenito na način koji omogućuje uredno funkcioniranje društva za osiguranje te provođenje mjera i aktivnosti u cilju otklanjanja utvrđenih nezakonitosti i nepravilnosti.

11. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a te time potvrdio zakonitim tuženikovo rješenje, a u obrazloženju je dao razložne i argumentirane razloge s kojima je ovaj Sud suglasan. Dakle, navedena prvostupanjska presuda je pravilna i zakonita, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene mjerodavnog prava. U osvrtu na žalbene navode, valja reći da tužitelj nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost pobijane presude, tim više jer u bitnom ponavlja iste prigovore koje je isticao i tijekom upravnog spora i u tužbi, o kojima je prvostupanjski sud iznio valjane i dostatne razloge, odnosno obrazložene zaključke na kojima je utemeljio svoju odluku.

12. Kako je ovaj Sud utvrdio da žalbeni razlozi nisu osnovani, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS- a žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 10. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović