Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžzd-21/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca za mladež mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća za mladež te mr.sc. Zorislava Kaleba i Snježane Hrupek-Šabijan, članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje sudske savjetnice Danijele Jažić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene TĆ i drugih zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 1. u vezi članka 163. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18.; dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optužene TĆ i optuženog NĆ podnesenim protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Kzd-5/2021 od 22. prosinca 2022. u sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2025., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenika braniteljice Krešimira Ćurkovića odvjetnika u Zagrebu,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba optuženog NĆ, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu na način da se na temelju članka 54. KZ/11. optuženom NĆ, u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine po prvostupanjskom sudu uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 19. prosinca do 21. prosinca 2019.

II U preostalom dijelu žalba optuženog NĆ te žalbe državnog odvjetnika i optužene TĆ u cijelosti, odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: Kzd-5/2021. od 22. prosinca 2022. optužena TĆ proglašena je krivom da je počinila tri kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i to: pod točkom I. dva kaznena djela teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, opisana u članku 166. stavku 1. u vezi članka 163. stavka 2. KZ/11., a pod točkom II. jedno kazneno djelo teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta u pokušaju, opisano u članku 166. stavku 1. u vezi članka 162. stavka 1. i članka 34. KZ/11., a sve u vezi članka 51. KZ/11., dok je optuženi NĆ proglašen krivim da je počinio djelom opisanim pod točkom I kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - iskorištavanje djece za pornografiju, opisano u članku 163. stavku 2. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisanih kao u izreci prvostupanjske presude.

1.1. Na temelju članka 51. stavka 1. u vezi članka 166. stavka 1. KZ/11. optuženoj TĆ je za dva kaznena djela iz točke I. izreke presude, utvrđena kazna zatvora u trajanju od po 3 (tri) godine za svako kazneno djelo, a na temelju članka 51. stavka 1. u vezi članka 166. stavka 1. KZ/11. za kazneno djelo iz točke II. izreke presude kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine te je na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. optužena TĆ osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, a u izrečenu kaznu zatvora joj je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od dana lišenja slobode 26. studenog 2019. pa do 20. prosinca 2019.

1.2. Na temelju članka 163. stavka 1. KZ/11. optuženi NĆ je za kazneno djelo iz točke I. izreke presude osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.3. Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13, 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20 i 80/22; dalje: ZKP/08.) optužena TĆ i optuženi NĆ, oslobođeni su optužbe da bi počinili kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i to: optužena TĆ dva kaznena djela teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, opisana u članku 166. stavku 1. u vezi članka 163. stavka 2. KZ/11., a kažnjiva po članku 166. stavku 1. KZ/11., a optuženi NĆ jedno kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju, opisano u članku 163. stavku 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 163. stavku 1. KZ/11.

1.4. Na temelju članka 163. stavka 4. KZ/11. od optužene TĆ trajno se po pravomoćnosti presude oduzimaju privremeno oduzeti predmeti prema Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj 25512 od 26. studenog 2019. i to: mobilni uređaj Meanit sa SIM karticom i od optuženog EĆ privremeno oduzeti predmeti prema Potvrdi o privremeno oduzetim predmetima broj 25514 mobitel Meanit sa SIM karticom, mobitel HUAWEI Y6 s pripadajućom SIM karticom i mobitel LG.

1.5. Na temelju članka 189. stavka 1. ZKP/08. vraćaju se nakon pravomoćnosti presude privremeno oduzeti predmeti optuženom NĆ prema Potvrdi o privremeno oduzetim predmetima broj ... i to: SIM kartica Simpa, plastični start okvir za karticu Simpa i TELE2, plastični okvir za SIM karticu, HUAWEI 4G router s kutijom i adapterom i bilježnica formata A4.

1.6. Na temelju članka 148. stavka 3. ZKP/08. optuženoj TĆ i optuženom NĆ naloženo je plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08. i paušalnu svotu iz članka 145. stavka 2. točke 6. i stavka 3. ZKP/08. u iznosu od 1.000,00 kuna (tisuću kuna)/132,72 eura,[1] svaki, kao i oštećeniku nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08.

2. Protiv pobijane presude žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući dio presude (članak 470. stavka 2. u vezi članka 467. točke 3. ZKP/08.) s prijedlogom da se u tom djelu presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje kao i zbog odluke o kazni u odnosu na optuženu TĆ (članak 471. stavka 1. u vezi članka 467. točke 4. ZKP/08.), a s prijedlogom da se optuženica osudi na strožu jedinstvenu kaznu zatvora.

2.1. Protiv pobijane presude žalbu je pravodobno podnijela optužena TĆ po branitelju Zorislavu Krivačiću, odvjetniku u Bjelovaru zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz sadržaja žalbe proizlazi kako se žali i zbog (posredne) povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a podredno presuda preinači i optuženica oslobodi optužbe.

2.2. Protiv pobijane presude žali se i optuženi NĆ po braniteljici Ružici Piličić Šinko, odvjetnici u Bjelovaru zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni s prijedlogom da nadležni drugostupanjski sud uvaži žalbu, ukine pobijanu presudu u cijelosti i predmet vrati na ponovno odlučivanje, a braniteljicu obavijesti i pozove na sjednicu drugostupanjskog vijeća.

3.1. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Na temelju članka 474. stavka 1. u vezi članka 495. ZKP/08. spis je dostavljen na razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Postupajući po zahtjevu braniteljice optuženog NĆ održana je sjednica drugostupanjskog vijeća na koju je u javnom dijelu pristupio zamjenik braniteljice odvjetnik Krešimir Ćurković, dok nisu pristupili uredno izvješteni državni odvjetnik i optuženik pa je sjednica, sukladno članku 475. stavku 3. ZKP/08. održana u njihovoj odsutnosti.

6. Žalba optuženog NĆ je djelomično osnovana, dok žalbe državnog odvjetnika i optužene TĆ nisu osnovane.

6.1. S obzirom da se neki dijelovi žalbi suoptuženika poklapaju jer su podnijeti iz istih razloga i činjeničnih osnova, u tim dijelovima će se zajedno razmatrati.

7. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. i 3. ZKP/08. optužena TĆ (dalje: optuženica ili žaliteljica), a i optuženi NĆ (dalje: optuženik ili žalitelj) vide u tomu što je prvostupanjski sud prihvatio obranu optuženika iznesenu kod državnog odvjetnika, umjesto one iznesene na raspravi koju je izmijenio. Navode da je optuženik prvo u obrani iznesenoj pred policijom i kod državnog odvjetnika iskazao da mu je optuženica slala obnažene fotografije svoje kćerke UĆ, a iznoseći obranu na raspravi porekao je da mu je optuženica slala bilo foto ili video pornografski sadržaj, koji bi prikazivao dijete UĆ. Žalitelji smatraju kako je na taj način sud povrijedio konfrontacijsko pravo optuženice koje vrijedi i u odnosu na suoptuženika te načelo kontradiktornosti, s obzirom da optuženica prilikom ispitivanja optuženika kod državnog odvjetnika i na policiji nije bila u mogućnosti da sama ili putem svoga branitelja ispita suoptuženika. Smatraju da je na opisani način povrijeđeno pravo na obranu i pravično suđenje te navode praksu Evropskog suda za ljudska prava i domaću sudsku praksu. Smatraju da je prvostupanjski sud trebao koristiti samo obranu optuženika iznesenu na raspravi, a postupivši suprotno da je počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 486. stavka 3. ZKP/08.

8. Iako iskaz suoptuženika NĆ dan pred državnim odvjetništvom, u kojem priznaje počinjenje djela i tereti suoptuženicu, nije ponovljen na raspravi te nije bio konfrontiran u odnosu na suoptuženicu i ne može biti jedini ili pretežiti dokaz pri utvrđivanu njezine krivnje, on je svakako dostatan i zakonit dokaz za utvrđivanje krivnje samog optuženika koji je iskaz u kojem se teretio iznosio (odluka VSRH, I Kž- 395/2018. od 23. ožujka 2022.) jer u odnosu na njega ne predstavlja nekonfrontirani dokaz. No, žalba optuženice je u tom dijelu neosnovana jer je na raspravi imala mogućnost ispitati optuženika, a pored toga ne radi se o dokazu na kojem se isključivo ili u pretežitom dijelu temelji osuđujuća presuda jer postoje i ostali dokazi koji terete optuženike i to iskazi svjedoka KĆ i ZĆ. Stoga nije povrijeđeno konfrontacijsko pravo, a time niti pravo na pravično suđenje. Također nije točan žalbeni navod optuženika da kada optuženik prizna počinjenje djela, a naknadno se iz bilo kojeg razloga predomisli, pored činjenice da ne postoje drugi relevantni dokazi, sud ne smije kao relevantnu uzeti prvo danu obranu, već isključivo obranu koja je dana u kontradiktornom postupku, jer se u odnosu ne njega ne radi o njegovom nekonfrontiranom dokazu, a pritom postoje i drugi prethodno navedeni dokazi.

8.1. Stoga, u ovom konkretnom postupku, nije povrijeđeno pravo optuženika na obranu i pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 2. alineja 6. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01, 76/10., 85/10. i 5/14.) i člankom 6. stavkom 1. i članka 6. stavak 1. i 3.d Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.).

9. Optuženi NĆ pogrešno u žalbi smatra da se radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz razloga što sud nije primijenio odredbu članka 54. KZ/11. jer da mu u izrečenu kaznu zatvora nije uračunato vrijeme uhićenja od 19. prosinca 2019. do 21. prosinca 2019., budući bi se radilo o povredi kaznenog zakona iz članka 469. točka 6. ZKP/08., koja se može otkloniti ili preinakom presude ili posebnim rješenjem predsjednika prvostupanjskog vijeća. S obzirom da optuženiku doista nije u izrečenu kaznu uračunato vrijeme uhićenja, djelomično je prihvaćena žalba optuženog NĆ te je u tom dijelu preinačena prvostupanjska presuda na način da je na temelju članka 54. KZ/11, optuženom NĆ u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 19. prosinca do 21. prosinca 2019.

10. Iako se optuženica žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., navodeći kako nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, iz sadržaja žalbe proizlazi kako se u biti žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti više rečeno u nastavku.

11. Tako optuženica, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, vidi u tome što je prvostupanjski sud iz svih provedenih dokaza izveo pogrešan zaključak da bi sačinila fotografiju svoje kćeri, djeteta UĆ, na kojoj bi bili vidljivi obnaženi dijelovi tijela, odnosno spolni organ djeteta te da bi takvu fotografiju poslala optuženiku pa tvrdi da je nalaz vještaka za informatiku potvrdio obranu optuženice, u kojoj je osporila da bi počinila navedene radnje. Uzimajući u obzir sve provedene dokaze, smatra da je sud primjenom pravila in dubio pro reo trebao zaključiti kako nije dokazano da bi optužena počinila kaznena djela iz točke I. izreke presude.

11.1. No, nasuprot žalbenim navodima prvostupanjski sud pravilno nije na optuženicu u odnosu na točku I. pobijane presude primijenio članak 3. stavka 3. ZKP/08. i pravilo in dubio pro reo, jer nije doveo u sumnju utvrđenje svih odlučnih činjenica u odnosu na njezinu obranu, pa da bi primijenio isto pravilo, a niti je imao dvojbu o postojanju svih onih okolnosti koje čine bitna obilježja terečenog kaznenog djela, a za što je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama. To što optuženica subjektivno smatra da ti razlozi nisu valjani pa ih ne prihvaća, time ponovno upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

11.2. Prvostupanjski sud je pravilno odbio dokazni prijedlog optuženice, za njezinim psihijatrijskim vještačenjem „radi utvrđivanja njezinih karakternih crta i osobnosti“ jer za isto nije bilo nikakve potrebe, s obzirom da ista nema psihijatrijsku anamnezu, a niti njezini postupci ukazuju na potrebu vještačenja te se time ne bi utvrdile nikakve odlučne činjenice, a prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude dao valjane i uvjerljive razloge za odbijanje tog dokaznog prijedloga.

12. Oboje optuženika pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a time i posrednu povredu kaznenog zakona, vide u tome što sporna fotografija djeteta nije prikazivala i spolni organ djeteta te smatraju kako ona ne predstavlja pornografski materijal pa se stoga ne može raditi niti o predmetnom kaznenom djelu. Osporavaju i to da na sačinjenoj fotografiji nije dijete UĆ te da takvu fotografiju nije sačinila optuženica.

12.1. Nasuprot žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio na temelju iskaza svjedoka KĆ, brata optuženice, koji je naveo da je vidio jednu fotografiju koja prikazuje njegovu nećakinju, žrtvu dijete UĆ nedavno slikanu, bez odjeće, kako sjedi gola na poklopljenoj WC školjci, noge su joj bile raširene, s rukama na nogama, pri čemu su se vidjele njene grudi i spolni organ, a pogleda usmjerenog u stranu, po čemu je zaključio kako gleda u osobu koja ju fotografira. Iz navedenog iskaza proizlazi da se radi o dječjoj pornografiji u smislu odredbe članka 163. st. 6. KZ/11, a time su ispunjena zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 163. stavak 1. KZ/11. za koje su i osuđeni. Stoga, činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno, a niti se radi o posrednoj povredi kaznenog zakona, kao što to pogrešno smatraju žalitelji.

12.2. Također je neosnovan prigovor optuženika o svrsi slanja takve fotografije nagog djeteta jer je očito ista njemu poslana u cilju zadovoljenja spolnog nagona optuženika, u protivnom bi mu optuženica poslala sliku odjevenog djeteta. To potvrđuju i poruke vezano uz djelo opisano pod točkom 2., kako je optuženica dogovarala s optuženikom, da on ima spolne odnose sa njezinim djetetom UĆ, koja je u dobi od 10 godina.

12.3. Prvostupanjski sud je stoga pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je pobijana presuda u dostatnoj mjeri jasna i razumljiva, a prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo sve razloge o odlučnim činjenicama te brižljivo analizirao sve provedene dokaze, ocijenivši iskaze, kako žrtve, tako i ispitanih svjedoka vjerodostojnim te u suglasnosti s drugim dokazima što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga su žalbeni navodi optuženika u odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u cijelosti neosnovani.

13. Državni odvjetnik žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u odnosu na oslobađajući dio presude, a to iz razloga što je optuženi NĆ u obrani koju je iznio pred državnim odvjetnikom, u odnosu na videosnimku na kojoj se dijete UĆ tušira, naveo kako je tražio da mu optuženica nešto pošalje i da mu je ona poslala video zapis svoje kćeri kako se tušira, no da se na videu nije ništa vidjelo jer je dijete bilo ispod tuša okrenuto bočno.

13.1. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika prvostupanjski sud je pravilno u razlozima pobijane presude naveo kako u odnosu na točku 2. optužnice (VII. izreke presude), nema dovoljno dokaza na temelju kojih bi se sa sigurnošću moglo zaključiti da bi optužena TĆ neovlašteno snimila dječju pornografiju i neovlašteno širila dječju pornografiju, odnosno da je optuženom NĆ poslala videosnimku djeteta žrtve dok se tušira, na kojoj snimci bi bili vidljivi obnaženi intimni dijelovi tijela djeteta. I sam državni odvjetnik potvrđuje kako navodna videosnimka nije pronađena pretragom mobilnih telefona i provedenim informatičkim vještačenjem.

13.2. Također, iz iskaza svjedoka KĆ, koji navodi kako nije vidio video- snimku u kojoj bi bilo vidljivo dijete žrtva UĆ, dok se tušira tako da bi na snimci bili vidljivi obnaženi intimni dijelovi tijela djeteta te pretragom mobilnih uređaja i provedenim informatičkim vještačenjem nije pronađena niti jedna video-snimka djeteta žrtve UĆ. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako se ne može sa sigurnošću zaključiti da bi bilo dokazano da je optuženica snimila video- snimku svog djeteta dok se tušira, a na kojoj snimci bi bili vidljivi obnaženi intimni dijelovi tijela, niti da bi tu videosnimku poslala optuženiku, a niti da bi takvu videosnimku optuženik za sebe pribavio. Stoga su žalbeni navodi državnog odvjetnika u odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje u cijelosti neosnovani.

14. Ispitujući nadalje presudu po službenoj dužnosti drugostupanjski sud, na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., nije utvrdio nikakve povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.

15. Optuženik se žali i na odluku o kazni te smatra da se radi o prestrogo izrečenoj sankciji. Ističe kako nije nikada bio osuđivan, te protek vremena od događaja u kojem nije počinio nova kaznena djela, da je stalno zaposlen, te osoba koja poštuje pravni poredak Republike Hrvatske i sud. Stoga, obrana smatra da je bezuvjetna kazna prestroga, uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti koje postoje na strani optuženika.

15.1. Nasuprot žalbenih navoda u odnosu na optuženog NĆ, sud je pravilno cijenio otegotne i olakotne okolnosti, a olakotne okolnosti koje navodi žalitelj nisu od takvog značaja zbog kojih bi mu bila utvrđena manja zatvorska kazna od minimalno zapriječene jedne godine. Time će i po mišljenu ovog drugostupanjskog suda doći do izražaja načelo opće i posebne prevencije i princip individualizacije u kažnjavanju te pozitivno utjecati na optuženika da shvati štetnost svog djela i preispita svoje ponašanje.

16. Državni odvjetnik se žali i zbog odluke o kazni u odnosu na optuženu TĆ, smatrajući da je jedinstvena kazna od tri godine i šest mjeseci na koju je osuđena optuženica preblaga te navodi kako je sud precijenio značaj olakotnih okolnosti te olakotno cijenio neke činjenice koje to nisu, a da zbroj pojedinačnih kaznih iznosi ukupno devet godina.

16.1. Kako na temelju članka 478. ZKP/08. žalba optužene TĆ zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u korist optuženika sadrži u sebi pored ostalog žalbu na odluku o kazni, to je drugostupanjski sud ispitao presudu i u tom dijelu, a u odnosu na nju.

16.2. Prilikom odlučivanja o kazni za počinjena kaznena djela optuženice, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve navedene otegotne i olakotne okolnosti te je posebno cijeno i posljedice djela o kojima ovisi izbor vrste i visina pojedinačnih kazni. Ovaj drugostupanjski sud razmatrajući sve olakotne i otegotne okolnosti utvrđene od strane prvostupanjskog suda na strani optuženice, također smatra da su pojedinačno utvrđene kazne zatvora u trajanju od po tri godine za svako od tri djela ispravno utvrđene te ne postoje druge olakotne okolnosti zbog kojih bi optuženoj za pojedinačna djela bile utvrđena manja zatvorske kazne od minimalno zapriječenih za ta djela.

16.3. Nasuprot žalbenim navodima državnog odvjetnika kod utvrđivanja jedinstvene kazne zatvora se i ne utvrđuju olakotne okolnosti već sud cijeni posebno ocjenu ličnosti same optuženice i počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti, na temelju članka 51. stavka 1. KZ/11., posebice da se radi o zreloj osobi, danas u dobi od 41 godine, samohranoj majci, koja je u vrijeme počinjenja djela bila u dobi od 35 godina i koja nije do sada bila kazneno osuđivana, dobrog zdravstvenog stanja, radno sposobnoj te protek vremena od šest godina od događaja u kojem nije ponovila nova kaznena djela. Stoga je i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri i pol godine primjerena težini kaznenih djela i ličnosti optuženice te će time doći do izražaja načelo opće i posebne prevencije i princip individualizacije u kažnjavanju te pozitivno utjecati na optuženicu da shvati štetnost svog djela i preispita svoje dosadašnje ponašanje te utjecati i na sve ostale da se ubuduće suzdrže izvršenja takvih i sličnih kaznenih djela.

16.4. Tako izrečene kazne zatvora optuženicima nužne su i pravedne kako bi se njima izrazio odgovarajući prijekor društva prema počiniteljima kaznenih djela na štetu djece te utjecalo na oboje optuženika da shvate krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja, ali i da se takvim kaznama upozore i drugi građani na pogibeljnost činjenja takvih i sličnih kaznenih djela, te na pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja.

17. Slijedom iznijetog, na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482 ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 10. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća za mladež

mr.sc Ljiljana Stipišić